Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                          Poslovni broj: 6 Gž-656/2022-2.

 

                              

         REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                    Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                                Poslovni broj: 6 Gž-656/2022-3.

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. O. d.d. Z., OIB , zastupan po punomoćnicima iz O. D. M. & L. iz Z., protiv tuženika B. P. iz Č., OIB , zastupan po punomoćnici I. M., odvjetnici iz V., radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 22. ožujka 2022., poslovni broj: 16 Povrv-202/2021-5., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Žalba tuženika B. P. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja T. O. d.d. Z. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu od 22. ožujka 2022., poslovni broj: 16 Povrv-202/2021-5:

 

  1. potvrđuje pod točkom I. i III. izreke;

 

  1. preinačuje pod točkom II. izreke i sudi tako da se nalaže tuženiku B. P. da tužitelju T. O. d.d. Z. plati daljnji iznos od 295,54 eura/2.226,73 kune[1] (pored dosuđenog iznosa od 591,07 eura/4.453,45 kuna1) dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb odbija kao neosnovana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 130,44 eura u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č. poslovni broj Ovrv-1846/16 od 9. prosinca 2016. djelomično se održava na snazi, te se nalaže tuženiku B. P., OIB: , Č., da tužitelju T. O. d.d., Z., OIB: , namiri novčanu tražbinu u iznosu od 4.453,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03.08.2016. pa do namirenja tužitelja po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

 

II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č. poslovni broj Ovrv-1846/16 od 9. prosinca 2016. ukida se u dijelu u kojem je naloženo tuženiku B. P., OIB: , Č., da tužitelju T. O. d.d., Z., A. OIB: , namiri novčanu tražbinu u iznosu od 6.606,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 03.08.2016. pa do namirenja tužitelja po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka."

 

2. Protiv presude tužitelj i tuženik su pravovremeno podnijeli žalbe.

 

2.1. Tužitelj je žalbu podnio protiv točke II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP). Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer u presudi nisu navedeni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su proturječni sadržaju isprava na kojima se temelje. Ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te na takvo manjkavo utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio kako je za nastanak štetnog događaja i štete odgovoran vozač vozila osiguranog kod tužitelja u omjeru od čak 60%, a ne tuženik kao vlasnik psa koji pas je iznenada i nekontrolirano istrčao na kolnik i uzrokovao nastanak prometne nezgode. Smatra da je iz dokaza izvedenih tijekom postupka nesporno da je kritične zgode pas u vlasništvu tuženika, bez kontrole vlasnika, pretrčavao kolnik, te da je, upravo to, primarni i neposredni uzrok nastanka štetnog događaja, a ne kretanje vozača te da je stoga evidentno da postoji veći omjer suodgovornosti za nastanak štetnog događaja i štete na tuženiku kao vlasniku psa. Posljedično navedenom, pogrešna je i odluka o troškovima postupka. Predlaže da se njegova žalba uvaži i preinači pobijana presuda na način da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da se naloži tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka. Traži trošak sastava žalbe.

 

2.2. Tuženik je žalbu podnio protiv točke I. i III. izreke također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. ZPP-a. Smatra da je u postupku dokazao da se osiguranik tužitelja predmetne zgode nije kretao propisanom brzinom, da stoga nije na vrijeme uočio i adekvatno reagirao na prekasno uočenog psa na kolniku, te da je nalet mogao izbjeći pravovremenom reakcijom pri vožnji dopuštenom brzinom. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda proturječna sama sebi s obzirom da o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u presudi navodi o sadržaju isprava i zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Posljedično navedenom i odluku o trošku smatra neosnovanom jer je troškove u cijelosti trebao snositi tužitelj. Predlaže žalbu usvojiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan te naložiti tužitelju da mu naknadi troškove postupka, uključujući i troškove sastava žalbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbama, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja prema tuženiku, budući je tužitelj svom osiguraniku naknadio imovinsku štetu na vozilu registarskih oznaka ČK u iznosu od 11.060,00 kn/1.467,91 euro1, a koja šteta je nastala uslijed udara vozila u psa koji je pretrčavao kolnik u Č. sa lijeve na desnu stranu i to u smjeru kretanja osobnog vozila. Tuženik je vlasnik psa.

 

7. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

 

- da je do štetnog događaja došlo 13. srpnja 2016 oko 21,45 sati u Č. u ulici kod kućnog broja .. kada je vozač K. H. upravljajući osobnim vozilom marke "BMW" tip 320 D registarske oznake ČK naletio na psa koji je pretrčavao kolnik s lijeve na desnu stranu gledano u smjeru kretanja vozila, uslijed kojeg udarca vozilom je pas uginuo, a na vozilu je nastala imovinska šteta;

 

- da je vozilo marke "BMW" tip 320 registarske oznake ČK u vlasništvu L. H. u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano policom za automobilska osiguranja broj police: , te da je tužitelj kao osiguratelj temeljem automobilskog kaska vlasnici vozila isplatio imovinsku štetu u iznosu od 11.060,00 kuna/1.467,91 eura1 koja je nastala na vozilu uslijed predmetnog štetnog događaja;

 

- da je provedenim vještačenjem po vještaku A. M. utvrđeno da je iznos štete na vozilu jednak predvidivoj visini cijene popravka vozila i iznosi 11.133,63 kune/1.477,69 euro1.

8. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da se predmetne zgode pas tuženika slobodno kretao odnosno bio je vani, na javnoj površini, bez nadzora, a što je u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja budući da do prometne nezgode ne bi došlo da pas tuženika nije pretrčavao kolnik i time ugrozio sigurnost prometa na ulici.

 

8.1. Prvostupanjski sud također utvrđuje da vozač K. H. nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio stanju ceste, vidljivosti i preglednosti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, te je i on postupio suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zaključuje da je protupropisno postupanje vozača K. H. također u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je isti štetni događaj mogao izbjeći da se kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h.

 

8.2. Prvostupanjski je sud utvrđenja da se u konkretnom slučaju radi o podijeljenoj odgovornosti, ali da je odgovornost vozača vozila veća i da ona iznosi 60% dok je doprinos tuženika kao vlasnika psa ocijenjen u visini od 40%.

 

9. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je u uzročno posljedičnom nizu događaja pas tuženika pretrčavajući kolnik fizički zapriječio prolaz vozilu koje se kretalo ravno, svojom desnom stranom kolnika, čime je pas izazvao prometnu nezgodu. Naime, pas koji se kreće bez nadzora, kao u konkretnom slučaju i to stoga što je, iako je bio u ograđenom dvorištu, uspio izaći kroz ogradu, predstavlja opasnu stvar u smislu članka 1063. i 1064 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 dalje: ZOO), a tuženik kao vlasnik psa, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije uspio u smislu članka 1067. ZOO-a dokazati da postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti.

 

10. Vozač K. H., koji je upravljao vozilom u trenutku štetnog događaja kretao se brzinom od 60 do 62 km/h, kako to proizlazi iz oba provedena prometna vještačenja. Brzina kretanja na mjestu štetnog događaja bila je ograničena na 50 km/h, a prema provedenom vještačenju, pri procijenjenoj brzini kretanja psa preko kolnika od oko 4 m/s odnosno 14,4 km/h vozač je prometnu nezgodu mogao izbjeći uz pravovremenu reakciju kočenjem pri propisanoj dopuštenoj brzini od 50 km/h da je brzinu svoje vožnje prilagodio noćnim uvjetima slabije vidljivosti. Svakako, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u ponašanju vozača vozila koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja, postoje elementi koji upućuju na doprinos nastanku štete, međutim primarni i osnovni uzrok štetnog događaja je nekontrolirano kretanje psa koji je pretrčavao cestu, zbog čega je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda omjer odgovornosti suprotan, odnosno u konkretnom slučaju je tuženik, kao vlasnik psa koji je ostavljen bez nadzora, odgovoran za nastalu štetu u omjeru od 60% dok odgovornost vozača treba cijeniti sa 40%.

 

11. Visina štete koja je utvrđena provedenim vještačenjem, žalbom se ne osporava, a ista, sukladno provedenom vještačenju iznosi 11.133,63 kune/1.477,69 euro1. Kada se uzme da je doprinos tuženika nastaloj šteti 60% proizlazi da je isti dužan tužitelju na ime regresa isplatiti iznos od 6.680,18 kuna/886,61 euro1, odnosno pored dosuđenog iznosa od 4.453,45 kuna/491,07 euro1 i daljnji iznos od 2.226,73 kune/295,54 euro1.

12. Zbog navedenog, a temeljem članka 373. ZPP-a, žalba tužitelja je djelomično prihvaćena kao osnovana, dok je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda preinačena.

 

13. Odlučujući o troškovima postupka ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na uspjeh stranaka u postupku, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine zahtjeva, smatra, kao i prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni članka 154. stavka 4. ZPP-a, zbog čega su žalbe stranaka u tom dijelu odbijene kao neosnovane.

 

14. Tužitelju koji je djelomično uspio sa žalbom dosuđen je trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (6.605,55 kuna/876,71 euro1) i uspjehu postignutom sa žalbom od 33% u iznosu od 130,44 eura, a koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 61,88 eura prema Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 dalje: Tarifa) i PDV-a u iznosu od 15,47 eura prema Tbr. 42. Tarife, te troška sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura.

 

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 5. veljače 2024.

 

                                                                                                 Predsjednica vijeća

 

                                                                                               Irena Dikanović-Terzić


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu