Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 4 Gž-781/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz S. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. B. M., odvjetnica u S. B., protiv tuženika R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-371/2021-15 od 29. srpnja 2022., dana 8. kolovoza 2023.,
r i j e š i o je
Uvažava se žalba tužiteljice M. S., preinačuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-371/2021-15 od 29. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i rješava:
Odbija se tuženik R. A. d.d. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u povodu preinačene tužbe tužiteljice M. S. od 15. listopada 2021. za preplaćene kamate, u svoti od 625,00 kuna/82,95 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2022. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva za preplaćene kamate a pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u svoti od 625,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2022. dok je pod točkom III. izreke tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u svoti od 1.000,00 kn. 2. Protiv prvostupanjskog rješenja, u dijelu pod točkom II. izreke, žali se tužiteljica "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom, prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. U ovom je predmetu tužiteljica 24. lipnja 2021. podnijela protiv tuženika tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 15. rujna 2005. kojeg je sklopila sa kreditorom, tuženikom i to u dijelu kojim je iskazana kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita a način otplate u jednakim i mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem za dan dospijeća dok je podneskom od 15. listopada 2021. preinačila tužbeni zahtjev tako, da traži i preplaćene kamate po označenom ugovoru kao i ništetnost ugovornih odredbi gdje je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva.
5. Podneskom od 7. ožujka 2022. je tužiteljica povukla tužbu u dijelu kojim se tužbeni zahtjev odnosi na preplaćene kamate i ustrajala kod tužbenog zahtjeva s naslova preplate na temelju valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.
6. Zbog toga je prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 142/22- dalje: ZPP), budući da je tuženik podneskom od 15. srpnja 2022. izjavio kako se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe, utvrdio kako je tužba za preplaćene kamate povučena te potom obredio tuženiku trošak koji se odnosi na sastav podneska od 5. siječnja 2022. po Tbr. 8 toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22. - dalje Tarifa) i trošak sastava podneska od 15. srpnja 2022. također po Tbr. 8. toč. 1. Tarife uz trošak poreza.
7. Tužiteljica je preinačila tužbu tako da je uz postavljeni zahtjev, podneskom od 15. listopada 2021. zatražila i utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredite kao i isplatu preplaćenih svota zbog ove ugovorne odredbe.
8. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. je zauzeto pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima -„Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 (članak 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima -"Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/96, 91/96, 112/99, 88/01) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
9. Dakle, u vrijeme preinake predmetne tužbe bi zastara za preinačeni dio tužbe počela teći tek pravomoćnošću sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
10. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine, te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.
11. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“
12. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka, tek je donošenjem ovog objedinjenog mišljenja tužiteljici postala poznata izmjena pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH glede početka tijeka zastare za njezin zahtjev iz preinačene tužbe, zbog čega je podneskom od 7. ožujka 2022. povukla tužbu u tom dijelu.
13. Tako bi, s obzirom na izmjenu sudske prakse nametanje plaćanja sudskih troškova nastalih uslijed preinake tužbe za tužiteljicu predstavljao prekomjeran teret odnosno, nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) a tužiteljica iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti svoj neuspjeh u Europski sud za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv parnici (primjerice,
Hrvatske).
14. Tako odluka o naknadi troškova parničnog postupka predstavlja ograničenje odnosno, miješanje u konvencijska prava te se u ovom slučaju radi o opravdanom razlogu uslijed kojega tužiteljica nije mogla predvidjeti svoj neuspjeh s obzirom na izmjenu sudske prakse.
15. Kako je prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/2013, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023) pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno, sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela Županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda treba zaključiti kako ne postoje razlozi na obvezivanje tužiteljice naknaditi troškove suprotnoj strani.
16. Slijedom iznijetog pobijani dio prvostupanjske odluke predstavlja prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, niti postoje drugi važni razlozi koji se mogu pripisati tužiteljici za preinaku tužbe i njezino povlačenje preinačenog dijela tužbe pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužiteljice, preinačen pobijani dio prvostupanjskog rješenja i odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nastalog u povodu preinačenog zahtjeva tužiteljice.
U Zagrebu 8. kolovoza 2023.
Sutkinja:
Željka Rožić Kaleb, v.r.
