REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
Poslovni broj: Usž-494/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. U., V., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi besplatne pravne pomoći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-872/2022-7 od 29. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-872/2022-7 od 29. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika, klasa: UP/II-701-03/18-01/156, urbroj: 514-04-01-01-02/02-22-02 od 17. lipnja 2022., kojim se odbija žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u V.-s. županiji, Službe za zajedničke poslove, klasa: UP/I-701-03/08-02/35, urbroj: 2196-01-01-01/17-18-37 od 29. lipnja 2018., a kojim se odbija tužiteljev zahtjev za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj: Pn- 57/2018, koji se vodi po tužitelju protiv tuženika T. O. d.d., Z. i Lovačkog društva S.
V., radi naknade štete.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, smatrajući istu nezakonitom. U žalbenim razlozima ističe da je u tužbi, kao razlog zbog kojeg smatra da je rješenje tuženika nezakonito, naveo da je rješenje doneseno protivno odredbi članka 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) pa da, slijedom toga, važi predmnjeva iz članka 102. ZUP-a. U tom pravcu sud nije utvrđivao nikakve činjenice, odnosno nije dao nikakvo obrazloženje, iako se uvidom u spis upravnog postupka mogu utvrditi relevantne činjenice o tome kada je podnio zahtjev i kada je o njegovom zahtjevu odlučeno. S obzirom da o njegovom zahtjevu nije odlučeno u rokovima propisanim člankom 101. ZUP-a, to tužitelj smatra da je njegovom zahtjevu udovoljeno, međutim, prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim njegov tužbeni zahtjev uz obrazloženje da prihod po članu kućanstva premašuje proračunsku osnovicu, dok se na razloge zbog kojih je podnio tužbu nije uopće očitovao. Nadalje, smatra netočnim da nije postupio po zaključku nadležnog javnopravnog tijela i dodatno pojasnio imovno stanje svih članova njegovog kućanstva, jer je nadležnom tijelu dostavio svoje očitovanje i predložio da se na tu okolnost pošalje upit njegovoj supruzi Lj. U. i njezinom knjigovođi, budući je izvor prihoda njezin obrt, a sudu je predložio da ga sasluša na tu okolnost. Javnopravno tijelo nije prihvatilo njegove prijedloge, kao što to nije učinio niti prvostupanjski sud, stoga, ne može prihvatiti obrazloženje suda da nije postupio po zaključku nadležnog javnopravnog tijela. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, poziva na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu, dodajući da se zahtjev stranke ne može smatrati usvojenim primjenom članka 102. ZUP-a, jer je primjena ove pravne fikcije moguća samo u slučajevima kada je to propisano posebnim zakonom i veže se uz postupke neposrednog rješavanja, a ne i u slučaju kada se provode ispitni postupci. Stoga tuženik predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj: 143/13.) i Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. ("Narodne novine", broj: 119/16. i 113/17.), te Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu ("Narodne novine", broj: 124/17. i 108/18.), osnovano zaključio da, prema dokazima dostavljenim za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. siječnja 2018., mjesečni prihodi po članu kućanstva tužitelja premašuju iznos proračunske osnovice od 3.326,00 kn, a što čini zapreku da se udovolji tužiteljevom zahtjevu za određivanje prava na zatraženu besplatnu pravnu pomoć.
7. Tužitelj žalbenim navodima niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već zakonitost presude pobija isključivo prigovorima postupovne naravi, koji se odnose na neobrazlaganje razloga vezano za primjenu članka 101. i članka 102. ZUP-a, te na neprovođenje predloženih dokaza (saslušanje tužiteljeve supruge i tužitelja na okolnost izvora prihoda od obrta njegove supruge).
8. Navedeni prigovori, međutim, nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), što ovdje nije slučaj jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
9. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
10. Stoga ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što se nije osvrnuo na prigovore vezane za primjenu članka 102. stavka 1. ZUP-a. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni predmnjeve usvajanja zahtjeva u smislu citirane zakonske odredbe, prema kojoj će se, kad je to propisano zakonom, smatrati da je zahtjev stranke usvojen ako javnopravno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev stranke u kojem je ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar, ne donese rješenje u propisanom roku.
11. Dakle, iz navedene zakonske norme jasno proizlazi da se predmnjeva usvajanja zahtjeva primjenjuje samo u slučaju kada je to propisano posebnim zakonom, čemu ovdje nije udovoljeno jer odredbama ovdje mjerodavnog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, kao posebnog zakona koji uređuje pružanje besplatne pravne pomoći, nije propisana takva mogućnost rješavanja predmetne upravne stvari, na koju okolnost osnovano ukazuje i tuženik u odgovoru na žalbu.
12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući nepotrebnim izvođenje dokaza, na kojima tužitelj inzistira i u žalbi, s obzirom da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene već u postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika.
13. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju radi se o podacima vezanim za utvrđivanje imovinskog stanja podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva, koje podatke je, temeljem izričite zakonske odredbe, bio dužan dostaviti upravo tužitelj, kao podnositelj zahtjeva, a što je propustio učiniti.
14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 9. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
