Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-343/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. I., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj 22 Kovm-10/2023-5 od 28. srpnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog Ž. I. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pod točkom I izreke prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj 22 Kovm-10/2023-5 od 28. srpnja 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Ž. I., zbog više kaznenih djela teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 158. stavkom 1., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Nadalje, pod točkom II izreke okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode od uhićenja 15. lipnja 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni Ž. I. po branitelju, odvjetniku M. B., "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 2. ZKP/08., povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "usvoji ovu žalbu te donese rješenje kojim se nad okrivljenikom ukida istražni zatvor ili da podredno isti zamijeni mjerama opreza".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to svojom žalbom ističe okrivljenik navodeći kako u pobijanom rješenju nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, tj. ti razlozi su nejasni odnosno proturječni.
5.1. Jednako tako, drugostupanjski sud ne nalazi da bi okrivljeniku bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i člankom 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencije) te da bi time istovremeno bila počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. kako to žalitelj u žalbi ističe navodeći da su mu navedena prava povrijeđena produljivanjem istražnog zatvora, a obzirom na njegovo dosadašnje trajanje (50 dana), žaliteljevu dob i činjenicu da je ovdje riječ o neosuđivanoj osobi, jer razmatrajući utvrđenja prvostupanjskog suda o razlozima daljnje primjene mjere istražnog zatvora, koja utvrđenja okrivljenik nastoji žalbom osporiti, ovaj sud ih nalazi u cijelosti osnovanima, a o čemu će biti više govora u nastavku.
6. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani okrivljenog Ž. I., neovisno o tome što je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a ista se nedvojbeno temelji na brojnosti kaznenih djela, za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku i to na štetu posebno ranjivog djeteta, povezanoj s ustrajnošću okrivljenika da čini kaznena djela na štetu iste žrtve, a što ukazuje na postojanje visokog stupnja kriminalne volje kod okrivljenika. Navedene okolnosti ispravno prvostupanjski sud povezuje i sa okolnošću da je žrtva učestalo bježala od kuće svojih roditelja kako bi bila s okrivljenikom, te nekritičnošću okrivljenika spram održavanja spolnih odnosa sa 13 godišnjim djetetom unatoč ranijim upozorenjima žrtvine majke. Stoga, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto tako teško kazneno djelo na štetu iste žrtve.
6.1. Kraj ovakvog stanja stvari neosuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista iz gore navedenih razloga nije i ne može biti jedina odlučna.
6.2. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, kako to u žalbi predlaže žalitelj, jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7. Osnovanost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda o mlađoj životnoj dobi okrivljenika (19 godina), a još manje isticanjem žalbenih prigovora o njegovom teškom djetinjstvu i činjenici da do sada nije bio prijavljivan kao počinitelj kaznenih djela, jer istaknute okolnosti ne dovode u pitanje nužnost potrebe za produljenjem istražnog zatvora protiv okrivljenika.
8.Jednako tako, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja isticanjem žalbenog navoda okrivljenika o dosadašnjem utjecaju i vremenu boravka u istražnom zatvoru na njega, kao niti žalbeni navod da se po izlasku na slobodu ne namjerava približavati žrtvi ili uspostavljati kontakt s njom, jer istaknute okolnosti ni na koji način ne umanjuju utvrđenu i još uvijek postojeću opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
9. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
