Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-374/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz I., (ulica...), OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici M. P. i M. P., odvjetnici u I., (ulica...), protiv tuženice R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-659/2021-18 od 18. veljače 2022., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja M. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-659/2021-18 od 18. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. Z., (ulica...), I., OIB: ... vlasnik nekretnine označene kao d.č.zem. 4115/9 ZU 2018 K.O. I.-G. u površini od 355 m2, koja nekretnina je prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-A skice vještaka A. K. od 12.10.2021.g. i koja skica čini sastavni dio ove odluke, i koja nekretnina će naknadnom izradom parcelacijskog elaborata dobiti novi broj, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi nadležnog suda na svoje ime uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti."«

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da pobijana odluka ne daje valjane razloge za odluku o meritumu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da je kupoprodaja neformalni pravni posao za čiju valjanost nije potreban formalni oblik, koji je nužan da bi se na temelju njega u situaciji uredne zemljišne knjige mogao izvršiti upis stečenog vlasništva. Tijekom postupka tužitelj nije ni tvrdio da je sačinjen pisani ugovor o kupoprodaji s ranijom vlasnicom pok. A. N., već da je rađena usmena kupoprodaja s predajom u posjed, u kojem se tužitelj i danas nalazi. Stanje predmetne nekretnine potvrđuju svjedoci N. V., M. D. i A. S. koji su neposredni susjedi, mejašnici i osobe koje na dnevnoj bazi prate stanje nekretnine. S obzirom da je tužitelju posjed prenijet na temelju kupoprodaje od strane vlasnika predmetne nekretnine, vjerojatno izvanknjižnog, da se tužitelj i danas nalazi u posjedu, ni od koga ometan niti ograničavan u posjedu, jasno je da je isti pošten jer svo vrijeme nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Njegov posjed je kvalificiran, odnosno zakonit, pošten i istinit, stekao je predmetnu nekretninu dosjelošću, znatno prije nego što je tuženica pravnim poslom stekla vlasništvo predmetne nekretnine. Predlaže preinaku pobijane presude usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode ističući da nikakve kupnje predmetne nekretnine od A. N. nije bilo, već se radi o klasičnoj uzurpaciji tuđeg zemljišta, da je tužitelju od strane S. o. I. 11. travnja 1966. u svrhu izgradnje obiteljske kuće dodijeljena na korištenje nekretnina koja sa sjeverozapadne strane graniči s predmetnom nekretninom, na kojoj je tužitelj sagradio obiteljsku kuću i upisao se kao vlasnik dodijeljenog zemljišta, nakon čega je zauzimao susjedno predmetno zemljište pa se ne može govoriti o poštenom posjedu, da A. N. nije bila ni vlasnica ni posjednica predmetne nekretnine i da su iskazi svjedoka uopćeni, paušalni i s elementima pristranosti. Predlaže da se odbije žalba tužitelja i pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i uknjižbu vlasništva nekretnine označene kao dio čest. zem. 4115/9 ZU 2018 K.O. I.-G. u površini od 355 m2, koja nekretnina je prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-A skice vještaka A. K. od 12. listopada 2021. i koja skica čini sastavni dio odluke, i koja će naknadnom izradom parcelacijskog elaborata dobiti novi broj.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da tužitelj traži da ga se utvrdi vlasnikom nekretnine identične dijelu čest. zem. 4115/9 u površini od 355 m2, upisane u ZU 2018 K.O. I.-G. (koja odgovara katastarskoj čest. zem. 3179/1 K.O. I.-G.) i to baš dijela čestice prikazanog i omeđenog točkama A-B-C-D-E-F-A na skici ovlaštenog ing. geod. A. K. od 21. svibnja 2021.,

- da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi za K.O. I.-G. upisana kao vlasništvo tvrtke T. d.d. I. koja je na temelju rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Splitu broj St- 728/2011 od 4. ožujka 2020. vlasništvo tuženice R. H.,

- da je u katastarskoj evidenciji posjednikom predmetne nekretnine kat. čest. 3179/1 k.o. I.-G. ukupne površine 8111 m2 upisana P. t.t. I.,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je nekretnina položena južno u odnosu na obiteljsku kuću i da se proteže od terase tužitelja linijom od točke A-B-C. Od točke C do točke D je betonski zid-podzida a od točke D do točke E je betonska podzida koja je u vlasništvu pok. I. V. koji je bio vlasnik susjedno položene nekretnine a sada je u vlasništvu njegova sina D.. Od kraja betonskog zida D. V. protežu se ostaci suhozida nakon čega se nekretnina proteže od točke E do točke F i od točke F do točke A suhozidom i kameno betonskim zidom a sve po navodima tužitelja u njegovu vlasništvu. Unutar opisanog prostora nalazi se obrađeni vrt koji je površine cca. 350 m2,

- da je svjedokinja N. V. pok. M. u iskazu navela da joj je poznato da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od A. N. koja je tada bila izvanknjižna vlasnica i to 1970- e, da je nekretnina njezina supruga, a sada njezinog sina D. istočno, a između kojih nekretnina je položen kameno betonski zid koji je u vlasništvu njezinog sina D. i da joj nije poznato da postoji bilo kakav spor,

- da je svjedok A. S. pok. I. naveo da je njegova obiteljska kuća položena 200 metara od predmetne nekretnine i da u njoj živi od 1975. te da mu je poznato da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od A. N. i da mu nije poznato da postoji bilo kakav spor,

- da je svjedok M. D. pok. M. naveo da je bio podstanar kod tužitelja od 1970. do 1989. te da ima saznanja da je tužitelj nekretninu koja je predmet spora kupio od pok. A. N. i da od trenutka kupnje istu nekretninu je ogradio i počeo obrađivati i da nema saznanja o bilo kakvom sporu,

- da tužitelj nije dostavio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od pokojne A. N.,

prvostupanjski sud zaključuje da pokojna A. N. nije mogla prodati nekretninu tužitelju jer ista nije bila vlasnica predmetnog dijela, dakle da tužitelj predmetnu nekretninu nije stekao valjanim pravnim poslom niti je dokazao da je pošten posjednik jer je na navedenoj nekretnini prije R. H. bio upisan T. d., slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Tužitelj svoj zahtjev na utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva dijela predmetne nekretnine zasniva na pravnom poslu - kupoprodajnom ugovoru s A. N. i na institutu dosjelosti. Tako se u činjeničnom supstratu tužbe navodi da je tužitelj vlasništvo i posjed predmetne nekretnine stekao pravnim poslom kupoprodaje od ranijeg vlasnika pok. A. N. te da se od kupoprodaje nalazi u posjedu predmetne nekretnine koja mu služi za gospodarske potrebe.

9. Svjedoci N. V., A. S. i M. D. unisono su iskazivali o tome da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio od A. N., pri čemu ni tužitelj ni svjedoci nisu preciznije naveli kada je sporni pravni posao zaključen, koja je bila kupovna cijena, je li isplaćena, kada je tužitelj uveden u posjed, tako da se njihovi iskazi mogu ocijeniti paušalnim i nedovoljnim za potkrjepu činjenične teze o kupnji predmetne nekretnine od strane tužitelja.

10. Pored toga, iz zemljišnoknjižne i katastarske evidencije proizlazi da su upisani vlasnik(ci) i posjednik(ci) T. d.d. i P. t.t.I., dakle ne spominje se A. N., niti tužitelj ističe po kojoj osnovi bi A. N. imala ikakva prava na predmetnoj nekretnini, iz čega valja zaključiti da, sve ako je usmene kupoprodaje i bilo, tužitelj time nije mogao steći pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine jer A. N. nije bila ni vlasnica ni posjednica dijela čest. zem. 4115/9 k.o. I.-G. pa nije ni na tužitelja mogla prenijeti više prava nego li je sama imala.

11. Što se tiče pozivanja tužitelja na institut dosjelosti, valja istaći da je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću. Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11.1. Tužitelj tvrdi da je njegov posjed kvalificiran, odnosno zakonit, pošten i istinit te da je stekao predmetnu nekretninu dosjelošću, znatno prije nego što je tuženica pravnim poslom stekla vlasništvo predmetne nekretnine.

12. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle, pravna pravila Općeg građanskog zakonika, koja se primjenjuju na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" FNRJ, broj 86/1946).

12.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91.; dalje ZOVO) i u čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP).

12.2. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed, dok prema odredbi čl.

18. st. 3. ZVDSP, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed, gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

13. Prema ocjeni ovoga suda, a polazeći od činjenica da je tuženica stekla pravo vlasništva cijele nekretnine čest. zem. 4115/9 k.o. I.-G. (pašnjak površine 8628 m2) ne temelju rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Splitu broj St-728/2011-533 od 4. ožujka 2020. stječući je od ranijeg vlasnika T. d.d., I., da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan pravni prednik stečajnog dužnika P. t.t.I., da dio predmetne nekretnine čije vlasništvo tužitelj traži graniči s nekretninom na kojoj je tužitelju 1966. dodijeljeno pravo korištenja radi izgradnje obiteljske kuće i na kojoj je tužitelju kuću i izgradio te se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige (čest. zgr. 1098 k.o. I.-G., stambena zgrada 72 m2 i čest. zem. 4115/37 k.o. I.-G., dvorište neplodno 184 m2), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću jer nije bio savjesni (pošteni) posjednik predmetne nekretnine jer je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed iste, štoviše znao je da mu pravo na taj posjed ne pripada

14. Prema tome, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda, odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 159. st. 1. do 3. i čl. 18. st. 1., 3. i 5. ZVDSP, čl. 28. st. 2. i 4. i čl. 72. st. 1. do 3. ZOVO te pravno pravilo iz paragrafa 1460. OGZ) jer nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zadru 22. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.