REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1894/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljice OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici RČ, SČ, KČ, Bojan Doneski i Antonio Mihoci, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1243/18-2 od 8. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini br. P-396/12-68 od 11. svibnja 2018., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž- 1243/18-2 od 8. studenog 2018. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljica i preinačuje se rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1243/18-2 od 8. studenog 2018. i rješenje o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude Općinskog suda u Virovitici – Stalna služba u Slatini br. P- 396/12-68 od 11. svibnja 2018. i rješava:

Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica kojim je traženo da se I-tužiteljici naknadi šteta u iznosu od 268.150,00 kn, II-tužiteljici iznos od 448.000,00 kn, te III-tužiteljici iznos od 448.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.1.). Isto tako odbijen je zahtjev II i III-tužiteljica da im tuženik plati na ime izgubljenog uzdržavanja iznos od 750,00 kn mjesečno i to počev od mjeseca srpnja 2007. pa nadalje, također sa zateznom kamatom (toč. I. 2. i 3.). Tužiteljice su obvezane naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 128.650,00 kn (toč. II.).

Rješenjem suda prvoga stupnja tužiteljice su oslobođene plaćanja sudskih pristojbi.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljica i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, dok je rješenjem drugostupanjskog suda djelomično prihvaćena žalba tužiteljica glede odluke o troškovima postupka i ista preinačena na način da su tužiteljice obvezane tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 105.350,00 kn.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljice su pravodobno podnijele reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljice predlažu da se revizija prihvati, ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljica glede presude nije osnovana, dok je osnovana glede rješenja o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U konkretnom slučaju tužiteljice potražuju naknade štete zbog smrti supruga odnosno oca, a kojeg je u štetnom događaju 9. srpnja 2007. usmrtio GČ. Kod toga odgovornost tuženika Republike Hrvatske za naknadu štete tužiteljice nalaze u odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 59/01, 190/03, 199/03, 79/07 – dalje: ZSDU), jer da su djelatnici policije propustili privesti i zadržati GČ nakon što ih je UČ (otac supruge GČ EČ) pozvao na intervenciju u svoju kuću.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je ranjavanje vatrenim oružjem i kasnije smrt sada pok. ŠČ prouzročio GČ protiv kojeg se zbog tog kaznenog djela vodio kazneni postupak pod brojem K-31/07, te je isti proglašen krivim i osuđen,

- da su policijski službenici 9. srpnja 2007. izašli na lice mjesta, u kuću UČ, te nisu utvrdili elemente prekršaja, niti kaznenog djela, već da se radilo o nesuglasicama između supružnika GČ po pitanju bračne nevjere,

- da su djelatnici policije istog dana u nekoliko navrata tražili GČ na kućnoj adresi i u njegovom ugostiteljskom objektu, ali isti na tim mjestima nije zatečen,

- da prvostupanjski sud ne prihvaća iskaz svjedoka UČ o tome da je GČ kritične zgode prijetio njegovoj kćeri i ukućanima, već da je taj svjedok izričito naveo da nije ni slutio da će se dogoditi zlo, radi čega je rekao kćeri EČ da ide raditi,

- da EČ djelatnicima policije nije izjavila da joj suprug prijeti, da nije prijavila kazneno djelo prijetnje, a niti je u bilo kojem smislu spominjala ŠČ,

- da je GČ od strane policije oduzeto oružje u upravnom i prekršajnom postupku 2000. i 2001.,

- da iz iskaza svjedoka – policajaca koji su bili na uredovanju FČ i ĐČ ne proizlazi da bi bilo tko iskazivao o prijetnji GČ prema supruzi, odnosno ostalim ukućanima,

- da iskaze svjedoka ČČ i MČ prvostupanjski sud cijeni irelevantnima, jer isti nemaju nikakvih saznanja o štetnom događaju,

- da su djelatnici policije dovezli VČ, nakon obavljenog obavijesnog razgovora, na njezino radno mjesto u tvornicu Tvin d.d.

9. Obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužiteljice nisu dokazale da bi nastala šteta – smrt njihova oca i supruga bila rezultat nezakonitog ili nepravilnog rada djelatnika policije, a posebno da nije dokazano postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja ili nepostupanja djelatnika policije i smrti ŠČ.

Nižestupanjski sudovi smatraju da se iz provedenog dokaznog postupka ne može zaključiti da bi djelatnici policije prekršili neku odredbu Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 129/00) ili Pravilnika o načinu policijskog postupanja („Narodne novine“ br. 81/03) ili pak nekog drugog propisa, a niti tužiteljice u tužbi ne navode koji su propis djelatnici policije prekršili.

10. Tužiteljice u reviziji prije svega ističu da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da nižestupanjski sudovi nisu iznijeli razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika. Suprotno tvrdnji revidentica navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena, pri čemu su nižestupanjski sudovi dali jasne i razumljive razloge o pravno relevantnim činjenicama, te utvrđene činjenice nisu u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza.

11. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, budući da sama činjenica da tužiteljice u reviziji iznose svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od one koju je proveo prvostupanjski sud ne znači da je ta bitna povreda počinjena.

12. Treba dodati da u činjeničnoj situaciji kada EČ, a niti njezin otac ne podnose prijavu policiji, kada UČ moli djelatnike policije koji su izašli na policijsku intervenciju da mu kći odvezu na posao, jasno ukazuje na pravilnost zaključka djelatnika policije da kritične zgode nisu utvrđeni elementi prekršajne ili kaznene odgovornosti GČ.

13. U preostalom dijelu revizije tužiteljice osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

14. Neosnovano tužiteljice ističu da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud odbio provesti vještačenje na okolnosti je li postupanje policije bilo pravilno. I prema shvaćanju revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi odbili predloženo vještačenje, jer pitanje je li došlo do nepravilnog ili nezakonitog postupanja od strane djelatnika policije ocjenu može dati sud, te za utvrđivanje tih činjenica nije bilo potrebno provoditi vještačenje.

15. Također tužiteljice se neosnovano pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe ZČ, odnosno na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bljakaj i drugi protiv Hrvatske (broj. zahtjeva 74448/12). Naime, u tim situacijama radilo se o drugačijoj činjeničnoj situaciji i propustima u postupanju policije koje su utvrđene, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi djelatnici policije povrijedili bilo koji propis, odnosno da bi postupili protivno pravilima obavljanja policijske službe. Sama činjenica da GČ nije pronađen prije počinjenja kaznenog djela ne ukazuje na propust policije, jer se sam štetni događaj dogodio istog dana, a djelatnici policije nisu imali nikakvih saznanja da bi u sam događaj mogao biti uključen i pok. ŠČ, odnosno da bi i on mogao biti u eventualnoj opasnosti.

16. Radi toga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja protiv presude odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

17. Tužiteljice u reviziji pobijaju i odluku o troškovima postupka. Prije svega tužiteljice smatraju da je pogrešno tuženiku obračunat PDV, iako državno odvjetništvo nije obveznik plaćanja PDV-a, odnosno smatraju da cijeli trošak tuženik nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

18. Osim toga ukazuju i na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br. 72152/13), a iz koje odluke proizlazi da Državno odvjetništvo, obzirom da se isto financira iz državnog proračuna, nije u istom položaju kao odvjetnik.

19. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-89/21-2 od 2. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće shvaćanje:

„Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda o 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, revizijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojemu su tužiteljice obvezane platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva.

Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem ona tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranci samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljica na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.“

19. U konkretnom slučaju tužiteljice su podnijele tužbu radi naknade štete zbog smrti supruga odnosno oca tužiteljica, a koji je ubijen od strane GČ i to nakon što su djelatnici policije bili pozvani od strane oca supruge GČ na intervenciju. Djelatnici policije nisu našli počinitelja ubojstva na radnom mjestu, niti kod kuće, a istog dana je isti počinio štetni događaj.

20. Prema ocjeni revizijskog suda tužba tužiteljica u ovom predmetu nije bila lišena ikakvog sadržaja, niti je bila očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljica da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano. Isto tako, ne radi se o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih osoba, već tuženika Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo koje se financira iz sredstava državnog proračuna, te isto nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužiteljicama je u ovoj parnici naloženo plaćanje troškova postupka u iznosu od 105.350,00 kn, a koji iznos nije neznatan obzirom na materijalnu situaciju tužiteljica, sve prema podacima u spisu.

21. Slijedom navedenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, može se zaključiti da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova predstavlja za tužiteljice prekomjerni teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

22. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st.1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka i odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove postupka, a tom odlukom su obuhvaćeni i troškovi postupka pred revizijskim sudom (čl. 166. st. 2. ZPP).

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug