Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: 15 P Ob-38/2022.-38.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja N. Z. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S. P. , odvjetnica u Z. , protiv tuženice M. Z. iz M. , OIB: … , koju zastupa punomoćnica U. Z. Š., odvjetnica u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon 28. lipnja 2023. održane i zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti stranaka, zamjenika punomoćnika tužitelja N. P. i punomoćnice tuženice, 17. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja N. Z. iz M., OIB: … i tuženice M. Z. iz M., OIB: …, čini nekretnina i to čkbr. 1094/1 kuća i dvorište površine 138 čhv (497 m2), kuća površine 11 čhv (40 m2), dvorište površine 127 čhv (457 m2), upisana u z.k.ul.br. …, k.o. G… te su tužitelj i tuženica suvlasnici svako u ½ dijela navedene nekretnine, a tuženici se nalaže trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja u ½ dijela na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.979,05 EUR / 14.911,15 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 17. kolovoza 2023. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom

dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan. III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da su stranke zaključile brak 6. kolovoza 2011. te je u tijeku postupak razvoda braka kod ovoga suda poslovni broj P Ob-60/2021. Nakon zaključenja braka odlučili su kupiti kuću i dvorište i tako riješiti stambeno pitanje. Predmetnu nekretninu stranke su stekle temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. svibnja 2012., koji je samo formalno zaključila samo tuženica kao kupac, s prodavateljem R. B., iako su obje stranke suvlasnici iste jer su sredstva za kupnju nekretnine stekle temeljem rada za vrijeme trajanja bračne zajednice. Pravni režim imovine bračnih drugova ima se prosuđivati prema čl. 248. Obiteljskog zakona kojom je propisano da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Po čl. 249. st. 1. istog zakona veličina suvlasničkih omjera stranaka je jednaka, što je neoboriva zakonska predmnijeva jer drukčije nisu ugovorili.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je prvenstveno prigovorila vrijednosti predmeta spora smatrajući da je prenisko određena. Osporila je da bi predmetna nekretnina u cijelosti bila kupljena zajedničkim sredstvima stranaka stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice jer je veći dio sredstava tuženika kao poklon dao njezin otac M. G., dok je za ostatak kupoprodajne cijene te uređenje predmetne nekretnine tuženica podigla kredit u banci broj 7105575422 za koji je deponent bio također njezin otac, koji kredit je otplaćen, za što je M. G. opet pozajmio tuženici iznos od 25.000,00 kn. Predložila je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženici.

4. Ocjenjujući dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. 4.1. Povodom prigovora tuženice označenoj vrijednosti predmeta spora, sud je na brz i prikladan način, a temeljem suglasnosti stranaka odredio vrijednost predmeta spora s iznosom od 20.000,00 EUR-a, u skladu s čl. 40. st. 3. ZPP-a.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige, u prijepis posjedovnog lista, u podatke o transakcijama na stranici broj 21-22 spisa, u ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita na stranici broj 24 do 25 spisa, u obrazac o informacijama prije sklapanja ugovora o kreditu na stranici broj 26-27, u otplatnu tablicu na stranici broj 28-29, u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela na stranici broj 3334 spisa, u podatke zavoda na stranici broj 53-61 spisa i 66-68 spisa, saslušao svjedoke S. Š., M. P., M. G. na zapisniku od 19. listopada 2022., proveo očevid na licu mjesta uz geodetskog vještačenje te izvršio uvid u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, saslušao svjedoke D. P. i R. H. na zapisniku od 24. veljače 2023., saslušao stranke u svrhu dokazivanja i svjedoke Z. Z., Z. G. i N. S. na zapisniku od 28. lipnja 2023.

5.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza građevinskim vještačenjem radi utvrđenja svih ulaganja u predmetnu nekretninu jer navedeno ne predstavlja odlučne činjenice u ovom predmetu u kojem tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje prava suvlasništva stranaka po osnovi bračne stečevine te nije postavljen obveznopravni zahtjev.

6. Nije bila sporna činjenica da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka stranaka te da je tijekom ovog postupka brak stranaka razveden. Sporna je bila činjenica je li predmetna nekretnina u cijelosti ili djelomično plaćena novcem koji predstavlja vlastitu imovinu tuženice ili ista u cijelosti predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

7.1. Prema čl. 247. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015 – u daljnjem tekstu: ObZ-a) bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Prema čl. 248. istoga zakona, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbi čl. 253., imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. toga zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

7.2. Prema čl. 249. st. 1. ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana u cijelosti tuženica i to od 11. svibnja 2012. temeljem ugovora o kupoprodaji.

9. Uvidom u ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita od 20. travnja 2012. broj kreditne partije 7105575422, utvrđeno je da je isti kao korisnik kredita s bankom zaključila tuženica i to na iznos od 11.000,00 EUR na rok od 54 mjeseca, dok je kredit kao deponent potpisao M. G.. Isti kredit je proknjižen 25. travnja 2012. Radilo se o lombardnom kreditu, a lombardni kredit nenamjenski je gotovinski kredit na temelju zaloga oročene štednje koji omogućuje isplatu gotovinskih sredstava uz istovremeno ostvarivanje prinosa u obliku kamata.

10. Uvidom u dokument na stranici 21 spisa utvrđeno je da je tuženica 6. listopada 2015. uplatila banci iznos od 25.394,30 kn te je zatraženo zatvaranje predmetnog kredita.

11. Tužitelj N. Z. je iskazao da je brak stranaka sada razveden. Predmetna kuća kupljena je prije 10-tak godina. Tuženica je za tu kuću digla "kreditić" za kojeg nije bilo pologa. Brak su zaključili 6. kolovoza 2011. nakon čega su kratko vrijeme živjeli kod njegovih roditelja, a potom kod roditelja tuženice. Kuću su kupili za iznos od 8.000,00 ili 8.500,00 EUR. Cijelo je vrijeme radio za trgovačko društvo, a neko vrijeme i to od 2016. do 2019. imao je svoj obrt te je radio kao kooperant. Cjelokupni iznos kupovnine za kuću bio je pokriven kreditom kojeg je podigla supruga. Kasnije radove na kući je sam radio sa svojim kooperantima i kolegama. Supruga je jedno vrijeme bila prijavljena u njegovom obrtu, a inače je vodila brigu o djeci što on cijeni i bila je s djecom doma. Radila je i u zaštitarskoj firmi u Z. i tamo joj je plaća iznosila do 3.500,00 kn. Supruga je u predmetnu nekretninu uložila sljedeće: tastov polubrat M. G. je došao pomoći kod radova betoniranja vanjskih stepenica, ali nije došao raditi besplatno, već mu je dao dnevnicu. Dnevnica za 7-8 sati rada je tada iznosila 500-600 kn. Nadalje, kad su betonirali deku pomogao om je tuženičin bratić iz K., time da je on radio bez dnevnice i to dva dana. Također je radove u kupaonici na postavljanju cijevi izvodio čovjek iz Z. v. – Z. L., koji je međutim sve krivo spojio i nakon čega je čovjek iz Ž. odradio taj posao kako treba. Predmetni kredit podigao je njegov tast M. G. te su oni njemu vraćali mjesečnu ratu. Većinom je to činio on, a ponekad i supruga. Ne osporava da im njegovi roditelji nisu ništa pomagali na kući. Dok je on radio po terenu, njegovi kolege gradili su njegovu kuću. Iznos od 300.000,00 kn je iznos koji je odrađivao za firmu za vrijeme trajanja braka i to 2016. Ni jedan dio novaca nije njemu ili njima kao supružnicima bio poklonjen, osim što je njegov otac jednom prilikom dao 1.500,00 kn, a sve ostalo su morali vraćati. Vraćali su samo novac za kredit njegovom tastu. Misli da je ugovor o kreditu glasio na M., ali to ne zna sigurno. Mjesečna rata kredita iznosila je oko 1.500,00 kn odnosno nije bila "prestrašna". Kad su kupili kuću, kuća nije bila podobna za stanovanje, srušili su zidove nad prvom dekom, proširili kuću, izvodili radove glazura, prezida, krovišta, nije bilo vodovoda ni septičke jame, struja je bila, ali je instalacije trebalo sve nanovo ugraditi. Kuća je služila kao vikend kuća bivšim vlasnicima. Kupovali su materijal od tvrtke B. u iznosu od oko 30.000,00 ili 40.000,00 kn. Taj iznos nije do kraja plaćen. Rekao je M. da to ne može više plaćati, a ako se nije platilo, vjerojatno je došla ovrha M.. Ne zna za koji iznos, ali se radi o velikom iznosu na ime kamata.

12. Tuženica M. Z. je iskazala da je njihov brak zaključen 6. kolovoza 2011. i trajao je do svibnja prošle godine. Imala je malu plaću te je za novčana sredstava za koje je kupljena predmetna kuća kreditor bio njezin otac M. G.. Radilo se o lombardnom kreditu na iznos od 11.000 EUR. Kuća je koštala 55.000,00 kn, a ostatak kredita je uložen u tu kuću. 2014. ili 2015. godine podigla je jedan kredit na 5.000 EUR koji je uložen također u kuću i to na ime krovišta kuće. Svom ocu nije mogla vraćati više novac zbog obaveze plaćanja drugog kredita kojeg je podigla, a rata kredita u kojem je kreditor bio njezin otac iznosila je 1.580,00 kn. Otac je za sebe podigao također 2015. još jedan kredit od 8.000 EUR kojim je potom podmirio taj prvi lombardni kredit, a ostatak od 40.000,00 kn je poklonio njoj čemu je tužitelj bio prisutan. Otac je podmirio i iznos ranijeg kredita što joj je također darovao, kao i tih 40.000,00 kn ostatka. Za kredit od 11.000 EUR depozit je iznosio 11.000 EUR i kojeg je platio njezin otac. Bila je zaposlena od kolovoza 2011. u zaštitarskoj tvrtki te joj je plaća iznosila 4.200,00 kn mjesečno. Suprug je također bio zaposlen u drugoj zaštitarskoj tvrtki i imao je manju plaću i to 3.600,00 kn mjesečno, a radio je i na crno. Koristila je porodiljski dopust za dvoje djece te se vratila raditi nakon drugog djeteta. Najprije je 7 mjeseci bila prijavljena kod Nikole u obrtu, ali joj je isplaćena samo jedna plaća. Nakon toga je otišla raditi zbog obaveza vraćanja kredita, a djecu je čuvala majka. Tuženikov obrt postoji od listopada 2016., ali je trajao manje od pola godine jer je odmah bio u blokadi. Potom je tužitelj radio na crno. 2017. su počeli problemi i nije ga bilo nikad kod kuće, imao je izvanbračno dijete, a kod prijatelja je bio prijavljen u obrtu. Za prvi kredit vraćala je novac svom ocu preko njegovog računa, uplatom s računa na račun oca. Sjela joj je ovrha za iznos od 39.000 kn na ime tražbine poduzeća B.. Taj iznos joj se također skida u malom iznosu od plaće jer ima i drugi kredit. Ocu je za kredit vratila iznos od oko 4.000 EUR. Otac je podmirio kredit, a ostatak novca joj je poklonio.

13. Svjedok M. G., tuženičin otac, je iskazao da je za predmetnu kuću on digao kredit M.. Radilo se o iznosu od oko 11.000 EUR i to prije nekih 10 godina. Za taj iznos kupljena je predmetna kuća, ali ne zna koliko je koštala i ne zna je li taj iznos bio dovoljan. M. mu je trajnim nalogom vraćala taj kredit oko dvije godine mjesečno oko 1.500,00 kn, a nakon toga to više nije mogla vraćati, misli da je tada bila nezaposlena te je on još neko vrijeme možda dvije godine vraćao taj kredit, a onda je digao drugi kredit na nekih 8.000 EUR i istim zatvorio taj prvi kredit, a ostatak novaca od 5.000,00 EUR poklonio M.. Kuća nije bila useljiva odmah kad se kupila. Pomagao je na radovima izgradnje krovišta kuće, a 4.000,00 kn poklonio je i M. za uvođenje vode u tu kuću. Poslije useljenja supruga i on su im poklonili stol i stolice. Ne zna jesu li supružnici dizali kakve kredite niti zna je li neki novac u kuću uložio njezin suprug. Stranke su bile zaposlene tijekom trajanja braka. Brigu o djeci je vodila M. pod kraj braka, a ranije oboje roditelja. Nakon što mu je predočen ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita na listu broj 23 do 25 spisa, odgovorio je da je to bio taj kredit kojeg je podigao jer drugog nije imao te je M. bila nositelj kredita i to temeljem njezinih oročenih "maraka", a M. je vraćala taj kredit na njegov račun. On je banci vraćao rate kredita. Nikakve papire o drugom kreditu nema, sve što ima je u banci. Kad je poklonio novac M.i, tome nije bio nazočan tužitelj.

14. Svjedok S. Š. je iskazao da je tužitelj ulagao sve u kuću. Svjedok je sudjelovao u gradnji garaže uz kuću, sobe nad tom garažom i krovištem i na izgradnji krovišta nad garažom. Pozajmljivao mu je novac po 5.000,00 kn ili 10.000,00 kn, a on je njemu znao odraditi pozajmicu bojanjem prozora na stolariji kojom se inače bavi. Kad je tužitelj došao iz bolnice prije neke 2, 3, 4 ili 5 godina do dva sata u noći mu je postavljao pregradne zidove u kući od knaufa te mu je montirao ulazna vrata kuće koja je bio zamijenio. Prije 2 ili 3 godine slagao mu je ormare i krevete u dječjoj sobi i za te radove ga tužitelj nije plaćao. Za to ga nije plaćala ni M. Z.. Ne zna kojim je sredstvima kupljena kuća. M. nije radila za vrijeme trajanja braka te se sjeća da je N. nazivala telefonom dok su radili u O. kako bi joj doma donio novac. Tužitelj je u O. bojao vanjsku stolariju za firmu. U O. su radili godinu dana. Cijelo vrijeme tužitelj je tamo radio uz još dva čovjeka.

15. Svjedok I. D. je iskazao da je pomagao N. kod postavljanja parketa i kod zidanja spavaće sobe iznad garaže. Za te radove angažirao ga je N., a M. je bila za to vrijeme u kuhinji i jednom im je pripremala hranu. Za te radove nije bio plaćen jer je isto kompenzirao s tužiteljem na način da je on njemu zauzvrat obojao kuću. Ne zna kojim je sredstvima kupljena predmetna kuća. Tužitelja je upoznao na gradilištu u O. kad su radili za M. od studenoga do lipnja 2017. Misli da je to bilo 2017. Tužitelj je u O. obojao stolariju, misli da se radilo o dva kata hotela. Išao je skoro svaki vikend kući, a za tužitelja ne zna koliko je često išao kući, time da je ponekad išao i u tjednu kući.

16. Svjedok M. P. je iskazao da je obavljao zemljane radove iza kuće, a angažirao me tužitelj. Ti zemljani radovi su trebali služiti ili za parkiralište ili proširenje kuće. Radovi su trajali tri ili 4 dana te su koštali 35.000 do 40.000,00 kn. S tužiteljem je dogovorio kompenzaciju na način da će mu za te radove odraditi soboslikarske radove koje do sada nije odradio, ali će sada krenuti. Te zemljane radove radio mu je 2020. te je tuženica također bila u kući, ali je radila tijekom dana. Nije bila obveza pripremanja hrane za njega, ali je tuženica ponudila kavu. Tužitelj je u to vrijeme radio svoj soboslikarski posao, ali je znao doći na gradilište.

17. Svjedok D. P. je iskazao da je kod N. Z. na predmetnoj nekretnini radio iskop zemljane površine (lapor) do kuće. Naveden radove radio je za proširenje parkirališta i uređenje kuće. Za te radove 2016. ga je angažirao N. Z.. On je ujedno kao obrtnik – maler radio za njegov tadašnji obrt koji je sada firma – građevinar. Kao maler je za njih radio na radovima na hotelima u Opatiji te su se tako i upoznali. Izvođenje radova predmetnog iskopa platio mu je N. i koštali su oko 8.000 EUR jer se radilo o velikom iskopu i odvozu iskopanog materijala na deponij te su mu bili potrebni veliki i mali bager te kamion. Radovi su trajali tjedan dana. Osim toga, posudio mu je u razdoblju od 2016. pa nadalje i skelu koja mu, međutim, nije vraćena, a znao mu je posuditi i traktor s prikolicom, kombi i razni potreban materijal, kao pomoć jer je vidio da se bori da si nešto napravi. Dao mu je i šljunak. Ne zna tko je kupio predmetnu kuću. Tužitelj je prije 2016. također radio za njih, negdje 2012. ili 2013., a čak i prije 2008. godine, kada su radili u V. T. stanove, onda je on također radio za njih. Predmetni veliki zemljani iskop radili su njegovi radnici s njegovim strojevima. Osobno je tamo bio svaki dan, ali ne cijeli dan. Faktura za navedene radove nije izdana jer se radilo o kompenzaciji. Nakon toga mu je tužitelj platio radove u gotovini nakon što je te iste novce zaradio kod njega.

18. Svjedok R. H. je iskazao da je na početku, kad je tek predmetna kuća kupljena, radio u predmetnoj kući vodu, knauf, strop u podrumu (suterenu). Također je radio radove postavljanja keramike na zidu u kuhinji na katu kuće. Keramiku je stavljao i u podrumu u ostavi iako ne zna čemu je služila ta prostorija, unutra su bile vinske bačve. N. je znao posuditi i kombi za prijevoz, a posudio mu je i jedan dio oplate za krovište te mu je dio vraćen. Za sve te radove angažirao ga je N. i nije mu ih platio jer mu je to odradio prijateljski iz usluge. N. je bio zaposlen ranije u njegovom obrtu iako ne zna kada, ali svakako prije kupnje predmetne kuće. Kad je radio te radove, tamo je bila i M. Z. i ponudila ga pićem i hranom. Dolazio je tamo povremeno na par sati više dana. Ne zna kojim sredstvima je kupljena predmetna kuće.

19. Svjedok Z. Z., otac tužitelja, iskazao je da je predmetna kuća kupljena u braku stranaka. Ne zna čijim novcem i ne zna za koliko novaca. Pomagao im je koji put i to kod radova fasade, vodovoda, betoniranja šahtova, a nekoliko puta i novčano. Prvi put im je dao 1.500,00 kn za vodovod, a za dalje se ne sjeća. Nije puno ulazio u predmetnu kuću osim kod fasade i ostalih poslova koje je naveo, a na kući je obavljena i nadogradnja iste, izgrađena garaža i misli da je to plaćao N.. N. je bio zaposlen, ali ne zna gdje je radio ni kolika mu je bila plaća. Ne zna je li bilo koji dio novca pripadao isključivo bivšoj snahi. Sada je već 7 godina u mirovini. Neki novac je dao za krovište, ali se ne sjeća koliko ni kada.

20. Svjedok Z. G. je iskazao da je N. sudjelovao u dogradnji kuće, stepenica. Nekoliko mu je puta pomagao, kao i svjedokov sin, koji je u to vrijeme još bio maloljetan, ti radovi im nisu plaćeni, već su obavljeni iz usluge jer su prijatelji, a i svirali su skupa. N. je pozajmio nekih 5.000,00 do 6.000,00 kn za materijal za kuću, što mu je vratio. Ne zna kojim je novcem kupljena predmetna kuća. Kad je tamo pomagao bila je prisutna i tuženice koja je pekla roštilj, a oboje su vodili brigu o djeci. Malo se sjeća kako je kuća izgledala u vrijeme kad je kupljena te ne zna što na to odgovoriti. N. je radio na teretnu za M. i na moru.

21. Svjedok N. S. je iskazao da je predmetna kuća kupljena je za vrijeme trajanja braka stranaka, ali ne zna čijim novcem. Angažirao ga je tužitelj za betoniranje nečega iza kuće i za zemljane radove. To mu nije bilo plaćeno jer je to radio iz usluge. Tužitelj je trošio svoj novac za materijal, tako je barem rekao. Ne zna jesu li dizali kredite. N. je bio zaposlen, imao je soboslikarski obrt, a kasnije je radio kao zaštitar, a za M. se ne sjeća, misli da ona nije bila u radnom odnosu.

22. Iako je predmetni kredit iz 2012. bio nenamjenski kredit na temelju oročenog depozita oca tuženice, kao korisnik istog je navedena tuženica, krediti koje stranke zaključuju tijekom trajanja braka predstavljaju teret bračne stečevine s time da onaj bračni drug koji je nakon prestanka bračne zajednice eventualno nastavio samostalno otplaćivati kredit podignut tijekom braka ima pravo jedino na obveznopravni zahtjev prema drugom bivšem bračnom drugu, ali ne na veći suvlasnički omjer u bračnoj stečevini. Prema tome, neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice predstavlja teret bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

23. Iz iskaza stranaka i svjedoka M. G. utvrđeno je da su kreditna sredstva iz 2012. iskorištena za kupnju predmetne kuće, odnosno za zajedničke potrebe stranaka kao bračnih drugova u braku. Kao ugovorne stranke kreditnog odnosa navedene su banka kao kreditor i tuženica kao korisnik kredita. Naime, kako je prema čl. 248. ObZ-a bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su prema čl. 249. st. 1. bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drukčije ugovorili), to su bračni drugovi i u obvezi vratiti dugove s osnova sklopljenog ugovora o kreditu, nedvojbeno utrošenog za njihove zajedničke potrebe tijekom njihove bračne zajednice, u jednakim dijelovima. To iz razloga što bračnu stečevinu uz stvarna prava poput vlasništva i drugih stvarnih prava ulaze i prava na tražbine koja izviru iz obveznopravnih odnosa u koju je stupio jedan od bračnih drugova.

24. Prema tome, tuženica kao ugovorna stranka kreditnog odnosa može od tužitelja tražiti isplatu dijela isplaćenog kredita, bilo da ga je platila ona ili njezin otac. Isto vrijedi i za drugi podignuti kredit 2015., a i za potrošački kredit kod poduzeća B.. No, po osnovi očevog depozita ne može se smatrati dokazanim da je očev depozit za ugovor o kreditu prema kojem je tuženica preuzela obvezu isplate kredita prema banci, a ne prema ocu, vlastita imovina tuženice. Tuženičin otac je novčani iznos depozita dao samo u zalog i to kao osiguranje vraćanja kredita, a ne darovao.

25. Tijekom dokaznog postupka tuženica nije na nedvojben način dokazala da bi određeni iznos novca tijekom braka bio darovan samo tuženici, a ne strankama kao bračnim drugovima, niti je na nedvojben način dokazala da bi isplata dijela kredita od strane njezinog oca bilo uistinu darovanje učinjeno tuženici. Tuženičin otac M. G. je iskazao da je određeni novčani iznos od kredita darovao tuženici i da tome nije bio prisutan tužitelj, dok je tuženica tvrdila da je tome darovanju bio prisutan tužitelj. Da je tuženičin otac doista imao namjeru darovati predmetni iznos depozita, on bi taj novac darovao i predao tuženici, a ne bi kao deponent sudjelovao u zasnovanom kreditnom odnosu s bankom.

26. Nadalje, činjenica da je otac naknadno podmirio neke kreditne obveze tuženice nakon što ih ona više nije mogla podmirivati, sama za sebe ne znači da se radilo o darovanju i to isključivo tuženici, posebno s obzirom na utvrđenu zajedničku namjenu u koju su utrošena kreditna sredstva.

27. S druge strane, tužitelj je iskazima svjedoka S. Š., I. D., M. P., D. P., Rudolfa H., Z. Z., Z. G. i N. S., koji su iskazivali podudarno, životno logično i neposredno uvjerljivo, dokazao da su tijekom trajanja braka i nakon kupnje kuće vršena znatna ulaganja u kuću, kao i znatna dogradnja kuće, čime je stvorena nova veća vrijednost, što su stranke financirale također sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja braka, što je utvrđeno iz konteksta iskaza samih stranaka.

28. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja i cjelokupnog dokaznog postupka, sud je u bitnom zaključio da se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli kreditnim sredstvima i radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Imajući u vidu da su parnične stranke novčani iznos kredita utrošile za zajedničke potrebe kupnje kuće za vrijeme trajanja bračne zajednice, to bi i obveza vraćanja kredita predstavljala zajedničku obvezu bračnih drugova pa prestanak bračne zajednice ne bi mijenjao odnose proistekle iz te obveze.

29. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

30.1. Parnični trošak tužitelja obuhvaća zatraženi trošak sastava tužbe (tbr. 7/1-100 bodova), zastupanja na ročištima 3. veljače 2022., 7. rujna 2022., 19. listopada 2022., 7. prosinca 2022., 24. veljače 2023. i 28. lipnja 2023. (tbr. 9/1 – 100 bodova), što ukupno iznosi 700 bodova, a računajući vrijednost jednog boda od 1,99 EUR, isti trošak iznosi 1.393,00 EUR. PDV na taj iznos jest 348,25 EUR, odnosno ukupno 1.741,25 EUR. Trošak očevida i geodetskog vještačenja iznosio je 184,71 EUR, a sudska pristojba na tužbu 53,09 EUR, što ukupno iznosi 1.979,05 EUR. 30.2. Trošak podneska kojeg je zatražio tužitelj nije ocijenjen neophodnim troškom po čl. 155. ZPP-a te tužitelju nije dosuđen jer je uplata pristojbe vidljiva u evidencijama eSpisa.

30.3. Trošak izbivanja pisarnice punomoćnika tužitelja i putni trošak ničim nije dokazan u visini.

31. Tuženica nije uspjela u parnici pa joj ne pripada ni naknada parničnog troška.

32. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zaboku 17. kolovoza 2023.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnica A. S. P., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 246,45 EUR 2. Odvjetnica U. Z. Š., Z.,

3. eOglasna ploča suda