Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 603/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica iz V., protiv tuženice Z. b. d.d. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-431/2022-3 od 27. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-258/2021-8 od 10. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

r i j e š i o j e:

Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-431/2022-3 od 27. rujna 2022. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja pod 4. i 5.:

„4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 - dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?“

„5. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?“

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je:

- tuženici naloženo tužiteljici platiti 105.032,91 kn, sve sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove tog iznosa,

- tuženici naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka od 25.518,75 kn, sve sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama.

2. Tuženica je (kraj neosporne činjenice da je sa tužiteljicom sklopila Ugovor o kreditu prema kojemu je kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz početnu redovnu kamatu - ali promjenjivu već i samo prema njezinim odlukama, te uz ugovorenu otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF) podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?“

„2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?“

„3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog je samo djelomično dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 27. rujna 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“.

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu i praksu koju bi trebalo preispitati i promijeniti) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja pod 4. i 5. Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda je u odnosu na ta pitanja temeljena na shvaćanju za koje postoji i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.

9. Stoga je pravilno za zaključiti (tako, primjerice - i u ovosudnim predmetima posl. br. Revd 4716/2022-2 od 17. siječnja 2023., Revd 695/2023-2 od 21. veljače 2023. i Revd 4380/2022-2 od 4. srpnja 2023., a uvažavajući i shvaćanje iz prvostupanjske presude: „...8.1. Dokazni prijedlog tuženika saslušanjem tužiteljice i službenika banke na ročištu održanom 6. srpnja 2021. odbijen je kao nesvrsishodan...“, kao i iz drugostupanjske: „...6. Tuženik je trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, na sporne okolnosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu predložiti saslušanje osobne bankarice tužitelja, odnosno svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti konkretnom potrošaču (v. recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022.), dok iz spisa predmeta proizlazi da tuženik nije, kako se obvezao na pripremnom ročištu, naknadno dostavio sudu ime osobnog bankara/bankarice tužitelja zbog čega nije činjenično stanje manjkavo utvrđeno, kako se to sugerira u žalbi....“):

9.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja pod 4. i 5. postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

9.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

10. Osporena presuda je u odnosu na ostala pitanja, ona od 1. do 3. iz prijedloga, temeljena na suđenju u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati: shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda u odnosu na ta pitanja izraženo je (i određeno obrazloženo) u nizu odluka revizijskog suda, primjerice u odlukama posl. br. Revd 329/2022-2 od 23. veljače 2022., Revd 50/2023-2 od 7. veljače 2023., Revd 4088/2022-2 od 18. listopada 2022., Revd 752/2022-2 od 1. ožujka 2022., Revd 1677/2022-2 od 18. svibnja 2022., Revd 235/2022-2 od 19. travnja 2022., Revd 4305/2022-2 od 8. studenoga 2022., Revd 3691/2022-2 od 2. studenoga 2022., Revd 823/2022-2 od 22. studenoga 2022., Revd 3682/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd 2622/2022-2 od 27. rujna 2022., Revd 1676/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2747/2022-2 od 4. listopada 2022., Revd 2528/2022-2 od 7. rujna 2022. Revd 4472/2021-2 od 16. ožujka 2022., Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022, Revd 3313/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3242/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Revd 3371/2022-2 od 10. rujna 2022., Revd 2507/2021-2 od 15. lipnja 2021., Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd 499/2020-2 od 10. ožujka 2020.

10.1. Slijedom toga je za prihvatiti:

- da ta pitanja nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da i u svezi tih postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

- da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte