Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž Ovr-144/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. I. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv ovršenice I. Č. iz P., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Ovr-902/2021-9 od 22. studenoga 2022., 15. rujna 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba ovrhovoditeljice kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Ovr-902/2021-9 od 22. studenoga 2022. i spis se vraća istom sudu na ponovni postupak.
II. Odluka o žalbenom trošku ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za ovrhu od 18. ožujka 2022. za određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice kao nedopušten.
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditeljica iz svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da donese rješenje o ovrsi, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, uz dosudu troškova žalbenog postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 347,22 eura/2.616,10 kuna.
3. Na žalbu ovrhovoditeljice odgovorila je ovršenica koja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode ovrhovoditeljice i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu iste kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud svoju odluku o odbacivanju prijedloga za ovrhu temelji na stajalištu da u konkretnoj situaciji ovrhovoditelj ima mogućnost ponovno podnijeti Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: Agencija) zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave koja je bila evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ovršenice, a koja je protekom roka od tri godine isknjižena iz istoga, uz navođenje da nemogućnost naplate zbog nedostatka novčanih sredstava po računu ovršenice, ne smatra nemogućnošću provedbe naplate preko Agencije koju propisuje članak 211. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ), kao i da je uz prijedlog za ovrhu trebalo dostaviti potvrdu Agencije o nemogućnosti provedbe izravne naplate, a sve temeljem istog članka.
6. Opravdano ovrhovoditeljica u žalbi navodi da je odluka prvostupanjskog suda pogrešna i pravno neutemeljena.
7. Naime, odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 02/20, 46/20, 47/20; dalje u tekst: ZPONS) propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršenjem te osnove za plaćanja za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Budući da niti jedna odredba OZ-a kao ni ZPONS-a ne predviđa mogućnost da se Agenciji ponovno dostavi ista osnova za plaćanje odnosno da joj sud naloži da istu osnovu za plaćanje ponovno zavede u redoslijed naplate u očevidnik, u konkretnoj situaciji potrebno je podnijeti prijedlog za ovrhu kako bi nastala nova pravna osnova temeljem koje bi ovrhovoditelj mogao predati zahtjev za izravnu naplatu kod Agencije, takav pravni stav izražen je na sastanku predsjednika građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog
8. Ukoliko bi ovrhovoditelji po isknjiženju osnove iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kod Agencije, istu pravnu osnovu mogli ponovno podnijeti Agenciji na provedbu, gubi se smisao odredbe 12. ZPONS-a, koja određuje krajnji rok do kojeg se provodi ovrha na novčanim sredstvima ovršenice, kada tražbina iz osnove za plaćanje nije u određenom roku naplaćena u cijelosti.
9. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud pravilno navodi kako je ovrhovoditeljica dostavila Potvrdu Agencije od 3. siječnja 2019. kojom ista potvrđuje da je presudu istog suda pod poslovnim brojem P-545/14-19, zaprimila na provedbu i evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje ovršenice dana 14. prosinca 2015. te je istu automatizmom isknjižila s danom 14. prosinca 2018. temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 02/20, 46/20, 47/20; dalje u tekst: ZPONS) dok kasnije izvodi sasvim pogrešan i kontradiktoran zaključak kako predmetni prijedlog za ovrhu treba odbaciti budući uz isti nije dostavljena potvrda Agencije o nemogućnosti provedbe ovrhe.
10. Vezano uz izdavanje potvrde da naplatu nije moguće provesti preko Agencije, ovdje se ističe da je potrebno razlikovati situacije kada se naplata nije mogla provesti iz razloga koje je uzrokovala sama ovrhovoditeljica ili iz razloga što nema sredstava za naplatu na računu ovršenice od situacije kada zbog nedostataka same isprave (osnove za plaćanje) Agencija smatra da se naplata ne može provesti. Samo u ovom drugom slučaju Agencija izdaje potvrdu. Posebno se ističe činjenica da sukladno članku 10. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 71/18, 46/22; dalje u tekstu Pravilnik) ako je osnova za plaćanje uvedena u očevidnik redoslijeda, ali nije bilo dovoljno sredstava za naplatu, Agencija ne vraća osnovu već istu pohranjuje do ispunjenja uvjeta za njeno uništenje za razliku od prethodnog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 96/2010, 99/2011, 6/2013) koji je propisivao da Agencija po utvrđivanju nemogućnosti izvršenja osnove, istu vraća donositelju odnosno podnositelju uz obrazloženje razloga vraćanja, odnosno uz dostavu potvrde o nemogućnosti izvršenja. Dakle, sukladno prethodno važećim propisima uz vraćenu osnovu izdavala se i potvrda dok sadašnji ZPONS i Pravilnik ne predviđaju takvu vrstu potvrde.
11. Da je kojim slučajem ovrhovoditeljica uz prijedlog za ovrhu ipak bila dužna dostaviti i potvrdu o nemogućnosti provedbe ovrhe prvostupanjskom sudu, sud je tada zaključkom trebao pozvati ovrhovoditeljicu da mu u primjerenom roku dostavi spomenutu potvrdu. Prijedlog koji ne sadrži sve podatke sud odbacuje rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi međutim ova potvrda nije podatak potreban za provedbu ovrhe, stoga sud nije ispravno postupio kada je odbacio predmetni prijedlog za ovrhu.
12. U slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe, odnosno kada tražbina iz osnove za plaćanje nije u određenom roku naplaćena u cijelosti, ističe se da dug na taj način ne prestaje, već ovrhovoditeljici ostaje na odabir da podnošenjem prijedloga za ovrhu ustraje na provođenju ovrhe na novčanim sredstvima ili pak može tražiti određivanje ovrhe na drugim predmetima ovrhe.
13. U konkretnom predmetu ovrhovoditeljica je prethodno upoznata sa zakonskim odredbama OZ-a i ZPONS-a kao i prethodno navedenim zaključcima, po isknjiženju osnove za plaćanje prvostupanjskom sudu podnosi prijedlog za ovrhu, a sve kako bi nastala nova pravna osnova temeljem koje bi ovrhovoditeljica mogla predati zahtjev za izravnu naplatu kod Agencije. Ovrhovoditeljičina intencija je predložiti ovrhu ponovno na novčanim sredstvima obzirom da je riječ o dugovanju čiji je iznos glavnice manji od 40.000,00 kuna, stoga ovrha na nekretnini sukladno članku 80.b OZ-a nije moguća. U prilog činjenici da se u istom ovršnom postupku može, u smislu odredbe članka 5 stavak 3. OZ-a, više puta predložiti ovrha na istom predmetu ovrhe ide i Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova u Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenog 2022..
14. Slijedom navedenog, u konkretnoj situaciji, a kako sud u svojem obrazloženju zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora pogrešno navodi, da ovrhovoditeljica ima mogućnost ponovno podnijeti Agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-545/14-19, a što nije točno (budući ovrhovoditeljica nema mogućnost ponovno predati Agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne presude prvostupanjskog suda), valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), u svezi sa člankom 21. OZ-a prihvatiti žalbu ovrhovoditeljice kao osnovanu i prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
15. U ponovnom postupku sud će imajući u vidu sve naprijed navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti pravilnu i zakonitu odluku o prijedlogu ovrhovoditeljice.
16. Odluka o troškovima povodom žalbe ovrhovoditeljice ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Gospiću, 15. rujna 2023.
Sutkinja:
Tatjana Radaković Bašić, v.r.
