1

Poslovni broj: Gž R-1760/2021-

Poslovni broj: Gž R-1760/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

               R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Centar D. iz Z.,  OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2563/2019-34 od 2. prosinca 2021., 5. veljače 2024.,

      r i j e š i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2563/2019-34 od 2. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženika od 29. studenog 2021. protiv rješenja prvostupanjskog suda o pristojbi broj Pr-2563/2019 od 15. studenog 2021.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati kao osnovan njegov prigovor i rješenje o pristojbi u cijelosti ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje, odlučujući o prigovoru tuženika protiv rješenja o pristojbi od 15. studenog 2021. kojim je tuženiku naloženo platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 400,00 kn za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn za prvostupanjsku presudu u iznosu od 400,00 kn i za žalbu protiv presude u iznosu od 1.040,00 kn odnosno ukupno 2.040,00 kn.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio u cijelosti kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o postupku iz radnog odnosa u kojem tužiteljica od tuženika kao svog poslodavca traži isplatu razlike plaće, da tuženik, u ovoj parnici nije oslobođen od plaćanje sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 dalje ZSP), te da je tuženik stoga u obvezi platiti sudske pristojbe za navedene podneske i odluku suda.

7. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost u primijeni materijalnog prava, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda smatra da je u ovom parničnom postupku oslobođen od plaćanja pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a te navodi da je pravna osoba koja je u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske, da predmetni spor, u kojem tužiteljica traži isplatu razlike plaće od tuženika ukazuje da se radi o sporu iz obavljanja tuženikovih javnih ovlasti iz područja obrazovanja, slijedom čega smatra da je njegov prigovor protiv rješenja o pristojbi u cijelosti osnovan.

8. Prema shvaćanju ovoga suda u predmetnom parničnom postupku u kojem tužiteljica protiv tuženika kao svog poslodavca traži isplatu razlike plaće tuženik nije tijelo koje obavlja javne ovlasti jer se ne radi o postupku proizašlim iz obavljanja tih (javnih) ovlasti u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a, pa tuženik u konkretnom slučaju nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

9. Naime radi se o sporu proizašlom zbog nepoštivanja mjerodavnog kolektivnog ugovora u odnosu na visinu plaće u kojem tužiteljica tvrdi da joj tuženik, kao poslodavac nije pravilno obračunao plaću na koju ima pravo.

              10. S tim u vezi neosnovane su žalbene tvrdnje da je tuženik u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske, pa da je tuženik oslobođen od plaćanja pristojbi u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 1. ZSP-a, jer je u ovoj parnici pasivno legitimiran tuženik kao poslodavac tužiteljice.

              11. U ovoj parnici tužiteljica je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 3. ZSP-a oslobođena od plaćanja sudske pristojbe što znači da nema obveze tužiteljice za plaćanje sudske pristojbe za tužbu (koju je podnijela tužiteljica) i za presudu dok obveza tuženika za plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu i za žalbu protiv presude, u situaciji kada tuženik nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a je izvorna obveza tuženika.

              12. Tužiteljica je u cijelosti pravomoćno uspjela u ovoj parnici pa stoga u primjeni odredbe čl. 13. st. 1. ZSP-a prema kojoj, kada stranka koja je oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi.

              13. Stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

              14. Slijedom navedenog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 5. veljače 2024.

Sudac

Duško Abramović v.r.