Poslovni broj: Usž-1661/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. d.o.o., T., kojega zastupa opunomoćenica J. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za održivo gospodarenje otpadom, Službe za dozvole i prekogranični promet otpadom, Z., radi gospodarenja otpadom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-790/22-6 od 3. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. kolovoza 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-790/22-6 od 3. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja zaključka Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za održivo gospodarenje otpadom, Službe za dozvole i prekogranični promet otpadom, KLASA: UP/I-351-02/20-131/40, URBROJ: 517-03-2- 1-20-1 od 25. studenog 2020. i poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za održivo gospodarenje otpadom, Službe za dozvole i prekogranični promet otpadom, KLASA: UP/I-351-02/20-131/40, URBROJ: 517-05-2-1-22-5 od 3. veljače 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem utvrđeno je da su se promijenile okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom te se predmetna dozvola ukida, budući da tužitelj nije postupio sukladno zaključku Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za održivo gospodarenje otpadom, Službe za dozvole i prekogranični promet otpadom, KLASA: UP/I-351-02/20-131/40, URBROJ: 517-03-2-1-20-1 od 25. studenog 2020., kojim je tužitelj obaviješten da je pokrenut postupak provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I-351-02/13-11/40, URBROJ: 517- 06-3-1-1-15-19 od 7. prosinca 2015. te je, sukladno članku 88. stavku 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19., dalje: Zakon), pozvan dostaviti dokaze kako su navedeni u predmetnom zaključku.
3. Protiv presude prvostupanjskog upravnog suda, tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga. Kao i u tužbi, iznosi stav da je provjera okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom istekom roka od pet godina nedopuštena i da se protekom roka od pet godina ima smatrati da dodijeljena dozvola za gospodarenje otpadom vrijedi i dalje pa da je za eventualnu novu provjeru potrebno pokrenuti novi postupak po službenoj dužnosti i odrediti novi rok do kojeg se isto ima učiniti. Navodi da je on zaključak tuženika, kojim se utvrđuje da je potrebno obaviti provjeru okolnosti vezano uz valjanost dozvole za gospodarenje otpadom, zaprimio 7. prosinca 2020., a da je tada već istekao petogodišnji rok u smislu članka 96. stavka 2. Zakona. Smatra da se postupanjem tuženika ugrožavaju njegova prava i interesi te se direktno zadire u njegovo pravo na obavljanje registrirane djelatnosti na tržištu, na ostvarivanje prihoda, plaćanje plaća radnicima te na plaćanje javnih davanja. Mišljenja je da pobijana presuda ne udovoljava zahtjevu dostatnosti, relevantnosti i uvjerljivosti razloga kojima se prvostupanjski sud vodio u donošenju presude. Predlaže ovom Sudu ukinuti pobijanu presudu i sam riješiti stvar, a podredno vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe važećih propisa. Ističe da je tijekom upravnog postupka postupao in favorem tužitelju na način da mu je ostavio gotovo godinu dana za dostavu dokumentacije (financijsko jamstvo i usklađeni Elaborat gospodarenja otpadom), uz napomenu da je cijelo to vrijeme tužitelj imao važeću dozvolu za gospodarenje otpadom i mogao je obavljati svoju registriranu djelatnost. Predlaže odbiti žalbu tužitelja u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Sukladno odredbama članka 96. stavka 2. Zakona, provjeru okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom i dozvolom za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije provodi po službenoj dužnosti tijelo iz članka 85. ovoga Zakona najmanje jednom u pet godina. Stavkom 3. istog članka propisano je da tijelo koje provodi provjeru okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije zaključkom obavještava stranku o pokrenutom postupku i daljnjem tijeku postupka i poziva stranku da dostavi odgovarajuću dokumentaciju i dokaze. Člankom 101. stavkom 1. Zakona propisano je da će Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo rješenjem ukinuti ili poništiti dozvolu i privremenu dozvolu, ako Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo, utvrdi da osoba koja je ishodila dozvolu ne ispunjava propisane uvjete ili obveze. Odredbom članka 77. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.) propisano je da kad se nalaže izvršenje neke radnje, zaključkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti.
8. Slijedom navedenog, tužitelju je predmetnim zaključkom naloženo da u roku od 30 dana od primitka zaključka dostavi: dokaz o imenovanju odgovorne osobe i dokaz o zaposlenju te osobe kod podnositelja zahtjeva (ugovor o radu ili informacija o radno pravnom statusu), elaborat iz članka 90. Zakona i dokaz o financijskom jamstvu propisan člankom 99. Zakona, te je stranka upoznata s posljedicama propuštanja dostave istih u roku.
9. Člankom 89. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 14/19., u daljnjem tekstu: ZID ZOGO) propisano je da osoba koja na dan stupanja na snagu ZID ZOGO ima ishođenu dozvolu za gospodarenje otpadom dužna je pribaviti i dostaviti tijelu koje je izdalo dozvolu za gospodarenje otpadom financijsko jamstvo ili drugi odgovarajući ekvivalentni financijski instrument iz članka 48. istog Zakona u sklopu postupka provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom. Nadalje, stavkom 2. istog članka tog Zakona propisano je da ako osoba koja na dan stupanja na snagu ZID ZOGO ima ishođenu dozvolu za gospodarenje otpadom ne ispuni obvezu pribavljanja i dostave financijskog jamstva ili drugog odgovarajućeg ekvivalentnog financijskog instrumenta iz članka 48. istog Zakona u sklopu postupka provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom, nadležno tijelo koje je izdalo dozvolu za gospodarenje otpadom istu će ukinuti.
10. Člankom 101. stavkom 1. točkom 1. Zakona je propisano da će Ministarstvo rješenjem ukinuti ili poništiti dozvolu, između ostalog, ako utvrdi da osoba koja je ishodila dozvolu ne ispunjava popisane uvjete ili obaveze.
11. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj, što i ne osporava, nije postupio sukladno zaključku, budući da ni do dana donošenja osporenog rješenja nije dostavio financijsko jamstvo iz članka 89. Zakona, ni elaborat gospodarenja otpadom iz članka 90. Zakona, iako sam tužitelj navodi da je došlo do rekonstrukcije cijelog pogona na predmetnoj lokaciji, o čemu je bio dužan obavijestiti tijelo koje mu je izdalo dozvolu u roku od 15 dana od kada je promjena nastupila, sukladno članku 97. stavku 1. ZID ZOGO-a.
12. Nasuprot navodima tužitelja, iz ovdje mjerodavnog Zakona ne proizlazi da se provjera okolnosti koje utječu na valjanost dozvole za gospodarenje otpadom mora, ne samo započeti, već i završiti unutar perioda od pet godina od izdavanja iste, imajući u vidu članak 96. stavak 2. Zakona koji propisuje da se predmetna provjera provodi po službenoj dužnosti najmanje jednom u pet godina. Stoga, činjenica da je tužitelj osporeni zaključak zaprimio 7. prosinca 2020., koji je zapravo zadnji dan važenja dozvole izdane 7. prosinca 2015., nije od utjecaja na zakonitost osporenog zaključka i osporenog rješenja. Predmetna dozvola ukinuta je tek osporenim rješenjem od 3. veljače 2022. pa je tužitelj imao vremena čak 14 mjeseci da postupi po pozivu tijela iz predmetnog zaključka. Tijekom tog perioda je imao važeću dozvolu za gospodarenje otpadom iako nije udovoljio zakonskim preduvjetima za produženje njene valjanosti pa zbog primitka zaključka pred istek valjanosti dozvole nije trpio ikakvu štetu.
13. Ovdje treba dodati da ratio legis odredbe članka 96. stavka 2. Zakona nije zaštita stranaka od „nepravovremenog“ provođenja odgovarajućih postupaka propisanih Zakonom, već smisao te odredbe valja sagledati u kontekstu područja primjene predmetnog Zakona, a to je utvrđivanje mjera za sprječavanje ili smanjenje štetnog djelovanja otpada na ljudsko zdravlje i okoliš na način da se smanji količina otpada u nastanku i/ili proizvodnji te uređenje gospodarenja otpadom bez uporabe rizičnih postupaka po ljudsko zdravlje i okoliš, uz korištenje vrijednih svojstava otpada (članak 1. stavak 1. Zakona).
14. Stoga, i po ocjeni ovog Suda, ispunjeni su, mjerodavnim Zakonom propisani uvjeti za ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom, a u odnosu na koju odluku su osporenim rješenjem i prvostupanjskom presudom dani valjani i dostatno obrazloženi razlozi.
15. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava i pravila sudskog postupka, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.
17. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. kolovoza 2023.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
