REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-493/21-8

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., O.:…, koji je

zastupan po punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika G.

S., O.:…, iz S., koji je zastupan po

gradonačelniku, a on po generalnom punomoćniku I. D., punomoć pod S. - 7210/15, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 23. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.990,84 eur / 15.000,00 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.795,73 eur / 13.530,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. listopada 2016. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da se tuženik 4. siječnja 2016. u večernjim satima oko 20.00 sati vraćao kući s posla te da je ozlijedio nogu na rupi u pločniku ispred zgrade u kojoj stanuje Š., S.. Stoga tužitelj tužbom potražuje naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 15.000,00 kn s zateznim kamatama, naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći i troškova liječenja u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade za vrijeme bolovanja zbog zadobivene ozljede u ukupnom bruto iznosu od 1.586,46 kn sa zateznim kamatama, kao i naknadu parničnog troška.

Na ročištu od 14. ožujka 2019. tužitelj je povukao tužbu u dijelu u kojem se traži naknada tuđe njege i pomoći.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor da tužitelj nije postupao s običnom pažnjom te je osporio visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je izveo dokaze čitanjem izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, medicinske dokumentacije tužitelja, platnih podataka, pregledom priloženih fotografija, saslušanjem tužitelja i svjedoka V. M., medicinskim vještačenjem po vještacima za ortopediju I. R., dr. med., spec. ortopedije i psihijatru Č. L., dr. med., spec. psihijatrije, pregledom i čitanjem medicinskog kartona tužitelja.

4. Presudom i rješenjem ovog suda P.-564/16 od 12. lipnja 2019. sud je odbio tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete i imovinske štete za izgubljenu zaradu te utvrdio povlačenje tužbe u dijelu u kojem se traži naknada imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći.

Presudom i rješenjem Ž. suda u Z. 8 G.-271/2020-2 od 22.

listopada 2021. potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadom štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.271,75 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, dok je u ostalom dijelu navedena presuda ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.

5. U nastavku postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka L. I. i D. Ž.-B., te A. M..

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje: ZPP, u svezi s čl. 107. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 80/22, 114/22), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

9. Čitanjem i pregledom dostavljene medicinske dokumentacije, sud je utvrdio da da se tužitelj 4. siječnja 2016. u 21,36 sati javio na hitni kirurški prijem K. S. jer da mu je upala noga u rupu („fošu") na trotoaru, kojom prigodom mu je ustanovljeno uganuće skočnog zgloba (distorsio ATC la.dex), i kao terapija određena fiksacijski zavoj, mirovanje, hladni oblozi te analgetici po potrebi. Slijedom navedenog istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se kao neosnovan.

10. Odredbom čl. 2. st 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11. i 144/12.; dalje ZKG) kao materijalnog prava važećeg u vrijeme štetnog događaja propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a st. 2. tog članka da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog Zakona i posebnih propisa, između ostalih, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti i osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti.

Prema odredbi čl. 3. ZKG u komunalne djelatnosti u smislu toga Zakona spada održavanje javnih površina, dakle i ulica.

Odredbom čl. 4. ZKG-a određeno je tko može obavljati komunalne djelatnosti u skladu s odredbama tog Zakona, kao i to da se obavljanje komunalnih djelatnosti, odlukom predstavničkog tijela može povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju pisanog ugovora, a u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 14.) s time što prema čl. 15. ZKG nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda provodi komunalno redarstvo. Prema tome, tuženik je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi nastanak štete građanima, te je u obvezi nadzirati i kontrolirati poduzimanje radnji u svrhu osiguranja pravilnog postupanja tih osoba.

Povjeravanje poslova održavanja ulica na području G. S. ne oslobađa tuženika odgovornosti, jer je G. bio dužan preko inspekcijskih i drugih tijela nadzirati rad pojedinih službi i poduzimati konkretne mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, pa od tuda njegova odgovornost za štetu koja nastane zbog neizvršenja tih obveza.

Stoga je neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Nadalje je potrebno raspraviti osnov odgovornosti za predmetnu štetu.

12. Saslušanjem tužitelja i svjedokinja L. I., D. Ž.-

B., A. M. i V. M. te pregledom priloženih fotografija

predmetnog pločnika, sud je utvrdio:

- da tužitelj stanuje na adresi S., Š.,

- da se na pločniku ispred te stambene zgrade 10-15 godina nalazi rupa zbog loše održavanog nogostupa, što je razvidno iz priloženih fotografija i iskaza svjedoka,

- da su navedene svjedokinje potvrdile da se priložene fotografije odnose na predmetnu rupu na pločniku ulice Š. ulica u S., pored kućnog broja 19.,

- da se na predmetnom pločniku često parkiraju automobili te da je tada ta rupa teško uočljiva u večernjim satima iz razloga što je prekriva sjena automobila,

- da se tužitelj 4. siječnja 2016. oko 20,00 sati vraćao s posla kući,

- da je u to vrijeme tužitelji bio zaposlenik zaštitarske tvrtke koja je osiguravala prostor poslovnice F. u S.,

- da je tužiteljeva smjena trajala od 7-19 sati,

- da se tužitelj po završetku posla oko 20.000 sati vraćao kući pješke,

- kako je u zimskom periodu (4. siječnja 2016.) u 20.00 sati noć, a na pločniku su bili parkirani automobili, tužitelj zbog sjene automobila nije mogao vidjeti predmetnu rupu,

- da je tužitelj upao u predmetnu rupu na pločniku zbog čega je pao i udario glavom u parkirani automobil te izvrnuo desni skočni zglob,

- da je od siline udarca tužitelj zajaukao što su čule susjede - svjedokinje

- L. I. i D. Ž.-B. koje su u to vrijeme ispred zgrade šetale pse,

- da su svjedokinje odmah nakon jauka vidjele susjeda N. M. krvave glave i kako šepa te kako mu je skočni zglob otekao,

- da su svjedokinje na parlafon zgrade pozvale tužiteljevu suprugu koja mu je potom zajedno sa sinom pomogla i pozvala hitnu pomoć,

- da je svjedokinja L. I. navela da je i ona sama dva puta upala u tu rupu, ali se nije ozlijedila, po njenom mišljenju, vjerojatno zbog toga što je mlađa od tužitelja pa ima pokretljivije zglobove,

- da je tužitelj zbog zadobivene ozljede skočnog zgloba bio na bolovanju mjesec dana i za to vrijeme da ga je njegovala supruga.

13. Iskaze saslušanih svjedokinja L. I. i D. Ž.-B. sud u cijelosti prihvaća kao životne, logične i uvjerljive, prvenstveno jer se navedene svjedokinje ukazuju kao neutralne svjedokinje s obzirom da nisu zainteresirane za ishod spora.

Iskaze tužitelja i svjedoka njegove supruge A. M. i sina V.

M. sud u cijelosti prihvaća kao životne i uvjerljive, jer su u cijelosti u suglasnosti s iskazima neutralnih svjedokinja L. I. i D. Ž.-B..

14. Dakle, iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se tužitelj ozlijedio tako što je upao u rupu na pločniku ispred svoje stambene zgrade, a koja rupa postoji zbog lošeg održavanja pločnika od strane tuženika.

Odgovor tuženika da tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju neosnovan je u cijelosti, jer je saslušanjem svjedoka sud utvrdio da se noću zbog sjene parkiranih automobila predmetna ruba na pločniku ne vidi zbog čega prolaznik lako može pasti u nju i ozlijediti zglob.

15. Kako je nesporno da se predmetni nogostup nalazi u G. S., te kako se istim svakodnevno kreću brojni pješaci, nema dvojbe da u smislu citiranih odredbi ZKG-a, postoji zakonska obveza tuženika G. S. za njegovo održavanje. Nogostup sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar, pa je tuženik odgovara po načelu krivnje te je iz tog razloga odgovoran za nastalu štetu tužitelju i to zbog propuštanja svoje dužnosti da se nogostup održava u stanju koje omogućava nesmetano i sigurno kretanje ljudi – pješaka.

Dakle, u bitnome, kako je štetni događaj bio uzrokovan rupom na nogostupu koja je trebala biti sanirana to je propuštanjem sanacije s javne površine došlo do nastanka štetnog događaja, a s time i do odgovornosti tuženika G. S. za nastalu štetu tužitelju, i to temeljem odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dalje: ZOO, kao tad važećeg materijalnog prava, u svezi sa odredbom čl. 1049. ZOO-a.

Sud smatra za potrebnim navesti i to da je propuštanje tuženika da postupi sukladno svojoj zakonskoj obvezi sanacije rupe na pločniku dovelo do toga da je pločnik neravan i u loše stanju što je razvidno iz priloženih fotografija. Popucali pločnik s rupom nije opasna stvar. Međutim, popucali pločnik s rupom u noćnim uvjetima kad sjena parkiranih automobila onemogućava uočavanje predmetne rupe u popucalom pločniku, može se smatrati opasnom stvari. Stoga dakle, ako tuženik ne bi odgovarao po principu subjektivne odgovornosti (a odgovara, jer to proizlazi iz dokaznog postupka) na strani tuženika bile bi ispunjene zakonske pretpostavke za objektivnu odgovornost, a sukladno odredbi čl. 1063. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 2. st. 1. ZKG i čl. 3. st. 1. t. 6. ZOKG-a. Naime, nogostup javne gradske ulice je sastavni dio gradske ulice kao nerazvrstane ceste, a time i vlasništvo G., kao jedinice lokalne uprave i samouprave, sve sukladno odredbama čl. 100. i 101. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14; dalje ZC), kao tad važećeg materijalnog prava. Nadalje, propuštanje tuženika da sukladno zakonskoj obvezi sanira rupu u pločniku (nogostupu) je protupravna štetna radnja koja je dovela do nastanka oštećenog nogostupa s rupom. Ozljeda tužitelja na takvom nogostupu je šteta. Uzročna veza se predmnijeva, ali je za istaknuti da je tužitelj dokazao da je predmetni pad na oštećenom nogostupu uzrokovao ozljeđivanje tužitelja. Stoga bi tuženik i po tom objektivnom kriteriju odgovornosti za štetu, bio odgovoran za predmetnu štetu.

16. Nadalje je potrebno raspraviti pitanje visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

17. Medicinskim vještačenjem po vještaku za ortopediju I. R., dr. med., spec. ortopedije, sud je utvrdio da je tužitelj zadobio uganuće desnog skočnog zgloba, da je na izvršeno zbrinjavanje ozljede postavljena imobilizacija s fiksacijskim zavojem, zatim da je nakon kontrolnih pregleda tužitelj odlazio na fizikalnu terapiju o čemu je u spisu priložen terapeutski karton, pa je vještak posljedice te ozljede cijenio na 2% umanjenja životne aktivnosti na ime ograničene pokretljivosti skočnog zgloba i otečenosti stopala nakon dužen stajanja, te je dao i ocjenu da je tužitelj jake bolove trpio jedan dan, dva tjedna bolove srednjeg intenziteta i još dva tjedna lakog intenziteta, dok mu tuđa njega i pomoć nije bila potrebna.

Vještačenjem po vještaku psihijatru sud je utvrdio da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, koji se nastavio kao sekundarni strah jakog intenziteta koji da je mogao potrajati prva 24 sata, a strah srednjeg intenziteta tužitelj da je mogao trpjeti dva tjedna, a blagog intenziteta četiri tjedna, a što sve da dovodi do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja do 5% (koji se ne pribraja već uklapa u postotak dan od strane vještaka ortopeda).

18. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je prigovorio na način da je istakao da vještaci nisu pregledali tužitelja i izvršili uvid u zdravstveni karton tužitelja.

Vještak vještači po pravilima struke, a sud je taj koji rukovodi vještačenjem. Stoga dakle, ako je vještaku za izradu nalaza i mišljenja potreban pregled tužitelj onda će vještak to sam navesti, a sud naložiti tužitelju da se odazove na potreban pregled. Nadalje, ako je vještaku za davanje nalaza i mišljenja potrebno izvršiti uvid u zdravstveni kartom onda će to vještak navesti, a sud će za potrebe vještačenja pribaviti zdravstveni kartom. Naime, odredbom čl. 259. st. 2. ZPP-a propisano je da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.

Stoga dakle, da je u konkretnom slučaju bilo potrebno izvršiti pregled tužitelji, kao i uvid u njegov zdravstveni kartom, onda bi to vještači po pravilima struke izvršili. Kod takvog stanja stvari prigovor tuženika ukazuje se kao prigovor radi prigovora. Stoga je sud naložio tuženiku da se izjasni traži li da se vještaci usmeno pozovu na ročište radi očitovanja na izneseni prigovor (str. 86. spisa). Tuženik je naveo da nalazu i mišljenju vještaka ne prigovora na način da bi vještake bilo potrebno ponovo pozivati na ročite radi davanja usmenog nalaza i mišljenja (str. 91. spisa).

19. Nalaze i mišljenja sudskih vještaka sud u cijelosti prihvaća kao logične, izrađene po pravilima struke i dovoljno obrazložene.

20. Vodeći se medicinskom dokumentacijom tužitelja, te utvrđenjima do kojih je sud došao na temelju medicinskog vještačenja, na način kako je to naprijed navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja, u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom liječenja, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu, duševnim bolima zbog umanjenja životnih aktivnosti u iskazanom postotku, pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je to naprijed iskazano po vrsti, jačini i trajanju te neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpio tužitelj, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, pretrpljeni strah i neugodnosti prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100 ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, duševne bolove, strah i neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpio tužitelj utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 19.000,00 kn (3.000,00 kn na ime duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, 9.000,00 kn na ime pretrpljenih bolova, 7.000,00 kn na ime pretrpljenog straha). Stoga se dakle, tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete ukazuje osnovanim u iznosu od 15.000,00 kn, kako je to tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom, pa ga je kao takvog trebalo usvojiti. Sud ne može ići preko postavljenog tužbenog zahtjeva.

21. Odredba članka 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

U spisu ne priliježe dokaz da je tužitelj od tuženika zahtijevao naknadu neimovinske štete prije podnošenja tužbe. Nadalje, liječenje je završilo mjesec dana od dana ozljeđivanja (4. siječnja 2016.), a tužba je podnesena 24. listopada 2016., dakle šteta nije nastala nakon utuženja. Stoga sukladno citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja tužbe (25. listopada 2016.) do isplate.

Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21).

22. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022). Tužitelj je u postupku uspio sa 90%

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, zastupanje na 7 ročišta (17.10.18., 04.12.18., 06.02.19., 14.03.19., 09.05.19., 02.02.22.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00 kn, za sastav 3 obrazložena podneska (16.10.18., 18.10.18., 06.05.19.) iznos od 1.000,00 kn, za sastav žalbe od 27.06.19. iznos od 1.250,00 kn, što ukupno iznosi 12.250,00 kn. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 3.062,50 kn, trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 1.600,00 kn, što sveukupno iznosi 16.912,50 kn ili 2.244,67 eur.

Kako se radi o djelomičnom uspjehu tuženiku je priznato 80% troška (90%- 10%= 80%), što iznosi 13.530,00 kn ili 1.795,73 eur.

Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 23. kolovoza 2023.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja

tuženom

u spis