REPUBLIKA HRVATSKA

P-1626/23

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice B. K., O.: …, iz S.,

koja je zastupana po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv

tuženika H. - d.d. Z., O.: … koji je

zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva O., P. & partneri u Z., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 21. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.592,67 eur / 12.000,00 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude, i to za iznos od 1.451,66 eur / 10.937,50 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 528,52 eur / 3.982,15 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj A. K. je 9. siječnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je teretni automobil tužitelja marke V. 1 F. tečaj konverzije 7,53450

T., reg. ozn. S. 239 oštećen u prometnoj nesreći koju da je skrivio osiguranik tuženika. Na automobilu tužitelja da je nastala totalna šteta zbog čega popravak nije ekonomski isplativ. Nadalje tužitelj da je obavijestio tuženika da ne namjerava zadržati spašene ostatke. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa štete od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2019. do isplate.

Na ročištu od 3. svibnja 2023. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da istim potražuje isplatu iznosa od 3.044,33 eur / 22.937,50 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2019. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tuženiku na ime naknade predmetne štete isplatio ukupan iznos od 18.000,00 kn slijedom čega smatra da je tužitelju šteta namirena u cijelosti. Stoga je osporio visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. Ističući da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj neimovinskoj šteti.

3. Tijekom postupka preminuo je tužitelj A. K. slijedom čega postupka nastavljen u odnosu na njegovu nasljednicu suprugu B. K..

4. Sud je izveo dokaze čitanjem potvrde M. R. od 31. listopada 2019. ,priloženih računa, dopisa od 5. prosinca 2019., prometno–tehničkim vještačenjem, usmenim vještačenjem po vještaku N. K., dipl. ing., čitanjem rješenja o nasljeđivanju ovog suda donesenog po javnom bilježniku S. J. kao povjereniku suda O-5389/20 U./O.-17/21 iza pok. A. K. od 8. prosinca 2021.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Među strankama nije sporno pitanje aktivne i pasivne legitimacije. Nije sporno ni pitanje odgovornosti za predmetnu štetu. Sporno je među strankama pitanje je li isplatom iznosa od 18.000,00 kn šteta na predmetnom vozilu namirena u cijelosti ili ne.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje: ZPP, u svezi s čl. 107. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 80/22, 114/22), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. Vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke N. K., dipl. ing. sud je utvrdio:

- da se u konkretnom slučaju radi o teretnom vozilu tužitelja marke V. T. T. 1.9 T., reg. ozn. S. 239PV, godina proizvodnje 2007.,

- da je predmetno vozilo oštećeno u prometnoj nesreći od 30. listopada 2019.,

- da popravak vozila nije ekonomski opravdana s obzirom na opseg i karakter oštećenja,

- da je šteta na predmetnom vozilu totalna,

- da je novonabavna cijena predmetnog vozila 177.496,36 kn, da je vozilo do nesreće bilo eksploatirano 12 godina te da ima bitno veći broj prijeđenih kilometara zbog čega ima vremensku amortizaciju 90%, kao i da dobra tržišna prodaja uvjetuje korekciju tržišne vrijednosti, tako da vrijednost tog teretnog vozila u trenutku nesreće iznosi 40.000,00 kn s tim da se vrijednost ostataka procjenjuje na 25% od vrijednosti vozila pred štetu ili 10.000,00 kn, pa je vrijednost totalne štete 30.000,00 kn.

9. Usmeno saslušan vještak je uspješno otklonio prigovore tuženika na način da je pojasnio da je u trenutku štetnog događaja vozilo bilo staro 12 godina. Kako je nalaz i mišljenje izrađen 2022. bilo je potrebno uzeti u obzir vozila proizvedena 2010. Kako se radi o specifičnom vozilu kojeg nema puno na tržištu prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak je uzeo u obzir vozila iz 2006., dakle vozila 4 godine starija od predmetnog vozila. Obračun štete detaljno je obrazložen u nalazu i mišljenju. Amortizacije stope na koje se tuženik poziva nisu primjenjive jer se radi o amortizacijskim stopama usvojenim prije više od 20 godina, a od tada do danas dogodilo se dosta poremećaja na tržištu vozila zbog čega te amortizacijske stope nisu primjenjive tj. njihovom primjenom nije moguće dobiti stvarnu tržišnu vrijednost vozila. Stoga je dakle vrijednost vozila od 40.000,00 kn u vrijeme štetnog događaja izračunata amortizacijom novonabavne cijene vozila amortizacijom zbog starosti i prijeđenih kilometara te analizom tržišta. Izrada nalaza i mišljenja prema amortizacijskim stopama kako to predlaže tuženik dovela bi do pogrešnog rezultata.

10. Slijedom navedenog dakle, izradom dopune nalaza i mišljenja u kojem je vještak odgovorio na sva pitanja tuženika, a potom i usmenim saslušanjem, vještak je uspješno otklonio sve prigovore tužitelja.

Sud nalaz i mišljenje vještaka K. prihvaća kao objektivan, logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke. Kod takvog stanja stvari izvođenje dokaza po drugom vještaku suprotno je načelu ekonomičnosti postupka.

11. Stoga dakle, iz provedenog vještačenja proizlazi da je šteta na predmetnom vozilu 30.000,00 kn. Od toga iznosa potrebno je odbiti isplaćeni iznos od 18.000,00 kn što iznosi 12.000,00 kn. Do toga iznosa tužbeni zahtjev je osnovan, a za više zatražen iznos od 10.937,50 kn, tužbeni zahtjev nije osnovan pa ga je sud odbio.

12. U konkretnom slučaju tužitelj nije priložio račun da je popravio predmetno vozilo te time imao novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužitelju priznaje pravo nenovčanu imovinsku štetu.

Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana materijalna štete dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja, a zatezne kamate teku od presuđenja do isplate.

Međutim, odredbom čl. 12. st.1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOUP) propisano je da je odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

13. Odredba čl. 12. ZOOUP je lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1089. i čl. 29. st. 1. ZOO koje su lex generalis. (Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u S. na sjednici građanskog odjela od 11. prosinca 2013.).

14. Kao što je naprijed navedeno predmetni trošak popravka vozila predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1089. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. st. 1. i 4. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

U konkretnom slučaju odštetni zahtjev podnesen je 5. prosinca 2019. (str. 10. spisa). Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

15. Slijedom svega naprijed navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022).

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odštetnog zahtjeva iznos od 199,08 eur, za sastav tužbe iznos od 199,08 eur, zastupanje na 5 ročišta (14.07.20., 09.02.21., 14.07.21., 14.10.21., 03.05.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 199,08 eur, za sastav 3 podneska (05.03.20., 17.11.20., 24.11.22.) iznos od po 199,08 eur, što ukupno iznosi 1.881,26 eur. Tom iznosu pridodan je trošak PDV-a u iznosu od 472,81 eur, trošak vještačenja u iznosu od 411,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 eur i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 76,90 eur, što sveukupno iznosi 2.543,78 eur ili 19.166,11 kn.

Tužitelj je u postupku uspio sa 52,31%. Stoga tužitelju pripada 4,62% troška (52,31 -47,69 =4,62), što iznosi 117,52 eur. Tom iznosu potrebno je dodati iznos vještačenja od 411,00 eur, što iznosi 528,52 eur ili 3.982,15 kn.

Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 21. kolovoza 2023.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja

pun tuženog

u spis