Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-109/2023-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji tog suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja E.-M. d.o.o., C., OIB: ..., protiv tužene G. N. A., iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku, suprugu D. A. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-1455/21-11 od 31.listopada 2022., dana 21. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužene te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-1455/21-11 od 31.listopada 2022.preinačava u toč. I. i II. izreke te sudi:

a) Ukida se platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv- 75/21 od 22. siječnja 2021. kojim je naloženo tuženici G. N. A. iz Z., OIB: ... da tužitelju E. – M. d.o.o. C., OIB: ... u roku od 15 dana isplati iznos od 528,80 kuna/70,18 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO-a i zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. b) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je traženo naložiti tuženoj G. N. A., iz Z., OIB: ... naknaditi tužitelju E.-M. d.o.o., C., OIB: ... u roku od 15 dana trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 800,00 kuna/106,17 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO-a.

II. Nalaže se tužitelju E.-M. d.o.o., C., OIB: ... naknaditi tuženoj G. N. A., iz Z., OIB: ... trošak postupka u iznosu od 13,27 EUR[1] /100,00 kuna

Obrazloženje

1.Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-75/21 od 22. siječnja 2021. te se nalaže tuženici G. N. A. iz Z., OIB: ... da tužitelju E. – M. d.o.o. C., OIB: ... isplati iznos od 528,80 kuna/70,18 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku G. N. A., iz Z., OIB: ... naknaditi tužitelju E.-M. d.o.o., C., OIB: ... trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 800,00 kuna/ 106,17 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

2.Protiv te presude tužena je izjavila žalbu iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1.Žalbenim navodima ističe kako je izreka kojom se zatezne kamate dosuđuju od 31. listopada 2022. proturječna obrazloženju u kojemu se navodi kako se dosuđuju od 21. siječnja 2021.

2.2.U bitnome obrazlaže kako je odluka nerazumljiva i proturječna sama sebi, bazira se na Odluci i Rješenju Ustavnog suda RH broj:U-II-2492/2017 od 23. ožujka 2021. koja je donijeta tri mjeseca nakon dospijeća posljednjeg neplaćenog računa za javnu uslugu, kako je tužena prvotno prigovarala nezakonitosti obračuna fiksne naknade za minimalnu javnu uslugu ali je kasnije i baš 20. kolovoza 2021. ispravila prigovor i bazirala ga na nedopuštenom načinu obračuna koji se izvodi: a) na osnovi cijene iz nevažećeg (ukinutog) cjenika i b) nezakonitog utvrđivanja volumena zadužene posude (spremnika za otpad) koji je inače propisan u Odluci o načinu pružanja javne usluge Gradskog vijeća Grada Crikvenice od 15. svibnja 2019. i u izravnoj je suprotnosti sa ZOGO, kako je neosnovano pozivanje na cjenik iz 2018. inače donijet na osnovi Odluke o načinu pružanja javne usluge iz 2018. koja je prestala važiti donošenjem nove Odluke (SNGC 65/19, čl. 58.), čime je automatski prestao važiti cjenik iz 2018. a tužitelj nije donio novi cjenik niti za njega pribavio suglasnost izvršnog tijela Grada Crikvenice pa je u utuženom razdoblju poslovao bez cjenika. Predlaže se žalbu uvažiti, u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka.

2.3.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

3.Žalba tužene je osnovana.

4.Prije svega valja reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u visini glavnice od 528,80 kuna/70,18 EUR, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema čl. 467. st. 1. ZPP-a.

4.1.Nadalje, u sporovima male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 467.st. 2. ZPP-a, u postupku povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

5.Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženoj u visini od 528,80 kuna/70,18 EUR na ime naknade minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada obračunate prema volumenu spremnika od 60 lit, u mjesečnim iznosima od po 52,88 kn u razdoblju od 10 mjeseci, računajući od veljače do zaključno studenog 2020.

6.Pri tome nije sporno kako je tužena vlasnica i korisnica nekretnine u C., ..., kako je tužitelj isporučitelj komunalne usluge odvoza otpada za to područje, kako je tuženoj obračunavao cijenu minimalne javne usluge po osnovi spremnika od 60 litara i kako tužena nije plaćala račune ispostavljene za utuženo razdoblje.

7.Utvrđujući da je tužena vlasnica nekretnine i registrirani korisnik komunalne usluge sakupljanja i odvoza otpada koju koristi, pozivajući se na odredbe čl. 30. st.1. do 6., čl.31. st.1., čl. 33., čl. 179 i čl. 187. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, br. 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19., dalje: ZOGO), Odluku o načinu plaćanja komunalne usluge od 10. svibnja 2013., na čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) te na odluku Ustavnog sud RH od 23. ožujka 2021., prvostupanjski je sud zaključio kako je tužena dužna tužitelju plaćati minimalnu naknadu u fiksnom iznosu kojim se osigurava poslovanje davatelja javne usluge.

7.1.Također je prvostupanjski sud utvrdio kako je cijena naknade koja sadrži fiksni dio pravilno obračunata jer se visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata temelji na računima koje je tužitelj kao isporučitelj usluge izdao tuženoj kao korisniku, koji mjesečni iznos se dobiva formulom 60 litara x jedinična cijena od 0,78=46,80 kn uvećano za PDV od 6,08 ili 52,88 kn mjesečno ili za 10 mjeseci 528,80 kn, koji obračun je ocijenio kao sukladan Cjeniku usluga od 1. lipnja 2018. objavljenom na Internet stranicama tužitelja te da je prigovor zastare neosnovan budući se potraživanje odnosi na razdoblje od veljače 2020. a utuženo je 22. siječnja 2021., radi čega je održao na snazi izdani platni nalog u cijelosti prihvaćajući tužbeni zahtjev uz dosudu zateznih kamata pozivom na odredbu iz čl. 29. ZOO-a.

7.2.Tijekom postupka bila je sporna zakonitost obračuna fiksne naknade, ali je nakon donošenja odluke i rješenja Ustavnog Suda RH od 23.ožujka 2021. (list 21 do 109) i u sadašnjem stadiju postupka ostalo sporno ovlaštenje tužitelja od tužene u spornom razdoblju tražiti naplatu u zahtjevu obračunate javne usluge budući tužena tvrdi kako se radi o nedopuštenom načinu obračuna naknade minimalne javne usluge izvršenom na temelju: a) cijene iz nevažećeg (ukinutog) Cjenika iz 2018. i b) nezakonitog utvrđivanja volumena zadužene posude (spremnika za otpad), kako je to pobliže navedeno u podnesku od 20.08.2021. (list 156-157 spisa) i sada ponovljeno u žalbi.

8.Prvenstveno, glede prigovora kako postoji proturječnost između izreke pobijane presude i obrazloženja odgovoriti je kako žaliteljica pravilno ukazuje da je izrekom tužena obvezana na dosuđenu glavnicu isplaćivati zakonske zatezne kamate tekuće od 31. listopada 2022. (točka I.), dok je prema obrazloženju (točka 31. i 35) kamata određena od 21.siječnja 2021. Pri tome tužitelj, koji je inače zatražio dosudu zateznih kamata od podnošenja zahtjeva, dakle od 21. siječnja 2021. (dan predaje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave preporučenom pošiljkom pošti) nije zatražio donošenje dopunske presude u dijelu u kojemu je sud propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za dosudu zateznih kamata (od 21. siječnja 2021. do 31. listopada 2022.) pa je smatrati kako je u tom dijelu povukao tužbu (čl. 339. ZPP-a).

9.U vrijeme na koje se odnosi utužena tražbina bio je na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/13, 73,17, 14/19, 98/19 dalje ZOGO, na snazi do 31. srpnja 2021.) koji je u odredbi čl. 30. propisivao: (1) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. (2) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa. (3.) Područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka je područje jedinice lokalne samouprave. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom iz stavka 7. ovoga članka odrediti područje pružanja te usluge na razini mjesne samouprave sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava. (4.) Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge).(5) Korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz stavka 3. ovoga članka. (6). Korisnik usluge iz stavka 4. ovoga članka dužan je:1. koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona. 2. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, 3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

9.1.U st. 7. je bilo propisano kako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. koja sadrži: 1. kriterij obračuna količine otpada, 2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada, 3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima, 4. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, 5. područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka, 6. odredbe propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona, 7. opće uvjete ugovora s korisnicima.

9.2.Člankom 6. stavkom 1. točkom 1. ZOGO propisana je primjena načela “onečišćivač plaća“ u kojem se onečišćivač definira kao proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada koji snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.

9.3.Proizlazi kako se člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.), čiji sadržaj je inkorporiran u zakonski tekst i čl. 6. st. 1. toč. 1., te čl. 33. st. 1. ZOGO, cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", pri čemu se onečišćivač definira kao proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada koji snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.

9.4. Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku iz čega slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta, te nije prihvatljivo i kažnjivo je odlaganje otpada izvan određenih odlagališta zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu sa propisima komunalnog gospodarstva.

9.5.Cijenu javne usluge obračunava davatelj usluge na način propisan čl. 33. ZOGO i to osiguravajući primjenu načela “onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona. Ujedno su st. 4. ZOGO-a propisani troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove koji su propisani Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj 50/17, 84/19 –dalje: Uredba). Pri tome je davatelj usluge, čl. 33. dužan korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka sukladno st. 2.

30. stavka 1. Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterije obračuna određene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 30. st.7. Zakona), prema st. 5. davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, uredbe iz članka 29. stavka 10. i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Davatelj usluge dužan je cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici. a prema st. 6., davatelj usluge dužan je prije primjene cjenika, odnosno izmjene cjenika pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi. pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.

9.6.Uredbom je propisan, između ostalog, sadržaj odluke o načinu pružanja javne usluge, način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi s javnom uslugom prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada.

9.7.U čl. 3. st. 1. toč. 15. definiran je pojam obvezne minimalne javne usluge kao dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge, a čl. 4. st. 1. toč. 7. propisano da Odluka mora sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene te iznos obvezne minimalne javne usluge za korisnike javne usluge.

10.Kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, u svezi primjene Uredbe i njene zakonitosti Ustavni sud Republike Hrvatske je u Odluci broj U-II-2492/2017 od 23. ožujka 2021. ocijenio kako propisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u Uredbi: 50/17-84/19 odnosno čl. 3. st. 1. toč. 15. Uredbe: 50/17-84/19 (u kojem se definira taj pojam), čl. 4. st. 1. toč. 7. u dijelu kojim je propisano da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, kao i iznos obvezne minimalne javne usluge, te čl. 20. st. 2. u dijelu kojim se propisuje cijena obvezne minimalne javne usluge, kao dio same strukture cijene javne usluge, nisu nesuglasni s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

10.1.Povezujući iznesenu materijalno-pravnu osnovu sadržanu u ZOGO i Uredbi, proizlazi zaključak kako obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela i to prvi dio obračuna koji je fiksni te se njime osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je varijabilni kojim se osigurava načelo “onečišćivač“ plaća, obzirom ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača). Cijenu obvezne minimalne usluge, tzv.“fiksni dio cijene“, potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi se sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takve usluge iziskuju te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati (stav izražen u odluci Ustavnog suda RH broj U-II/2492/2017).

10.2.Proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je tužena kao korisnik usluge dužna koristiti javnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada i za istu plaćati fiksnu naknadu minimalne javne usluge budući se radi o zakonskoj obvezi plaćanja koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge (čl. 30. st. 5. i 6. ZOGO i čl. 7. Uredbe).

11.Što se tiče visine obveze i načina obračuna komunalne usluge treba reći kako su sukladno ZOGO i Uredbi u Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Crikvenice 15. svibnja 2019. („Službene novine Grada Crikvenice“ broj 65 od 16. svibnja 2019.) propisani parametri za određivanje cijene javne usluge i obvezne minimalne javne usluge (čl. 12. i 45-48), a odredbom čl. 58. propisano je da danom stupanja na snagu Odluke prestaje važiti Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada („Službene novine Grada Crikvenice“ broj 42 od 2. veljače 2018 i ispravak Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada („Službene novine Grada Crikvenice“ broj 43 od 2. ožujka 2018.) na temelju koje je, prema sadržaju spisa izrađen tužiteljev cjenik primijenjen za obračun sporne usluge.

11.1.Obzirom se potražuje naknada za razdoblje od veljače do zaključno studenog 2020. proizlazi kako ne bi bile u primjeni odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave iz 2013. i 2018. već ona iz 2019., koja je bila na snazi u spornom razdoblju, radi čega, po stavu ovog suda nije bilo mjesta primjeni tužiteljevog cjenika iz 2018. na koji se poziva prvostupanjski sud budući je isti ostao bez pravne osnove kao utemeljen na odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koja je stavljena izvan snage donošenjem odluke predstavničkog tijela iz 2019., a donošenjem cjenika sukladno Odluci ostvaruje se kontrola jedinice lokalne samouprave nad određivanjem cijene komunalne usluge.

11.2.Nadalje, kako cijenu usluge određuje davatelj usluge na osnovi ZOGO, Uredbe i Odluke predstavničkog tijela (čl.33. st.1. ZOGO) i to cjenikom prije čije primjene je dužan pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno zatražiti suglasnost, o kojem zahtjevu se izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno izjasniti u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva, a za slučaj neočitovanja smatra se da je suglasnost dana (čl. 33. st. 5. do 8. ZOGO), a iz sadržaja spisa proizlazi kako tužitelj i ne tvrdi da je nakon Odluke predstavničkog tijela iz 2019. na temelju iste donio Cjenik primjenjiv za utuženo razdoblje, to je osnovano pretpostaviti kako u spornom razdoblju važećeg cjenika nije bilo, a protivno tužitelj i ne navodi, što znači da nije postojao pravni osnov za obračun.

12.Slijedom navedenoga, valjalo je i bez upuštanja u ocjenu osnovanosti ostalih žalbenih prigovora, pobijanu presudu na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti i ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te tužbeni zahtjev odbiti, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

13.Odluka o troškovima tuženoj temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 164. i 166. ZPP-a. Tuženoj je odmjeren trošak pristojbe prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR/100,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/23), dok druge troškove tužena nije popisala određeno ni razvrstano kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

U Splitu 21. kolovoza 2023.

Sutkinja:

Mirjana Rubić, v. r.