1

Poslovni broj: 9 Gž-311/2022-2

 

Poslovni broj: 9 Gž-311/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 Pn-1139/2016-46 od 3. siječnja 2022., dana 5. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 Pn-1139/2016-46 od 3. siječnja 2022. pod točkom I. izreke.

 

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 149 Pn-1139/2016-46 od 3. siječnja 2022.:

 

- djelomično potvrđuje pod točkom III. izreke za iznos parničnog troška od 7.825,00 kn/1.038,56 EUR[1] sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

 

- djelomično preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke na način da se tužitelj odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.968,75 kn/659,47 EURA1 sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

 

II. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.378,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2013. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi isplate zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 21. svibnja 2013. do 25. lipnja 2013. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.793,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 3. siječnja 2022. do isplate.

 

2. Navedenu presudu u odnosu na dosuđujući dio pod točkom I. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima i obveže tužitelja da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

 

4. Žalba tuženika osnovana je djelomično samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

5. Kako među strankama nije sporna pasivna legitimacija i štetni događaj, dok je sporan prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između dijagnoze subluksacije akromioklavikularnog zgloba sa predmetnom nezgodom, visina tužbenog zahtjeva i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje primjenjujući pritom odredbe čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15 – dalje: ZSPC) te čl. 124. st. 1. i 2. i čl. 130. istog Zakona da su u konkretnom slučaju i tužitelj i osiguranik tuženika propustili postupiti sukladno navedenim odredbama Zakona, te da postoji podijeljena odgovornost sudionika prometne nezgode u omjeru od 30% na strani tužitelja i 70% na strani osiguranika tuženika. To zato jer je tužitelj propustio prije stupanja na kolnik provjeriti prometnu situaciju iz pravca kretanja vozila osiguranika tuženika, jer da je tako učinio, da je mogao vidjeti da vozilo osiguranika tuženika vuče sa sobom povišenu teretnu prikolicu, pa da je nakon propuštanja vozila osiguranika tuženika propustio i prikolicu, do nezgode ne bi došlo, s obzirom da je sud utvrdio da je tužitelj navedenu prometnu situaciju mogao vidjeti. Odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 70%, prema stavu prvostupanjskog suda, proizlazi iz činjenice da je isti bio dužan prilikom prilaženja pješačkom prijelazu upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Kako je na navedenom pješačkom prijelazu i za vozače i za pješake istodobno bilo na semaforu upaljeno zeleno svjetlo i da je osiguranik tuženika vidio nekoliko pješaka ispred pješačkog prijelaza, pa tako i tužitelja prije nego je nastavio vožnju kroz raskrižje, da je osiguranik tuženika po ocjeni suda bio dužan nastaviti vožnju tek nakon što se sa sigurnošću uvjerio da pješaci neće prolaziti preko pješačkog prijelaza ili pričekati da svi pješaci prođu preko istog, osobito imajući u vidu gužvu koja je tada bila u prometu i osobito stoga što je upravljao vozilom koje je vuklo za sobom povišenu teretnu prikolicu, a što je osiguranik tuženika očito propustio učiniti, a koje propuštanje je imalo za posljedicu prometnu nezgodu za koju postoji odgovornost istog u omjeru od 70%. Stoga je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu u omjeru od 70% u smislu čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

6. Cijeneći da je tužitelj prema vještačkom nalazu u štetnom događaju zadobio natučenje glave, natučenje prsnog koša desno, natučenje desnog ramena, natučenje desnog kuka, djelomično iščašenje zgloba između vrha lopatice i ključne kosti desno, te da je liječenje završeno 45 dana nakon štetnog događaja, prvostupanjski sud zaključuje, uzimajući u obzir životnu dob tužitelja u trenutku štetnog događaja (tužitelj je imao 82 godine), te činjenicu da je uslijed zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 6 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera tijekom 20 dana, da je trpio tzv. primarni strah koji se javlja u situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica te mogućih komplikacija jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju kumulativno 14 dana, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno, za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a posebno uzimajući u obzir životnu dob tužitelja u predmetnom štetnom događaju, da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi utuženu štetu.

 

7. Budući da tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na ozljede koje je vještak naveo da je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, to je sud ocijenio neosnovanim prigovor uzročno – posljedične veze između dijagnoze subluksacije akromioklavikularnog zgloba sa predmetnom nezgodom, te je prijedlog tuženika da se na tu okolnost provede dokaz kombiniranim prometno-sudsko medicinskim vještačenjem sud ocijenio kao nepotrebnim.

 

8. Imajući u vidu da je tužitelj zbog povreda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpio fizičku bol i strah u obimu kako je to gore navedeno, sud je utvrdio da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime da je za istog nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a, pa da utvrđenje težine povreda i okolnost slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. ZOO-a. Stoga zaključuje da tužitelju na ime neimovinske štete pripada iznos od 10.000,00 kn, a budući da je isti doprinio štetnom događaju u omjeru od 30%, to mu je sud dosudio na ime navedene štete iznos od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2013. do isplate temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a.

 

9. S osnova tuđe pomoći i njege koju su tužitelju pružali ukućani istom pripada prema mišljenju suda iznos od 540,00 kn, a koji je iznos umanjen za doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, pa mu je dosuđen iznos od 378,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. lipnja 2013. do isplate temeljem odredbe čl. 1086 ZOO-a s obrazloženjem da je dana 25. lipnja 2013. završeno liječenje tužitelja, pa ga je sud odbio sa zakonskom zateznom kamatom na glavnični iznos od 21. svibnja 2013. do 25. lipnja 2013.

 

10. U žalbi tuženik smatra da je iz provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da bi na strani osiguranika tuženika postojala odgovornost u omjeru od 70% te da je nejasan zaključak u kojem sud tvrdi da je osiguranik tuženika ipak primijetio tužitelja u iskoraku sa nogostupa na kolnik, budući da takav navod ne proizlazi iz niti jednog dokaza u spisu. Tvrdi da kada se uzme u obzir navod vještaka i iskaz svjedoka koji su suglasni u pogledu činjenice da je osiguranik tuženika vozilom prešao liniju kretanja tužitelja preko kolnika, te da je isti ostvario kontakt sa prikolicom koju je tuženik vukao, brani tezu da se ne može govoriti o odgovornosti tuženika u omjeru od 70%, budući je osiguranik tuženika prošao cijelim vozilom ispred tužitelja, s obzirom da nije sporno da je tužitelj udario u prikolicu koju je osiguranik tuženika vukao. Stoga zaključuje da tužitelj nije stupio na pješački prijelaz kada je osiguranik tuženika vučnim vozilom prelazio preko istog, jer bi u tom slučaju došlo do naleta vučnim vozilom na tužitelja, već je to učinio naknadno kada je i priključno vozilo skoro prošlo čitav pješački prijelaz, pa zaključuje da je tužitelj sam kriv za nastalu štetu, odnosno pretežito, u obrnutom omjeru od onoga kako je to utvrdio prvostupanjski sud, jer tužitelj, iako je pješak, ne smije forsirati ostvarivanje prednosti prelaska preko pješačkog prijelaza.

 

11. Osim toga tuženik prigovara dosuđenom tijeku zatezne kamate i smatra da ona može teći samo od presuđenja, a kako prvostupanjski sud navodi da tužitelj ima pravo na preinaku tužbe zbog izmjene Orijentacijskih kriterija, da se ne može prihvatiti zaključak da je tuženik u zakašnjenju od vremena prije donošenja kriterija i da je u obvezi nadoknaditi zatezne kamate na iznos koji je postao poznat tek sa donošenjem kriterija. Isto tako, tuženik prigovara dosuđenom tijeku zatezne kamate na štetu s osnova tuđe pomoći i njege jer se radi o nerepariranoj nenovčanoj imovinskoj šteti na ime tuđe pomoći i njege, čija je visina zatražena prema cijenama u vrijeme presuđenja, pa bi i zatezne kamate trebale teći od tada.

 

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istaći, protivno žalbenim navodima tuženika, da u navedenoj odluci nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” broj: 70/19, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona), koju sadržajno opisuje tuženik, jer ista nema nikakvih nedostataka niti manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako ovaj sud je primjenom odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrdio da u istoj nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor isključive odgovornosti tužitelja za štetni događaj valja istači da i ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je odgovornost nastanka štetnog događaja tuženika u omjeru od 70%, dok je odgovornost tužitelja 30% jer se navedeni događaj dogodio na pješačkom prijelazu kad je osiguranik tuženika poduzeo radnju skretanja u desno preko obilježenog pješačkog prijelaza kojeg je želio prijeći tužitelj na raskršću na kojem je bila velika gužva zbog održavanja sajma u Benkovcu. Kako je osiguranik tuženika upravljao motornim vozilom koje je za sobom vuklo priključno vozilo tj. laku prikolicu, pravilno smatra prvostupanjski sud da je isti prilikom prilaženja pješačkom prijelazu preko kojeg je želio prijeći tužitelj morao sukladno čl. 38. st. 1. ZSPC-a upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti isto vozilo ispred pješačkog prijelaza, posebno imajući u vidu da je u svom iskazu istaknuo da je neposredno prije dolaska na pješački prijelaz vidio pješake ispred pješačkog prijelaza, pa se trebao kretati s posebnom pozornošću, s obzirom da su pješaci imali zeleno svjetlo, tako da isti nesmetano mogu prijeći pješački prijelaz, pa je njegov propust prilikom nastanka prometne nesreće puno veći od propusta tužitelja koji očito zbog nepažnje nije uočio da osiguranik tuženika sa sobom vuče priključno vozilo te je mislio, započevši radnju prelaska preko pješačkog prijelaza, da će tu radnju moći obaviti bez opasnosti, jer da je uočio priključno vozilo i isto propustio, do nezgode ne bi došlo.

 

14. U odnosu na istaknute prigovore u svezi odluke o zateznim kamatama valja istači da je pravilno ista dosuđena primjenom odredbe čl. 1086. i 1103. ZOO-a od dana završetka liječenja koje je uslijedilo 45 dana nakon štetnog događaja, a kako je iznos jednog sata štete s osnova tuđe pomoći i njege i u vrijeme završetka liječenja adekvatno odmjeren i za taj vid štete pravilno je prvostupanjski sud dosudio zateznu kamatu od završetka liječenja pa do isplate.

 

15. Osim toga, kako je tužitelj u odštetnom zahtjevu potraživao po svim utuženim  vidovima iznos od 30.800,00 kn, dok je tužbom 8. travnja 2016. potraživao 10.400,00 kn, činjenica što je tužitelj 2016. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 7.280,00 kn, a 19. lipnja 2020. taj iznos povisio na 9.450,00 kn, da bi 14. svibnja 2021. zatražio 7.378,00 kn, koliko mu je i dosuđeno u ovom postupku, ne utječe na ocjenu pravilnosti pobijane odluke u pogledu tijeka zatezne kamate, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kad ističe da zatezna kamata na preinaku zbog izmjene Orijentacijskih kriterija može teći samo kad je tuženiku postao poznat iznos štete vezan uz donošenje navedenih kriterija, jer je tužitelj kako zahtjevom za odštetni zahtjev tako i podnošenjem tužbe potraživao veći iznos od onog kojeg je zatražio preinakom zbog povećanja Orijentacijskih kriterija, pa je neosnovan prigovor da je u tom dijelu tijek zatezne kamate pogrešno dosuđen.

 

16. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke, dok je u nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostala neizmijenjena.

 

17. Odlučujući o osnovanosti odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke, a sukladno žalbenim navodima tuženika, valja istači da pravilno isti ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio trošak prometnog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn jer je trošak vještačenja sukladno stanju spisa podmirio tuženik. Isto tako pogrešno je dosuđen trošak ročišta od 9. listopada 2016. jer prema stanju spisa ročište na taj dan nije održano.

 

18. Cijeneći da je pravilno tuženik ukazao da je prvostupanjski sud pogrešno sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a priznao tužitelju trošak sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe za svaku radnju po 100 bodova, iako se omjer uspjeha u parnici određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa je za te radnje tužitelju trebalo priznati 75 bodova, dok je tužitelju za podneske od 18. lipnja 2020. i 14. svibnja 2021. valjalo priznati trošak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) a ne temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak kojeg je tužitelju valjalo priznati iznosi 7.825,00 kn/1.038,56 EURA.

 

19. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrditi odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke za navedeni iznos s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti preostali dio odluke o troškovima pod točkom III. izreke na način da je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.968,75 kn/659,47 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim.

 

20. Trošak žalbe tuženiku nije dosuđen jer je isti uspio samo djelomično u svezi odluke o troškovima postupka kao sporednog zahtjeva za što na njegovoj strani nije nastao nikakav posebni trošak.

 

U Varaždinu 5. veljače 2024.