Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-562/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. G. R., OIB:…, iz N., A. M. 57, W., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u O. d.
V. & D. d.o.o. R., protiv tuženog I. V. P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., radi utvrđenja i namirenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2588/2019 od 18. travnja 2023., 9. kolovoza 2023.
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-2588/2019 od 18. travnja 2023. i rješava se: Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kuna[1] , u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.109,23 eura/8.357,49 kuna[2] , u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od 24. veljače 2022. kao nepravovremen.
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se tuženik koji u žalbi ističe da je pobijano rješenje nezakonito, paušalno i neargumentirano. Dalje navodi da je tuženik predmetni trošak naznačio još u samom odgovoru na tužbu u kojem je decidirano naveo da potražuje naznačeni trošak od tuženika, a što prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije imao u vidu, odnosno isto nije uzeo u razmatranje prilikom donošenja rješenja o povlačenju tužbe. Posebno ističe da je u konkretnom slučaju sasvim jasno da nema mjesta primjeni odredbe članka 164. stavak 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), u dijelu prema kojoj se, u slučaju povlačenja tužbe (ukoliko je isto objavljeno na raspravi), može staviti do zaključenja rasprave, sve budući da na raspravi u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije prisustvovala niti jedna stranka predmetnog spora. Stoga bi po mišljenju tuženika u konkretnom slučaju bio primjenjiv dio odredbe članka 164. stavak 8. ZPP- a prema kojem se zahtjev za naknadu troškova, u slučaju povlačenja tužbe može staviti u roku od 15 dana nakon dostave odluke. Dakle, upravo je tuženik u otvorenom zakonskom roku od 15 dana počevši od dana primitka rješenja o povlačenju tužbe to i učinio. Slijedom navedenog, u žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 1.109,23 eura.
3. Žalba je osnovana.
4. Opravdano tuženik u žalbi navodi da je pobijano rješenje nezakonito, odnosno da je donošenjem istog prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, tj. odredbu članka 164. stavak 8. ZPP-a.
5. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud u bitnom navodi da je s ročišta održanog 22. veljače 2022. izostala punomoćnica tužitelja koji izostanak nije opravdala, dok se punomoćnik tuženika udaljio s ročišta odbijajući raspravljati u predmetnoj pravnoj stvari, slijedom čega prvostupanjski sud temeljem članka 164. stavak 8. ZPP-a, smatra kako je zahtjev za naknadu troškova tuženika nepravovremen, a to iz razloga što je povlačenje tužbe objavljeno na raspravi slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe prema kojoj se zahtjev za naknadu troškova (u slučaju povlačenja tužbe), može staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.
6. Prema podacima u spisu nije sporno da je tuženik u zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka zatražio naknadu troška samo i isključivo sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna, uvećanog za PDV od 25 % (625,00 kuna), što predstavlja ukupan iznos od 3.125,00 kuna, a koji zahtjev je prvostupanjski sud nepravilno odbacio kao nepravovremen.
7. Dakle, u okolnostima kada je tuženik već u odgovoru na tužbu postavio zahtjev za naknadu troškova (kao u konkretnom slučaju), prvostupanjski sud je taj zahtjev trebao uzeti u razmatranje prilikom donošenja rješenja o povlačenju tužbe, a što u konkretnom slučaju zbog nepravilne primjene materijalnog prava nije učinio.
8. Pored toga, ovdje je potrebno istaknuti da u konkretnom slučaju iz zapisnika s ročišta održanog dana 22. veljače 2022. proizlazi da je punomoćnik tuženika odbio raspravljati u predmetnoj pravnoj stvari, te je napustio sudnicu, a koja je činjenica utvrđena u samom zapisniku.
9. Tek po izlasku punomoćnika tuženika, a što je sasvim jasno vidljivo iz zapisnika o dinamici samog pripremnog ročišta sud je donio rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.
10. Dakle, neovisno o činjenici da je na pripremno ročište dana 22. veljače 2022. pristupio punomoćnik tuženika, potrebno je istaknuti da je isti odbio raspravljati o predmetu spora, te je napustio sudnicu prije nego li je prvostupanjski sud donio rješenje kojim se smatra da je tužba tužitelja povučena.
11. Imajući u vidu takvu dinamiku događaja, sasvim je jasno i logično da nema mjesta primjeni odredbe članka 164. stavak 8. ZPP-a, u dijelu prema kojoj se, u slučaju povlačenja tužbe (ukoliko je isto objavljeno na raspravi), može staviti do zaključenja rasprave, sve budući da na raspravi u trenutku donošenja pobijanog rješenja nije prisustvovala niti jedna stranka predmetnog spora.
12. Stoga bi u konkretnom slučaju, a što se ističe i u žalbi tuženika primjenjiv bio dio odredbe članka 164. stavak 8. ZPP-a prema kojem se zahtjev za naknadu troškova, u slučaju povlačenja tužbe, može staviti u roku od 15 dana nakon dostave odluke, a što je tuženik u konkretnom slučaju i učinio, tj. svoj zahtjev za naknadu troška postavio je u otvorenom roku od 15 dana počevši od dana primitka rješenja o povlačenju tužbe.
13. Dakle, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je pravovremen, posebno kada se ima u vidu činjenica da je tuženik svoj zahtjev postavio još u odgovoru na tužbu, a u svom zahtjevu postavljenom nakon primitka rješenja o povlačenju tužbe zatražio je naknadu troška samo i isključivo sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna, uvećanog za PDV od 25 % (625,00 kuna), što predstavlja ukupan iznos od 3.125,00 kuna, a koji zahtjev u naznačenom iznosu postavljen i u odgovoru na tužbu.
14. Prema tome, suprotno zaključku prvostupanjskog suda tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u zatraženom iznosu od 414,76 eura/3.125,00 kuna, koji mu je i dosuđen ovim rješenjem.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, pobijano rješenje preinačiti i tuženiku dosuditi pravovremeno zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.109,23 eura/8.357,49 kuna, kao pod točkom I. izreke.
16. Tuženiku su priznati troškovi žalbe u iznosu od 1.109,23 eura/8.357,49 kuna (koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 622,14 eura + PDV 25% (155,54 eura) i troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 331,55 eura), s obzirom na uspjeh u žalbenoj fazi postupka, prema Tbr.10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa).
17. Odluka o žalbenom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a.
U Gospiću, 9. kolovoza 2023.
Sutkinja:
Milka Vraneš, v.r.
