REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž 11/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Novi Sindikat, Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Radničko vijeće P. d.d., K., kojeg zastupaju punomoćnici D. M. i M. P., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda D. M. i M. P. u K., radi poništenja izbora za radničko vijeće, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 8. P-12/2023-13 od 21. srpnja 2023., u sjednici održanoj 7. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 8. P-12/2023-13 od 21. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja (toč. I. izreke) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Poništavaju se izbori za Radničko vijeće P. d.d. provedeni 13. lipnja 2023. kod poslodavca P. d.d., K., OIB: … .
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
Odlukom o troškovima spora (toč. II. izreke) naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 796,00 eura (5.997,46 kuna).
2. Protiv navedene presude suda prvog stupnja žalbu je podnio tužitelj zbog svih dopuštenih žalbenih razloga posebno naglašavajući postojanje bitne povrede postupka ostvarene time što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama prostoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naložilo plaćanje troškova postupka tužitelju.
Zahtjeva i naknadu troškova žalbe.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja.
3.1. U odgovoru na žalbu tuženik detaljno osporava osnovanost svakog pojedinog žalbenog prigovora i predlože njeno odbijanje i potvrđivanje prvostupanjske presude uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Postupajući po odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP, ovo vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije našlo da bi u donošenju pobijane presude bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Pobijana presuda ima vrlo jasne, logične, neproturječne i uvjerljive razloge zbog čega se u svemu može ispitati. Stoga u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tužitelj navodima žalbe.
6.1. Nije ostvarena ni bitna povreda postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP, na koju sadržajem žalbe upire tužitelj.
6.2. Predmet ovog spora je zahtjev za poništenjem izbora za Radničko vijeća P. d.d. provedeni 13. lipnja 2023. kod poslodavca P. d.d., koji tužitelj temelji na tvrdnjama o nepravilnosti broja iskorištenih i neiskorištenih listića prema Zapisniku o prethodnim rezultatima izbora zbog čega da je došlo do nezakonite dispozicije s najmanje 124 glasačka listića što je imalo utjecaje na rezultate provedenih izbora.
6.3. Sud prvog stupnja pravilno i jasno obrazlaže temeljnu postavku ovoga spora te procesnu poziciju stranaka (u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Gž- 32/2005 od 5. prosinca 2005., Gž-4/2022 od 16. ožujka 2022.), navodeći kako iz odredbe članka 162. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR), proizlazi da je za osnovanost zahtjeva za poništenje izbora za radničko vijeće potrebno kumulativno ispunjenje zakonskih pretpostavki: moraju postojati teške povrede obveza propisanih ZR o provođenju izbora za radničko vijeće te uzročno posljedična veza između tih povreda (bez obzira na to koliko teške bile) i rezultata izbora, tj. da bi rezultati izbora bili drugačiji da predmetnih povreda nije bilo, pri čemu je teret dokaza postojanja ovih pretpostavki na tužiteljima (članak 7. stavak 1. u svezi članka 219. stavka 1. ZPP), odnosno onoj strani koja tvrdi da postoje povrede koje su utjecale na rezultate izbora ili zbog čijeg postojanja su rezultati izbora drugačiji i nepovoljniji za njih.
6.4. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (u bitnom) na temelju zaključka suda kako tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je prilikom izbora za radničko vijeće društva P. d.d., K. došlo do teške povrede obveze iz ZR o provođenju izbora za radničko vijeće pa posljedično tome nije dokazao da bi došlo do teške povrede obveze iz ZR koja bi utjecala na rezultate predmetnog Izbornog procesa. Naime, tužitelj do zaključenja glavne rasprave, osim dokaza koje je dostavio u prilog tužbi, nije predložio niti jedan drugi dokaz na okolnost svojoj tvrdnji da su se u izbornim materijalima pojavili „nepostojeći a važeći glasački listići“.
6.5. S obzirom na to da je tužitelj taj koji je u ovoj parnici morao dokazati da su oba uvjeta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kumulativno ispunjena u smislu odredbe čl. 162. st. 1. ZR, dok nasuprot tome tuženik navedeno nije morao dokazivati, ovaj sud smatra kako je pravilno obrazloženje suda prvog stupnja u odnosu na zaključak da „tužitelj niti na koji način nije dokazao svoje tvrdnje koje je isticao tijekom postupka imajući u vidu odredbu članka 7. stavka 1. ZPP“ te pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP).
6.6. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naglasio da je „(…) zakonodavac u Zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku (…)“ te obrazložio kako je „(…) osnovno načelo parničnog postupka načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje prijeporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako koja od stranaka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano). To znači da pravila o teretu dokazivanja (članak 221a. ZPP) obvezuju ovaj sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, ovdje tužitelj, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava (…)„
6.7. S obzirom na sadržaj prigovora tužitelja pravilnoj primjeni pravila o teretu dokazivanja, obrazloženju suda prvog stupnja valja dodati kako prema shvaćanju ovoga suda pravilna primjena pravila o teretu dokazivanja pretpostavlja da je sud u postupku proveo sve predložene dokaze. Međutim, pozivanje na pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja pripada onoj strani na kojoj je bio teret dokaza i na čiju štetu je to pravilo primijenjeno pod uvjetom da je sud propustio provesti one dokaze koje je ona predložila (ali ne i dokaze koje je predložila protivna parnična strana).
6.8. U konkretnom slučaju sud je proveo sve dokaze koje je prema prijedlogu tužitelja bio dužan provesti, a obrazloženjem žalbenog razloga tužitelj nije doveo u sumnju pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja. Naime, u žalbi tužitelj navodi kako je predložio uvid u isprave koje je posjedovao (i priložio tužbi) te da u vrijeme podnošenja tužbe nije znao postoji li uopće drugi izborni materijali. Međutim, da je izvođenje dokaza „uvid u sve glasačke listiće s pripadajućim kovertama i dokazima o dostavi“ predložio tuženik u odgovoru na tužbu (toč. VI.), a potom i „uvid u kompletan izborni materijal“ na pripremnom ročištu (str.2., pasus 3. zapisnika) te da sud ove dokaze nije proveo iako je na pripremnom ročištu odlučio provesti sve dokaze iz tužbe i odgovora na tužbu. Međutim, pri činjenici da se tužitelj izričito usprotivio provedbi dokaza koje je predložio tuženik (zapisnik s pripremnog ročišta – list 60., pasus 4. ) te da je odustao od saslušanja svjedoka D. Č. i M. N. (na okolnost izbornog procesa koji bi bili od značaja za rezultate izbora) koje je sam predložio na ročištu od 11. srpnja 2023., ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravila ZPP o provođenju dokaza i teretu dokazivanja.
6.9. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako postoji proturječnost u iskazu svjedokinje Đ. M. treba navesti kako je tome iskazu sud prvog stupnja poklonio vjeru ocijenivši ga vjerodostojnim te da je i po ocjeni ovoga suda riječ o iskazu osobe koja je imala neposredna sveobuhvatna saznanja o izbornom procesu i koja je u svom iskazu dosljedno, jasno i nedvosmisleno reproducirala cjelokupan proces izbornog postupka. Stoga se u odnosu na žalbeni navodi o tome kako postoji „kolizija“ između ranijeg odgovora na pisani prigovor tužitelja i iskaza svjedokinje tužitelju, prije svega, napominje da je imao mogućnost svjedokinji postavljati pitanja na ročištu na kojem je davala svoj iskaz i na taj način otkloniti sve (eventualne) nejasnoće u njenom iskazu. Tužitelj se nije koristio pravom postavljanja pitanja svjedokinji. Osim toga, po shvaćanju ovoga suda, eventualna „kolizija“ samog iskaza s nekim očitovanjem svjedokinje danim izvan ove parnice ne čini njen iskaz proturječnim, pa je žalbena tvrdnja o proturječnosti iskaza ocijenjena neutemeljenom.
7. Dakle, zaključno u odnosu na žalbene prigovore bitnih povreda postupka treba navesti kako u pobijanoj presudi ne postoje razlozi koji bi onemogućili njeno ispitivanje te nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje u žalbi ukazuje tužitelj.
8. Nadalje, kroz prigovore bitnih povreda tužitelj zapravo podredno izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem. Međutim, po ocjeni ovoga suda sve činjenice relevantne za odluku u ovoj pravnoj stvari utvrđene su pravilno (u skladu s pravilno primijenjenim procesnim pravilima čl. 7. st. 1. čl. 8. ZPP kao i čl. 219. st. 1. te čl. 221.a ZPP).
9. U ovoj pravnoj stvari pravilno je primijenjeno materijalno pravo.
9.1. Ovaj sud smatra nepotrebnim reproducirati sve činjenične tvrdnje stranaka kao ni sva činjenična utvrđenja suda s obzirom na to: a) da ih je sam tužitelj u nekoliko navrata mijenjao (uključujući i nove brojke po prvi put iznesene u žalbi), b) da je za ovaj spor odlučno da tužitelj zapravo osporava podatke (rezultate izbora) iskazane u Zapisniku o prethodnim rezultatima izbora za Radničko vijeće od 14. lipnja 2023. a ne i rezultate iskazane u Zapisniku o konačnim rezultatima izbora za Radničko vijeće od 20. lipnja 2023., c) da tužitelj nije doveo u pitanje valjanost i usklađenost podataka u konačnim rezultatima te naročito d) s obzirom na to da u pogledu relevantnog broja (važeći glasački listići) i broja glasova koji su osvojile pojedine liste nema razlike u podacima između Zapisnika o prethodnim rezultatima i Zapisnika o konačnim rezultatima.
9.2. Za potrebe ovog žalbenog postupka relevantno je da rezultati prvostupanjskog postupka pokazuju (što tužitelj i ne osporava) kako kod unošenja podataka u Zapisnik o prethodnim rezultatima zbog pogreške u pisanju pedeset i četiri nevažeća glasačka listića nisu upisana kod broja radnika koji su glasali. Navedeno se može vrlo lako potvrditi tako da se pribroji taj broj listića broju od 1396 radnika koji su glasali. Ovo zajedno čini zbroj od 1450 listića koji zajedno s 1780 neupotrjebljenih listića i 70 listića koji su se nalazili kod glasača (koji su ih primili preporučenom poštom, a do dana izrade Prethodnih rezultata nisu vratili poslodavcu) zbog čega nisu pribrojani kod izrade Prethodnih rezultata, (kako to propisuje Pravilnik čl. 13. st.5) činilo ukupan zbroj listića od 3300, koliko ih je i tiskano.
9.3. Dakle, jedini propust koji je utvrđen u ovom postupku jest pogrešan upis 54 glasačka listića u Zapisnik o prethodnim rezultatima. Ona sama po sebi ne znači bilo kakvu ozbiljnu povredu izbornog postupka, to tim više što su Prethodni rezultati točni s obzirom na iskazani broj glasova koji je pojedina lista dobila, pa je i tamo navedeni prikaz broja glasova koje je pojedina lista dobila u potpunosti pravilan. Pritom, ovaj sud smatra kako u situaciji kada Konačni rezultati sadrže pravilan i potpun prikaz svih glasačkih listića (uključujući i one tužitelju sporne) Prethodni rezultati ne mogu imati utjecaj na pravilnost i zakonitost Izbornog procesa.
9.4. Konačno, žalbena tvrdnja da pojedini glasački listići nisu imali serijski broj nije relevantna za ovaj žalbeni postupak zbog toga što nije istaknuta niti jednom tijekom prvostupanjskog postupka, nego tek po prvi put u predmetnoj žalbi.
10. Slijedom svega iznesenog, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. 1. izreke.
11. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu odlučeno je (toč. 2. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno kako podnošenje odgovora na žalbu nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 7. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić, v.r.
