Broj: Ppž-5799/2022

-1-

 

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene D. R., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. ožujka 2022., poslovni broj: 31 Pp-10637/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I               U povodu žalbe D. R., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenice u izreci označava djelom prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i okr. D. R. se na temelju citiranog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset  eura), koju kaznu je dužna platiti u roku od devedeset dana od  primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II    Odbija se žalba okr. D. R. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura),  u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. D. R. proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

 

1.1.      Uz novčanu kaznu, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

 

1.2.              Okrivljenica je, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 250,00 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, putem branitelja iz OD Lj.-V. & partneri, odvjetnicima u S., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

2.1.              Žaliteljica  predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

4.1.              Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža novčana kazna u odnosu na raniji propis.

 

4.2.   Sukladno odredbe članka 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.3.              Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisan blaži minimum novčane kazne trebalo je primijeniti novi Zakon, jer je blaži za počiniteljicu. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu odluku u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove odluke u točki I. 

 

5.       Neosnovano žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna te sadrži sve odlučne činjenice djela iz članka 53. stavka 1. i 4.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o  njegovom vrednovanju, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom. Stoga je ovaj sud mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to paušalno ističe žaliteljica.

 

6.              Bez uspjeha žaliteljica upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to izrijekom danog jasnog i određenog priznanja okrivljenice u pogledu svih odlučnih činjenica, imao valjane razloge zaključiti da su se u njezinom postupanju u prometu inkriminirane prilike ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu nije predlagala izvođenje drugih dokaza u postupku, a prvostupanjski sud nije dužan provoditi druge dokaze, kada smatra da je   činjenično stanje dovoljno razjašnjeno, kako je to bio slučaj u ovom predmetu. 

 

6.1.              Slijedom navedenog, a budući da žaliteljica ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.    

 

7.              Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama i suprotno tvrdnji žaliteljice, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski, iako je na strani žaliteljice utvrdio otegotnu okolnost, u vidu ranije pravomoćne kažnjavanosti za isto djelo, za počinjeni prekršaj izrekao tada važećim posebnim zakonom minimalno propisanu mjeru novčane kazne, očito u dovoljnoj mjeri imajući na umu sve druge utvrđene olakotne okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, na koje sada ponovno žaliteljica upire u žalbi.

 

7.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj sud izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer dovodi do povoljnije kazne za počiniteljicu. Prema tome, najnižu mjeru propisane kazne za počinjeni prekršaj, po službenoj dužnosti, izrekao je i ovaj sud primjenom blažeg zakona, smatrajući da su već u dovoljnoj mjeri vrednovane  poznate okolnosti od utjecaja na kaznu i da je ista u svemu pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počiniteljicu i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

Žaliteljica ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom  instituta ublažavanja.

 

8.              Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj prekršaja, opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Pogrešno žaliteljica ističe da se radi o izoliranom slučaju jer iz stanja predmeta proizlazi da je pravomoćno kažnjavana za isti prekršaj. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji joj omogućavaju ponovno činjenje prekršaja, s time da je zaštitna mjera već izrečena u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja, koje je razmjerno težini djela i osobinama ličnosti počiniteljice, te očito nedovoljne svijesti o opasnosti činjenja ovakvih djela (imajući na umu frekventnost vremena i mjesta počinjenja), Stoga je mjera sukladna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalbe ne dovodi u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom vremenu trajanja.

             

9.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 5. veljače 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.