21 Gž Ovr-202/2023-2

- 1 -

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. d.d. Z., …, OIB: …, koga zastupaju predsjednik uprave M. Ž. i član uprave A. D. Š., a njih punomoćnici, odvjetnici u O. društvu Ć. i Š. d.o.o. u Z., …, protiv ovršenica: 1) J. R. iz V., … OIB: … i 2) M. R. (ranije D.) iz S., …, OIB: …, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbama ovršenica pod 1) i 2) protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Ovr-496/2015 od 15. travnja 2015. i rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Ovr-496/2015-10 od 7. rujna 2023., 5. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

I Odbijaju se žalbe ovršenica pod 1) J. R. i pod 2) M. R. kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Ovr-496/2015-10 od 7. rujna 2023.

II Uvažavaju se žalbe ovršenica pod 1) J. R. i pod 2) M. R., ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj Ovr-496/2015 od 15. travnja 2015. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.              Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, na temelju ovršne isprave - ovršnog javnobilježničkog akta, Ugovora o kreditu bez depozita broj …. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, (u daljnjem tekstu: Ugovor), solemniziranog 1. lipnja 2007. po javnom bilježniku M. K. iz S. pod br. OV-7642/07, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, i to glavnice u iznosu od 894.032,81 kn i redovne kamate u iznosu od 142.129,99 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, zatezne kamate u iznosu od 27.126,04 kn i ostalih troškova u iznosu od 150,00 kn, troškova opomena u iznosu od 50,00 kn te troškova ovršnog postupka uvećanih za zakonsku zateznu kamatu, određena je predložena ovrha na nekretninama ovršenice pod 1) upisanim u zk.ul. …k.o. M., k.č. 958/31, kuća, dvor i oranica ukupne površine 1136 hvati i na nekretninama u vlasništvu ovršenice pod 2) upisanim u zk.ul. … k.o. V., k.č. 70/2A, oranica u V. površine 132 hvata, k.č. 70/2B, kuća i dvor u V. površine 147 hvata i k.č. 71/2, voćnjak u V. površine 144 hvata, te u zk.ul. … k.o. V., k.č. 325/68, oranica K. površine 537 hvata, k.č. 1170/7, oranica K. površine 1 ral i 352 hvata, k.č. 1170/8, oranica K. površine 3 rala i 111 hvata, k.č. 1187/4, oranica K. površine 733 hvata, k.č. 2004, livada O.-K. površine 277 hvati, k.č. 2064, livada B. površine 1158 m2 i k.č. 3911, oranica B. površine 310 hvati, i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa ostvarenog prodajom i uplatom dobivenog iznosa na račun ovrhovoditelja.

2.              Uvodno označenim rješenjem posl. broj Ovr-496/2015-10 od 7. rujna 2023. riješeno je:

"Nastavlja se postupak u ovoj ovršnoj stvari, koji je prekinut do pravomoćnog završetna ovosudnog parničnog postupka posl. br.P-392/2015., u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz V., protiv tuženika A. B. d.d. Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu." 

3.              Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbe istovjetnog sadržaja izjavile su ovršenice pod 1) i 2) (u daljnjem tekstu: ovršenice), ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage i ukinu provedene radnje. U žalbama ističu da se za isto potraživanje već vodi ovršni postupak pod posl. brojem Ovr-69/15 po istom ugovoru o kreditu, pa da time ovrhovoditelj postupa suprotno čl. 5. toč. 2. i toč. 3. i čl. 6. Ovršnog zakona. Ovršenica pod 1) je podnijela tužbu protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu na kojem ovrhovoditelj temelji svoje potraživanje, jer je isti kredit suprotan moralu društva i svi sudionici na strani zajmoprimca dovedeni su u neravnopravan položaj, kao posljedica jednostranog mijenjanja kamatne stope. Dalje ističu kako je rata kredita povećana sa početnih 5.626,66 kn na 8.800,00 kn, koje se neopravdano povećanje nije moglo predvidjeti i dovelo je do situacije u kojoj je onemogućeno ispunjenje tražbine.

4.              U odgovoru na žalbe ovrhovoditelj navodi kako su žalbe ovršenica u cijelosti neosnovane i ne sadrže niti jedan razlog propisan odredbama Ovršnog zakona zbog kojeg se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. Ističe kako je točno da se radi naplate istog potraživanja vodi i ovršni postupak pod posl. brojem Ovr-69/15 protiv založne dužnice, ali ne na istim predmetima ovrhe, te da ovrhovoditelj ima pravo pokrenuti ovršni postupak protiv svih sudionika kredita, u ovom slučaju protiv korisnice kredita i sudužnice, te aktivirati sve raspoložive instrumente osiguranja, što mu omogućuje opća ovršna klauzula, i odabrati iz kojih će instrumenata pokušati naplatu. Posve je neosnovan navod da je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost te predlaže u cijelosti odbiti žalbe ovršenica i nastaviti s provedbom ovrhe.

5.              Ovršenice su podnijele žalbe identičnog sadržaja i protiv rješenja posl. broj Ovr-496/2015-10 od 7. rujna 2023. kojim je određen nastavak prekinutog postupka, ne navodeći iz kojih ga žalbenih razloga pobijaju. U žalbama ponavljaju navode iz žalbi protiv rješenja o ovrsi u odnosu na pokrenuti postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu na kojem ovrhovoditelj temelji svoje potraživanje. Dalje navode kako se nisu izjavom sadržanom u ovjerovljenoj privatnoj izjavi suglasile s time da ovrhovoditelj može radi namirenja predmetne tražbine zatražiti namirenje prodajom nekretnina koje su predmet ovog postupka, a ovrhovoditelj ima založno pravo na drugoj nekretnini za koju također provodi ovršni postupak i čija je vrijednost značajno veća od njegovog potraživanja. Ističu i da bi ovrha na nekretninama narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenica. Predlažu ukinuti pobijano rješenje i odrediti prekid postupka.

6.              Na žalbe nije odgovoreno.     

7.              Žalbe protiv rješenja posl. broj Ovr-496/2015-10 od 7. rujna 2023. nisu osnovane, dok su žalbe protiv rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-496/2015 od 15. travnja 2015. osnovane.

8.              Rješenjem prvostupanjskog suda posl.br. Ovr-496/15-6 od 21. veljače 2017. predmetni je ovršni postupak prekinut do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred istim sudom vodi pod posl. brojem P-392/15. Nakon što je ovrhovoditelj obavijestio sud da je predmet koji se vodio pod posl. brojem P-392/15 pravomoćno okončan i predložio nastavak prekinutog postupka, sud prvog stupnja je 7. rujna 2023. donio rješenje posl. broj Ovr-496/2015-10 kojim je odredio nastavak postupka u ovoj ovršnoj stvari, a koje je rješenje predmet ovog žalbenog postupka.

8.1.              Dakle, prvostupanjski je sud pozivom na odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. i čl. 215. st. 3. ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. i 93/14.– u daljnjem tekstu: OZ), prekinuo ovršni postupak, a nakon što je pravomoćno okončan parnični postupak koji se vodio po tužbi tužiteljice-protutuženice J. R. protiv tuženice-protutužiteljice A. b. d.d. pod posl. brojem P-392/15 (10. srpnja 2020.), utvrdio je da su ispunjeni uvjeti za nastavak predmetnog ovršnog postupka i donio pobijano rješenje.

8.2.              Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o procesnoj odluci prvostupanjskog suda o nastavku postupka koji je bio prekinut do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka, ispunile su se procesne pretpostavke za nastavak ovršnog postupka, kako je to pobijanim rješenjem i određeno, dok žalbeni navodi ovršenica za sada nisu od odlučnog značaja i nisu doveli u pitanje valjanost pobijanog rješenja prvostupanjskog suda, te će ih ovršenice moći istaknuti u nastavku postupka u ovoj ovršnoj stvari.

9.              S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi, niti je ovaj sud našao razloge na koje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ, pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda odnosno riješiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

10.              Prvostupanjski je sud rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-496/2015 od 15. travnja 2015. na temelju ovršne isprave, ovršnog javnobilježničkog akta, Ugovora o kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, (u daljnjem tekstu: Ugovor), solemniziranog 1. lipnja 2007. po javnom bilježniku M. K. iz S. pod br. OV-7642/07, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, i to glavnice u iznosu od 894.032,81 kn i redovne kamate u iznosu od 142.129,99 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, zatezne kamate u iznosu od 27.126,04 kn i ostalih troškova u iznosu od 150,00 kn, troškova opomena u iznosu od 50,00 kn te  troškova ovršnog postupka uvećanih za zakonsku zateznu kamatu, odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenica upisanim u zk.ul. …k.o. M., te zk.ul. … i zk.ul. …k.o. V., i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa ostvarenog prodajom i uplatom dobivenog iznosa na račun ovrhovoditelja.

11.              Dakle, predmetna ovrha pokrenuta je temeljem odredbe čl. 80. OZ, prema kojoj se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

11.1.              Neosnovani su žalbeni navodi kojima žaliteljice ističu da se za isto potraživanje po istom Ugovoru već vodi ovršni postupak pod posl. brojem Ovr-69/15, pa da time ovrhovoditelj postupa suprotno čl. 5. toč. 2. i toč. 3. i čl. 6. OZ, budući da ovrhovoditelj može svoju tražbinu iz Ugovora istovremeno namirivati ovrhom na više nekretnina, jer u ovrsi ne postoji zabrana dvostruke litispendencije. Činjenica eventualnog vođenja više ovršnih postupaka radi namirenja iste tražbine na različitim predmetima ovrhe ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer ovrhovoditelj može pokretati više ovršnih postupaka na različitim predmetima ovrhe radi namirenja iste tražbine sve dok mu tražbina nije u cijelosti namirena.

12.              Međutim, u konkretnom se slučaju dugovanje ovršenice pod 1) J. R. temelji na Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranom od strane javnog bilježnika.

12.1.              Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkih akata ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

12.2.              Dakle, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

12.3.              U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

12.4.              U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

"Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osiguravaju nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary)."

13.              Sukladno Zaključku usvojenom na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenica potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršenici, radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

13.1.              S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

13.2.              Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

13.3.              U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

14.              U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je propustio razmotriti, u okolnostima konkretnog slučaja, bi li prodaja nekretnina ovršenica narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenica i interesa ovrhovoditelja, imajući u vidu vrijednost tražbine ovrhovoditeljice, služi li predmetna nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenica, te postoje li druge prikladne mogućnosti za namirenje tražbine ovrhovoditeljice, kao i sve druge pravno značajne okolnosti na koje upućuju odredbe članka 80.b OZ (tako i u odlukama Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž Ovr-17/2023-2 od 9. veljače 2023. i Gž Ovr-38/2023-2 od 20. ožujka 2023., Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž Ovr-391/2022-2 od 12. srpnja 2022., Županijskog suda u Dubrovniku posl. broj Gž Ovr-158/2021-2 od 7. rujna 2022., Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž Ovr-689/2022-2 od 14. studenog 2022. i Gž Ovr-541/20-2 od 16. srpnja 2021. i Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž Ovr-120/2021-2 od 26. svibnja 2021.).

15.              Prihvaćajući navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te imajući u vidu da su ovršenice u žalbama sadržajno iznijele prigovor narušene pravične ravnoteže čl. 80.b st. 2. i 3. OZ, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ uvažiti žalbe ovršenica, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje tj. odlučiti kao pod toč. II izreke ovog rješenja, uz uputu da u ponovljenom postupku postupi sukladno uputama iz ovog rješenja i ocijeni navode ovršenica te utvrdi je li došlo do narušavanja pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenica.

Zadar, 5. veljače 2024.