REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-401/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice V.P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M.M., odvjetniku u Z., protiv tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 26. travnja 2023., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 2.355,83 eur / 17.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.270,16 eur / 9.570,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.189,93 eur / 16.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 6. srpnja 2021. oko 18,15 sati nastradala na radu kod osiguranika tuženika, KBC S.m. Do njezinog stradavanja došlo je tijekom obavljanja radnih aktivnosti, točnije pranja prozora, kojom prilikom je pala s ljestve. Tom prilikom zadobila je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih je trpjela tjelesne boli, strah duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. U mirnom postupku tuženik joj je isplatio iznos od 22.180,00 kuna, od čega se iznos od 20.000,00 kuna odnosi na neimovinsku štetu, a iznos od 2.110,00 kuna na štetu sa osnova tuđe pomoći. Stoga, predlaže sudu naložiti tuženiku naknaditi joj štetu u iznosu od 3.625,99 eur / 27.320,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2021. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava da je na dan štetnog događaja centar S.m., kao osiguranik bio

osiguran temeljem Ugovora o osiguranju od izvanugovorne odgovornosti kod njega. Ne osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost. Ističe da je dana 8. veljače 2022. tužiteljici isplatio na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 22.180,00 kuna. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tuženik se u podnesku od 17. veljače 2023. protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici odjela održanoj 26. travnja 2021. donio je pravno shvaćanje pod brojem Su…

koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

5. S obzirom da je prema prethodno iznesenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske za smanjenje tužbenog zahtjeva uvijek potreban pristanak tuženika te da se tuženik u podnesku od 17. veljače 2023. protivio djelomičnom povlačenju sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe kojim tužiteljica na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 3.625,99 eur / 27.320,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obavijest o isplati odštete (list 5 spisa), odštetni zahtjev (list 6-8 spis), medicinsku dokumentaciju (list 10-21, list 45- 164 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 22-26 spisa), Policu osiguranja (list 31-34 spisa), Izvadak P. (list 35 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (list 167-169 i list 176-178 spisa), saslušana je tužiteljica (list 190-191 spisa).

7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u vrijeme predmetnog štetnog događaja nastradala na radu kod KBC S.m., osiguranika tuženika.

8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost.

9. Sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Ž.R. od 5.

rujna 2022. utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela lijeve lisne kosti. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole fizijatra 8. prosinca 2021. Bolovi jakog intenziteta trajnog karaktera bili su sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera bili su sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Primarni strah (strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan. Predmetna ozljeda u području lijevog gležanjskog zgloba dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 8%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, povremenim bolovima u lijevom gležnju kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 45 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

11. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorila je tužiteljica navodeći da je vještak prenisko ocijenio intenzitet i trajanje tjelesnih bolova i straha, budući da je tužiteljica tijekom liječenja od 6 mjeseci bila podvrgnuta brojnim bolnim i dugotrajnim fizikalnim terapijama, te je bila prisiljena koristiti se pomagalima u hodu. Nadalje, tužiteljica je bila prisiljena uzimati lijekove protiv bolova, što također spada u neugodnosti prilikom liječenja, koje se imaju pribrojati ocjeni pretrpljenih tjelesnih bolova. Predmetno ozljeđivanje tužiteljicu je dovelo do dugotrajne zabrinutosti za ishod liječenja koje je trajalo 6 mjeseci u kojem razdoblju je tužiteljica, kao i danas bila u strahu od moguće refrakture. Osporava ocjenu smanjenja životne aktivnosti jer tužiteljica svakodnevno trpi trajne bolove u području lijevog gležnja, koji bolovi su izraženiji kod opterećenja noge i kod promjene vremena.

12. Očitujući se na iznesene prigovore tužiteljice stalni sudski vještak dr. Ž.R., na ročištu 3. veljače 2023. naveo je da je životno da bolovi ne traju kontinuirano 24 sata, no isti se ne iskazuju kroz sate u pojedinim danima, nego je uobičajen standardni način iskazivanja bolova sumarno kroz dane. Prema tome, jasno je da su bolovi trajali duže od procijenjenih 60 dana, no sumarno su oni iskazani na taj način. Što se tiče prigovora na procjenu trajanja intenziteta straha naveo je da su oni također iskazani sumarno, dominantno su procijenjeni strah, manjak intenziteta u vidu straha za ishod samog liječenja. Tijekom liječenja tužiteljici nije bila potrebna terapija po psihijatru ili psihologu, odnosno lijekovi za ublažavanje osjećaja straha i sukladno tome je i procijenjen strah, a vezan djelomično i na sam tijek liječenja i zadobivenu ozljedu. Što se tiče prigovora na smanjenje životne aktivnosti naveo je da je u pisanom nalazu i mišljenju navedeno da su povremeni bolovi iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, koje je procijenjeno zbog prijeloma vanjskog maleola lisne kosti koji je liječen konzervativno imobilizacijom. Dakle, nije bio potreban operacijski zahvat u cilju stabilizacije navedenog prijeloma, te kao posljedica navedenog prijeloma je došlo do smanjenja životnih aktivnosti. Činjenica je da su postojale nelagode u vidu RTG snimanja, nošenja imobilizacije, potrebe kontrolnih pregleda, dolaska na fizikalnu terapiju, a što sve spada u određene nelagode koje su bile prisutne tijekom liječenja. Na pitanje da objasni činjenicu da tužiteljica i dan danas osjeća bolove i da nije osoba kao prije štetnog događaja, jer je prije bila dosta mobilna i pokretljiva, mogla se penjati samostalno na ljestve, a sada to može jako otežano, a posebno osjeća bolove prilikom lošeg vremena, odgovorio da je upravo zbog toga procijenjeno smanjenje životne aktivnosti u postotku. U samom gležanjskom zglobu postoje različiti prijelomi, od prijeloma jedne kosti, dvije kosti, tri kosti, a kod tužiteljice je došlo do prijeloma jedne kosti i to tzv. vanjskog dijela lisne kosti koji je liječen konzervativno. Svi ti elementi su utjecali na procjenu smanjenja životne aktivnosti. Na pitanje je li stanje kod tužiteljice trajno, naveo je da u trenutku pregleda koji je učinjen prije dvije i pol godine kliničko stanje bilo je takvo da teško može doći do poboljšanja, a uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice koja je rođena 1959. Može doći do određenog pogoršanja, obzirom da svaki prijelom može dovesti do pogoršanja artrotskih promjena vezano za sam prijelom, a što je često puta vrlo individualno. Teško je odgovoriti na pitanje bi li eventualno pogoršanje utjecalo na ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Ocjenu o umanjenu životne aktivnosti donio je na temelju kliničkog pregleda, tipa zadobivene ozljede i načina liječenja, jer nije isto da li ista ozljeda ima značajniji pomak koštanih ulomaka, da li se liječi operacijski ili je učinjena kirurška stabilizacija prijeloma. Sve su to elementi koje utječu na procjenu smanjenja životne aktivnosti, a ne samo postavljena dijagnoza prijeloma, obzirom da postoje različite vrste prijeloma koje se liječe na različite načine. Tužiteljica je pregledana sukladno pravilima struke, te je izvršen pregled oba gležanjska zgloba i utvrđena pokretljivost oba gležanjska zgloba. Tuđa pomoć i njega procijenjena je uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju, tijek i način liječenja i nošenja imobilizacije. U nalazu i mišljenju navedeno je da je tužiteljica ukupno nosila imobilizaciju manje od mjesec dana, ukupno 28, dakle nije ju nosila mjesecima, da je nakon toga koristila štake, a to je sve uzeto u obzir pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti. Inače uobičajen slijed za navedenu ozljedu je prosječno nošenje imobilizacije od 6 tjedana, no međutim uzimajući u obzir procjenu medicinske dokumentacije i tijek liječenja vidljivo je da je tužiteljica nosila imobilizaciju ukupno 28 dana što je manje od uobičajenog i standardnog nošenja imobilizacije. 4. kolovoza 2021. učinjena je RTG kontrola koja je ukazala na sanaciju prijeloma i mogućnost skidanja imobilizacije. Prema tome svaki slučaj se procjenjuje individualno upravo uzimajući tijek i način liječenja. U pisanom nalazu naveo je da je prvih 7 dana bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 3 sata dnevno, te se u tom segmentu može govoriti i o potrebi tuđe pomoći i njege, obzirom na početak nošenja imobilizacije i dok se osoba ne privikne na nošenje imobilizacije i samostalnu pokretljivost. Mora se uzeti u obzir koji tip imobilizacije je tužiteljica imala, a to je potkoljenični gips što joj omogućava znatnu pokretljivost osobe koja samostalno može vršiti higijenu. Nakon što se navikne na tu vrstu imobilizacije može se samostalno oblačiti i vršiti osobnu higijenu.

13. Podneskom od 14. veljače 2023. tužiteljica je povukla svoj prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

14. Tužiteljica je u svom iskazu navela da su joj za vrijeme bolovanja pomoć pružale kolegice, jer živi sama. Još uvijek trpi i osjeća bolove u zglobu i to posebno kod promjene vremena zbog čega i dalje ide na fizikalnu terapiju. Tuđu pomoć i njegu pružale su joj prijateljice.

15. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 13.000,00 kuna,

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 9.000,00 kuna,

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužiteljice u opsegu od 8% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, povremenim bolovima u lijevom gležnju kod dužeg stajanja, hodanju, penjanju po stepenicama, te hoda po neravnom terenu opravdava dosudu pravične novčane naknadu u iznosu od 14.000,00 kuna.

17. Sukladno navedenom, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 36.000,00 kuna.

18. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici za 131 sat potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Tužiteljici su tuđu pomoć i njegu pružale kolegice. Kako cijena tuđe pomoći i njege svakako nije manja od 30 kuna po satu, tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 3.930,00 kuna.

19. Tuženik je 8. veljače 2022. tužiteljici na ime nespornog dijela naknade neimovinske štete isplatio iznos od 20.000,00 kuna, a na ime neimovinske štete 2.110,00 kuna, što je sud utvrdio uvidom u Izvadak banke Z. (list 35 spisa).

20. Iznos od 36.000,00 kuna valjalo je umanjiti za 20.000,00 kuna koji iznos je tuženik 8. veljače 2022. tužiteljici isplatio na ime neimovinske štete, slijedom čega tužiteljici na ime neimovinske štete pripada iznos od 2.123,56 eur / 16.000,00 kuna.

21. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je liječenje tužiteljice završeno 8. prosinca 2021., dakle, prije podnošenja odštetnog zahtjeva 28. prosinca 2021., istoj su zatezne kamate na iznos od 2.123,56 eur / 16.000,00 kuna dosuđene od 28. prosinca 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

22. Iznos od 3.930,00 kuna valjalo je umanjiti za 2.180,00 kuna koji iznos je tuženik 8. veljače 2022. isplatio tužiteljici na ime imovinske štete, slijedom čega tužiteljici na ime imovinske štete pripada iznos od 232,26 eur / 1.750,00 kuna.

23. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO-a), odnosno u vrijeme kad je ta pomoć pružana, pa tužiteljica na iznos od 232,26 eur / 1.750,00 kuna ima pravo na zatezne kamate tekuće od podnošenja odštetnog zahtjeva 28. prosinca 2021. pa do isplate.

24. Slijedom svega navedenog tužiteljici je na ime naknade štete valjalo dosuditi iznos od 2.355,83 eur / 17.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2021. pa do isplate, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

25. Stopa zateznih zakonskih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a.

26. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti u iznosu od 1.270,16 eur / 9.570,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

27. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a), te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05. i 59/07., dalje u tekstu: OT/04, 148/09., dalje u tekstu: OT/09, 142/12., dalje u tekstu:OT/12). Prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka sud je uzeo u obzir da u pogledu dijela tužbenog zahtjeva s kojim tužiteljica nije uspjela u sporu tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi.

28. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava podnesaka od 29. ožujka 2022., 20. rujna 2022., 14. veljače 2023. i 19. travnja 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12) te pristupa na ročišta 6. lipnja 2022., 3. veljače 2023. i 26. travnja 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12), što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/12) ukupno iznosi 15.000,00 kn. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, pa je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 2.189,93 eur / 16.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. kolovoza 2023.

Sutkinja: Ruža

Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku