Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž Ovr-119/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. D. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz S., protiv ovršenice A. b. d.d. Z., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku B. B., odvjetniku u O. D. Š. & P. d.o.o. Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-305/2023 od 13. ožujka 2023., 16. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe ovrhovoditelja B. D. i ovršenice A. b. d.d. Z., ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-305/2023 od 13. ožujka 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak s tim što se odluka o troškovima postupka u povodu pravnih lijekova ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Prihvaća se djelomično prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se void kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 17. siječnja 2023., a temeljem presude ovog suda broj P-60/21 od 14. siječnja 2022. i presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-257/22 od 30. lipnja 2022., te se nalaže Financijskoj agenciji da obustavi postupak izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja od 17. siječnja 2023. za iznos preko 20.561,42kn koji se odnosi na trošak parničnog postupka i izvrši deblokadu svih računa ovršenika koji su blokirani temeljem navedenog zahtjeva ovrhovoditelja preko iznosa od 20.561,42kn.

II. Odbija se prijedlog ovršenika da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do iznosa od 20.561,42kn po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 17. siječnja 2023., kao neosnovan."

2. Protiv citiranog rješenja, u dijelu pod točkom II. izreke, žalbu je izjavila ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajno upirući na odredbu čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači.

2.1. U žalbi ističe da je tražbina iz ovršne isprave prestala postojati budući da je ovršenica Izjavom o prijeboju od 6. listopada 2022. izvršila prijeboj svog potraživanja s potraživanjem kojeg je D. D. kao vjerovnik imao prema ovršenici temeljem pravomoćne presude. Navodi i da je dopisom od 9. studenoga 2022. punomoćnik ovrhovoditelja potvrdio primitak

Izjave

o

prijeboju

te

se

na

isti

očitovao

iz čega proizlazi da je ovrhovoditelj u trenutku ustupa tražbine od strane D. D. znao da je tražbina koja je predmet ovoga ovršnog postupka prestala postojati te da se kao takva ne može biti ustupljena. Poziva se na odredbu čl. 210. st. 2. u vezi sa čl. st. 2. Ovršnog zakona. Osim toga, da je ovršenica tijekom postupka isticala i dostavila dokaze da se na nekretnini ovrhovoditelja provodi ovrha, iz čega da nedvojbeno proizlazi da nastavkom ovrhe, odnosno zapljenom sredstva, ovršenici prijeti nenadoknadiva šteta jer je očigledno kako ovrhovoditelj

nije

likvidan

te ovršenica vrlo vjerojatno nikada ne bi povratila ovršena sredstva. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Protiv citiranog rješenja, u dijelu pod točkom I. izreke, žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači.

3.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku jer da je sud prvog stupnja zaključkom od 20. veljače 2023. pozvao ovrhovoditelja da se u roku od 8 dana od primitka zaključka očituje o prijedlogu ovršenice, koji zaključak suda prvog stupnja ovrhovoditelj je zaprimio 7. ožujka 2023. te je rok za očitovanje od 8 dana isticao 15. ožujka 2023. Usprkos tome, dok je rok još tekao tj. dva dana prije isteka roka za očitovanje od 8 dana, sud prvog stupnja je 13. ožujka 2023. donio pobijano rješenje te je u toč. 2. obrazloženja svoje odluke naveo kako se „ovrhovoditelj na prijedlog ovršenika nije očitovao“. Ovrhovoditelj, međutim, tvrdi da se očitovao na prijedlog i to 14. ožujka 2023., dakle u roku iz čl. 52. Ovršnog zakona, odnosno roku od 8 dana koji je odredio sam sud te da je na taj način onemogućen u raspravljanju. Ističe da je uz Zahtjev za izravnu naplatu priložio Ugovor o cesiji iz kojeg Ugovora proizlazi da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice. Nadalje, da nije točno da je tražbina ovrhovoditelja prestala jer da nije imala na temelju čega prestati. Naime, Izjavom o prijeboju od 6. listopada 2022. na koju se poziva ovršenica, ista je izjavila prijeboj potraživanja koje ovrhovoditelj ima temeljem presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-257/2022-2 od 30. lipnja 2022. iako ne postoje nikakva potraživanja ovrhovoditelja prema ovršenici po presudi na temelju koje je izjavila prijeboj. Pojašnjava da se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 257/2022-2 od 29. kolovoza 2022. (pogrešno navedeno u Izjavi o prijeboju 30. lipnja 2022.) uopće ne odnosi na ovrhovoditelja i ovršenicu već potpuno druge stranke, M. J. V. i A. O. d.d., pa da je sasvim jasno da nikakav prijeboj ovršenica nije izvršila. Predlaže da mu se obistine troškovi postupka.

3.2. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelja ovršenica osporava istaknute žalbene razloge. Navodi slijedeće okolnosti koje su od odlučujućeg značaja: Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretnini broj: 216-376/2006 sklopljen je između ovršenice u svojstvu banke – davatelja kredita, D. D. kao korisnika kredita, B. P. D. i ovrhovoditelja B. D., kao založnih dužnika. Djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 257/2022 od 30. lipnja 2022. naloženo je ovršenici isplatiti D. D. iz S., OIB: … iznos od 229.508,19 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navodi da je 6. listopada 2022. ovršenica izvršila prijeboj međusobnih tražbina ovršenice i D. D. Izjavom o prijeboju koju je dostavila potonjem po punomoćniku, odvjetniku S. K.. dana 17. siječnja 2023. ovrhovoditelj

da je podnio zahtjev za izravnu naplatu putem Financijske agencije, a 8. veljače 2023. ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje nedopuštenim zapljene i prijenosa sredstava. U odnosu na žalbene navode ističe kako su u potpunosti neosnovani navodi ovrhovoditelja da mu je postupanjem suda povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao i pravo na jednakost oružja, odnosno pravo na pošteno suđenje iz razloga što je pobijano rješenje doneseno prije isteka roka za očitovanje. Naime, da su postupci u povodu prijedloga za proglašenje nedopuštenim zapljene i prijenosa novčanih sredstava žurni u kojima ovršni sud mora u roku od 60 dana odlučiti u povodu takvog prijedloga, a koji rok teče od dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Nadalje, u odnosu na aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja, navodi da bi ovrhovoditelj imao aktivnu legitimaciju za provođenje ovrhe moralo bi se raditi o slučaju da isti ima pravnu osnovu na kojemu bi temeljio takvo potraživanje. Ovrhovoditelj s ovršenicom da nije ni u kakvoj pravnoj vezi izuzev one založnog dužnika u Ugovora o kreditu. Potraživanje temeljem pravomoćne presude je imao isključivo D. D. i to do trenutka izvršenog prijeboja od strane ovršenice. Navodi i da su kontradiktorni navodi ovrhovoditelja u odnosu na postojanje tražbine ovršenice prema ovrhovoditelju. Predlaže odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu, potražujući pritom trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalbe su osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje valja reći da se nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-Odluka USRH, 73/17., 131/20. i 114/22 – u daljnjem tekstu: OZ).

5.1. Međutim, ovrhovoditelj u žalbi protiv pobijanog rješenja sadržajno ističe bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP uz obrazloženje da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer da mu je prvostupanjski sud onemogućio očitovanje na prijedlog ovršenice. Naime, sud prvog stupnja zaključkom poslovni broj Ovr-306/2023 od 20. veljače 2023. pozvao je ovrhovoditelja da se u roku od osam dana od primitka zaključka očituje o prijedlogu ovršenice. Iz spisa predmeta proizlazi da je predmetni zaključak suda prvog stupnja ovrhovoditelj zaprimio 7. ožujka 2023. Prema tome, rok za očitovanje od osam dana istekao je 15. ožujka 2023. Međutim, prvostupanjski sud je prije isteka osmodnevnog roka, dok je isti rok još tekao, 13. ožujka 2023. donio pobijano rješenje, a tim više, u toč. 2. obrazloženja pobijanog rješenja navedeno je kako se „ovrhovoditelj na prijedlog ovršenika nije očitovao“. Ta tvrdnja nije točna jer se, naime, ovrhovoditelj očitovao na prijedlog i to 14. ožujka 2023., dakle u roku iz čl. 52. OZ, odnosno roku od osam dana koji je odredio sam sud kada je opisanim zaključkom ovrhovoditelja pozvao na očitovanje. Slijedom navedenog, u pravu je ovrhovoditelj kada navodi da mu nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP.

6. Nadalje, a u odnosu na navode stranaka o ustupu tražbine, navesti je kako ovršenica osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja uz obrazloženje da je za naplatu legitimiran isključivo D. D., a koji je presudama Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 60/21 od 14. siječnja 2022. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-257/22 od 30. lipnja 2022. naveden kao tužitelj pod 1) i to kao korisnik kredita, dok su kao tužitelji pod 2) B. P. D., OIB: …, kao sudužnik, i pod 3) B. D., OIB:… , (ovdje ovrhovoditelj) kao založni dužnik. Tim presudama je tuženica, a ovdje ovršenica, A. B. d.d., dužna samo tužitelju pod 1) D. D. isplatiti iznos od 229.508,10 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a svim tužiteljima je dužna naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.561,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 14. siječnja 2022. pa do isplate. Kako o navedenoj odlučnoj činjenici (aktivnoj legitimaciji ovrhovoditelja) u kontekstu eventualnog ustupa tražbine prvostupanjsko rješenje sadrži nedostatne razloge počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6.1. Ovrhovoditelj kao dokaz aktivne legitimacije u spis predmeta, uz Zahtjev za izravnu naplatu od 17. siječnja 2023. dostavlja Ugovor o cesiji od 16. prosinca 2022. Tim Ugovorom D. D. svoju tražbinu koju ima prema ovršenici ustupa ovdje ovrhovoditelju.

6.2. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u nastavku: ZOO) određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Dakle, ustup tražbine je prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika na novog vjerovnika, a dužnik i tražbina ostaju isti. Odredbom čl. 82. st. 1. ZOO određeno je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. U tom smislu, ovrhovoditelj do trenutka odlučivanja o žalbama protiv prvostupanjskog rješenja nije u spis predmeta dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je dužnika, a ovdje ovršenicu, obavijestio o zaključenom Ugovoru o cesiji, a koju obvezu je ustupitelj bio dužan izvršiti bez odgađanja (Komentar Zakona o obveznim odnosima, V. Gorenc, L. Belanić, H. Momčinović, A. Prekušić. A. Pešutić, Z. Slakoper, M. Vukelić, B. Vukmir, "Narodne novine", Zagreb, 2014.), iako ispunjenje te obveze nije od utjecaja na valjanost Ugovora o cesiji. Naime, u činak obavijesti i znanje dužnika o ustupu značajan je samo utoliko što od dana saznanja za ustup valjano je samo ono ispunjenje koje dužnik učini cesionaru, dok je posljedica neobavještavanja o ustupu jedino u tome što ukoliko dužnik svoju obvezu ispuni cedentu, obveza je valjano ispunjena i gasi se.

6.3. U tom smislu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju povredu žalbom upire ovršenica, ali i sadržajno ovrhovoditelj, budući su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a na temelju kojih ovisi aktivna legitimacija ovrhovoditelja. Odnosno sadržaj obrazloženja prvostupanjske odluke, u dijelu pod toč. 10.: " Glede navedenog tužitelj B. D. je ovlašten temeljem navedenih ovršnih isprava zatražiti samo izravnu naplatu za trošak parničnog postupka u iznosu 20.561,42 kn koji mu je dosuđen, pa je u tom smislu ovršenik u pravu kada navodi da tužitelj B. D. nije ovlašten pokrenuti postupak radi naplate iznosa od 229.508,10 kn koji je dosuđen isključivo tužitelju ad1 D. D..", protivni su sadržaju Ugovora o cesiji, a čime o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Nadalje, prvostupanjski sud se nije dao razloge o odlučnim činjenicama glede navoda ovršenice o postojanju prijeboja tražbine između ovršenice i tužitelja pod 1), smatrajući da nisu od značaja za ovaj postupak.

7.1. Prijeboj je takav način prestanka obveznog odnosa kod kojeg se međusobne tražbine dviju osoba ukidaju međusobnim obračunavanjem: obračunava se tražbina iz jednog obveznog odnosa s tražbinom iz drugog obveznog odnosa. Odredbom iz čl. 195. ZOO određeno je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

7.2. Iz spisa predmeta proizlazi da je 6. listopada 2022. ovršenica tužitelju pod 1) D. D. iz naprijed navedenog parničnog postupka koji se vodio radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kredita, uputila Izjavu o prijeboju kojom prebija njegovo potraživanje prema ovršenici u iznosu od 493.763,37 kn sa potraživanjem ovršenice prema D. D. na temelju Ugovora o kreditu, u iznosu od 2.939.075,41 kn. D. D. je po punomoćniku 9. listopada 2022. Odgovorio na Izjavu o prijeboju da je ista nezakonita i bez pravnog učinka pa da je stoga odbija prihvatiti i u cijelosti osporava jer da su potraživanja prema D. D. proizvoljna i nepostojeća, ali i zastarjela.

7.3. Odredbom iz čl. 196. ZOO određeno je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. U tom smislu, prijeboj je jednostrani pravni posao, s time da protivljenje druge strane ne utječe na učinke prijeboja ako su se ispunile zakonske pretpostavke. Dakle, protivljenje druge strane ne utječe na učinak prijeboja, ali je na ovršenici, strani koja je podnijela Izjavu o prijeboju, teret dokaza da su se ispunile zakonske pretpostavke za prijeboj (tako i Visoki trgovački sud u odluci broj Pž-472/1995 od 9. svibnja 1995.). Međutim, sukladno čl. 198. ZOO, dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja. Ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

7.4. U odgovoru na Izjavu o prijeboju D. D. se protivio prijeboju, a što ne utječe na njegovu valjanost, ali je istakao prigovor zastare. U tom smislu, pravno je odlučno da li je i kad je zastarjela tražbina ovršenice pa ovisno o tome da li učinjena Izjava o prijeboju proizvodi pravne učinke. S tim u vezi, i u tom dijelu je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. točka 11. ZPP budući su izostali razlozi o tim odlučnim činjenicama. Naime, u toč. 11. obrazloženja pobijanog rješenja navedeno je da navodi ovršenice, koji se odnose na prijeboj tražbine nisu od utjecaja na ovaj postupak. Međutim, po stavu ovog suda, valjanost učinjenog prijeboja odlučna je činjenica jer o istoj ovisi postojanje tražbine ovrhovoditelja, a što je uvjet za odluku u rješenju u povodu prijedloga ovršenice za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 17. siječnja 2023., a temeljem presude prvostupanjskog suda broj P-60/21 od 14. siječnja 2022. i presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-257/22 od 30. lipnja 2022.

8. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju članka 380. toč. 3. ZPP u vezi s člankom 21. OZ ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojemu će prvenstveno otkloniti bitne povrede odredaba postupka nakon čega će donijeti odgovarajuću odluku.

9. Odredbom čl. 166. st. 4. ZPP određeno je da će o zahtjevu za naknadu troškova odlučiti sud u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom pa istim zahtjevima ovaj sud nije odlučivao.

Zadar, 16. kolovoza 2023.

Sutkinja

Sanja Prosenica