REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-121/23-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. A. d.o.o., J., kojeg zastupa opunomoćenica A. M. F., odvjetnica u O., V., K., Š., odvjetničko društvo d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 635/2021-20 od 2. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-635/2021-20 od 2. studenoga 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-116-02/20-11/12, urbroj: 443-01- 17-02-21-2 od 5. siječnja 2021. i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem tuženika se mijenja usmeno rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Z., Ispostave u K., klasa: UP/I-116-02/20-44/3, urbroj: 443-02-05- 18/17-20-8 od 24. rujna 2020. i donosi novo rješenje kojim se zabranjuje poslodavcu, ovdje tužitelju podizanje, spuštanje i prenošenje tereta viličarom na način da se teret objesi o vilice viličara, uz određenje da zabrana stupa na snagu odmah te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom pobija istu u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbenim razlozima, ističe da je obrazloženje presude kontradiktorno samoj izreci pobijanog rješenja tuženika pa tako i izreci te presude. To stoga jer je iz obrazloženja presude nesporno da u konkretnom slučaju niti u jednom trenutku nije došlo do premještanja tereta na način da je isti obješen o vilice viličara, jer takva činjenica proizlazi iz iskaza svjedoka I. S., J. B. i inspektora D. L., uslijed čega je i prvostupanjski sud utvrdio da malčer nije bio premješten na način da se prevozi obješen gurtnama o vilice viličara. U odnosu na mjeru zabrane podizanja i spuštanja tereta na način da je isti gurtnama obješen o vilice viličara, unatoč iskazima svjedoka kao i dokumentaciji koja se odnosi na upute za postupak demontaže, sud je zaključio da je došlo do podizanja i spuštanja tereta i to onda kada je, nakon uklanjanja sigurnosnih klinova, malčer trebalo spustiti na pod, odnosno naknadno odignuti i ponovno spustiti radi pomicanja i konačne demontaže nosača, iako iz iskaza svjedoka Stankovića proizlazi da u postupku demontaže ne dolazi do premještanja, spuštanja niti podizanja malčera. Dodatno je svjedok Stanković izjavio da se premještanje provodi na način da se malčer digne vilicama, a ne da se obješen na gurtnama negdje vozi. Iznoseći dijelove iskaza svjedoka B. i L., zaključuje kako niti u jednom trenutku postupka demontaže nije došlo do premještanja, spuštanja ili podizanja malčera tako da malčer bude obješen o vilice viličara, već je namjera korištenja gurtni bila samo pridržavanje stabilnosti tereta. Obzirom da je rješenjem tuženika tužitelju zabranjeno podizanje, spuštanje i prenošenje tereta viličarom na način da se isti objesi o vilice viličara, evidentno je kako je tužitelju zabranjeno nešto što nije niti poduzimao. Kako je prvostupanjskom presudom potvrđeno pobijano rješenje tuženika, jasno je da je prvostupanjski sud povrijedio pravila upravnog spora te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj nalazi u tomu što je zadatak suda bio utvrditi je li tužitelj obavljao radnje čije je obavljanje zabranjeno zakonom, a ne, kako to sud navodi, ocjenjivanje je li zabrana zasnovana na propisima. Time je sud propustio utvrditi činjenično stanje, slijedom čega je primijenio i pogrešno materijalno pravo. Tijekom postupka tužitelj je ukazivao na činjenicu da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, a sve obzirom na odredbu članka 1. toga Pravilnika, kojom je propisano da se ovim Pravilnikom propisuju pravila zaštite na radu pri utovaru i istovaru tereta u transportna sredstva cestovnog, željezničkog, pomorskog, riječnog i zračnog prometa, kao i pravila zaštite na radu koja se primjenjuju pri utovaru i istovaru tereta u radnim prostorijama i prostorima izvan radnih prostorija. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju nesporno odvijao postupak demontaže, dok je za samo premještanje tereta i sud utvrdio da do istoga nije došlo niti je premještanje bilo planirano, nejasno je o kakvoj točno udaljenosti prvostupanjski sud govori kada je pojam udaljenosti nespojiv s pojmom demontaže malčera. Iako ne raspolaže stručnim znanjem vezanim za postupke demontaže tereta, sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka koji obavljaju poslove zaštite na radu te su sudjelovali u izradi uputa za rad, kao i prijedlog za vještačenje vještaka zaštite na radu, te je samostalno donio zaključak da se u konkretnom slučaju ima primijeniti navedeni Pravilnik, iako iz istog proizlazi njegova primjena isključivo na postupak utovara i istovara tereta u transportna sredstva, što ovdje nije slučaj. Podredno, tužitelj ukazuje da je sporni Pravilnik donesen 1986. te se od tada sadržajno nije mijenjao. Odredba članka 51. toga Pravilnika, a koja zabranjuje viličarom izvlačenje ili guranje tereta kao i podizanje, spuštanje i prenošenje tereta obješenog o viljuške, ne uzima u obzir današnje mogućnosti viličara, što ukazuje da je citirani Pravilnik zastario. Drži da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio i o troškovima postupka jer je, imajući u vidu izloženo, trebao usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Radi navedenog, predlaže ovom Sudu da sam riješi ovu upravnu stvar na način da u cijelosti poništi rješenje tuženika i usmeno rješenje prvostupanjskog tijela te naloži tuženiku nadoknaditi mu prouzročeni trošak, uvećan za trošak sastava ove žalbe u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra netočnim žalbene navode tužitelja, te se poziva na obrazloženje pobijane presude iz kojeg proizlazi da je prvostupanjski sud održao usmenu javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, kao i da je proveo dokaze saslušanjem svjedoka i izveo sve dokaze, izvršio uvid u spis upravnog predmeta te isprave koje prileže spisu tuženika. Stoga je prvostupanjski sud nesporno utvrdio da je tuženik, rješavajući o žalbi, osnovano izrekao zabranu podizanja, spuštanja i prenošenja tereta viličarom na način da se teret objesi o vilice viličara, odnosno da je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar. Predlaže ovom Sudu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na dokazima priloženim svezu spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 60. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 4. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.
7. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (saslušanje svjedoka koji obavljaju poslove zaštite na radu i vještačenje vještaka zaštite na radu), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, navodeći s tim u vezi detaljne razloge (točka 26. osporene presude).
8. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) i Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta ("Narodne novine", broj: 49/86., 59/96. i 71/14. – dalje u tekstu: Pravilnik) na koje se izrijekom pozvao, osnovano ocijenio rješenje tuženika zakonitim.
9. Pritom je prvostupanjski sud dao jasnu i argumentirano obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da je u konkretnom slučaju, s obzirom na izjave saslušanih svjedoka (I. S., J. B. i D. L.) i radnje izvedene na malčeru do trenutka nesretnog događaja (smrtne ozljede radnika na radu), tuženik pravilno izrekao mjeru zabrane podizanja, spuštanja i prenošenja tereta viličarom na način da se teret objesi o vilice viličara, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na podacima sveza spisa i pravilnom tumačenju primijenjenog materijalnog prava.
10. Naime, iz dokaza koji prileže svezu spisa, osobito zapisnika inspektora rada od 18. rujna 2020., 24. rujna 2020. i 25. rujna 2020. te izjave poslodavca (I. K.) dane na zapisnik sastavljen 18. rujna 2020., kao i izjava imenovanih svjedoka saslušanih na raspravi pred prvostupanjskim sudom 26. listopada 2022., proizlazi da je poslodavac naložio prebacivanje (premještanje) malčera s jedne na drugu lokaciju u vanjskom izložbenom prostoru, te da je za postupak demontaže i transporta malčera korišten viličar na način protivan Pravilniku, koji se, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju primjenjuje jer se radi o radnoj operaciji provedenoj u radnim prostorijama, odnosno prostoru izvan radnih prostorija poslodavca (članak 1. stavak 2. Pravilnika), a što ukazuje na neosnovanost prigovora tužitelja usmjerenih na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
11. Neosnovano tužitelj upire i na zastarjelost Pravilnika primijenjenog u postupku, jer je odredbom članka 103. stavka 7. točke 5. Zakona o zaštiti na radu izričito propisano da će se, do stupanja na snagu novih propisa, primjenjivati Pravilnik o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta ("Narodne novine", broj: 49/86.), radi čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi.
12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.
13. Na kraju, Sud ne nalazi osnovanim niti prigovor kojim tužitelj pobija zakonitost odluke o troškovima spora. Ovo zbog toga što je tužbeni zahtjev osnovano odbijen pa, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, tužitelj nema pravo na naknadu zatraženih troškova. Iz istih razloga, a jer nije uspio sa žalbom u ovom sporu, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
