Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-512/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T SK E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. W. iz S., Njemačka, zastupane po punomoćniku M. C. odvjetniku iz V.1 , protiv tuženika G. M. iz N., Njemačka, OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku iz V.2 , radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P28/19-72 od 20. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P28/19-72 od 20. prosinca 2019. potvrđuje u točci I izreke navedene presude.
II Prihvaća se žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka pod točkom II izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P28/19-72 od 20. prosinca 2019., u dijelu u kojemu je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, preinačava i sudi:
Nalaže se tužiteljici tuženiku naknaditi i daljnji trošak postupka u iznosu od 248,86 EUR/1.875,00 kn[1] , u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužiteljice.
V Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 58,00 EUR/ 437,50 kn[1] , u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P- 28/19-72 od 20. prosinca 2019 točkom I odbijen je tužbenim zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljen dana 14. veljače 2003., između pokojnog M. M. iz G., kao primatelja uzdržavanja i G. M. iz G. kao davatelja uzdržavanja ovjeren kod Općinskog suda u Županji pod poslovnim brojem R2-23/03."
Točkom II nalaže se tužiteljici tuženiku na ime parničnog troška isplatiti iznos od 5.450,00 kn, u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška, preko dosuđenog iznosa.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka. U bitnome tužiteljica u žalbi osporava nalaz i mišljenje vještaka, iskaze svjedoka, ponavlja činjenične navode iz tužbe da je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanja sa njihovim ocem bio pod skrbništvom te da je imao zabranu sklapanja ugovora, iz razloga jer je tuženiku bila ograničena poslovna sposobnost glede vlastite zdravstvene skrbi o vlastitoj imovinu. Tužiteljica navodi da joj nije dana mogućnost ispitati vještaka pa da je došlo do povrede članka 260. Zakona o parničnom postupku (Nar.nov.br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje ZPP). Tužiteljica smatra da nije od značaja što tuženiku poslovna sposobnost nije oduzeta po institucijama Republike Hrvatske, jer da se u ovom postupku može dokazivati nesposobnost tuženika da shvati značaj zaključivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica predlaže prihvatiti žalbu a pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troškova postupka tužiteljici, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak žalbe.
2.1.Tuženik je izjavio žalbu protiv navedene presude u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tuženik smatra da mu prvostupanjski sud neosnovano odbija trošak sastava podneska 25. listopada 2019., kojim se očitovao na iskaz tužiteljice dan pred prvostupanjskim sudom u Ansbachu u Njemačkoj, kao i podneska od 12. prosinca 2018., kojim se tuženik očitovao na priložene dokaze tužiteljice vezano za njezinu medicinsku dokumentaciju, kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti i dosuditi tuženiku i daljnji trošak, kao i trošak žalbe.
3. Tuženik osporava žalbene navode tužiteljice, ističe da tek u žalbi tužiteljica osporava nalaz i mišljenje vještaka dr. P. F., da nije predlagala dopunu nalaza vještaka ili nadvještačenje, a da je nalaz dan stručno i objektivno. Tuženik predlaže žalbu tužiteljice odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4.1. Žalba tuženika je osnovana.
O žalbi tuženika:
5. U odnosu na žalbu tuženika koja je izjavljene protiv odluke o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je donoseći odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši trošak sastava podneska od 25. listopada 2019., kojim se tuženik očituje na iskaz tužiteljice dan pred sudom u Republici Njemačkoj, budući se tuženik na iskaz tužiteljice mogao očitovati tek nakon što mu je dostavljen primjerak zapisnika sa ročišta održanog 15. veljače 2019., na kojemu je tužiteljica zamolbenim putem dala svoj iskaz, kao i za podnesak od 12. prosinca 2018., kojim se tuženik očituje na podneske tužiteljice kojima je dostavila na spis medicinsku dokumentaciju, te za trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročište za objavu presude. Uvidom u navedene podneske utvrđeno je da se radi o obrazloženim podnescima, i obzirom na sadržaj podnesaka proizlazi da su isti bili neophodni za ovaj postupka, jer se tuženik na drugi način nije mogao očitavati na postupke tužiteljice – iskaz dan pred sudom u Republici Njemačkoj na koje ročište prema priloženim dokazima tuženik nije bio pozvan, te očitavanje na dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila na spis vezano za svoje zdravstveno stanja, a radi opravdanja izostanaka sa ročišta pred sudom u Republici Njemačkoj, za koje podneske za sastavljanje prema Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.,37/22, 126/22 dalje Tarifa), tuženik ima pravo na punu naknadu troška sastava podneska, a kako to i traži troškovnikom, za svaki podnesak iznos od 750,00 kn, odnosno 99,54 EUR. Prvostupanjski sud neosnovano odbija zahtjev tuženika za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, budući prema Tbr. 9. stavak 3. Tarife, tužitelju pripada pravo na 50% naknade. Odnosno 49,77 EUR/375,00 kn[1] .
O žalbi tužiteljice:
6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužiteljice, i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je pobijana presuda obuhvaćena, ili da je postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude vođen počinjenjem, koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužiteljica u žalbi ne navodi kojom bitnom povredom odredaba parničnog postupka je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, dok sadržajno proizlazi da ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 260. stavak 2. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je zaključen 14. veljače 2003. između oca stranaka, sada pok. M. M., kao primatelja uzdržavanja, te G. M., kao davatelja uzdržavanja, a koji je ovjeren kod Općinskog suda u Županji pod poslovnim brojem R2-23/03. Otac stranaka, primatelj uzdržavanja M. M. 11. rujna 2015. je preminuo.
8. Tužiteljica je tužbu podnijela samo zbog razloga pobojnosti, tvrdeći da je u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženiku bila oduzeta poslovna sposobnost, odnosno da je u to vrijeme bio pod skrbništvom prema odluci Prvostupanjskog suda Nürnberg, Starateljskog suda, poslovni broj XVII 2037/00 od 30. studenog 2000. kojom je tuženiku imenovan skrbnik u osobi M. G., koja je zadužena za zdravstvenu skrb tuženika, određivanje njegova boravišta uključujući i odluku o smještaju, za pitanja stanovanja, skrb o imovini i zastupanje kod institucija vlasti, koje je ukinuto rješenjem Prvostupanjskog suda Nürnberg, Starateljskog suda, poslovni broj XVII 2037/00 od 15. travnja 2004. Za navedene odluke suda Republike Njemačke nikada nije traženo priznanje strane sudske odluke u Republici Hrvatskoj.
9. Ako je tužba za poništenje ugovora podnesena samo zbog razloga pobojnosti (članak 330. Zakona o obveznim odnosima), sud nije ovlašten donijeti presudu kojom će utvrditi da je riječ o ništetnosti ako nije određeno postavljen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti.
10. Prvostupanjski sud je, iako je tužba podnesena samo iz razloga pobojnosti proveo i dokaze radi utvrđenja je li tuženik izvršavao obveze iz ugovora i vještačio je njegovo psihičko stanje u trenutku sklapanja ugovora.
11. Tuženik ne spori da mu je u vrijeme kada je zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ocem poslovna sposobnost bila ograničena odlukom suda u Republici Njemačkoj koja nije priznata u Republici Hrvatskoj, ali da je u tom trenutku bio zdravstveno sposoban i svjestan obveza koje preuzima prema svom ocu, te da je te obveze i izvršavao sve do smrti oca kada ga je i pokopao, dok tužiteljica nije vodila brigu o ocu, nije ga posjećivala a niti je bila na sahrani.
12. Ove činjenice potvrdili su i saslušani svjedoci, a i iz nalaza vještaka proizlazi da je tuženik u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju bio u remisiji, odnosno potpuno svjestan značenja obveza iz ugovora koji zaključuje.
13. Poslovna sposobnost je svojstvo osobe da vlastitim očitovanjem volje stvara pravne učinke, a stječe se punoljetnošću, ako zakonom nije drukčije određeno lišenje poslovne sposobnosti je obiteljskopravna mjera koja se određuje u sudskom izvanparničnom postupku kada sud utvrdi da punoljetna osoba zbog duševnih smetnji ili drugih uzroka nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili da ugrožava prava i interese osoba o kojima je dužna skrbiti.
14. Rješenjem o lišenju poslovne sposobnosti sud će odrediti radnje i poslove koje osoba nije sposobna samostalno poduzeti u odnosu na imovinu (npr. raspolaganje i upravljanje imovinom, plaćom ili drugim stalnim novčanim primanjima i sl.) s tim da potpuno lišenje poslovne sposobnosti nije moguće.
15. U vrijeme kada je tuženik bio pod skrbništvom zaključio je i brak sa N. M., dakle mogao je sklapati određen pravne poslove koji njemu ne štete, a što uostalom proizlazi i iz samog rješenja o skrbništvu, prema kojemu skrbnica samo štiti interese tuženika kao što su pitanja vezana za zdravstvenu skrb tuženika, određivanje njegova boravišta uključujući i odluku o smještaju, za pitanja stanovanja, skrb o imovini i zastupanje kod institucija vlasti.
16. Iako tužiteljica tijekom postupka, a i sada u žalbi tvrdi da se tuženik i njegova supruga nisu brinuli o pokojnom ocu, osim prilaganja ugovora o darovanju sklopljenim između nje i pokojnog oca 09. listopada 2013., a koji ne dokazuje da tuženik nije izvršavao obveze iz ugovora, nije sudu pružila niti jedan dokaz kojim bi osporila i iskaz tuženika i iskaze svjedoka, a niti je osporila da nije bila pokojnom ocu na sahrani i da nije učestvovala u troškovima kako životnih potreba oca, tako i troškova sahrane.
17. Nalaz vještaka dostavljen je strankama, te tuženik nije imao primjedbi, a punomoćnik tužiteljice zamolio je rok radi očitavanja tužiteljice kojoj je poslao nalaz vještaka u Njemačku. Punomoćnik tužiteljice je paušalno prigovorio nedostatku liječničke dokumentacije za tuženika od prije 15 godina i zatražio očitovanje vještaka je li tuženik u fazama normalnog funkcioniranja svjestan stvarno proživljenih događaja i ima li doživljaj realiteta u fazama akutnog psihičkog stanja, te je naveo da će se tijekom postupka detaljno očitovati na nalaz i mišljenje vještaka nakon što dobije uputu od stranke, a što nikada nije učinjeno nit od strane same tužiteljice niti od strane njenog punomoćnika.
18. Iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica do podnošenja žalbe nije prigovorila nalazu vještaka u smislu odredbe članka 260. stavak 2. ZPP-a, a koji žalbeni razlog i ne stoji, budući je vještak dao obrazloženo mišljenje nalaza (list 107-108), a i dao je odgovor na pitanje punomoćnika tužiteljice u svezi funkcioniranja tuženika u fazama remisije bolesti. Mišljenje vještaka - list 108 spisa; „ Prema dostupnoj mi medicinskoj dokumentaciji i anamnestičkim podacima G. M. u vrijeme potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 14. veljače 2003. nije bio u akutnom psihotičnom stanju, odnosno nalazi se u fazi remisije (razdoblje bez akutnih simptoma) pa su njegove sposobnosti shvaćanja značenja ugovora i posljedica koje iz njega proizlaze te sposobnosti upravljanja svojim postupcima, odnosno iskazivanja svoje volje, bili u dovoljnoj mjeri očuvane da takva ugovor može kompetentno potpisati. On je bio sposoban obnašati obveze i iz ugovora cijelo vrijeme osim u razdobljima pogoršanja bolesti. Zato smatram da je tuženik G. M. u vrijeme potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. veljače 2003. bio poslovno sposoban, odnosno, bio je svjestan potpisivanja toga ugovora, posljedica njegovog sklapanja i bio je u stanju shvatiti značenje toga ugovora odnosno prava i obveza koje proizlaze iz istoga.“
19. Obzirom na nalaz i mišljenje vještaka kojim je obuhvaćeno i pitanje punomoćnika tužiteljice, prvostupanjski sud s pravom nije pozivao vještaka na posebno očitovanje, a sve u svrhu ekonomičnosti postupka obzirom na troškove.
20. Tužiteljica nije predlagala dopunu vještačenje ili nadvještačenje, nije priložila nikakvu medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo drugačije stanje tuženika od onoga utvrđenog vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. P. F..
21. Žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude pa je na temelju članka 368. ZPP-a, pobijana presuda potvrđena a žalba tužiteljice odbijena.
22. Žalba tuženika je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka koje prvostupanjski sud nije priznao tuženiku, pa je na temelju članka 373. u svezi s člankom 166., 154. i 155. ZPP-a, tuženiku određen i daljnji trošak postupka u iznosu od 248,86 EUR/1875,00 kn[1] .
23. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu trošak žalbe na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.
24. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a
25.Slijedom navedenog presuđeno je kao izreci ove presude.
U Karlovcu, 9. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća:
Vinka Vrančić, v.r.
