Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-38/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. Č. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog K. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I Us-18/2023-4 (K-Us-22/2018.) od 1. lipnja 2023. o produljenju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog K. Č. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I Us-18/2023-4 (K- Us-22/2018.) od 1. lipnja 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 1. i 3. u vezi sa člankom 99. stavkom 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08.) protiv optuženika su produljene mjere opreza, i to: zabrana napuštanja boravišta u V., M., na način da se optuženik dok traje ova mjera opreza ne smije udaljavati izvan područja P. g. županije, kao i obveza redovnog javljanja Policijskoj upravi Primorsko goranskoj, Prvoj policijskoj postaji i to načelniku navedene policijske postaje ili osobi koju on odredi, dva puta mjesečno i to 1. i 15. u mjesecu, o čemu su dužni voditi evidenciju u pisanom obliku.
1.1. Pod točkom II izreke optuženik je upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjere opreza te mjere biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi K. Č. po branitelju, odvjetniku M. F., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "s obzirom da su u cijelosti ostvareni žalbeni razlozi, pobijano rješenje ukine".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, određene, valjane i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje opće pretpostavke za postojanje istražnog zatvora, odnosno primjenu mjera opreza protiv optuženog K. Č., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. kao i razloge zašto se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može uspješno prevenirati kombinacijom ovako izrečenih mjera opreza uz upozorenje optuženiku da će iste u slučaju kršenja biti zamijenjene istražnim zatvorom. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi, a kojima žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističući da se pobijano rješenje ne može valjano ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno jer su izneseni razlozi u cijelosti nejasni te u znatnoj mjeri proturječni.
6. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza, odnosno postojanje opasnosti od bijega.
6.1. Prije svega, pravilno prvostupanjski sud činjenicu da je optuženiku ranije u ovom predmetu bio određen istražni zatvor rješenjem istog suda broj Kv I-Us-4/2022. od 10. veljače 2022., po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i to iz razloga jer, iako uredno pozvan, nije pristupio na raspravu od 15. studenog 2021., a dovedbeni nalog za raspravu od 20. prosinca 2021. je ostao nerealiziran, s obzirom da na adresi koju je optuženik naveo sudu isti nije pronađen, a utvrđeno je kako isti boravi u SR Nj. na nepoznatoj adresi, povezuje s okolnošću da o navedenom optuženik nije obavijestio sud, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod optuženika, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
6.2. Argumentima prvostupanjskog suda još valja dodati, da kada se uzme u obzir i težina kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječena kazna, kao i da je nazočnost optuženika osigurana tek po realizaciji tjeralice 11. listopada 2022., tada sve navedene okolnosti predstavljaju, u svom zbiru, one osobite okolnosti predviđene člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08., no međutim rizik od bijega kod optuženika, ipak nije takve razine da se ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.
7. U tom dijelu bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja je žalbeni navod kako za primjenu dvije gore opisane mjere opreza više ne postoje zakonske pretpostavke, s obzirom da ih se optuženik od njihove primjene pridržavao, jer upravo ta činjenica potvrđuje da se s mjerama opreza ostvaruje njihova svrha, pa suprotno žalbenim navodima neovisno o tome što se isti sada redovno odaziva pozivima suda (što se od njega uostalom i očekuje), navedena okolnost ne dovodi u pitanje nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera opreza.
8. Isto tako, iako žalitelj ističe svoje nezadovoljstvo zbog duljine trajanja postupka, pa se zabrana izlaska izvan granica županije u kojoj prebiva uistinu može odraziti na njegovu mogućnost mobilnosti i zapošljavanja, no međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ta okolnost, za sada, ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja i nužnost primjene obiju mjera opreza prema optuženiku, jer mu se mjere opreza primjenjuju nepunih 8 mjeseci (a nikako ne od početka postupka) i njihova primjena je bila izazvana (kao i sama mjera istražnog zatvora) optuženikovim jednogodišnjim vremenom provedenim u bijegu.
9. U tom kontekstu u odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira optuženik navodeći da se pobijana oluka poziva na okolnosti koje su postojale prije nego su same mjere određene, napominje se da protek vremena od prve primjene mjera opreza do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena (nešto manje od 8 mjeseci).
10. Isto tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je žalbeni navod kojim se ističe da je "produljenje mjera opreza arbitrarno te suviše otegotno" jer mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja mu pripadaju, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
11. Ujedno Visoki kazneni sud Republike Hrvatske skreće pozornost prvostupanjskom sudu kako je u dostavnoj naredbi pobijanog rješenja, kao uostalom i ranijeg rješenja od 15. prosinca 2022., izostala naredba da se pobijano (i ranije) rješenje dostave Prvoj policijskoj postaji Rijeka, PU Primorsko-goranske, kao tijelu koje sukladno članku 100. stavku 2. i 3. ZKP/08. izvršava mjere opreza.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga, v.r.
