REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-747/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice K.D.R., iz Z., OIB: …,

zastupane po punomoćniku M.R., odvjetniku u O.d.R.p., Z., protiv tuženika I.d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I.Ž., odvjetniku u

Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 21. travnja 2023., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, dana 21. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da su Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu tuženika I.d.o.o. iz S., OIB

… od 04. ožujka 2022., kao i Odluka tuženika od 30. ožujka 2022. nedopuštene te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu za radno mjesto Referent prodaje i nabave, kao i da joj tuženik naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur / 3.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenog 2021. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) obavljala poslove referenta prodaje i nabave. Odlukom o otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2022. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) otkazan joj Ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. U obrazloženju otkaza navodi se samo da nije zadovoljila na probnom radu, iako ne postoji bilo kakav opis razloga nezadovoljavanja na probnom radu. Razlozi otkazivanja moraju biti objektivni i svode se na utvrđenje činjenica zbog kojih poslodavac smatra da radnica na probnom radu nije zadovoljila. Suprotno navedenom, ona je za vrijeme rada samo dobivala pohvale, izvrsno se uklopila u novu radnu sredinu te nije dobila niti jednu pisanu i usmenu opomenu za loše izvršen rad. Osim toga, probni rad ugovoren je u trajanju od 6 mjeseci, a Ugovor o radu otkazan joj je protekom tek polovice tog roka, s tim da je pred otkaz ugovora o radu bila prisiljena koristiti tjedan dana bolovanja zbog zaraze virusom Covid-19. Kada je tuženik već nakon samo polovice odrađenog probnog rada zaključio da na probnom radu nije zadovoljila, onda je za to u odluci trebao iznijeti važne, valjane i određene razloge. No, osim iznošenja pukih fraza o nezadovoljavanju na probnom radu, nikakvih opravdanih razloga za otkazivanje Ugovora o radu nema. Ističe da je zbog ponuđenog posla od strane tuženika i nakon što je prošla nekoliko provjera i razgovora otkazala ugovor o radu kod prethodnog poslodavca. Ona sasvim sigurno ne bi otkazivala ugovor o radu da je smatrala da nema znanja i sposobnosti obavljati poslove kod tuženika i da ju sam tuženik nije uvjerio da dođe raditi kod njega, jer im treba takav profil ljudi. Očito je da je direktor tuženika dogovorio da će primiti nekog drugog radnika. Po otkazivanju je pokušavala stupiti u kontakt s direktorom, ali je isti izbjegavao svaki kontakt s njom te joj nije obrazložio razloge zbog kojih joj otkazuje Ugovor o radu. Tako je bez ikakvog opravdanog razloga ostala bez posla i primanja u situaciji u kojoj je, uz dvoje malodobne djece, njezin suprug također bio nezaposlen. Stoga, predlaže sudu utvrditi da Odluka o otkazu i Odluka tuženika od 30. ožujka 2022. nisu dopuštene te da njezin radni odnos kod tuženika nije prestao, i naložiti tuženiku vratiti ju na rad radi obavljanja poslova za koje je sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto Referent prodaje i nabave, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je Odluka o otkazu obrazložena te da on nije dužan posebno obrazlagati opravdanost otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, iako je u konkretnom slučaju on i obrazložio razloge za otkaz. Ocjena rada tužiteljice je na njemu, a ne na tužiteljici, i u predmetnom slučaju on je ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila. Tužiteljica ispravnost te odluke ne može dovoditi u pitanje. Irelevantni su navodi o pohvalama ili opomenama na rad tužiteljice. On kao poslodavac ocjenjuje zadovoljava li radnik ili ne. Tužiteljica potpuno pogrešno smatra da bi razdoblje probnog rada trebalo biti iscrpljeno do kraja da bi poslodavac mogao ocijeniti rad radnika i odgovara li mu isti ili ne. Tijekom trajanja probnog rada poslodavac može i prije isteka probnog rada donijeti odluku otkazu, ako ocijeni da rad nije zadovoljavajući. Bolovanje od 5 dana zbog COVID-a je potpuno irelevantno. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 4-6 spisa), Odluku o otkazu (list 7 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 8- 10 spisa), Odluku tuženika od 30. ožujka 2022. (list 11 spisa), Pravilnik o radu (list 25-42 spisa), saslušane su svjedokinje P.B.(list 48-49 spisa) i D.B. (list 49-50 spisa) te su saslušani tužiteljica (list 52-54 i 57 spisa) i zakonski zastupnik tuženika (list 55-56 57-58 spisa).

4. Na ročištu 21. travnja 2023. odbijen je prijedlog tužiteljice za suočenjem tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika budući je njihovo suočenje predloženo na okolnosti o kojima su stranke saslušane i čije iskaze sud ocjenjuje na temelju načela neposrednosti te dovodeći ih u vezu sa ostalim izvedenim dokazima.

5. Tužiteljica je tužbom predložila utvrditi nedopuštenom Odluku o otkazu od 4. ožujka 2021., dok je na ročištu 1. prosinca 2022. ispravila datum navedene odluke (4. ožujka 2022.) te je predložila utvrditi nedopuštenom i Odluku tuženika od 30. ožujka 2022. Navedenim tužiteljica nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nije povećala i istaknula drugi zahtjev uz postojeći, već je u smislu čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) promijenila, odnosno ispravila pojedine navode zbog čega tužbeni zahtjev nije promijenjen. S obzirom da je tužiteljica dana 18. ožujka 2022. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, a da je Odlukom od 30. ožujka 2022. tuženik odbio navedeni zahtjev, tužiteljica je 6. travnja 2022. pravodobno podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari, pa prigovor prekluzije tuženika istaknut na ročištu 1. prosinca 2022. nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika temeljem Ugovora o radu bila zaposlena na neodređeno vrijeme na radnom mjestu referent prodaje i nabave.

7. Tužiteljica i tuženik člankom 2. Ugovora o radu ugovorili su probni rok od šest mjeseci.

8. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu radi nezadovoljavanja na probnom radu. Iz obrazloženja proizlazi da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu. Tužiteljica u dosadašnjem trajanju radnog odnosa nije zadovoljila, jer nije u potpunosti prema očekivanju poslodavca pokazala znanja i vještine potrebne za obavljanje poslova na radnom mjestu na kojem je zaposlena te su izostali i odgovarajući radni rezultati i nije se na odgovarajući način uklopila u radnu sredinu.

9. Člankom 53. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje u tekstu: ZR-a) nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Na navedeni otkaz sukladno čl. 53. st. 4. ne primjenjuju se odredbe ZR-a, osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ZR-a.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je do donošenja Oduke o otkazu obavljala poslove referenta prodaje i nabave. Od gospođe P.B. učila je poslove za predmetno radno mjesto te joj je ista zadavala radne zadatke. Neposredno nadređeni su joj bili direktor tuženika i gospođa B. koja ju je primila na to radno mjesto. Nikada nije bilo primjedbi na njezin rad. Natječaj nije raspisan za radno mjesto referent prodaje i nabave, već za radno mjesto prodaja sustava S. Ona se na taj natječaj javila, jer je željela promjenu, s obzirom da je u ranijoj firmi radila deset godina i više nije vidjela prostora za rast. Zadovoljavala je sve uvjete tog natječaja, imala je iskustva u prodaji i završen fakultet, nisu se tražila nekakva specifična tehnička znanja. Ona se na taj natječaj javila više iz znatiželje, te je u razgovoru s gospođom B. koja joj je prezentirala njihove potrebe vidjela veliki potencijal. Upisala je i specijalistički studij marketinški menadžment te je u bivšoj firmi radila i na razvoju web stranice. Gospođa B. je na razgovoru i uvidom u njezin životopis, a s obzirom na njezino radno iskustvo, vidjela da može pomoći u brendiranju firme, razvoju web stranice i općenito marketinškom razvoju tuženika. Gospođa B. joj je na tom razgovoru rekla da je natječaj raspisan za konkretno radno mjesto, ali da ona nju vidi kao pomoć u rebrendiranju firme. Ujedno joj je rekla da će se najprije uvesti u posao, upoznati ključne kupce, program VIP i princip rada kod tuženika. Tako je i krenulo, dobila je svoje radno mjesto, svoj stol i krenula je sa upoznavanjem kupaca, prodaju i nabavu, u što ju je uvodila gospođa B. Nije joj samo gđa B. pomagala i upućivala, već i svi ostali kolege koji su zajedno s njom sjedili u open space prostoru. Za radno mjesto prodajni predstavnik za S. (parni stroj), a za koje radno mjesto je jedino bio raspisan natječaj, javio se i gospodin D.D. koji je također počeo raditi kod tuženika u isto vrijeme kada i ona. Gospodin D. je primljen po tom natječaju. Za cijelo vrijeme obavljanja rada kod tuženika nije bilo nikakvih primjedbi na njezin rad, ni od strane direktora, niti od strane gospođe B. i B. Nikakvo upozorenje nije primila, već samo pohvale.

Govorili su joj da je pohvatala sve konce i da sve ide svojim tokom. U svoje slobodno vrijeme proučavala je na koji način može pomoći tuženiku u pogledu izrade web stranica te je proučavala web stranice konkurentskih firmi, moguće načine financiranja za izradu web stranica, došla je do nekih kontakata za povlačenje sredstava iz EU fondova i slično, te je dogovorila sastanak s dvije firme koje se s tim bave. Sastanke je dogovorila u firmi s direktorom tuženika i članovima uprave. Nije imala nikakvih primjedbi na svoj rad u pogledu web stranica, nitko se nije bunio, dapače čak suprotno. Za vrijeme rada kod tuženika koristila je bolovanje u trajanju od 5 dana zbog Covida. Dok je bila na bolovanju došao je kolega D.H. kojeg je na sastanku na kojem nije bio prisutan direktor tuženika, a po nalogu

direktora, uputila u kompletnu tematiku vezanu uz izradu web stranice. Do tada je direktor tuženika bio uključen u tematiku oko izrade web-a. Misli da je otkaz dobila dan ili dva nakon toga, s tim da je Odluku o otkazu primila od gospodina H.,

s čim je ona bila šokirana. Pitala je gospodina H. koji je razlog, a on je odgovorio da je njemu neugodno više nego njoj, da ne zna o čemu se radi i da je to sve po nalogu direktora, jer da ga je direktor tuženika to jutro nazvao i rekao da joj uruči Odluku o otkazu bez obrazloženja. Ni gospođa B., niti gospođa B. nisu znale ništa o njezinom otkazu. Prije tog otkaza nije bilo nikakvog upozorenja od strane direktora tuženika vezano za web, niti za poslove prodaje i nabave. Ona nije htjela potpisati Odluku o otkazu, nakon čega je zvala direktora i pitala za objašnjenje, a on joj je odgovorio da sve piše u Odluci o otkazu i da nema vremena naći se s njom. Rekla mu je da je li on svjestan da ona nakon 20 godina rada ide na burzu, a on joj je odgovorio da se on ne brine i da će se ona lako snaći. Zbog predmetnog otkaza na burzi nije ostvarila nikakva prava te je 8 mjeseci bila bez posla i prihoda. U to vrijeme je i njezin suprug također ostao bez posla, a ima dvoje djece. U njezinim godinama vrlo je teško pronaći posao i smatra da bar zaslužuje objašnjenje u čemu ona to nije zadovoljila. Da joj je na vrijeme rečeno da nešto ne radi dobro, mogla se vratiti u bivšu firmu ili imati puno veće šanse za dobiti posao u adekvatnoj stručnoj spremi i iskustvu nego kada je na burzi. Smatra da poslodavac treba imati odgovornost prema svom radniku. Tuženiku je na razgovoru rekla kod koga je ranije radila, s tim da u životopisu nije navela kod kojeg je poslodavca radila, jer je radila poslovno savjetovanje, a to se uobičajeno ne navodi. Nije imala nikakvih primjedbi na opis radnog mjesta referent prodaje i nabave zato što joj je na razgovoru objašnjeno koje su potrebe tuženika i gdje bi se ona kroz neko vrijeme mogla pronaći. Ona je za vrijeme rada kod tuženika odradila poslove prodaje, bilo je nekakvih upita koje je gospođa B. prebacila na nju i ona je neke od tih uputa samostalno odradila, a neke zajedno s gospođom B. Gospođa B. ju je podučavala o tome tko su ključni kupci tuženika, na koji način rješava ključne upute kupaca, na koji način traži u sustavu artikle koji su potrebni, na koji način šalje upite dalje, na koji način izrađuje kalkulaciju, na koji način funkcionira sustav VIP. Čak je s njom prošla i inventuru. Zakonski zastupnik tuženika joj nikada nije rekao da treba ostvarivati prodajne rezultate barem u visini svoje plaće i da bi trebala dostavljati izvještaj o svom radu. Isti ju nikada nije upozoravao usmenim putem da ne obavlja svoje poslove na kvalitetan način. U firmi tuženika je održala 4 sastanka s predstavnicima firme B.D. i W.M., te je zakonski zastupnik tuženika sa svakom

firmom bio na prvom sastanku, dok na drugom nije. Također je održala jedan sastanak izvan poslovnih prostorija tuženika s jednom i drugom firmom. Sa zakonskim zastupnikom i s još jednom agencijom održala je sastanak, a vezano uz financiranje izrade web stranice. Ostvarivala je prodajne rezultate i odrađivala upite kupaca od gospođe B. Ona je kod tuženika radila svega 3,5 mjeseca i radila je s postojećim kupcima, te je naloge od gospođe B. i uspješno provela. Zakonski zastupnik tuženika joj nije dao nalog da pronalazi nove kupce, već samo da se upozna s načinom rada. Nije pronašla niti jednog novog kupca. Ona je prosjeku u 3,5 mjeseca sigurno dva sata dnevno odrađivala poslove vezano uz izradu web stranica, ponekad je to radila i za vikend. Ostali referenti prodaje nabave pronalaze nove kupce, ali oni tamo rade već godinama, dok je ona kod tuženika radila svega 3,5 mjeseca, te je paralelno obavljala neke druge poslove. Sigurno bi ona pronalazila nove kupce da je ostala tamo raditi ili da je dobila nekakve targete da treba pronalaziti nove kupce ili odrađivati konkretne zadatke u prodaji, a ona je samo dobivala odgovore da sve dobro radi i da treba učiti.

11. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je da nije bio raspisan natječaj za radno mjesto referent prodaje i nabave, već je bio raspisan natječaj za radno mjesto tehnički prodajni predstavnik za opremu S. u rujnu 2021. U tom natječaju je kao jedan od uvjeta bilo navedeno da se traži iskustvo u prezentaciji tih proizvoda sa naglaskom na medij vodene pare, iskustvo u prodaji i određena tehnička znanja. Na taj natječaj se javilo više kandidata, između ostalog, i tužiteljica. Preliminarne razgovore kod tuženika vodi gđa D.B. koja je zaključila da tužiteljica ne zadovoljava uvjete predmetnog natječaja, ali s obzirom da je tužiteljica ostavila pozitivan dojam na nju, da bi ju mogli zaposliti na neke druge poslove, između ostalog prodajni referent nabave. Nakon toga je on s tužiteljicom obavio razgovor i na njega je ostavila pozitivan dojam, te su sklopili Ugovor o radu za radno mjesto referent prodaje i nabave. Nakon 5 mjeseci on je s obzirom na svoje dugogodišnje iskustvo i mogućnost procjene vidio, a s obzirom da nije bilo nikakvih rezultata u prodaji od strane tužiteljice, da tu neće biti rezultata i napretka, pa je odlučio donijeti Odluku o otkazu. Oni svaki mjesec prodaju robu u milijunskim iznosima. S tužiteljicom je razgovarao najmanje jednom tjedno i s njezine strane nije bilo nikakvih izvještaja, prodaje i novih kupaca. Također je tužiteljici dao nalog da izabere firmu koja će redizajnirati logo i web stranicu i u tih 5 mjeseci nisu se pomaknuli. Dakle, u tih 5 mjeseci nije bilo pomaka ni u prodaji, a niti u izboru firme koja će im izabrati vanjske firme u pogledu web dizajna. Drugi referenti prodaje i nabave kod tuženika su samostalni i nalaze nove kupce. To se mora. Tuženik se stalno širi. Tužiteljica je dobila samo nalog da izabere vanjsku firmu koja će tuženiku pomoći u redizajnu web stranice i loga. On tužiteljici nije dao nalog da sama izrađuje web stranicu. Tuženik je premala firma da bi imali web dizajnera za vlastite potrebe. O tome nije bilo nikada govora da je to radno mjesto za to. Tuženik ima 25 zaposlenih. Tužiteljici je rekao da se prvo treba pokriti vlastita plaća i da treba pronaći nove kupce. Nije bilo nekog roka, ali se već nakon mjesec dana može vidjeti u kojem smjeru to ide. Ako je i održan sastanak s predstavnicima firme B.D. i W.M., a vezano uz

izradu web stranice, očito nije bio bitan, jer tuženik s njima nije ostvario nikakvu daljnju suradnju. Tužiteljicu nije pisano upozorio na obavljanje poslova, ali su usmeno razgovarali i nikakvih izvještaja s njezine strane nije bilo. Tužiteljici nije dao zadatak da mu preda izvještaj i rok u kojem treba predati izvještaj. On treba dobre i kvalitetne ljude, te iste dobro i nagrađuje, povisuje im plaće, daje im bonuse, službena vozila i slično. Tužiteljica nije ostvarivala probne rezultate, jer je upite kupaca odrađivala kao edukaciju da se upozna s njihovim poslovnim sustavom, a sve pod kontrolom gospođe B. Misli da tužiteljici za ugovaranje sastanaka nije bilo potrebno mnogo vremena i da to nije zahtjevan posao, te se isto može odraditi u jedan dan. Za to je potrebno minimalno vrijeme.

12. Svjedokinja P. B., referentica kod tuženika, iskazala je da je njoj radne zadatke zadavao direktor. Njezin zadatak bio je tužiteljicu uputiti u radne zadatke koje je i ona obavljala i da ju ja neki način nauči. Tužiteljica je obavljala te poslove na koje je ona upućivala. Ona nije davala nikakva mišljenja direktoru tuženika vezano za obavljanje poslova tužiteljice. Nikada nije vodila brigu o tome da li netko kasni na posao i tužiteljicu nije upozoravala na kašnjenje. Tužiteljicu je ispravljala ako je griješila u nekim koracima. Normalno je da je tužiteljicu, s obzirom da je tek počela raditi, više puta upozoravala, međutim, nikakva upozorenja s njezine strane nisu bila upućena direktoru tuženika. Na pitanje kako je bila zadovoljna kako tužiteljica napreduje u poslu odgovorila je da to nije bilo u opisu njezinog posla. Direktor tuženika nije razgovarao s njom o tome kako tužiteljica radi. Tužiteljica je radila nešto zajedno s direktorom. Nije ulazila u to koji su to poslovi bili i jesu li bili neki projekti. Ona tužiteljici nije bila formalno nadređena.

13. Svjedokinja D.B. iskazala je da je izvršna direktorica od 1.

listopada 2022., a prije toga je radila kao voditeljica projekta od 2019. Tužiteljici je direktno nadređen bio direktor tuženika. Djelomično je upoznata koje je poslove tužiteljica obavljala. Tužiteljici nije zadavala radne zadatke, istu nije kontrolirala, niti je s njom poslovno surađivala. Tužiteljica se javila na natječaj za radno mjesto prodajni predstavnik te je ona obavljala razgovor s tužiteljicom vezano uz taj natječaj. Tužiteljica nije imala iskustva u poslovima prodaje, ali nije sigurna, već je ista bila obučena za poslove grafičkog dizajna, što je njoj bilo poznato na samom razgovoru. Međutim, na temelju procjene s tog razgovora, prezentacije tužiteljice, njezine osobnosti i potreba tuženika imala je viziju da će tužiteljica biti dobra radnica na nekom drugom radnom mjestu, budući je prodajni predstavnik bilo inženjersko radno mjesto za prodaju opreme za kotlovnicu. Smatrala je da će se tužiteljica kod tuženika profilirati i da će se za nju pronaći neko adekvatno radno mjesto, a uzimajući u obzir njezinu potrebu za promjenom posla, ambicioznost, kompetencije u grafičkom dizajnu koje je poslove radila 10-tak godina. Tuženik se preselio u nove prostorije i bio im je potreban novi web i to su bili koraci koje je trebala slijediti. Kao žena i dugogodišnja radnica kod tuženika tužiteljicu je promatrala kao ženu te se tužiteljica na tom razgovoru čak i rasplakala. Tuženik je radio na vizualnom redizajnu identiteta tuženika i web stranice. Na radno mjesto prodajnog predstavnika za prodaju opreme kotlovnice kasnije je zaposlen inženjer. Bili su sastanci između tužiteljice i direktora tuženika vezano uz temu web stranica. Ona osobno nije imala nikakve pritužbe na rad tužiteljice, jer nije radila s njom. Vjeruje da je direktor tuženika imao pritužbe na rad tužiteljice, ali ne zna točno u kojem dijelu. Misli da je za tužiteljicu osmišljeno nekakvo komercijalno radno mjesto, administrativni referent ili slično. Kod tuženika je ukupno 26 radnika, od toga je 5 do 6 prodajnih predstavnika. D.H. se bavio poslom voditelja prodaje ili voditelja nabave, s tim da se u nekom trenutku i on bavio web stranicom kao i tužiteljica. Ona tužiteljici nije mogla obećati što će raditi u budućnosti, jer nije bila ovlaštena donositi takvu odluku. Na temelju onoga što je tužiteljica njoj obećala rekla joj je da bi mogla biti dobar dio njihovog tima. Tužiteljica ju je u nekoliko navrata pitala bi li mogla dobiti nekakvu povratnu informaciju o svom radu.

14. Na temelju suglasnih i objektivnih dijelova iskaza tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinje P.B. sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik dana 16. studenog 2021. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova referenta prodaje i nabave s probnim radom od 6 mjeseci. Tužiteljica je poslove za navedeno radno mjesto učila od svjedokinje P.B. koja joj je i zadavala radne zadatke. Za vrijeme rada odrađivala je poslove prodaje te je neke od upita kupaca odradila zajedno s gospođom B., a neke samostalno. Svjedokinja P.B. tužiteljicu je podučavala o tome tko su ključni kupci tuženika, na koji način rješava ključne upite kupaca, na koji način traži u sustavu artikle koji su potrebni i šalje upite dalje, na koji način izrađuje kalkulaciju, na koji način funkcionira sustav VIP te su prošle i inventuru. Radila je tri i pol mjeseca s postojećim kupcima i nije pronalazila nove kupce. Zakonski zastupnik tuženika je s tužiteljicom razgovarao najmanje jednom tjedno. Od strane tužiteljice nije bilo nikakvih izvještaja, prodaje i novih kupaca. Zakonski zastupnik tuženika tužiteljici nije dao rok za predaju izvještaja. Nikada nije bilo pisanih primjedbi na rad tužiteljice od strane direktora tuženika. Ni svjedokinja B. nije imala primjedbi na rad tužiteljice koje je uputila direktoru.

15. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je navela da joj zakonski zastupnik tuženik nikada nije rekao da treba ostvarivati prodajne rezultate barem u visini svoje plaće, jer je u tom dijelu iskazivala objektivno i uvjerljivo.

16. Za predmet ovog spora nije odlučna pretpostavka koje poslove je tužiteljica na temelju svog iskustva, znanja i sposobnosti u budućnosti mogla obavljati kod tuženika, već su odlučni poslovi referenta prodaje i nabave za koje radno mjesto je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu. Slijedom navedenog, sud nije posebno cijenio iskaz tužiteljice i svjedokinje D.B. u dijelu u kojem su iskazivale o okolnostima razgovora za posao te njihovim zaključcima kako bi tužiteljica u budućnosti kod tuženika mogla obavljati poslove radnog mjesta koji bi uključivali poslove grafičkog dizajna, razvoja web stranice, marketinga.

17. Tužiteljica i tuženik ugovorili su probni rad kako bi tuženik u roku od šest mjeseci provjerio osobine i sposobnosti tužiteljice za obavljanje ugovorenog posla. Diskrecijsko je, dakle, pravo tuženika kao poslodavca bilo u probnom roku prosuđivati zadovoljava li tužiteljica njegovim očekivanjima na probnom radu. Suprotno stavu tužiteljice, tuženik nije bio u obvezi konkretizirati iz kojih razloga tužiteljica nije udovoljila njegovim očekivanjima za vrijeme probnog rada. Smisao instituta probnog rada ogleda se upravo u pravu poslodavca da u situaciji kada nije zadovoljan radnikom na probnom radu, istome otkaže ugovor o radu, pri čemu takav otkaz ne smije biti posljedica diskriminacije ili šikane. Poslodavac svoj zaključak o nezadovoljstvu radom radnika na probnom radu može donijeti i prije isteka razdoblja u kojem je ugovoren probni rad.

18. Tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da je Odluka o otkazu posljedica diskriminacije ili šikane.

19. Tuženik je predmetnu prosudbu donio na temelju poslova radnog mjesta referenta prodaje i nabave, a za koje poslove je tužiteljica i imala sklopljen Ugovor o radu i koje poslove je tužiteljica tijekom probnog rada i obavljala. Zaključak kako tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, zakonski zastupnik tuženika mogao je donijeti bez obzira što tužiteljica nije imala zadane rokove, ciljeve i obvezu podnošenja izvještaja, i što nije proteklo cjelokupno razdoblje probnog rada. To stoga što se, s obzirom na njegovo dugogodišnje iskustvo, potrebe tuženika i usporedbe tužiteljice sa ostalim referentima prodaje i nabave, kao logična nameće objektivna procjena zakonskog zastupnika tuženika o mogućnosti napretka i postizanja rezultata tužiteljice na predmetnom radnom mjestu. Izostanak upozorenja i primjedbi na njezin rad, na koje je tijekom postupka upirala tužiteljica, ne dokazuju da je tužiteljica udovoljavala očekivanjima tuženika. Smisao instituta probnog rada ogleda se upravo u pravu poslodavca da radniku koji po svojim znanjima i vještinama ne udovoljava njegovim očekivanjima, bez obveze upozorenja, otkaže ugovor o radu. U suprotnom bi se poslodavcu nametnula obveza dodatne edukacije i stručnog usavršavanja radnika na probnom radu, čime bi institut probnog rada koje uključuje pravo poslodavca na procjenu postojećih stručnih i radnih osobina kod radnika (i na koju procjenu radnik sklapanjem takvog ugovora pristaje), izgubio svoj smisao.

20. Na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ista u svoje slobodno vrijeme proučavala na koji način može pomoći tuženiku u pogledu izrade web stranica te je proučavala web stranice konkurentskih firmi, moguće načine financiranja za izradu web stranica, došla je do kontakata za povlačenje sredstava iz fondova i slično, te je s predstavnicima firme B.D. i W.M. dogovorila 4 sastanka u

firmi s direktorom tuženika i članovima uprave. Ista je u prosjeku u 3,5 mjeseca sigurno dva sata dnevno odrađivala poslove vezano uz izradu web stranica, a ponekad je to radila i za vikend.

21. Zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu niti ne osporava da je tužiteljici dao nalog da pronađe firme koje su tuženiku trebale pomoći u redizajnu web stranice i loga.

22. Zakonski zastupnik tuženika smatra da je za prethodno navedene poslove potrebno puno manje vremena od onog koje je utrošila tužiteljica te da angažman tužiteljice nije bio dovoljan, pa je zaključio da tužiteljica niti u odnosu na te poslove nije udovoljila njegovim očekivanjima.

23. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik opravdano zaključio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu, a što sukladno čl. 53. st. 3. ZR-a predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, pa je Odluka o otkazu dopuštena. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se predlaže utvrditi da su Odluka o otkazu i Odluka tuženika od 30. ožujka 2022. nedopuštene, kao i u dijelu u kojem tužiteljica predlaže vratiti ju na rad, radi obavljanja poslova za koje je sklopila Ugovor o radu za radno mjesto referent prodaje i nabave. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

24. Tužiteljica je izgubila u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) odbijen i njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

25. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (200 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., dalje u tekstu: OT/12/) što uz vrijednost boda od 1,99 eura /15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) s PDV-om od 25% (Tbr. 42. OT/12) iznosi 497,71 eur / 3.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), pa je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosuđen navedeni iznos kao pod točkom II. izreke presude.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci

U Zagrebu 21. kolovoza 2023.

Sutkinja:

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika