Posl. broj: 15 Pr-89/2019-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU G. & Š. iz V., protiv tuženika HŽ I. d.o.o. Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. lipnja 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te nakon održanog ročišta na kojem je objavljena i uručena presuda, 14. kolovoza 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos preko iznosa od 3.088,45 eura /23.270,00 kn i kojim potražuje imovinsku štetu preko iznosa od 234,91 eura /1.770,00 kn.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HŽ I. d.o.o. Z., OIB: …, da tužitelju M. A. iz V., OIB: … isplati na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos

od

3.088,45

eura

/23.270,00

kn (tritisućeosamdesetosameuraičetrdesetpetcenti

/ dvadesettritisućedvjestosedamdesetkuna) sa zateznom kamatom od 7. veljače 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, te imovinsku štetu u iznosu od 234,91 eura[1] /1.770,00 kn (dvjestotridesetčetireuraidevedesetjedancent / tisućusedamstosedamdesetkuna)sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HŽ I. d.o.o. Z., OIB: …, da tužitelju M. A. iz V., OIB: … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.500,56 eura[1] / 26.875,00 kn (tritisućepetstoeuraipedesetšestcenti

/ dvadesetšesttisućaosamstosedamdesetpetkuna sa zateznom kamatom od 14. kolovoza 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 3.832,31 eura / 28.874,90 kn, te se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 531,09 eura / 4.001,49 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-615/2018-2 od 16. svibnja 2019. ukinuta je presuda u ovoj pravnoj stvari donesena kod Općinskog suda u Vukovaru pod posl. br. Pr-21/2017-24 od 23. svibnja 2018. u pobijanom dijelu izreke kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva kao i odluka o troškovima postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz navode da je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja te visina i obujam štete, uz uputu da je potrebno utvrditi u kolikoj mjeri je na nastanak štetnog događaja utjecao propust tužitelja da koristi rukohvat na stepenicama kao sredstvo zaštite na radu prilikom silaska istima, kao i koji je tužiteljev uobičajeni način silaska stepenicama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na poslovima prometnika vlakova te da je 21. prosinca 2015. u vremenu od 19,00-19,59 sati u okviru željezničkog kolodvora V. (Regionalna jedinica HŽ I. Istok) za vrijeme radnog vremena, a pri obavljanju radnih operacija, nakon što je dočekao vlak broj 745 silazio kroz pothodnik sa prvog na treći peron kako bi otpremio vlak broj 2612 kojom prilikom se na stepenicama okliznuo i povrijedio gležanj lijeve noge. Štetni događaj u kojem je zadobio tjelesne ozljede po navodima iz tužbe dogodio se zbog neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti prolaza i površina sa kojih se obavlja rad. Tužitelj smatra da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti i da se stepenište smatra opasnom stvari.

3. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj navodi da se morao i bolnički liječiti, a potom da je liječenje po otpustu iz bolnice nastavio u kućnoj njezi s preporukom mirovanja, uzimanja analgetika, potkoljenične mobilizacije, kretanja pomoću štaka, nošenja elastičnog zavoja i odlasku na redovite fizikalne terapije, da je trpio fizičke bolove za koju kvalifikatornu okolnost potražuje 15.000,00 kn te strah za koju kvalifikatornu okolnost potražuje u iznosu od 4.500,00 kn.

3.1. Tužitelj također navodi da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega radi obavljanja dnevnih potreba, stoga po toj osnovi potražuje iznos od 500,00 kn.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da na strani tuženika nema odgovornosti za štetni događaj i štetu koju je pretrpio tužitelj, a visinu novčane naknade koju tužitelj potražuje smatra previsoko postavljenu s obzirom na vrstu ozljede i ustaljenu sudsku praksu. Za štetni događaj i štetu tuženik smatra isključivo odgovornim tužitelja na što upućuje način na koji se štetni događaj dogodio, s tim da je prije provođenja dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu bio spreman prihvatiti svoju odgovornost u omjeru od 50%.

5. Tuženik ističe da je tužitelj u obavljanju radnih zadataka, nakon što je dočekao vlak broj 745 silazio kroz pothodnik sa prvi na treći peron kako bi otpremio vlak broj 2612, te je na stepeništu nezgodno stao i povrijedio gležanj lijeve noge, a što proizlazi iz tužiteljevog opisa načina na koji se ozlijedio danom liječniku kada je zatražio pomoć spornog dana u Općoj županijskoj bolnici u V. odmah nakon ozljeđivanja, te izjave očevica D. V. koji je bio s tužiteljem u vrijeme tužiteljevog stradavanja.

6. Tuženik navodi da je obavljanje poslova koje je obavljao tužitelj organizirao na način koji jamči sigurne uvjete za rad uz normalnu i uobičajenu pažnju radnika, budući da je na spornom stepeništu koji svakodnevno koriste njegovi radnici i korisnici željezničkog prijevoza primijenio pravila zaštite na radu kojima se uklanja i smanjuje opasnost. Tako tuženik navodi da se stepenište redovito nadzire i čisti, da su ugrađeni rukohvati, da se tužitelj svakodnevno koristi predmetnim stepeništem i da mu je iz tog razloga jako dobro poznato, da je sito izgrađeno po pravilima struke te da se na njemu nije ozlijedio nitko ni od putnika, a kamoli osoblja tuženika.

7. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u prijavu ozljede na radu list 5-8 spisa, uvidom u medicinsku dokumentaciju list 9-20 spisa, uvidom u prijedlog izvansudske nagodbe i očitovanje list 21-23 spisa, uvidom u medicinsku dokumentaciju list 27, uvidom u izjavu djelatnika tuženika D. V. list 28 spisa, uvidom u ugovor o radu list 29-30 spisa, uvidom u opis poslova radnog mjesta list 31 spisa, uvidom u ocjenu radne sposobnosti i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti list 32-33 spisa, uvidom u zapisnik o osposobljenosti list 34-35 spisa, uvidom u karticu zaduženja list 36 spisa, uvidom u tehnološke podatke o radnom mjestu list 37-39 spis, uvidom u pismeni i usmeni nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu P. D. sa dokumentacijom, uvidom u izvješće I. K. list 99 spisa, uvidom u uporabnu dozvolu list 100-101 spisa, uvidom u fotografiju stepeništa, pothodnika i perona list 102 spisa, uvidom u ugovor broj 138/15 za uslugu čišćenja list 106-110 spisa, uvidom u saslušanje svjedoka D. V. i Z. Š., te saslušanjem tužitelja, uvidom u pismeni u usmeni nalaz medicinskog vještaka medicinske struke B. W. spec. ortopeda i subspec. traumatologa lokomotornog sustava, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaštite na radu P. D. kao i očevid na licu mjesta u prisutnosti sudskog vještaka zaštite na radu P. D..

9. Prema preinačenom tužbenom zahtjevu od 14. svibnja 2018. tužitelj s osnova naknade neimovinske štete potražuje iznos od 23.780,00 kn, te s osnova imovinske štete iznos od 1.770,00 kn, koju preinaku je sud dopustio tijekom postupka a prije donošenja prethodne presude koaj ej ukinuta. te se stranke na rješenje o dopuštanju preinake tužbe nisu žalile.

10. Nesporno je da je tužitelj dana 21.prosinca 2015. radeći kod tuženika poslove prometnika vlakova u Željezničkom kolodvoru V. doživio povredu na radu tako što je povrijedio gležanj lijeve noge.

11. Sporna je odgovornost tuženika i visina štete.

12. Člankom 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14 u daljem tekstu ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje st. 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Što se tiče načina ozljeđivanja tužitelja u prijavi o ozljedi na radu navodi se "nakon što je dočekao vlak broj 745 silazio je kroz pothodnik sa prvog na treći peron kako bi otpremio vlak broj 2612 pa se na stepenicama okliznuo, te povrijedio gležanj lijeve noge", a u povijesti bolesti hitnog prijema kod uzimanja anamneze od tužitelja liječnik je naveo da je večeras u 19,10 sati, po dolasku na posao, "pri silasku sa stepenica nezgodno stao i iskrenuo L. nožni zglob". Nadalje, djelatnik tuženika vlakovođa D. V. je u izjavi poslodavcu (list 28 spisa) kao svjedok štetnog događaja izjavio da je dana 21.12.2015. nosio putni list na vlak 2612 da je pored njega išao prometnik vlakova A. M. koji je prilikom silaženja niz stepenice u pothodnik iskrenuo skočni zglob i pao. Potom da je uz njegovu pomoć uspio otpremiti vlak 2612, obavijestio dežurnog pomoćnika šefa kolodvora i otišao na hitnu.

14. Iz navedene dokumentacije proizlazi zaključak da je tužitelj silazeći sa prvog perona niz stepenice u pothodnik u namjeri da dođe na treći peron i otprati vlak broj 2612 nezgodno stao i iskrenuo lijevi nožni zglob. Stoga je u pravu tuženik kada u odgovoru na tužbu ističe da iz navedene dokumentacije proizlazi da se štetni događaj dogodio na opisani način, a ne kako punomoćnik tužitelja proizvoljno u tužbi navodi da se štetni događaj dogodio zbog neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti prolaza i površina na kojima se obavlja rad. Naime tužitelj nije imao razloga da neposredno nakon štetnog događaja na hitnom prijemu liječniku opisuje način stradavanja koji ne odgovara predmetnom ozljeđivanju, a kada i svjedok potvrđuje način ozljeđivanja koji je opisao tužitelj proizlazi da se zaista na taj način dogodilo ozljeđivanje tužitelja. Stoga nije bilo potrebe da se bilo tužitelj bilo svjedok saslušavaju, te je sud odustao od njihovog saslušanja kao i obavljanja očevida na licu mjesta.

15. D. V. u svojoj izjavi s lista 28 sudskog spisa navodi da je 21. prosinca 2015. nosio putni list na vlak 2612, da je pored njega išao prometnik vlakova M. A., da je prilikom silaženja niz stepenice u pothodnik prometnik iskrenuo skočni zglob i pao, s tim da je uz njegovu pomoć prometnik uspio otpremiti vlak 2612. Nadalje navodi da je tužitelj obavijestio dežurnog pomoćnika "šefa kolodvora" da ne može više raditi te je otišao zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

16. D. V. saslušan kao svjedok u ovom postupku navodi da je u vrijeme štetnog događaja radio kod tuženika kao popisni vlakovođa. Sjeća se da su on i tužitelj došli raditi u noćnu smjenu oko 19,30 sati, obojica su krenuli predati dokumentaciju za vlakove koji su bili na trećem i četvrtom peronu, a potom su obojica krenuli u pothodnik, on je išao iza tužitelja, ali kako su putnici koji su došli iz O. išli kroz pothodnik prema njima po stepeništu, radi čega njih dvojica nisu mogli silaziti od gužve koja je nastala, radi čega se tužitelj nije mogao pridržavati za rukohvat koji tamo postoji tako da su obojica hodali normalnim korakom, nisu žurili, ali je pri kraju prvog podesta iskrenuo nogu, ali nije pao, čučnuo je, a on mu je pomogao da se vrate u prometni ured. Što se tiče vremenskih uvjeta naveo je da je vrijeme bilo suho, normalno i ne sjeća da je bilo hladno, nakon toga on je nastavio svoj posao, dok su tužitelja odvezli, radi pružanja medicinske pomoći.

17. Nadalje ovaj svjedok navodi da su on i tužitelj išli sredinom stepeništa, da postoje rukohvati s obje strane stepeništa, da je tužitelj nosio u rukama putne liste, te da njih dvojica nisu u tom trenutku razgovarali. Dopušta mogućim da je tužitelj putni list nosio u obje ruke, ali se točno toga ne sjeća. Po njegovoj procjeni stepenice nisu bile sklizave niti je bilo na njima nekih zapreka ili nečistoća, njemu kritične zgode bilo problematično silaziti stepenicama. Za tužitelja je naveo da je vrlo visok, te da ima nadprosječno veliko stopalo pretpostavlja da su stepenice uže od stopala tužitelja.

17.1. Na upit punomoćnik tužitelja koliko je stepenište široko, svjedok je odgovorio oko 3m, te da misli da je širina gazišta manja odnosno oko 30cm. Na upit je li tužitelj imao još nešto u rukama osim papira koje je nosio, odgovara da je nosio i radio stanicu (motorolu), te lampu odnosno svjetiljku. Na daljnji upit da li je to mogao nositi sve u jednoj ruci, svjedok odgovara da nije.

17.2. Na upit punomoćnika tuženika koliko dugo radi na HŽ-u, odgovara da radi 36 godina, te na upit jesu li se već događali takvi padovi na tim stepenicama, odgovara da su čuli da su padali putnici, ali za radnike takvih saznanja nema.

18. Svjedok Z. Š. u svim iskazu navodi da je u trenutku štetnog događaja kod tuženika vršio nadzornu službu uključujući i nadzor svih zaposlenika na kolodvoru u koje osobe se ubrajaju i osobe koje obavljaju i čišćenje prostora, te da se čišćenje obavlja svakodnevno i to više puta ako je potrebno, ne sjeća se kakvo je bilo vrijeme u trenutku štetnog događaja naglašavajući da on nije bio na poslu u to vrijeme te da je smjenu preuzeo radnik po prezimenu K.. Nadalje je naveo da je kolodvor renoviran unazad 8-9 godina i od tada se ne sjeća da je itko na predmetnim stepenicama pao. Na pitanje da li službenici sačekaju da svi putnici prođu stepenicama ili se kreću među putnicima, odgovorio je da nikada nije tolika gužva da bi se moralo sačekati da putnici prođu. Za tužitelja je naveo da od dodatne opreme za rad nosi radio stanicu, zviždaljku, loparić, te je tada nosio i naloge, jer je u to vrijeme to bilo potrebno. Radio stanica je uvijek u džepu koji je predviđen za to, a loparić ispod pazuha i eventualno putni list u ruci.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da je tzv. "dešnjak", da je tijekom štetnog događaja nosio u desnoj ruci nalog u vidu papirnatog bloka, a u lijevoj ruci svjetiljku i radio stanicu, da tijekom službe stepenicama prolazi oko 30 puta. Za stanje stepenica u trenutku nezgode navodi da je bilo vlažno vrijeme, dio stepenica na kojem se ozlijedio je bliže kolosijeku, odnosno bliže otvorenom prostoru, ne sjeća se jesu li u to vrijeme stepenice bile vlažne, ali se sjeća da je nešto u tom trenutku bilo klisko na stepenicama, premda služba čisti i stepenište i pothodnik. U svom radu kod tuženika imao je prilike vidjeti putnike u padu, te svog kolegu M. S., prometnika koji je također pao i imao uganuće, ali nije siguran da li je to bilo na stepenicama ili na peronu. Učinio je nespornim da je prilikom pada imao propisanu zaštitnu obuću, cipele gležnjače koje se nose zimi, broj 49, da je hodao normalnim tempom. U to vrijeme je sa njim išao i vlakovođa D. V., da bi predao također određenu dokumentaciju koja se odnosi na njegov dio posla, te je on bio neposredni očevidac, također je bilo putnika na stepenicama u tom trenutku. Učinio je nespornim da se nije držao za rukohvat, a inače je uobičajeno obzirom da je osoba mlađe dobi da kod uspinjanja i silaženja niz stepenice se osoba ne drži za rukohvat, također je učinio nespornim da na tom dijelu stepeništa postoji rukohvat. Po njegovoj procjeni širina gazišta je za veličinu njegove noge preuske, osobito kod silaska dok ne toliko kod uspinjanja. Nadalje je naveo da ne čekaju da putnici prođu iz razloga što pravovremeno moraju predati dokumentaciju strojovođi, tako da se prilikom mimoilaženja sa putnicama prostor prolaska sužava tim više što putnici uobičajeno nose prtljagu, a starije osobe su sporije i obično se drže za rukohvat. Prije su radnici kod tuženika imali službeni prijelaz u uporabi, preko kolosijeka, te su tada samo oni prolazili njime te je bio značajno niži i lakše se prelazilo preko njega, bio je sigurnosno označen i ograđen. 20. Nadalje je naveo da u vrijeme stradavanja nije razgovarao s kolegom D.V., te da inače gleda ispred sebe kada se spušta niz stepenice, prije pada nije uočio ništa zbog čega bi mogao očekivati pad iako je gledao u stepenice.

21. Sudski vještak zaštite na radu P. D. u nalazu i mišljenju s lista 51-54 sudskog spisa navodi da je iz uporabne dozvole izdane od strane grada V. od 1. listopada 2015. vidljivo da se dozvoljava uporaba infrastrukturne građevine-rekonstrukcije željezničkog kolodvora V., da je iz izdatnice od 15. srpnja 2015. vidljivo da je tužitelj zadužio radne cipele pod šifrom 3201165 kod tuženika, da je 2. listopada 2015. ponovno zadužio radne cipele pod šifrom 3201151, koje cipele zadovoljavaju zahtjeve iz "Pravilniku o stavljanu na tržište osobne zaštitne opreme" (OZO NN 89/2010). Nadalje navodi da je iz priložene dokumentacije utvrdio da su svi elementi predmetnog stepeništa usklađeni s odredbama čl. 16., 19. i 20. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 29/13). Što se tiče inspekcijskog nadzora povodom nastale ozljede na radu pronalazi da isti nije izvršen. U završnom dijelu nalaza i mišljenja s lista 51-54 sudskog spisa sudski vještak zaštite na radu navodi da nije pronašao niti jedan propust tuženika kao poslodavca, koji bi se mogao obrazlagati kao moguća uzročno posljedična veza između propusta poslodavca iz područja zaštite na radu i ozljeđivanja radnika.

22. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu 15. veljače 2018. sudski vještak zaštite na radu P. D. u svom iskazu navodi da je dva mjeseca prije štetnog događaja izvršena rekonstrukcija stepeništa kojim se ulazi i silazi sa prvog perona željezničkog kolodvora u V., da je rekonstrukcija izvršena po pravilima struke, obavljen je tehnički pregled i izdana je uporabna dozvola. Nadalje je naveo da nema nikakvih dokaza da je stepenište bilo klizavo, zakrčeno ili oštećeno. Uzrok ozljede se evidentira temeljem odredbi Pravilnika o evidencijama izvještajima iz knjige nadzora zaštite na radu, te da nije evidentirano što je bio uzrok, tako da u dokumentaciji iz spisa nema podataka o tome što je uzrokovalo pad tužitelja na navedenom stepeništu.

22.1. Po njegovom mišljenju tužitelj se nije držao za rukohvat koji je ugrađen sa strane stepeništa (prilaže u spis fotografije) što je uzrok njegovog pada jer da je koristio rukohvat ne bi mogao pasti.

22.2. Sudski vještak nadalje navodi da je tužitelj koristio radne protuklizne cipele koje su u skladu sa standardima, te da je stepenište izgrađeno u skladu s čl. 16.19.i 20 Pravilnika o zaštitnu na radu i mjesta rada vještak stoga utvrđuje da poslodavac nije napravio niti jedan propust prema ozlijeđenom radniku koji bi se mogao obrazložit na relaciji uzročno posljedične veze između propusta poslodavca iz područja Zaštite na radu i ozljeđivanja radnika. Po mišljenju vještaka zaštite na radu u situaciji kada postoji rukohvat, protuklizno stepenište, protuklizna obuća, uz dužnu pažnju isključuje se mogućnost ozljede.

22.3. Vještaku nije poznato kakve su vremenske prilike bile 21.12. 2015., ukazuje da mu nisu bile dostupne fotografije mjesta događaja od 21.12.2015.

22.4. Smatra da je nemoguće da kiše, snijeg ili led dopru na predmetnom stepeništu osim u ekstremnim uvjetima.

22.5. Ako dođe do pokliznuća na predmetnom stepeništu vjerojatno može doći do ozljede zgloba noge iako se radnik držao za rukohvat ukoliko nije uložio dužnu pažnju.

22.6. Poslodavac je dužan prijaviti ozljedu na radu ukoliko se radi o težoj ozljedi, smatra se da sve ozljede do mjesec dana bolovanja nisu teške ozljede na radu.

22.7. U ovom slučaju inspektor zaštite na radu nije izašao jer najvjerojatnije nije obaviješten.

23. U dopuni nalaza i mišljenja sudski vještak s lista 84-93 gore navedeni sudski vještak navodi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, što podrazumijeva i osposobljenost za rad na siguran način prilikom kretanja u radnim prostorijama i prostorima poslodavca, bilo da se za potrebe obavljanja poslova radi o uspinjanju, silaženju ili kretanju u razini. U predmetnom slučaju kretanje u radnim prostorima i prostorijama predstavlja sastavni dio svakodnevnih aktivnosti ozlijeđenog radnika pri obavljanju dnevnih dužnosti u smislu odredbe čl. 68. Zakona o zaštite na radu. Sudski vještak smatra da se tužitelj nije koristio instaliranim rukohvatom i sukladno tome nije pravilno koristio sredstvo rada, ukoliko je podloga bila klizava ili oštećena radnik je trebao upozoriti poslodavca o utvrđenom riziku jer je bio osposobljen za isto te u krajnjem slučaju odbiti rad, a tužitelj to nije učinio što bi značilo da podloga nije bila niti klizava niti oštećena, Mišljenje je sudskog vještaka da je tužitelj hodajući po stepenicama stao na tzv. "vagu" tj. nije s punim stopalom stao na hrapavu površinu gazišta stepeništa što bi bilo tipično za ljude koji se žure a isto tako je moglo doći do pokliznuća zbog mehaničkih odnosa između mase tijela i težišta tijela ozlijeđenog radnika.

24. Sudski vještak zaštite na radu P. D. nakon izvršenog očevida na licu mjesta 27. siječnja 2023. u vremenskom razdoblju od 9,00 do 11,00 sati kada je provedena rekonstrukcija događaja dostavio je nalaz i mišljenje što se nalazi na listu 189-192 sudskog spisa u kojem navodi da su prilikom rekonstrukcije događaja premjereni postojeći prostorni odnosi sredstava rada u stvarnosti, stepeništa namijenjenog kako za kretanje radnika tuženika tako i za kretanje civilnih osoba. Utvrdio da su svi prostorni odnosi usklađeni s glavnim projektom projektne dokumentacije a što je rezultiralo izdavanjem uporabne dozvole. Nadalje navodi da je tužitelj prilikom očevida zorno demonstrirao način kretanjem stepeništem i pad na stepenice, pri čemu su mu ruke bile "zauzete" te je to razlog što se nije držao za postojeće rukohvate postavljene u dva reda s obje strane stepenišnog kraka. Nadalje ovaj sudski vještak navod i da ostaje u cijelosti kod ranije dostavljenog nalaza i mišljenja i dopune istog, odnosno da nema propusta iz zaštite na radu od strane poslodavca prema ozlijeđenom radniku te da je nastanak ozljede rezultata ne držanja radnika za postojeće rukohvate te brzo i nekontrolirano kretanje niz stepenice, što predstavlja nepridržavanje pravila zaštite na radu.

25. U konkretnom slučaju tužitelj se ozlijedio tako što je nezgodno stao i iskrenuo nožni zglob, pri tom nije koristio rukohvat međutim, vještak zaštite na radu prilikom usmenog iz nošenja nalaz i mišljenja na ročištu 15. veljače 2018. navodi da ukoliko dođe do pokliznuća pri hodu na stepeništu vjerojatno može doći do ozljede zgloba noge iako se radnik drži za rukohvat te ukoliko nije uložio dužnu pažnju.

26. S obzirom na gore navedeno očitovanje sudskog vještaka zaštite na radu na ročištu 15. veljače 2018. proizilazi da tužitelj kritične zgode nije uložio dužnu pažnju, međutim ZZR kao lex specialis za razliku od čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15,– u daljem tekstu ZOO) u svom čl. 25. st. 2. regulira mogućnost poslodavca da ga se oslobodit odgovornosti ili da se njegova odgovornost umanji samo ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe.

27. Očitujući se na nalaz i mišljenje tužitelj navodi da nalaz i mišljenje nije prihvatljiv budući da isti nije životno logičan, ukazujući da se tužitelj kritične zgode nije mogao držati rukom za rukohvat jer je nosio neophodna sredstva za rad. Nadalje navodi da je funkcija vještaka je od dvostrukog značaja i to ako svojom stručnošću samo obavještavaju sud o svojim zapažanjima koji ne predstavljaju klasično dokazno sredstvo i ako svojom stručnošću pomažu sudu da formira svoje mišljenje o zapaženome. Iz načela iure novit curia proizlazi da sud prilikom odlučivanja o primjeni pravnih normi ne može (ne smije) odrediti vještaku da daje odgovore na pravna pitanja, sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka, jer vještačenje je dokazno sredstvo čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti, od sposobnosti suda da podvrgne vještačenje analizi i kritici (bilo od strane samog suda, bilo od strane stranaka) ovisi faktički stupanj njegova značaja kao dokaznog sredstava.

28. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaštite na radu, te u podnesku od 16. ožujka 2023. navodi da nije nesporno (kako to prikazuje tužitelj) da se tužitelj ozlijedio na način da se poskliznuo, da tijekom postupka nije dokazano da je na stepeništu postojala tvar ili predmet na koji se tužitelj poskliznuo, već upravo suprotno saslušani svjedok neposredni očevidac ozljeđivanja tužitelja, D. V. izjavio je da na stepeništu nije bilo zapreka ili nečistoća, niti je bilo klizavo, te je sam tužitelj izjavio da je prilikom silaska gledao pred sebe i nije uočio ništa zbog čega bi mogao očekivati pad.

28.1. Ukazuje da je za vrijeme provođenja očevida, tužitelj sredstva rada (radio stanicu, loparić i putni list) u nekoliko navrata držao jednim dlanom, da je prilikom provođenja očevida utvrđeno da je stepenište natkriveno, da je prilikom očevida padao snijeg, kao i cijelu noć prethodno očevidu, te je svima prisutnima bilo jasno vidljivo da padaline ne mogu fizički doprijeti do stepeništa; štoviše, isto je dokumentirano na fotografijama učinjenim prilikom provođenja očevida, a koje su priložene Nalazu i mišljenju vještaka od 14. veljače 2023.

29. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka zaštite na radu iz kojeg proizilazi da tuženik nije učinio ni jedan propust iz područja zaštite na radu, međutim odgovornost tuženika kao poslodavca se procjenjuje po načelu objektivne odgovornosti kako to propisuje čl. 25. st. 1. ZZR-a. Temeljem odredbe čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti samo ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe.

30. Po utvrđenju suda, tužitelj je kritične zgode radio stanicu mogao nositi u džepu budući da je svjedok Z. Š. također zaposlen kod tuženika naveo da je radio stanica uvijek u džepu koji je predviđen za tu svrhu, tako da unatoč nošenju loparića i putnog lista mogao je imati jednu slobodnu ruku kojom bi se držao za rukohvat.

31. Iz iskaza svjedoka D. V. koji je bio očevidac tužiteljevog stradavanja proizilazi da je tužitelj hodajući stepenicama ne pridržavajući se pri tom za rukohvat iskrenuo nogu, nije pao ali je čučnuo.

32. Ponašanje tužitelja kritične zgode kada se rukom nije držao za rukohvat a što je sudski vještak zaštite na radu okvalificirao kao nedostatak dužne pažnje se ne može podvesti pod tužiteljevu krajnju nepažnju niti krajnju nepažnju treće osobe a također se ne može podvesti niti pod tužiteljevu namjeru kao niti višu silu, što su jedini razlozi za isključenje odgovornosti tuženika temeljem odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a proizilazi da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju nastalu štetu, budući da je tužitelj kritične zgode postupao s običnom nepažnjom.

33. Radi utvrđenja visine štete sud je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku medicinske struke B. W. spec. ortopedu i sub spec. traumatologu lokomotornog koji u nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj silazeći niz stepenice povrijedio skočni zglob lijeve noge, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, odnosno o uganuće trećeg stupnja jer je riječ o raskinuću ligamenata s vanjske strane članka zbog čega je zglob značajno otekao, na što upućuje dužina liječenja i opis stanja fizikalne terapije, klinički pregled RTG snimka i zaostalih posljedica.

33.1. Nadalje navodi da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životne i radne sposobnosti s obzirom na vrstu i težinu ozljede od 7,5%, da je tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 30 dana (za vrijeme nošenja gipsane imobilizacije i početne rehabilitacije), a bolove blagog intenziteta ukupno još 90 dana, pa i za vrijeme rehabilitacije. Povremeni bolovi slabijeg intenziteta koji su nakon rehabilitacije zaostali ubrojeni su u postotak umanjenja životne i radne sposobnosti.

33.2. Primarni strah jakog intenziteta kod tužitelja trajao je vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, potom sekundarni strah srednje jakog intenziteta trajao je 7 dana, a blagog intenziteta trajao je još 21 dan, strah nije ostavio trajne posljedice.

33.3. Potrebu za tuđom njegom i pomoći tužitelj je imao tijekom 17 dana za vrijeme nošenja gipsane imobilizacije u trajanju od 4 sata dnevno, a potom za vrijeme početne rehabilitacije tijekom još 45 dana do pune mobilnosti u trajanju od 2 sata dnevno od strane nekvalificirane osobe, kod tužitelja ne postoji naruženost.

34. Tuženik je imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke smatrajući ad je štetu previsoko ocijenio tražeći odgovor na temelju koje medicinske dokumentacije je utvrdio da je kod tužitelja došlo do raskinuća ligamenata sa vanjske strane članka posebno naglašavajući da ne prihvaća ocjenu umanjenja životne aktivnosti tužitelja, s obzirom da vještak nije naveo posljedice zbog kojih je uobičajena aktivnost tužitelja ograničena ili otežana. Nadalje smatra da je precijenjena i potreba tužitelja za tuđom pomoći.

35. Sudski vještak medicinske struke prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu ujedno očitujući se na primjedbe tuženika navodi da se kod davanja i mišljenja nije rukovodio nalazom MR-a od 22.02.2016. jer je imao više drugih elemenata koji jasno potvrđuju da je riječ o distorziji trećeg stupnja odnosno o raskinuću ligamenta, ti elementi su klinički pregled, RTG snimka, dužina liječenja i opis stanja tijekom fizikalne terapije kao i posljedice koje su zaostale a koje je opisao prilikom kliničkog pregleda.

36. U odnosu na primjedbu tuženika da je adekvatna ocjena radne sposobnosti Doma zdravlja V. od 11.05.2016. gdje je pacijent proglašen radno sposoban jer je i liječenje trajalo oko 6 mjeseci, sudski vještak naveo je da umanjenje životne i radne sposobnosti ne utječe na ocjenu radne sposobnosti koju je donio Dom zdravlja V. 37. Vezano za potrebe tužitelja za tuđom pomoći njegom naveo je da je tužitelj bio izrazito teško pokretan, da sve poslove koji zahtijevaju hodanje, oblačenje, kupanje, nošenje tereta ili bilo kakvo gibanje tužitelj nije mogao sam obavljati, zbog toga mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć po 4 sata dnevno u trajanju od 17 dana, a nakon toga još 45 dana za vrijeme početne rehabilitacije dok pacijent nije bio sposoban iste poslove obavljati samostalno, kada mu je trebala tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno. 38. Sudski vještak je naglasio da se na osnovu rendgenske slike ne može utvrditi da li je došlo do raskinuća ligamenata ali je vidljivo da postoji izraziti otok mekih tkiva. Dalje je naveo da MR daje uvid u ozljede ligamenata ali to u nalazu nije navedeno iako je opisano točno koji su ligamenti i da su zadebljali ali radiolog je napisao "ima dojam očuvanog kontinuiteta" s kojom ocjenom se sudski vještak ne slaže.

39. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke budući da je prilikom usmenog nalaza i mišljenja na ročištu otklonio sve primjedbe tuženika, a tuženik nije npr. predložio drugo medicinsko vještačenje.

40. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14 u daljem tekstu ZR) propisano je da ako radnik trpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

41. U konkretnom slučaju povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je takve težine da opravdava dosudu pravične novčane naknade.

42. Fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti su kriteriji (kvalifikatorne okolnosti) kojima se rukovodi sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade.

43. Nesporno je da je tužitelj podneskom od 16. rujna 2022. naveo da povećava tužbeni zahtjev zbog izmijenjenih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade, tako da je zatražio s osnova neimovinske štete 4.632,69 eura / 34.905,00 kn a s osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege 352,38 eura / 2.655,00 kn.

44. U skladu sa važećim kriterijima Vrhovnog suda Republike hrvatske tužitelj bi ostvarivao pravo na veće novčane iznose od zatraženih iznosa po preinačenom tužbenom zahtjevu od 14. svibnja 2018. ali s obzirom da se nije žalio protiv ranije donesene presude u ovoj pravnoj stvari kod Općinskog suda u Vukovaru pod posl. br. Pr-21/2017-24 od 23. svibnja 2018., kojom je odbijen s tužbenim zahtjevom preko iznosa od 23.270,00 kn s osnova neimovinske štete te se nije žalio protiv dosuđenog iznosa imovinske štete od 1.770,00 kn to se po pravilu "ne bis in iden" (pravomoćno presuđena stvar u odnosu na tužitelja) tužitelju nije mogao dosuditi veći iznos od iznosa koji je dosuđen tom presudom a to su upravo iznosi koji su gore navedeni, jer navedeno pravilo ne dopušta da tuženik koji je za razliku od tužitelja izjavio žalbu koja mu je uvažena bude doveden u nepovoljniji položaj nego da nije izjavio žalbu.

45. Dakle, sud je tužitelju dosudio na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, uvažavajući odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15,– u daljem tekstu ZOO/05), te nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, i uvažavajući trajanje i jačinu fizičkih boli iznos od 13.270,00 kn, za trajanje i jačinu straha iznos od 4.000,00 kuna, te uvažavajući da je tužitelju trajno umanjena životna aktivnost 7,5%, iznos od 6.000,00 kn odnosno 23.270,00 kn.

46. Sud je tužitelju po slobodnoj ocjeni shodno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP), a uvažavajući vrijeme kroz koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega dosudio iznos od 1.770,00 kuna na koji iznos je tužitelj postavio zahtjev, cijeneći pri tom da je tužitelj trebao tuđu pomoć nekvalificirane osobe ukupno 158 sati.

47. Za ovaj vid imovinske štete sud je odlučio temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO. 48. Sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe 07. veljače 2017. temeljem čl. 1103. ZOO-a, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.

49. U odnosu na imovinsku štetu zatezna kamata teče od dana presuđenja jer je od tada poznat iznos koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknada štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka štete. Štetni događaj u ovoj pravnoj stvari dogodio se 21. prosinca 2015. ali imovinska šteta na taj dan nije nastala za tužitelja. Tijekom liječenja i oporavka kako je to medicinskim vještačenjem utvrđeno tužitelju je za utvrđeno vrijeme bila potrebna tuđa pomoć i njega i kako je tužitelj i zahtijevao kamata je i dosuđena od presuđenja.

50. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

51. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva iz podneska od 14. svibnja 2018., a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

51.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 100 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 u daljem tekstu Tarifa), trošak zastupanja na ročištima od 28. ožujka 2017., 11.12.2017.

15.02.2018., 14. svibnja 2018., 27. veljače 2020., 11. ožujka 2021., 22. rujna 2022., 27. siječnja 2023. na kojem je proveden očevid na licu mjesta i 29. lipnja 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište.

51.2. Nadalje tužitelju je priznat trošak sastav podneska od 16. rujna 2022., 27. siječnja 2023. i od 2. ožujka 2023. u kojima se očitovao na odgovor na tužbu te na nalaze i mišljenja sudskih vještaka za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos do 100 bodova za svaki podnesak, što ukupno na ime troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 24.375,00 kn s uključenim PDV-om. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu do 2.500,00 dok mu nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi budući da tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe temeljem odredbe čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 u daljem tekstu ZSP), stoga je tužitelju ukupno priznat parnični trošak uz iznosu do 26.875,00 kn.

51.3. Tuženik ne polaže pravo na naknadu parničnog troška te je odbijen sa zahtjevom za naknadom iznosa od 531,09 eura / 4.001,49 kn.

52. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022) dosuđeni iznosi iskazani su i u eurima po fiksnom tečaju konverzije 7,53450.

53. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

U Županji, 14. kolovoza 2023.

Sudac

Anica Pastović v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda.

Obavijest:

1. M. G., odvjetnik iz V..

2. HŽ I. d.o.o.