Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-401/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., … , OIB: …, kojeg zastupa odvjetnica M. L. iz Z., protiv tuženika P. banke Z. d.d. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa odvjetnik K. L. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8941/2019-33 od 31. siječnja 2022., u sjednici održanoj 9. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8941/2019-33 od 31. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8941/2019-33 od 31. siječnja 2022., odlučeno je:

" I Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe i dijelovi ugovornih odredaba članka 4, članka 6 i članka 7 ugovora o kreditu broj 9011899870 od 14. rujna 2006. godine koji je potvrđen 20. rujna 2006. godine od strane javnog bilježnika I. A. iz Z., posl.broj: … između tužitelja M. G. kao korisnika kredita i tuženika P. banke Z. d.d. sa druge strane, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice.

II. Nalaže se tuženiku P. banci Z. d.d. da tužitelju M. G. isplati iznos od 15.175,79 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamata koje teku na svaki pojedini iznos i to na iznos od:

191,98 kn od 5. kolovoza 2007. godine,

191,70 kn od 15. rujna 2007. godine,

188,35 kn od 15. listopada 2007. godine,

187,57 kn od 5. studenog 2007. godine,

188,48 kn od 5. prosinca 2007. godine,

188,61 kn od 5. siječnja 2008. godine,

326,72 kn od 5. veljače 2008. godine,

335,18 kn od 5. ožujka 2008. godine,

331,04 kn od 5. travnja 2008. godine,

321,07 kn od 5. svibnja 2008. godine,

321,83 kn od 5. lipnja 2008. godine,

318,76 kn od 5. srpnja 2008. godine,

311,50 kn od 5. kolovoza 2008. godine,

311,70 kn od 5. rujna 2008. godine,

315,79 kn od 5. listopada 2008. godine,

331,42 kn od 5. studenog 2008. godine,

321,62 kn od 5. prosinca 2008. godine,

338,65 kn od 5. siječnja 2009. godine,

335,33 kn od 5. veljače 2009. godine,

335,83 kn od 5. ožujka 2009. godine,

326,08 kn od 5. travnja 2009. godine,

325,37 kn od 5. svibnja 2009. godine,

319,82 kn od 5. lipnja 2009. godine,

313,47 kn do 5. srpnja 2009. godine,

310,99 kn od 5. kolovoza 2009. godine,

311,26 kn od 5. rujna 2009. godine,

306,80 kn od 5. listopada 2009. godine,

303,68 kn od 5. studenog 2009. godine,

304,27 kn od 5. prosinca 2009. godine,

305,11 kn od 5. siječnja 2010. godine,

299,02 kn od 5. veljače 2010. godine,

295,71 kn od 5. ožujka 2010. godine,

299,21 kn od 5. travnja 2010. godine,

296,41 kn od 5. svibnja 2010. godine,

299,46 kn od 5. lipnja 2010. godine,

309,94 kn od 5. srpnja 2010. godine,

299,44 kn od 5. kolovoza 2010. godine,

314,56 kn od 5. rujna 2010. godine,

305,49 kn od 5. listopada 2010. godine,

294,48 kn od 5. studenog 2010. godine,

247,50 kn od 5. prosinca 2010. godine,

254,23 kn od 5. siječnja 2011. godine,

247,32 kn od 5. veljače 2011. godine,

243,18 kn od 5. ožujka 2011. godine,

236,83 kn od 5. travnja 2011. godine,

240,16 kn od 5. svibnja 2011. godine,

208,64 kn od 5. lipnja 2011. godine,

202,42 kn od 5. srpnja 2011. godine,

224,17 kn od 5. kolovoza 2011. godine,

176,08 kn od 5. rujna 2011. godine,

159,57 kn od 5. listopada 2011. godine,

156,44 kn od 5. studenog 2011. godine,

152,93 kn od 5. prosinca 2011. godine,

153,66 kn od 5. siječnja 2012. godine,

154,00 kn od 5. veljače 2012. godine,

151,54 kn od 5. ožujka 2012. godine

i 133,38 kn od 4. travnja 2012. godine, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 10.760,00 kn s zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2022. godine do isplate sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 14. rujna 2006., a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te isplata stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredbi sa zakonskim zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu radi kupnje stana za osobne potrebe, dana 14. rujna 2006., te je utvrđeno da je kreditor odobrio korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 55.400,00 CHF, a obračunato je prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Utvrđeno je da bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30 % godišnje, s rokom otplate 120 mjeseci, sve sukladno članku 1, 2, 4 i 7. Ugovora, kao i da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 4. travnja 2012.

7. Prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti odredaba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se u tužbi pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanjima ugovornih odredaba ugovora o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su banke, među kojima i tuženik sklapale s potrošačima, a što je tužitelj u određenom vremenskim razdobljima u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj: Revt-294/2014.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP).

9. Osim toga i člankom 502 c ZPP je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 12. lipnja 2019.

11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano zbog promjenjive kamatne stope iznos od 15.175,79 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 , 126/21, 114/22 i 156/22– u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP.

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

13.1. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

13.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o tim rizicima, ali nije predložio dokaze na tu okolnost, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (12. lipnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

16. Kako je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, to je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1.ZPP.

Dubrovnik 9. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi,v.r.