REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3256/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CEK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Nemarić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Drago Tolić i Josip Tolić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-318/19-4 od 30. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P- 1241/17 od 6. veljače 2019., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana u odnosu na točku II. drugostupanjske presude.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena u odnosu na točku I. drugostupanjske presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužiteljica CEK iz [adresa], suvlasnik za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] zv. „[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1896 m2 – dvorišta površine 1068 m2, oranice površine 678 m2, zemljišta pod gospodarskim zgradama površine 57 m2, zemljišta pod stambenom zgradom površine 93 m2 ( na kom zemljištu su izgrađeni stambena zgrada, garaža, konoba i gospodarski objekt), kao i naprijed označenih stambene zgrade, garaže, konobe i gospodarskog objekta, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica, temeljem ove presude, u roku od 15 dana po njezinoj pravomoćnosti, upiše kao suvlasnik iste za ¼ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, za navedeni udjel.

II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu iznad dosuđenog, a do zatraženog.

III Odbija se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica CEK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [katastarska čestica], u naravi oranica, gospodarske zgrade, dvorište i stambene zgrade, ukupne površine 1896 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u Skici izmjere-dopuna sačinjenoj u [adresa] dana 12. studenog 2018. god. izradio stalni sudski vještak geodetske struke ing.geod. Ivan Marinović obojan plavom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-A površine 696 m2 kao površina zemljišta koja je neophodna za redovitu upotrebu sagrađenih objekata, a koja Skica izmjere – dopuna je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti a nakon provedene parcelacije upiše kao vlasnik za cijelo na točno gore određenom realnom dijelu nekretnine, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.“.

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 16.304,69 kuna, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 16.304,69 kuna, a do zatraženog iznosa.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se žalba tužiteljice CEK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1241/17 od 6. veljače 2019. u dijelu pod toč. II i III izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1241/17 od 6. veljače 2019. u dijelu pod toč. I izreke, tako da se u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice CEK, koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica CEK iz [adresa], suvlasnik za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] zv. „[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1896 m2 – dvorišta površine 1068 m2, oranice površine 678 m2, zemljišta pod gospodarskim zgradama površine 57 m2, zemljišta pod stambenom zgradom površine 93 m2 ( na kom zemljištu su izgrađeni stambena zgrada, garaža, konoba i gospodarski objekt), kao i naprijed označenih stambene zgrade, garaže, konobe i gospodarskog objekta, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica, temeljem ove presude, u roku od 15 dana po njezinoj pravomoćnosti, upiše kao suvlasnik iste za ¼ dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, za navedeni udjel.“.

Drugostupanjskim rješenjem je riješeno:

„I. Odbija se žalba tužiteljice CEK kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1241/17 od 6. veljače 2019. u dijelu pod toč. II izreke.

II. Uvažava se žalba tuženika CE, preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1241/17 od 6. veljače 2019. u dijelu pod toč. I izreke, tako da se u tom dijelu rješava:

Nalaže se tužiteljici CEK da tuženiku CE naknadi parnični trošak u iznosu od 13.515,62 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška odbija kao neosnovan.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud preinači, podredno ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iz revizije.

5. Revizija nije osnovana i nije dopuštena.

6. Obzirom da je drugostupanjska presuda u odnosu na točku II. izreke donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP to je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, dok je u odnosu na točku I. pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, dok prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

7. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome i opširno osporava činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu u odnosu na točku II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom čest. zem. [katastarska čestica] zv. Oklađe ukupne površine 1896 m2 - dvorišta površine 1068 m2, oranice površine 678 m2, zemljišta pod gospodarskim zgradama površine 57 m2, zemljišta pod stambenom zgradom površine 93 m2 (na kom zemljištu su izgrađeni stambena zgrada, garaža, konoba i gospodarski objekt), kao i navedene stambene zgrade, garaže, konobe i gospodarskog objekta, za cijelo, koje vlasništvo je stekla građenjem uz sudjelovanje pok. ČE i njene pokojne majke u izgradnji u neznatnom omjeru od 10-15%, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica na temelju donesene presude upiše kao vlasnica iste, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, kao i eventualni zahtjev tužiteljice postavljen sukladno čl. 188. st. 2. ZPP kojim traži da se utvrdi da je vlasnica dijela navedene nekretnine i to onog koji je u skici izmjere – dopune stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, ing. geod., od 12. studenoga 2018. obojan plavom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-A površine 696 m2, kao površina zemljišta koje je neophodno za redovitu upotrebu sagrađenih objekata, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica na temelju donesene presude i po njenoj pravomoćnosti, a nakon provedene parcelacije upiše kao vlasnica za cijelo na točno određenom realnom dijelu nekretnine, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

10. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- da je predmetna nekretnina bila vlasništvo prednika tuženika, očuha tužiteljice i oca tuženika,

- da je predmetna nekretnina sada vlasništvo tuženika,

- da je prednik tuženika započeo gradnju kuće tijekom 1970. koja je do ploče izgrađena tijekom 1970.

- da je nakon zabrane gradnje tijekom 1970. nastavljena gradnja i to stavljanje gornje ploče i gornje deke, postavljanje stolarije, vanjsko i unutarnje žbukanje, uvođenje struje, vode, izgradnja konobe, garaže, unutrašnje uređenje i izgradnja krova,

- da su tužiteljica i prednik tuženika zaključili 1995. Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je kasnije proglašen ništavim,

- da je 1998. u katastarskoj evidenciji sa imena dotadašnjeg posjednika pok. ČE, prednika tuženika, izvršena promjena posjednika na ime tužiteljice uz suglasnost pok. ČE,

- da je tužiteljica svojim sredstvima ulagala u gradnju kuće i okućnice,

- da između tužiteljice i pok. ČE nije postojao nikakav sporazum ili dogovor o zajedničkoj gradnji.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između tužiteljice i njenog supruga s jedne strane, te pok. ČE s druge strane, u smislu čl. 647.a do 647.ž Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO), koji se u predmetnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), odnosno paragrafa 1175. do 1216. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. god. („Narodne novine“, broj 73/91), postojao dogovor o zajedničkoj gradnji (ortakluk) na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim nisu određeni suvlasnički udjeli, slijedom čega je iste odredio sukladno njihovu doprinosu u gradnji.

11.1. Stoga prvostupanjski sud nalazi da je doprinos sada pok. ČE u izgradnji sporne kuće bio 10-15 % (jer je financirao radove koji su na istoj izvedeni do zabrane gradnje 1970., a nakon čega je sve radove izvela i financirala tužiteljica sa svojim suprugom), to je sukladno nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke sud prvog stupnja utvrdio suvlasnički udio tužiteljice od ¼ dijela cijele nekretnine. Pritom je u odnosu na račune i izdatnice koji glase na ime sada pok. ČE i nakon 1971. ocijenio da ti računi nisu dostatni da bi se zaključilo da bi u tom periodu bilo znatnijih ulaganja s njegove strane i da bi to moglo promijeniti zaključak o njegovom doprinosu, posebno što nije razvidno za koja ulaganja su plaćeni određeni računi i radi li se o uopće o računima koji se odnose na ulaganja u predmetnu nekretninu, te radi li se o ulaganjima koja je nesporno izveo sada pok. ČE do 1970. ili o ulaganjima nakon toga.

11.2. Sud prvog stupnja ocjenjuje da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva na temelju građenja, s obzirom da dogovor između vlasnika zemljišta i graditelja takvu mogućnost isključuje, slijedom čega je u cijelosti odbio eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Drugostupanjski sud je u točki II. izreke na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačio presudu prvostupanjskog suda u točki I. i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

13. Drugostupanjski sud smatra da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo na predmetnim nekretninama građenjem na temelju odredbi paragrafa 417. - 419. OGZ.

14. Sa pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda slaže se i ovaj revizijski sud. 15. Pravilno drugostupanjski sud navodi da se na konkretan predmet primjenjuju odredbe OGZ-a obzirom da iz samog iskaza tužiteljice, a i drugih provedenih dokaza, proizlazi da je kuća 1970.-ih sagrađena do krovnog vijenca, da je ožbukana iznutra i izvana, da je izvršen priključak struje, postavljene pločice, dakle, kuća je izgrađena do faze da se može govoriti o dovršenom objektu.

16. Odredbe sadržane u paragrafima 417. do 419. OGZ glase kako slijedi:

"§ 417.

„Ako tko na svojoj zemlji podiže kakvu zgradu, i tuđu građu je na to upotrebio, zgrada ostaje vlasnost njegova; ali i sam pošteni gradilac, ako građu nije nabavio po kojemgod od načina navedenih u čl. 367. dužan je platiti oštećeniku vrijednost građe po općenoj cijeni; a nepošteni gradilac platit će mu je po najvišoj cijeni, i vrh toga naknadit će mu svaku inu štetu.“

§ 418.

„Nasuprot, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu.“

§ 419.

„Ako je zgrada podignuta na tuđem zemljištu i s tuđom građom, vlasnost zgrade pripada i u ovom slučaju vlasniku zemljišta. Među ovim i gradiocem nastaju ista prava i obveze, koje su ustanovljene u prednjem paragrafu; i gradilac po kakvoći svoje poštene ili nepoštene namisli, ima naknaditi prijašnjem vlasniku građe općenu ili najvišu cijenu njezinu.“

17. Odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

17.1. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne može se zaključiti da je tužiteljica sukladno paragrafu 418. OGZ gradila svojom građom na tuđem zemljištu.

18. Naime, obzirom na činjenična utvrđenja, a prema kojima je pravni prednik tuženika, sada pokojni ČE, očuh tužiteljice i otac tuženika bio vlasnik zemljišta na kojem je 1970.-tih sagradio kuću do faze da se može govoriti o useljivom, dovršenom objektu, i to na način da je sagrađena do krovnog vijenca, ožbukana iznutra i izvana, da je izvršen priključak struje, postavljene pločice, nadalje kod činjenice da je tužiteljica 1995., kada su već sagrađeni i pomoćni objekti, sa pok. očuhom sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz kojeg ugovora proizlazi da i tužiteljica i pok. ČE istoga smatraju vlasnikom predmetne nekretnine, da je sama tužiteljica 1998. zahtijevala promjenu podataka u Uredu za katastar i geodetske poslove radi čega je proveden i uviđaj na licu mjesta, te sastavljen zapisnik iz kojega proizlazi da se pok. ČE izjasnio da je predmetnu nekretninu gradio on i majka tužiteljice te da je on vlasnik predmetne nekretnine, a navedeni zapisnik je potpisala i tužiteljica te istome nije prigovarala, pravilna je ocjena iz pobijane presude da tužiteljica u postupku nije dokazala postojanje pretpostavki za stjecanje vlasništva na spornoj nekretnini građenjem, bez obzira na nesporna financijska ulaganja u predmetnu nekretninu, zbog čega su pravilno i tužbeni i eventualni tužbeni zahtjev ocijenjeni neosnovanima.

19. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica izvršila financijska ulaganja u nekretninu međutim, takva ulaganja osnov su samo za obveznopravni zahtjev koji tužiteljica može staviti protiv vlasnika nekretnine.

20. Slijedom navedenog, u odnosu na točku II. izreke drugostupanjske presude reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

21. U odnosu na točku I. izreke drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja propisuje da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

21.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

21.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

22. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

„Do koje faze stambeni objekt treba biti izgrađen da bi se smatralo da je isti izgrađen do one faze kad se može staviti u funkciju za koju je građen, a među strankama je nesporno da je isti građen za stanovanje, a sve primjenjivo na konkretan slučaj i primjenu materijalnog prava u određenom vremenskom periodu (OGZ, ZOVO ili ZV)?“.

23. Kao razloge važnosti za postavljena pitanja tužiteljica ukazuje na odluke ovog suda broj Rev-385/10 od 26. listopada 2010. i Rev-172/08 od 15. siječnja 2013. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/05 od 19. ožujka 2008.

24. Imajući u vidu sadržaj postavljenog pitanja te razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, što je ranije obrazloženo u ovoj odluci ovaj sud smatra da od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka o ovom sporu, a što je osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP. Također valja istaknuti da se odluke na koje se tužiteljica poziva u reviziji temelje na drugačijoj pravnoj osnovi kao i drugačijem činjeničnom utvrđenju od ovog predmeta.

25. S obzirom na navedeno, revizija tužiteljice u odnosu na točku I. drugostupanjske odluke ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbom članka 382. stavak 2. i 3. ZPP za dopuštenost (izvanredne) revizije, pa je na temelju članka 392.b stavak. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug