REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1293/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, sada H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 6A, OIB 13667298928, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Ostović Rakušić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ostović, Rakušić & Slovaček d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika Repromaterijal d.o.o., Osijek, Ulica Sv. L. B. Mandića 111U, OIB 04929358305, kojeg zastupa punomoćnik Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1551/16-2 od 27. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. Povrv- 319/15-12 od 29. prosinca 2015., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka br. Ovrv-29/10 od 18. siječnja 2010. prema kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 984.691,45 kn, sa zateznom kamatom na iznos od 199.794,02 kn od 20. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 199.897,43 kn od 28. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 185.000,00 kn od 31. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 200.000,00 kn od 4. kolovoza 2009. do isplate, te na iznos od 200.000,00 kn od 7. kolovoza 2009. do isplate, kao i naknaditi tužitelj troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.223,80 kn sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2010. do isplate (toč. 1.) Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 73.343,00 kn (toč. 2.).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelj i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka br. Ovrv-29/10, a kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 984.691,45 kn, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.223,80 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2010. do isplate (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 59.750,00 kn (toč. II.), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove postupka u iznos od 36.937,50 kn (toč. III.). Ujedno je odbijena žalba tuženika kao neosnovana (toč. IV).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu, te revidentu priznati troškove revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da tuženik tijekom postupku pred prvostupanjskim sudom nije osporavao da bi se predmetne mjenice nalazile u posjedu tužitelja,

- da tuženik nije osporavao iznose navedene u mjenicama,

- da tuženik nije osporavao da je mjenice potpisao,

- da je mjenice serije A brojevi 06560864, 06560861, 06560860, 06560863, 06560862, sve od 30. siječnja 2009., svaka na iznos od 200.000,00 kn izdao tuženik kao trasant

– indosant Đakovštini d.d. kao remitentu-inodosataru,

- da iz Ugovora o eskontiranju mjenice broj 2001-2309 od 12. veljače 2009. zaključen između Slavonske banke d.d. Osijek i Đakovštine d.d. Đakova kao korisnika eskonta je vidljivo da se tim ugovorom regulira eskontni posao između banke kao indosatara i korisnika eskonta kao inodosanta, te da Banka korisniku eskonta eskontira 6 mjeseca u ukupnom iznosu od 1.200.000,00 kn, s navođenjem datuma dospjelosti, te umanjene za iznose točno navedenog postotka kamata godišnje i jednokratne naknade,

- da je prednik tužitelja Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. mjenice podnijela na naplatu u srpnju i kolovozu 2009., te da iste nisu naplaćene jer na računu tuženika nije bilo pokrića,

- da je Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ustupila navedene tražbine tužitelju, o čemu je obaviješten i tuženik.

8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski sud smatra da je tužitelj zakoniti imatelj mjenica u smislu odredbe čl. 15. st. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“, broj 74/94 i 92/10 - dalje: ZM).

9. Vezano za pitanje dostave mjenica u izvorniku ili prijepisu, valja istaći da je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelj u posjedu originala mjenica, te da je jedina sporna činjenica tijekom postupka bilo pitanje postoji li dogovor tuženika kao trasanta i Đakovštine d.d. kao remitenta da se navedene mjenice izdaju sa svrhom osiguranja, bez prava na daljnje eskontiranje. No, drugostupanjski sud ističe da iz isprave koju je dostavio tuženik (list 16. spisa) je vidljivo da su mjenice ispunjene glede iznosa i dospijeća u skladu s ugovorom, pa se radi toga ne može staviti niti prigovor iz čl. 16. st. 2. ZM.

10. Kako je tužitelj zakoniti imatelj mjenica, a tuženik nije u cijelosti podmirio svoje dospjelu mjeničnu obvezu, to je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.

11. Tuženik u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 11. ZPP.

12. Suprotno tvrdnji tuženika nisu počinjene navedene bitne povrede, budući se raspolaganje tužitelja ne temelji na nedopuštenim raspolaganjima, a niti pobijana presuda ima nedostatke uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoje proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, te sadržaja provedenih dokaza i isprava koji se nalaze u spisu.

13. Treba istaći da tvrdnja tuženika da je ovrha određena na temelju preslika mjenica, da originalni mjenica nikada nisu dostavljeni javnom bilježniku su u protivnosti sa sadržajem spisa, budući da iz samog ovršnog prijedloga jasno proizlazi da su originalni mjenica podastrijeti javnom bilježniku prilikom predaje ovršnog prijedloga. Osim toga, revizijski sud je donio niz odluka u kojima je potvrdio mogućnost da se mjenice dostave u preslici i da se na takvoj podlozi može izdati rješenje o ovrsi (Rev-797/18, Rev- 1933/13 i dr.). Treba dodati da je i glede zadužnice, koja je također izdaje samo u jednom primjerku, također zauzeto shvaćanje da se u ovrsi može koristiti ovjerena preslika (Rev-1110/15). Stoga taj revizijski razlog nije osnovan.

14. Tvrdnje tuženika da je sporna tražbina od strane tužitelja ustupljena trećoj pravnoj osobi B2 Kapital d.o.o. predstavlja novu činjenicu koja se ne može navoditi u revizijskoj fazi postupka.

15. Jednako tako tuženik ničim ne dokazuje da su sporne mjenice naplaćene, jer sama činjenica da je priznata tražbina prednika tužitelja u stečajnom postupku iza Đakovštine d.d. ne znači da je i tražbina naplaćena.

16. Također su neosnovani navodi tuženika da tužitelj nije zakoniti imatelj mjenice, budući iz samog spisa, ali i utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da tužitelj zakoniti imatelj mjenica, da tuženik u postupku nije niti osporavao da se mjenice ne nalaze u posjedu tužitelja, niti iznose navedene u mjenica, kao niti činjenicu da je tuženik mjenice potpisao. Tome treba dodati da je mjenična obveza apstraktna obveza i odvaja se od osnovnog posla, pa protiv te mjenične tražbine tuženik nije ovlašten na podnošenje prigovora vezanih za osnovni posao, a kako mjenica sadržajem nema nedostataka koji bi je učinili nevaljanom, tuženik je kao mjenični obveznik dužan isplatiti utužene iznose.

17. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-3085b-c0d15

Kontrolni broj: 0866d-b482d-ee2f9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.