Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž R-148/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz I., OIB:..., zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika H. š. d.o.o., Z., OIB:..., zastupanog po V. R., punomoćnici po zaposlenju, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-693/2021-25 od 28. travnja 2023., na sjednici vijeća dana 17. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-693/2021-25 od 28. travnja 2023.:

- djelomično potvrđuje, a djelomično preinačuje u prvom stavku izreke, tako da prvi stavak izreke prvostupanjske presude sada u cijelosti glasi:

1. Nalaže se tuženiku H. š. d.o.o. Z., OIB:... da isplati tužitelju P. Š. iz I., OIB:... bruto iznos od 8.487,42 EUR/63.948,39 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koja teče na iznos od:

- 38,45 EUR / 289,67 kn od 21. listopada 2016. do isplate,

- 71,48 EUR / 538,56 kn od 21. studenoga 2016. do isplate,

- 82,03 EUR / 618,03 kn od 21. prosinca 2016. do isplate,

- 250,54 EUR / 1.887,73 kn od 21. siječnja 2017. do isplate,

- 106,20 EUR / 800,19 kn od 21. veljače 2017. do isplate,

- 105,99 EUR / 798,56 kn od 21. ožujka 2017. do isplate,

- 141,25 EUR / 1.064,23 kn od 21. travnja 2017. do isplate,

- 85,55 EUR / 644,58 kn od 21. svibnja 2017. do isplate,

- 133,69 EUR / 1.007,31 kn od 21. lipnja 2017. do isplate,

- 111,75 EUR / 841,97 kn od 21. srpnja 2017. do isplate,

- 81,89 EUR / 617,02 kn od 21. kolovoza 2017. do isplate,

- 89,08 EUR / 671,18 kn od 21. rujna 2017. do isplate,

- 46,98 EUR / 354,00 kn od 21. listopada 2017. do isplate,

- 87,92 EUR / 662,44 kn od 21. studenoga 2017. do isplate,

- 144,76 EUR / 1.090,72 kn od 21. prosinca 2017. do isplate,

- 126,66 EUR / 954,35 kn od 21. siječnja 2018. do isplate,

- 101,38 EUR / 763,88 kn od 21. veljače 2018. do isplate,

- 77,21 EUR / 581,72 kn od 21. ožujka 2018. do isplate,

- 64,46 EUR / 485,69 kn od 21. travnja 2018. do isplate,

- 89,82 EUR / 676,74 kn od 21. svibnja 2018. do isplate,

- 8,74 EUR / 65,88 kn od 21. lipnja 2018. do isplate,

- 6,65 EUR / 50,08 kn od 21. srpnja 2018. do isplate,

- 34,19 EUR / 257,60 kn od 21. kolovoza 2018. do isplate,

- 28,18 EUR / 212,35 kn od 21. rujna 2018. do isplate,

- 121,19 EUR / 913,08 kn od 21. listopada 2018. do isplate,

- 130,99 EUR / 986,94 kn od 21. studenoga 2018. do isplate,

- 135,93 EUR / 1.024,13 kn od 21. prosinca 2018. do isplate,

- 203,53 EUR / 1.533,48 kn od 21. siječnja 2019. do isplate,

- 170,25 EUR / 1.282,72 kn od 21. veljače 2019. do isplate,

- 133,20 EUR / 1.003,57 kn od 21. ožujka 2019. do isplate,

- 185,39 EUR / 1.396,83 kn od 21. travnja 2019. do isplate,

- 97,95 EUR / 738,00 kn od 21. svibnja 2019. do isplate,

- 24,62 EUR / 185,47 kn od 21. lipnja 2019. do isplate,

- 199,27 EUR / 1.501,39 kn od 21. srpnja 2019. do isplate,

- 152,60 EUR / 1.149,80 kn od 21. kolovoza 2019. do isplate,

- 77,73 EUR / 585,62 kn od 21. rujna 2019. do isplate,

-158,64 EUR / 1.195,30 kn od 21. listopada 2019. do isplate,

- 281,02 EUR / 2.117,34 kn od 21. studenoga 2019. do isplate,

- 8,26 EUR / 62,24 kn od 21. prosinca 2019. do isplate,

- 250,50 EUR / 1.887,36 kn od 21. siječnja 2020. do isplate,

- 172,71 EUR / 1.301,27 kn od 21. veljače 2020. do isplate,

- 177,63 EUR / 1.338,35 kn od 21. ožujka 2020. do isplate,

- 169,34 EUR / 1.275,86 kn od 21. travnja 2020. do isplate,

- 135,92 EUR / 1.024,11 kn od 21. svibnja 2020. do isplate,

- 154,16 EUR / 1.161,50 kn od 21. lipnja 2020. do isplate,

- 195,52 EUR / 1.473,15 kn od 21. srpnja 2020. do isplate,

- 136,19 EUR / 1.026,12 kn od 21. kolovoza 2020. do isplate,

- 188,59 EUR / 1.420,92 kn od 21. rujna 2020. do isplate,

- 245,13 EUR / 1.846,93 kn od 21. listopada 2020. do isplate,

- 146,24 EUR / 1.101,88 kn od 21. studenoga 2020. do isplate,

- 160,10 EUR / 1.206,31 kn od 21. prosinca 2020. do isplate,

- 332,04 EUR / 2.501,74 kn od 21. siječnja 2021. do isplate,

- 180,77 EUR / 1.362,01 kn od 21. veljače 2021. do isplate,

- 188,93 EUR / 1.423,49 kn od 21. ožujka 2021. do isplate,

- 175,28 EUR / 1.320,65 kn od 21. travnja 2021. do isplate,

- 198,15 EUR / 1.492,97 kn od 21. svibnja 2021. do isplate,

- 194,16 EUR / 1.462,89 kn od 21. lipnja 2021. do isplate,

- 159,37 EUR / 1.200,77 kn od 21. srpnja 2021. do isplate,

- 235,28 EUR / 1.772,69 kn od 21. kolovoza 2021. do isplate,

- 214,98 EUR / 1.619,75 kn od 21. rujna 2021. do isplate,

- 281,01 EUR / 2.117,28 kn od 21. listopada 2021. do isplate, u roku 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđene pojedinačne iznose za razdoblje dospijeća od listopada 2016. do listopada 2021. od 16-tog do 20- tog u mjesecu za svako pojedinačno potraživanje kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose koji su dospijevali od veljače 2020. do listopada 2021. za razdoblje koje prethodi dosuđenom tijeku kamate ovom odlukom pod točkom 1.

- potvrđuje u odluci o trošku (drugi stavak izreke prvostupanjske presude).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod prvim stavkom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.487,42 EUR/63.948,39 kn sa pripadajućom zateznom kamatom određenom u toj stavci izreke, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.762,69 EUR/13.280,98 kn.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 356. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je osnovana u odnosu na odluku o tijeku zateznih kamata na dosuđene pojedinačne iznose.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 2016. do 1. listopada 2021., a koji činjenično temelji na tvrdnji da mu je utvrđeno profesionalno oboljenje te da ga je tuženik kao poslodavac dana 1. travnja 2016. sa radnog mjesta sjekača premjestio na slabije plaćeno radno mjesto šumskog radnika. Prema konačno postavljenom zahtjevu, tužitelj zahtijeva isplatu razlike plaće za razdoblje od rujna 2016. do rujna 2021. (u prvostupanjskoj presudi pogrešno naznačeno do rujna 2020. jer je zahtjev za isplatu zateznih kamata dupliciran za 2019. godinu, a za 2021. naznačen je kao za 2020. – napomena ovog suda).

6. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da je nesporna aktivna i pasivna legitimacija te pravni osnov tužbenog zahtjeva,

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu sjekača 11 godina, te da ga je tuženik dana 1. travnja 2016. premjestio na radno mjesto šumskog radnika,

- da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa: UP/I- 502-03/18-03/07, Urbroj: 338-16-29-19-13 od 15. veljače 2019. priznata profesionalna bolest,

- da tužitelj na radnom mjestu šumskog radnika ostvaruje manju plaću u odnosu na plaću koju je ostvarivao na radnom mjestu sjekača,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke K. S., kojem nalazu stranke nisu prigovarale, a sud ga prihvaća u cijelosti, proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. rujna 2021. pretrpio štetu na ime izgubljene zarade u iznosu od 8.764,76 EUR/66.038,04 kn,

- da prema čl. 43. st. 2. Kolektivnog ugovora za radnike u H. š. d.o.o. (dalje: KU) u slučaju kad je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koje su posljedica profesionalne bolesti ili ozljede na radu, a poslodavac mu postupajući u skladu sa st. 1. ovog članka ponudio sklapanje novog ugovora o radu, odnosno otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora na slabije plaćeno radno mjesto, radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka kada mu je utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti,

primjenjujući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021 od 20. rujna 2021.,

zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o povremenom potraživanju, već o potraživanju iz radnog odnosa odnosno naknadi štete na ime izgubljene zarade koja će sukcesivno nastajati u budućnosti i koja se može zahtijevati u obliku rente ili sukcesivnim utuženjem naknade za proteklo vrijeme, radi čega zastara tražbine teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a potraživanja iz radnog odnosa prema odredbi čl. 139. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR) zastarijevaju u roku od 5 godina. Obzirom da je tužba podnesena 14. listopada 2021., a da je najstarije potraživanje prema konačno postavljenom zahtjevu tužitelja (podnesak od 13. ožujka 2023.) dospjelo 21. listopada 2016. i da je tužitelj respektirajući istaknuti prigovor zastare tuženika na prešutan način odustao od potraživanja za razdoblje od travnja 2016. do kolovoza 2016., prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZOO) dosudio tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 8.487,42 EUR/63.948,39 kn, sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose tekućom od 16-og u mjesecu.

7. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a koju obrazlaže tvrdnjom da podneskom od 13. ožujka 2023. tužitelj nije smanjio tužbeni zahtjev niti uskladio isti s nalazom i mišljenjem vještaka, već da je izvršio preinaku tužbe glede obuhvaćenog perioda (tužbom je obuhvaćen period od travnja 2016. do listopada 2021., a podneskom od 13. ožujka 2023. obuhvaćen je period od listopada 2016. do listopada 2020.), navodeći da je utuženi period bitan za odlučivanje zbog istaknutog prigovora zastare samog prava, pa kako prvostupanjski sud nije odlučio o toj preinaci niti se tuženik nakon preinake upustio u raspravljanje, presuda je nerazumljiva i proturječna sama sebi i ne da se ispitati. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik nalazi u činjenici da prvostupanjski sud svoj stav temelji isključivo na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2021., koji smatra neprimjenjivim u ovom konkretnom slučaju obzirom se isti prvenstveno odnosi na prekid i tijek zastare pri odlučivanju o naknadi buduće imovinske štete u kojoj nije nastupila zastara samog prava, a iz kojeg shvaćanja sud pogrešno izvodi zaključak prema kojem se izgubljena zarada ne može smatrati povremenim potraživanjem. Tuženik i u žalbenom postupku ustraje na prigovoru zastare samog prava te je mišljenja da je došlo do gubitka samog prava na potraživanje s naslova izgubljene zarade jer je od dospijeća najstarijeg neispunjenog potraživanja (tužitelj je na slabije plaćeno radno mjesto raspoređen 1. travnja 2016. s dospijećem prve plaće 21. svibnja 2016.) do podnošenja tužbe (14. listopada 2021.) protekao rok od 5 godina.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da je tužitelj podneskom od 13. ožujka 2023. izvršio preinaku tužbe. Naime, tužitelj u tužbi zahtijeva isplatu iznosa od 80.000,00 kn te u historijatu tužbe obrazlaže da navedeni iznos potražuje kao razliku plaće od 1. travnja 2016. do 1. listopada 2021. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da bruto razlika plaće tužitelja za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. rujna 2021. iznosi 8.764,76 EUR/66.038,04 kn. Podneskom od 13. ožujka 2023. tužitelj je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, postavio konačni zahtjev prema kojem potražuje isplatu iznosa od 8.487,42 EUR/63.948,39 kn na ime razlike plaće od rujna 2016. do rujna 2020. (sukladno nalazu vještaka ispravno bi trebalo biti do rujna 2021.

– napomena ovog suda). Dakle, konačno postavljenim zahtjevom tužitelj je smanjio prvotni zahtjev iz tužbe, a koje smanjenje zahtjeva sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a nije preinaka tužbe.

9. Usporedbom rekapitulacije razlike bruto plaće (list 92 prvostupanjskog spisa) iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka te postavljenog konačnog zahtjeva tužitelja, ovaj sud je utvrdio da se iznos od 8.487,42 EUR-a odnosi na razliku bruto plaće za razdoblje od rujna 2016. do rujna 2021., ali je tužitelj prilikom naznake datuma od kojeg teku zatezne kamate na pojedinačne iznose za 2020. i 2021. godinu očito omaškom pogrešno napisao 2019. i 2020. jer pojedinačni mjesečni iznosi za 2020. i 2021. navedeni u nalazu i mišljenju vještaka odgovaraju pojedinačnim iznosima iz konačno postavljenog zahtjeva za koje tužitelj potražuje zateznu kamatu s naznakom 2019. (2019. godina naznačena iza pojedinačnog iznosa od 250,50 EUR-a sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2020.) i 2020. godine. Stoga su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nije jasno što je s periodom od 1. listopada 2020. do 1. listopada 2021. koji je uključen u vještački nalaz.

10. Prvostupanjski sud je na potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje tuženik žalbom ne pobija), a prema kojem je tužitelju za razdoblje od rujna 2016. do rujna 2021. na radnom mjestu šumskog radnika manje isplaćena plaća u odnosu na plaću koju je ostvarivao kao sjekač, pravilno primijenio odredbu čl. 43. st. 2. KU u vezi čl. 1095. st. 1. ZOO-a ocijenivši zahtjev tužitelja osnovanim, a koja činjenična utvrđenja kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u ovom konkretnom slučaju radi o potraživanju iz radnog odnosa s osnova razlike plaće kao vida izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno i nije riječ o povremenim potraživanjima iz čl. 226. i 227. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik te tvrdi da je zastarjelo samo pravo iz kojeg potječu te povremene tražbine, a što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka, npr. Rev-2920/2018-2 od 26. studenoga 2019., pa je prigovor zastare ocijenjen pravilnom primjenom odredbe čl. 139. ZR-a.

12. Međutim, ispitujući pobijanu presudu, u okviru žalbenih razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a kada je pod prvim stavkom izreke obvezao tuženika isplatiti tužitelju na dosuđene iznose zatezne kamate od 16-tog u mjesecu te u dijelu kojim su dosuđene zatezne kamate na pojedinačne iznose opisane nakon iznosa od 250,50 EUR-a od 16. siječnja 2020. (naznačena 2019. i 2020. godina umjesto ispravne 2020. i 2021. – napomena ovog suda), obzirom je u tom dijelu izreka proturječna razlozima koji su navedeni u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude (prvostupanjski sud obrazlaže da tužitelju temeljem čl. 54. st. 2. KU pripada zatezna kamata na dosuđene iznose od 21-og u mjesecu, radi čega je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate od 16-tog do 20-tog u mjesecu) te nalazu i mišljenju vještaka, odnosno u tom dijelu izreka je proturječna kompletnom stanju u spisu.

13. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-693/2021-25 od 28. travnja 2023. u dijelu koji se odnosi na dosuđene iznose glavnice i trošak parničnog postupka, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti zatezne kamate na dosuđene pojedinačne iznose (uključujući i pojedinačne iznose koji se prema nalazu vještaka odnose na 2020. i 2021. godinu, a na koje je tužitelj pogrešno zatražio zateznu kamatu naznačivši 2019. i 2020.) na način da je tužitelju dosuđena zatezna kamata od 21-og u mjesecu, dok je odbijen za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto dosuđenim pojedinačnim iznosima, te sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dosuđene pojedinačne iznose za razdoblje dospijeća od listopada 2016. do listopada 2021. od 16-tog do 20-tog u mjesecu za svako pojedinačno potraživanje i zahtjevom za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose koji su dospijevali od veljače 2020. do listopada 2021. za razdoblje koje prethodi dosuđenom tijeku kamate ovom odlukom u izreci pod točkom 1., primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (drugi stavak izreke presude) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.

14. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

U Varaždinu 17. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.