REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 102/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB: …. iz S., , zastupanog po pun.

D. K., odvj. u S. protiv tužene S. P., OIB: … . . , iz

S., , zastupane po pun. T. V., odvj. u S.,

radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 24. svibnja 2023. g. zaključene u prisutnosti tužitelja osobno sa zamjenikom pun. i pun. tužene, dana 21. kolovoza 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana s naslova naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 6.636,14 EUR/50.000,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 808,78 EUR/6.093,75 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 3. ožujka 2021. g. u kojoj je naveo da je dana 15. travnja 2019. g. na Internet stranicama društvene mreže ''Facebook'' tužena javno objavila slijedeći sadržaj: ''T. B. i samo nemojte o ''cvijeću'' da ne posegnem za računima iz doba kad ste ih Vi potpisivali....'' koji je za tužitelja uvredljiv. Tužitelj da je u vremenskom razdoblju od 2014. g. do 2018. g. bio ravnatelj javne Ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom S. D.. Tužena da je, znajući kako je tužitelj bio ravnatelj ustanove D. u navedenom vremenskom razdoblju i rukovodio svim financijskim poslovima pa tako i ''potpisivao račune'' u ime i za račun ustanove D. koja je ustanova po tužiteljevom nalogu i uz njegov potpis plaćala trećim osobama, javno aludirala da je tužitelj, dok je bio ravnatelj ustanove D. ''potpisivao'' račune, vršio eventualno nekakve inkriminirajuće radnje na štetu navedene ustanove, nanio imovinsku štetu toj ustanovi ili vršio slične malverzacije na štetu ustanove D., a što, naravno, da nije istina. Osim ovih insinuacija tužena da je u navedenoj prepisci i javno prijetila tužitelju kako je voljna ''posegnuti'' i učiniti javno dostupnim sve račune koje je tužitelj ''potpisivao'' odnosno koje je tužitelj kao ravnatelj plaćao i tako osobama neosnovano isplaćivao novac ustanove. Tužitelj je naveo da treba imati u vidu i da se radi o Ustanovi za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom tako da se u tom kontekstu tužitelj u spornoj objavi prikazuje kao krajnje nemoralna osoba koja svojim navodnim ''potpisivanjem računa'' oduzima sredstva namijenjena osiguranju i povećanju zaposlenosti osoba s invaliditetom. Stoga da je tužitelju nastala neimovinska šteta odnosno povreda njegovog prava osobnosti obzirom je navedenom objavom tužene došlo do povrede njegove časti, ugleda, dostojanstva, imena i dobrog glasa. Tužitelj da zbog navedenog svakodnevno trpi brojne neugodnosti i tegobe i to čim izađe iz kuće i susretne poznate ljude ali i na poslu. Tužitelj da je uznemiren, ima smetnje usnivanja i prosnivanja, sniženog je raspoloženja, tjeskoban i vrlo često pati od fobičnih elemenata ponašanja koji su prouzročeni ponižavajućim reakcijama od strane ostalih djelatnika D.-a te raznih osoba u tužiteljevom okruženju koje svakodnevno susreće jer je u spornoj objavi prikazan kao osoba nemoralnih vrijednosti sklona kriminalnim radnjama, i to dok je bio ravnatelj ustanove D.. Predmetna objava da je još uvijek javno dostupna. Tužitelj je naveo da i članovi njegove uže obitelji, a posebno djeca, također doživljavaju niz neugodnosti, da su izvrgnuti podrugljivom ismijavanju te omalovažavanju. Naveo je i da je protiv tužene podnio i privatnu tužbu radi kaznenog djela teškog sramoćenja. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženoj naložiti na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tužena se na paušalan način usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom prepiske na ''Facebook''-u od 15. travnja 2019. g., potvrde od 7. veljače 2022. g., kopije WhatsApp poruka koje su u spis predali pun. tužitelja i pun. tužene na pripremnom ročištu i objava od 8. veljače i 2. listopada 2022. g. i 12. veljače 2023. g. predanih u spis na ročištu za glavnu raspravu od 7. ožujka 2023. g. Izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka D.

M..

Tužitelj je u podnesku od 8. ožujka 2023. g. označio točno i novo prezime tužene: S. P..

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi povrede prava osobnosti do koje je došlo radi navoda koje je tužena iznosila u prepisci na Facebook-u dana 15. travnja 2019. g. u grupi naziva SDP bez cenzure koja, po navodima tužitelja, broji više od 5000 članova.

Zahtjev za naknadu štete radi povrede prava osobnosti u odnosu na tuženu temelji se na odredbi čl. 1098. u vezi s čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, jer tužitelj smatra da mu je tužena nanijela štetu svojim navodima iznesenim u prepisci na Facebook-u u grupi naziva SDP bez cenzure.

Prema odredbi čl. 1098. st. 1. ZOO-a tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi neistinite navode o njegovom prošlosti, znanju, sposobnosti ili o čemu drugom, a zna ili bi morao znati da su neistiniti i time mu prouzroči imovinsku štetu dužan je naknaditi je. Prema st. 2. ovog članka za prouzročenu štetu ne odgovara onaj tko je učinio neistinito priopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj komu je priopćenju učinio imao u tome ozbiljnog interesa.

Ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju sud će u slučaju povrede prava osobnosti, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema oštećenom dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete ZOO, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. g., uveo je objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Međutim, nastanak takve štete kao objektivne činjenice i postojanje same povrede prava osobnosti ne znači da će oštećenik uvijek imati i pravo na njeno popravljanje jer je potrebno i ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 1099. i 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

Kako je tužitelj u odnosu na tuženu zatražio samo naknadu neimovinske štete, trebalo je odgovoriti na pitanje da li je istaknutim navodima tužene tužitelju povrijeđena čast ili su o njemu prošireni neistiniti navodi radi čega je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja u tolikoj mjeri da okolnosti slučaja i težina povrede opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

Tužena je u prepisci na Facebook-u, čiji su dijelovi dostavljeni uz tužbu, s prvom objavom u 11.40 i posljednjom u 12,11 sati, i u kojoj je razmijenjeno najmanje 19 poruka, napisala: i samo nemojte o ''cvijeću'' da ne posegnem za računima iz doba kad ste ih Vi potpisivali…, što je tužitelj protumačio na način koji je naveden u tužbi i njegovom iskazu:

ponovio je da se radilo o neprimjerenoj komunikaciji, a s obzirom na njegovo dugogodišnje članstvo u stranci i radnu pozadinu jer je od 2014. do 2018. g. bio ravnatelj ustanove D.: objavu tužene koja je sporna da je shvatio isključivo na način da je, kao ravnatelji i odgovorna osoba potpisivao nekakve fiktivne račune, a s obzirom da u SDP-u nije imao ovlasti potpisivati bilo kakve račune, pa da se jedino moglo raditi o obavljanju njegovog posla kao ravnatelja.

Sud je tužitelju nakon ovog dijela iskaza naglas pročitao cijelu prepisku uz komentar da ni tužitelj nije štedio tuženu u svojim objavama te ga pozvao na očitovanje pa je tužitelj kazao da je to način njihove političke komunikacije i da je ono kako se on obraćao tuženoj, po njegovom mišljenju uobičajeno i dopušteno, jer da je tužena bila ta koja je prešla granicu i počela vrijeđati. Naveo je da on nije za tuženu kazao da joj treba psihoterapija i psihoanaliza već da je to tužena kazala njemu, po čemu je sud zaključio da tužitelj i ove riječi tužene smatra uvredama.

Nadalje, sud je tužitelju predočio i zadnju dostavljenu objavu u spornom razgovoru grupe SDP bez cenzure u kojoj je pozvao tuženu da iznese njegovo "prljavo rublje" iz doba kad je potpisivao račune za "cvijeće" uz pitanje da li je, upućujući taj poziv, pri tome shvatio da se radi o spornim vijencima za spomen ploču, pa je tužitelj odgovorio da je u toj objavi preuzeo metaforu tužene i da nije mislio na vijence nego na njegov posao potpisivanja računa dok je bio ravnatelj D.-a.

Da je tužena u objavi koja je za tužitelja sporna u stvari spominjala cvijeće odnosno vijenac i polaganje tog vijenca na spomen ploču poginulim braniteljima u Domovinskom ratu postavljenu na P. sud nije mogao saznati iz odgovora na

tužbu koji je, a kako je već navedeno, kratak, štur i paušalan već iz navoda pun. tužene s pripremnog ročišta od 8. veljače 2022. g. i prepiske koja je dostavljena na tom ročištu, a radi se o porukama koje su izmijenili tužitelj i saslušani svjedok M. preko

WhatsApp-a 24. rujna 2018. g.

U toj prepisci tužitelj je sa svjedokom M. dogovarao da li je primjereno kupiti cvijeće i organizirati postavljanje vijenca povodom obljetnice postavljanja spomen ploče žrtvama Domovinskog rata na P., a budući da ta ploča ima sadržaj koji dovodi u vezu Domovinski rat s ikonografijom NDH, pri čemu je tužitelj bio ipak više za postavljanje vijenca, a svjedok M. izričito protiv.

Tužena je u svom iskazu, prije svega, navela da je ona po stuci profesorica hrvatskog jezika i da se u svom izražavanju često korist metaforama. Kazala je da joj je žao što je tužitelj pogrešno razumio njenu objavu jer da se u toj objavi referirala na jedan slučaj kada je tužitelj, kao član Kotarskog gradskog vijeća P. tražio od SDP-

a da se kupi i postavi vijenac na spomen ploču braniteljima na P., a na toj je spornoj ploči grb RH s prvim bijelim poljem. Objasnila je da u tom dijelu prepiske nije koristila nikakvu metaforu već da je mislila baš na cvijeće, a kada je govorila o računima da je mislila na račun za vijenac. Dodala je da joj uopće nije poznato je li tužitelj imao ovlasti potpisivati račune za nabavku cvijeća, ali da zna da je tužitelj htio da se kupi i postavi taj vijenac što da mu ne služi na čast kao deklariranom antifašistu. Objasnila je i da je to bio njegov pokušaj kršenja postignutog dogovora unutar stranke da se na spomen ploču na Pujankama ne postavljaju nikakvi vijenci od strane SDP-a. Nadalje, da nije mislila, niti je imala saznanje o tome da je tužitelj obavljao funkciju ravnatelja ustanove D. tako da se u spornoj objavi uopće nije referirala na tužiteljev posao već isključivo na njegovu funkciju unutar SDP-a. Inače da je objavu sa sadržajem koji je tužitelju sporan napisala nakon što ju je tužitelj prozvao da ni ona nije neko cvijeće, a kako je to upravo bio pročitao sud čitajući sve objave iz dostavljenog izvatka s Facebook-a prilikom saslušanja tužitelja. Tužitelju da je pokušala objasniti da je riječ o nesporazumu (a na pitanje suda) i to na način da se unutar stranke organizira jedan medijacijski sastanak, koji da je bio i organiziran od strana predsjedništva (Izet Hozo) ali tužitelj da nije na to pristao i da nije došao. Što se tiče direktnog kontakta s tužiteljem, navela je da je njihova komunikacija uglavnom bila preko društvenih mreža i da je stalno bila izložena nizu difamacija od strane tužitelja radi čega da je pokrenula posebnu parnicu radi naknade štete te i ustala kaznenom prijavom. U odnosu na navod tužitelja po prvi put istaknut u njegovom iskazu da je uvrijeđen i objavom u kojoj mu je preporučila liječenje objasnila je da se, po njenom mišljenju, ne može raditi o bilo kakvoj uvredi već savjetu jer da se i sama liječila i još uvijek liječi u Centru za psihotraumu, a radi problema koje političari imaju u poslu i to primjerice: radi frustracija, anksioznosti i slično. Navela je i da prilikom pisanja obje objave nije bila svjesna da se mogu pogrešno protumačiti i da se možda neće shvatiti što je zapravo mislila te da joj nije bilo ''ni na kraj pameti'' da će tužitelj povezati objavu sa svojim ravnateljstvom jer se radi o objavi unutar zatvorene grupe SDP bez cenzure.

Saslušani svjedok D. M. odmah je na početku iskaza kazao da se sjeća

o čemu se radi, iako je prošlo dosta godina: o spornom dijelu prepiske između stranaka u grupi imena SDP bez cenzure čiji je bio aktivni član, a vezano uz neke račune i cvijeće. Potvrdio je da u trenutku kad se ta prepiska odvijala nije razumio o kakvom se cvijeću radi i zašto je uopće ''tagiran'' jer su takav sadržaj imale njegove objave koje je sud prilikom saslušanja pročitao.

Radi se o prepisci i objavama između tužitelja i svjedoka koja je dostavljena na pripremnom ročištu. Svjedok je doslovno napisao: ''OK, to su Vaša prepucavanja koja ne podržavam. Zašto sam ja tagiran? Kakvo cvijeće? Ne razumin!''.

Na pitanje suda da li mu je poznato kako je tužitelj doživio tu objavu te da li mu je poznato što je sudu objasnila tužena da je mislila kad je tu objavu napisala kazao je da mu je poznato ono što je sudu rekla tužena jer je tada bio u dobrim odnosima s tuženom, a nije baš bio u dobrim odnosima s tužiteljem. Kazao je da su, razgovarajući o ovim objavama naknadno, on i tužena spominjali jedino polaganje cvijeća na spomen ploču na P.. Sjetio se da je s tužiteljem imao jednu prepisku vezano za to hoće li stranka podržati polaganje cvijeća na tu spomen ploču na P., pri čemu su u političkom smislu bili na suprotstavljenim stranama: svjedok da je cijelo vrijeme smatrao da se ne treba položiti vijenac iako je riječ o braniteljima jer je ta ploča imala jedan sporni stih u kojem se spominje: ''Za dom spremni''. Bilo mu je poznato i kako je tužitelj doživio spornu objavu jer su o tome razgovarali neposredno nakon te prepiske. U vrijeme objave tužitelj, kao oporbeni vijećnik i član Kotarskog vijeća P., da nije imao bilo kakvu ovlast potpisivati račune za nabavku vijenaca. Objasnio je da se radio o pitanju stava: da li to podržati ili ne. Bilo mu je poznato da je tužitelj bio ravnatelj ustanove D., a to da je bilo poznati svima. Tužena, međutim, da nije nikada spominjala bilo kakvo neprimjereno ponašanje ili postupak tužitelja kao ravnatelja ustanove D. u razdoblju prije sporne objave, niti se uopće u razgovorima spominjao mandat tužitelja kao ravnatelja D.-a u bilo kakvom negativnom kontekstu odnosno da je bilo nekih njegovih nečasnih, kriminalnih ili nepoštenih postupaka. Dapače, vladalo je mišljenje da je njegov mandat bio uspješan, bez afera i da je bio dobar ravnatelj. Da je bilo bilo kakvih zamjerki na rad tužitelja kao ravnatelja D.-a, da bi se to na tijelima stranke raspravljalo jer da je to inače nešto o čemu se raspravlja kad su članovi stranke rukovoditelji nekih ustanova. Naveo je da je potpuno odvojena priča to što se s tužiteljem ni on ni tužena nisu politički slagali i što su oboje imali niz zamjerki što se tiče tužiteljevih političkih djelovanja.

Nakon sporne objave da mu se tužitelj žalio na to što je tužena napisala, a da li je radi objave imao nekih neugodnosti nije mu bilo poznato. Što se tiče Facebook grupe da se objava nije komentirala niti se o tome razvila bilo kakva rasprava, a tužitelj i tužena da su nastavili svoje uobičajeno prepucavanje.

Prema mišljenju ovog suda objava tužene u kojoj se spominje cvijeće i računi nije se odnosila na rad tužitelja kao ravnatelja ustanove D. te je tužitelj ovu objavu potpuno pogrešno protumačio. Cijela prepiska koja je prethodila spornoj objavi nije imala nikakve veze sa zvanjem i zanimanjem tužitelja, a saslušani svjedok M.

potvrdio je da tužitelj u svom mandatu kao ravnatelj nije imao bilo kakvih afera, nepravilnosti ili sumnjivih postupaka već je bio uspješan i dobar ravnatelj bez mrlje, a da je bilo ikakvih zamjerki na njegov rad kao ravnatelja da bi to bila bez sumnje tema rasprave unutar stranke. S obzirom da se radilo o grupi koja je okupljala pripadnike jedne političke stranke i u kojoj je dolazilo do izražavanja i konfrontiranja različitih političkih stavova, sud je zaključio da je potpuno prihvatljivo obrazloženje tužene da je mislila na tužiteljev stav, koji je otvoreno smatrala pogrešnim, da se na spomen ploču braniteljima na P., koja sadrži neprihvatljive oznake i ima nedopustiv sadržaj o čemu su detaljno u iskazima govorili i tužena i svjedok M., postave vijenci od strane stranke prigodom godišnjice postavljanja.

Stoga, po ocjeni suda, objava tužene u kojoj se spominje cvijeće i računi nije u vezi s eventualnim nepravilnostima u radu tužitelja kao ravnatelja ustanove D. i nije mogla tužitelju prouzročiti štetu kako je to opisao u tužbi.

Što se tiče objave tužene u kojoj tužitelju, unutar istog razgovora, savjetuje stručnu pomoć u Centru za psihotraumu, ni u toj objavi ovaj sud nije pronašao ništa što bi odskakalo od načina na koji se u grupi na Facebook-u SDP bez cenzure inače komuniciralo: provokativno uz otvorenu konfrontaciju suprotstavljenih političkih stavova.

Riječi i izrazi koje su korištene u objavama između stranaka kao što su:

-''pometen'' sam i uz Vašu prešutnu podršku (tužitelj),

-da niste toliko koncentrirani na svoj lik i djelo, pratili bi i znali biste (tužena),

-po pitanju 'koncentriranosti na vlastiti lik i djelo'' ne mogu Vam ni vodu nosit (čak bi mi i poduku mogli davati)-tužitelj,

-izgleda da ni Vi niste imuni na prodavanje magle, ali ni guskama je više ne možete podvaliti. A ako Vas baš češe onda bi taj svrab trebali rješavati izvan naša 4 zida (tužitelj),

-mene ništa ne češe, dapače, ako Vas češe manija proganjanja, opet Vam moram savjetovati stručnu pomoć: Centar za psihotraumu. (tužena),

-meni pored Vas psihoterapeut ne treba; ovakvim retoričkim nakupinama odavno nisam radosnije svjedočio. (tužitelj),

ilustriraju kakva je bila komunikacija između stanaka unutar grupe: puna predbacivanja i zamjeranja koju je jedan od članova ove grupe s pravom prozvao privatnim razmiricama. Vidljivo je i da se tužitelj na isti način obraćao tuženoj i da se ne radi o prelaženju granice od strane tužene već o istovrsnoj i ravnopravnoj komunikaciji.

Osim toga, sve da se i radilo o spominjanju nepravilnosti u radu tužitelja kao ravnatelja ustanove DES, a sud je zaključio da nije, pitanje je da li se radilo o grupi unutar Facebook-a koja ima veći broj članova, odnosno da li se uopće moglo raditi o prenošenju neistinitih navoda o tužitelju većem broju osoba, a s obzirom da je o brojnosti te grupe tužitelj iznio podatak koji nije ničim potkrijepio. Stoga je tužbeni zahtjev bilo potrebno u cijelosti odbiti kao neosnovan. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer je tužitelj izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova postupka kojima je bila izložena tužena.

Tuženoj je, tako, valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 7. ožujka i 24. svibnja 2023. g. po 100 bodova (ukupno 300 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 8. veljače 2022. g. od 25 bodova.

Ukupan broj bodova od 325 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Iznos koji se dobije na opisani način (4.875,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 6.093,75 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

Iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je u prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 21. kolovoza 2023. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).