Poslovni broj Gž-427/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. C. iz B., OIB: ..., zastupan po punomoćnici I. T. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P- 1246/2022 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-1246/2022 od 12. siječnja 2023. u točkama I. i III. izreke uz istovremeni ispravak tako da u točki III. izreke, redak šesti treba izostaviti riječi „…za osam postotnih poena a u ostalim odnosima …“.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 27. ožujka 2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, a solemniziranog dana 28. ožujka 2006. od strane javnog bilježnika V. P. pod brojem OU-325/06 (dalje Ugovor o kreditu) u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

1.1. U točki II. izreke presude (pravilno je o tome trebalo odlučiti rješenjem) utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva iz točke IV gdje se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 787,60 eur / 5.934,19 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.537,46 eur / 11.584,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2023. do isplate dok je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 1.560,42 eur / 11.757,00 kn[1] .

2. Protiv prvostupanjske odluke žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP).

3. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke, s prijedlogom da se presuda u tom pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosude zatraženi troškovi, uključujući i trošak žalbe.

4. Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio presude iz točki I. i III. izreke, predlažući da se odluka u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te potražuje troškove postupka uključujući i trošak sastava žalbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu - odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude.

7.1. O tome je zahtjevu preostalo za odlučiti nakon što je ranijom odlukom ovoga suda poslovni broj Gž-1895/2021od 9. studenog 2022. potvrđena ranija presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-76/2020 od 16. lipnja 2021. u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu koja se odnosi na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.110,97 eur / 23.439,60 kn[1] sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama (restitucijski zahtjev po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli) te nakon što je nepobijanom točkom II. izreke predmetne prvostupanjske presude poslovni broj P-1246/2022 od 12. siječnja pravomoćno odlučeno da je tužba povučena za iznos od 787,60 eur / 5.934,19 kn[1] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (restitucijski zahtjev po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi).

8. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom i kreditorom sklopio dana 27. ožujka 2006. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 01/06, u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 31.722,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja kredita od sedam godina, s ugovorenom valutnom klauzulom kojom je glavnica vezana za valutu švicarski franak u članku 6. Ugovora o kreditu te je između ostalog u članku 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,80% godišnje ali je ista tijekom postojanja ugovorne obveze bila mijenjana u skladu s jednostranim odlukama tuženika odnosno banke. Nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen 15. travnja 2013.

9. Kod odlučivanja o osnovanosti preostalog deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) te cijeneći odredbu o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

10. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštena a time i ništetna jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo pa činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

11. Stoga, sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti osporene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, u skladu sa dispozicijom tužitelja utvrđuje djelomično povlačenje tužbe za isplatu iznosa od 787,60 eur / 5.934,19 kn[1] (restitucijski zahtjev po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) dok o troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

12. U donošenju presude u pobijanom dijelu nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da presuda u dijelu koji pobija tuženik nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

12.1. Bez osnova tuženik u žalbi ukazuje da je presuda u pobijanoj točki I. izreke nerazumljiva (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) jer da nije konkretizirana odredba čije se utvrđenje ništetnim traži. Naime, iz sadržaja tog dijela izreke proizlazi da je tužitelj tražio a sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom cijele odredbe članka 2. Ugovora o kreditu, uz dodatno navođenje da se ista odredba odnosi promjenjivu kamatnu stopu.

12.2. Bez osnova tuženik u žalbi ukazuje da je odluka o troškovima postupka iz pobijane točke III. izreke presude nerazumljiva (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Prvostupanjski je sud očitom omaškom u pisanju kod određivanju visine kamatne stope koja teče na dosuđeni iznos troškova postupka, uz pravilno određivanje uvećanja za „ …tri postotna poena…“, napisao „…za osam postotnih poena a u ostalim odnosima …“, koju omašku u pisanju je ovaj sud ispravio primjenom odredbe članka 342. ZPP-a kao u izreci ove presude.

12.3. Tuženik neosnovano u žalbi tvrdi kako je tužbom trebala biti obuhvaćena i sudužnica iz Ugovora o kreditu (V. C.), kao nužni i jedinstveni suparničar, pa kako je to izostalo a sud nije pozvao tužitelja na otklanjanje procesnih nedostataka, time da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi člankom 109. i člankom 201. ZPP-a. To iz razloga što navedena osoba nije stranka Ugovora o kreditu budući da sukladno članku 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Stoga, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi stranke predmetnog Ugovora o kreditu su samo tužitelj kao korisnik kredita te tužena banka kao kreditor, pa sudužnik nije morao biti obuhvaćen tužbom u smislu članka 201. ZPP-a.

12.4. Žalbeni navodi kojima tuženik upire na nepostojanje pravnog interesa tužitelja za traženje samo deklaratorne zaštite čime posljedično ukazuje na učin bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 187. stavak 2. ZPP-a, nisu osnovani. Sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima. Stoga, tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.

13. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za pitanje pravne valjanosti sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, koje je pitanje sud prvog stupnja riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

14. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Zagrebačka banka d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

15. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka a niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio ijednog dokaza da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe na određivanje njegove obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa u takvim okolnostima nije primjenjiva odluka Ustavnog suda broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022., već odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-5457/2021 od 30. lipnja 2022.

17. Bez osnova tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj nije dokazao da bi imao status potrošača kada se ima u vidu sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu (članak 5.) prema kojem je namjena kredita kupovina motornog vozila kojeg je tužitelj kupio kao fizička osoba, ujedno cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio nijednog dokaza, pa proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu rješavanja privatnog pitanja, slijedom čega tužitelj ima status potrošača u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/03, kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

18. U pogledu odluke o troškovima postupka neosnovane su žalbe i tuženika (u odnosu na usvajajući dio iz točke III. izreke) i tužitelja (u odnosu na odbijajući dio iz točke IV. izreke).

18.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa), sud prvog stupnja odmjerio je vrstu i visinu troškova priznatih tužitelju kao nužnih i potrebnih za vođenje parnice. Na ročištima od 21. travnja 2021. i 21. prosinca 2022. raspravljalo se o glavnoj stvari (Tbr. 9. točka 1. Tarife) dok podnesak od 20. listopada kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu te podnesak od 2. ožujka 2021. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljene vještaka, pripadaju kategoriji obrazloženih podnesak predviđenih Tbr. 8. točka 1. Tarife, pa je u pogledu ovih radnji neosnovana žalba tuženika.

18.2. Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilnom primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, tužitelju nisu priznati troškovi za radnje koje se navode u njegovoj žalbi budući da se ne radi radnjama koje su bile nužne za vođenje parnice (dostava punomoći, požurnica, zahtjev za zakazivanjem ročišta i za dostavom vještačkog nalaza) dok su troškovi uplate bili vidljivi u evidencijama računovodstva. Vezano za žalbu koju je tužitelj uložio na presudu od 18. lipnja 2021. treba reći da je tužitelj sa istom djelomično uspio samo u pogledu dijela (odbijenog) tužbenog zahtjeva sa manjom visinom vrijednosti novčane tražbine, radi čega je visina troškova za sastav žalbe valjano odmjeren te uključuje u sebi i pristojbu na žalbu.

18.3. Osnovano se žalbom tužitelja ukazuje da je isti, nakon djelomičnog povlačenja tužbe za isplatu iznosa od 787,60 eur / 5.934,19 kn[1] , u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a ne kako to sud prvog stupnja utvrđuje sa 60% uspjeha, radi čega nije bilo mjesta primjeni odredbe stavka 2. već stavka 1. članka 154. ZPP-a prilikom odlučivanja o troškovima postupka koji pripadaju tužitelju.

18.4. Međutim, kako je tuženik pravovremeno u odnosu na povučeni dio tužbe zatražio troškove postupka, koji mu pripadaju sukladno članku 158. stavak 1. ZPP-a, prema ocjeni ovog suda istome bi pripadao iznos troškova koji je podudaran sa iznosom troškova za koliko je sud prvog stupnja umanjio trošak pripadajući tužitelju, pogrešno ocijenivši da su stranke u postupku svaka djelomično uspjele u sporu.

18.5. Stoga je odluku o troškovima postupka trebalo potvrditi, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti.

19. Radi svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a.

20. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.