Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Gž R-101/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak -Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. (OIB:...) iz Z., zastupane po punomoćnici I. S. G., odvjetnici iz Z. protiv tuženika A. za k. d. d.o.o. Z. (OIB:...), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-15981/2021-21 od 6. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-15981/2021-21 od 6. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužiteljičin tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka tuženika od 28. lipnja 2021. o poslovno uvjetovanom otkazu njezinog ugovora o radu nedopuštena te da je tuženik dužan vratiti je na rad na radno mjesto Voditelja Odjela općih poslova u organizacijskoj cjelini Sektora zajedničkih službi, Odjela općih poslova. Toč. II/ izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 497,71 Eur (3.750,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica - da je tužena bila u radnom odnosu kod tužitelja još od 10.2.2004., da je posljednji ugovor o radu sklopila 30.10.2020. na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditeljice Odjela općih poslova u organizacijskoj cjelini Sektora zajedničkih službi, Odjelu općih poslova, te da joj je tuženik isti otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 28.6.2021., svoje stajalište utemeljio na slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

- da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta ukinuto radno mjesto tužiteljice, te da su navedene izmjene stupile na snagu 11. lipnja 2021.;

- da je tuženik tijekom reorganizacije radnih mjesta tužiteljici ponudio novi ugovor o radu dana 7. lipnja 2021. za obavljanje poslova Specijalista za financijsko izvještavanje u Sektoru prodaje, kojeg tužiteljica međutim nije prihvatila;

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje sa glavnim sindikalnim povjerenikom, koji je u svom očitovanju naveo da se slaže s namjerom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici;

- da je tuženik potom donio pobijanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. lipnja 2021. (dalje: Odluka o otkazu) kojom joj je ugovor o radu otkazao zbog organizacijskih razloga obzirom da je zbog smanjenja opsega poslova prestala potreba za postojanjem radnog mjesta na kojemu je radila tužiteljica pa su poslovi njezinog radnog mjesta iz razloga svrsishodnosti i ekonomičnosti poslovanja preraspoređena na radna mjesta koja su tuženiku potrebna i na kojima preneseni poslovi neće utjecati na kvalitetu obavljanja već postojećih poslova;

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela pravodobni zahtjev za zaštitu prava, a potom i predmetnu tužbu.

5.1. Analizirajući rezultate opširno provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja u okviru koje je došlo do ukidanja radnog mjesta tužiteljice dok je poslove ukinutog radnog mjesta rasporedio na druge zaposlenike koji te poslove obavljaju uz svoje postojeće radne zadatke, da je takva reorganizacija poslovanja provedena putem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 11. lipnja 2021. koji je objavljen na oglasnoj ploči tuženika, da je tužiteljica sa navedenom reorganizacijom bila upoznata, te da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca da organizira proces rada na način za kojeg smatra da je najpogodniji za njegovo poslovanje te da u okviru tog prava donosi odluku o ukidanju radnih mjesta.

5.2.Tezu tužiteljice da je predmetna odluka o otkazu nedopuštena jer je tuženik trebao donijeti Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, sukladno

93/14, 127/17 i odredbi čl. 123 Zakona o radu (dalje: ZR – „Narodne novine“ broj

98/19) prvostupanjski sud je otklonio kao odlučnu ističući da navedeno predstavlja mogućnost, no ne i obvezu poslodavca. U konkretnom slučaju da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. stav. 1. toč. 1. ZR koje donošenje odluke o otkazu iz poslovno uvjetovanih razloga čini zakonitom, dok tuženikova ponuda od 7.6.2021., koja je prethodila otkazu – za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova Specijalista za financijsko izvještavanje ne utječe na valjanost donesene odluke o otkazu. Naime, budući da tuženik nije bio obvezan tužiteljici ponuditi drugo radno mjesto, ponuda koju je uputio tužiteljici 7. lipnja 2021. nije od utjecaja na valjanost Odluke o otkazu. Neosnovanim je prvostupanjski sud ocijenio i navode tužiteljice da je tuženik trebao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, budući da je u ovom slučaju došlo do ukidanja radnog mjesta tužiteljice pa ne postoji potreba za uspoređivanjem tužiteljice sa ostalim radnicima, jer više nema radnika koji bi bili zaposleni na radnom mjestu tužiteljice koje je ukinuto.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3. i 4. ZID ZPP/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

7. Pledirajući u žalbi na ostvarenju žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a tužiteljica tvrdi da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da o odlučnim činjenicama i razlozima postoji proturječnost, no navodne nedostatke ne konkretizira ni u odnosu na samu presudu niti u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tužiteljice utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U preostalom sadržaju žalba je – u bitnome – svedena na opširno izlaganje stajališta žaliteljice o nedopuštenosti predmetne Odluke o otkazu iz razloga što je tuženik trebao donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sukladno odredbi čl. 123. ZR-a. U tom kontekstu tužiteljica opširno reproducira suprotno materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda, prihvaćajući i da je izbor poslodavca hoće li prilikom poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu koristiti mogućnost otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora ili će ugovor otkazati sukladno odredbi članka 115. stav. 1. toč. 1. ZR-a, no smatra odlučnim što se u obrazloženju Odluke o otkazu od 28.6.2021. tuženik poziva na činjenicu da je 7.6.2021. tužiteljici ponudio novi ugovor o radu kojeg je međutim odbila prihvatiti. Upravo zbog propusta tuženika da joj u smislu odredbe čl. 123. ZR-a istodobno uputi dva dokumenta - 1. otkaz s obrazloženjem i 2. prijedlog izmijenjenog ugovora o radu, te da joj nije stavio na znanje da će posljedično odbijanju sklapanja ponuđenog joj ugovora o radu od 7.6.2021. biti otkazan raniji ugovor o radu, tužiteljica smatra da je predmetna Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nedopuštena te da joj je takvim postupanjem pričinjena šteta.

9. Razumijevanja radi valja ponoviti da je dispozicija poslodavca da li će u slučaju ukidanja radnog mjesta zaposlenika zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga u smislu odredbe čl. 115. stav. 1. toč. 1. ZR-a istome otkazati ugovor poslovno uvjetovanim otkazom ili će mu sukladno odredbi čl. 123. ZR-a otkazati ugovor o radu i istodobno predložiti sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

9.1. Naime, ako u smislu odredbe čl. 123. stav. 2. ZR-a radnik prihvati takvu ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora. Prema čl. 123. stav. 3. ZR-a o ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana. U slučaju otkaza, dakle ako radnik odbije ponudu poslodavca ili se o istoj ne izjasni u ostavljenom roku, rok za upućivanje poslodavcu zahtjeva za zaštitu prava propisanog odredbom čl. 133. stav. 1. ZR-a teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima ili od dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.

9.2. U konkretnom je slučaju tuženik, prije otkazivanja ugovora o radu, no u trenutku kada je tužiteljica imala saznanje da je njezino radno mjesto ukinuto, uputio novi ugovor o radu kojeg je ista izričito odbila, slijedom čega je tuženik potpuno osnovano donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu obzirom da je radno mjesto na kojemu je tužiteljica do tada radila ukinuto, a ona odbila sklopiti novi ugovor o radu.

9.3. Dakle, opisano postupanje tuženika nije razlog nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, niti je tuženik bio u obvezu upozoriti tužiteljicu da odbijanjem ugovora o radu od 7.6.2021. slijedi Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu obzirom da je tužiteljica znala da je njezino dotadašnje radno mjesto novom sistematizacijom i organizacijskom strukturom poslovanja tuženika – ukinuto.

10. Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje – time da tužiteljica u žalbi niti ne navodi u čemu bi se sastojao odnosni isticani žalbeni razlog, a da je pravilno primijenio i relevantno materijalno pravo, to ista sadržajem izjavljene žalbe nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, pa je njezinu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tužena osporava očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja istih.

11. Konačno, zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl. 43. stav. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

U Varaždinu 17. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.