1

Poslovni broj: 26 Gž R-15/2024-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž R-15/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. H., OIB: ..., iz R., koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu K., C.-P.1 & P.2 j.t.d. u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., OIB: ..., Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 26. listopada 2023. broj Pr-2387/2022-30, dana 5. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 26. listopada 2023. broj Pr-2387/2022-30 pod toč. I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika, te se presuda  Općinskog radnog suda u Zagrebu od 26. listopada 2023. broj Pr-2387/2022-30 potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.109,16 EUR sa zateznom kamatom, a preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 995,00 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev tužiteljice u tom iznosu odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika i tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 172,21 EUR/1.297,44 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, dok je toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.104,16 EUR/15.853,79 kn sa zateznom kamatom.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima i predlaže istu odbiti.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari (toč. I. izreke), dok je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. II. izreke).

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete (izmakle koristi) u iznosu od 172,21 EUR/1.297,44 kn, a činjenično se temelji na tvrdnji da je tužiteljici u razdoblju od 8. siječnja do 8. kolovoza 2020. od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje isplaćena naknada za rodiljni dopust u nižem iznosu no što bi joj pripala da joj je tuženik isplatio plaću s dodacima za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremeno odrađene sate rada.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu primalje u Odjelu za postintenzivno liječenje - babinjača

 

- da nije osnovan prigovor zastare jer potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina od dospjelosti za isplatu primjenom čl. 139. Zakona o radu

 

- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplaćivao tužiteljici naknadu za rodiljni dopust u razdoblju od 8. siječnja do 8. kolovoza 2020. u visini prosječne plaće koja je tužiteljici isplaćena u razdoblju prije korištenja rodiljnog dopusta

 

- da je presudom prvostupanjskog suda od 3. lipnja 2022. broj Pr-5045/2021-21, koja je u tom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-114/2022-2 od 18. listopada 2022., naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 2.460,55 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose (osim na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak) s osnova neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za određene sate prekovremenog rada u razdoblju od 3. travnja 2017. do 31. prosinca 2020.

 

- da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i dopunom vještačenja po vještakinji P. B. utvrđeno da je posljedično neisplaćenim dodacima za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužiteljici isplaćena naknada za rodiljni dopust u razdoblju od 8. siječnja do 8. kolovoza 2020. u neto iznosu od 2.680,56 kn,

 

pa prvostupanjski sud pozivajući se na čl. 24. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" br. 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17., 37/20., 85/22., 152/22., u daljnjem tekstu: ZORRP), te čl. 54. st. 1. i čl. 55. st. 2. toč. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) zaključuje da je tužiteljici isplaćena naknada za rodiljni dopust u nižem iznosu no što bi joj pripadala jer u obračun prosječne plaće na temelju koje je utvrđena visina naknade za rodiljni dopust nisu uvršteni dodaci na plaću koji su dosuđeni tužiteljici ranije navedenom sudskom odlukom, pa slijedom navedenog tužiteljica ima pravo na isplatu te razlike kao naknade štete za čiji nastanak je odgovoran tuženik, sa zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

7. U žalbi tuženik navodi da je naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta isplaćivao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i da samo ta ustanova može biti odgovorna za naknadu štete koja proizlazi iz obračuna i isplate naknade za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta. Ukoliko sud zaključi da tužiteljica na to ima pravo, tada tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nije naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, kao i da je tužiteljica pretrpjela štetu baš u dosuđenom iznosu.

 

8. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, a nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su valjano i dostatno obrazloženi i temelje se na sadržaju provedenih dokaza, te presuda nema nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu zakonitost.

 

9. Međutim, iako prvostupanjski sud pod toč. 18. obrazloženja navodi da iz nalaza vještaka proizlazi da visina izgubljene koristi iznosi neto 2.680,56 kn i da sud nalaz prihvaća, očito se radi o omašci u pisanju suda jer je pobijanom presudom dosuđen niži iznos sukladno dopuni nalaza vještaka u iznosu od 172,21 EUR/1.297,44 kn. Isto tako valja ukazati da je toč. 20. obrazloženja bila sastavni dio obrazloženja prvostupanjske presude broj Pr-5045/2021-21 od 3. lipnja 2022., a da sada u ovoj presudi ne nalazi svoje mjesto jer je dosuđen neto iznos plaće kao naknade štete (a ne bruto iznos plaće), a očito je preslikavanjem ranije donesene presude „postao“ njezinim dijelom.

 

10. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete (izmakle koristi) ocijenio osnovanim.

 

11. Polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljici Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplaćivao naknadu za rodiljni dopust u razdoblju od 8. siječnja do 8. kolovoza 2020., čija je visina utvrđena na temelju podataka o prosječnoj plaći koju je tužiteljica ostvarila u 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, a da u prosječnu plaću na temelju koje je obračunata naknada za rodiljni dopust tužiteljice nije uvrštena plaća na koju je tužiteljica imala pravo temeljem dodataka s osnova posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na odrađene sate u prekovremenom radu (koja je dosuđena u istom postupku ranije navedenom pravomoćnom sudskom odlukom), to je pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju presude zahtjev tužiteljice ocijenjen osnovanim i dosuđen toč. I. izreke presude.

 

12. Postupanje tuženika koji nije obračunao niti isplatio tužiteljici plaću u visini na koju je imala pravo predstavlja štetnu radnju tuženika, radi koje je tužiteljici nastala šteta (izmakla korist) time što joj je isplaćena naknada za rodiljni dopust u nižem iznosu no što joj pripada, pa je tuženik odgovoran za naknadu štete u smislu čl. 342. st. 2. u vezi čl. 346. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), a sve u vezi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.).

 

13. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke.

 

14. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a navodeći da je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe, sastava šest podnesaka, pristupa na tri ročišta i na ročište za objavu presude, kao i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 2.104,16 EUR/15.853,79 kn.

 

15. U žalbi tuženik navodi da sud nije naveo koliko je tužiteljici dosudio za svaku pojedinu radnju primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, niti je naveden iznos koji je dosuđen s osnova troškova vještačenja, a svakako smatra neosnovanim dosuđeni trošak za šest podnesaka primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, tim više što je tužiteljica dostavila u spis samo dva obrazložena podneska. Osim toga sud je zanemario vrijednost predmeta spora koja je do donošenja drugostupanjske presude od 18. listopada 2022. iznosila 498,77 EUR/3.757,99 kn, a nakon toga 172,21 EUR/1.297,44 kn.

 

16. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučio pogrešnom primjenom čl. 155. ZPP-a.

 

16. 1. Tužiteljica ima pravo na trošak sastava tužbe u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa), za zastupanje na raspravama 8. rujna 2021. i 21. travnja 2022. po 50 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na raspravi 27. rujna 2023. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, na ročištima za objavu presude 3. lipnja 2022. u visini od 25 bodova i na ročištu 26. listopada 2023. u visini od 12,5 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, za sastav podneska od 22. travnja 2021. u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, podnesaka od 16. prosinca 2021. i 11. travnja 2022. po 12,5 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife i podneska od 14. ožujka 2023. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 1,99 EUR i PDV od 25% iznosi 777,35 EUR, čemu je pribrojen trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, pa trošak na koji tužiteljica ima pravo ukupno iznosi 1.109,16 EUR.

 

16.2.  Tužiteljica nema pravo na trošak sastava podnesaka od 7. rujna 2021. i 4. listopada 2021. jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

17. Stoga je ovaj sud djelomično prihvatio i djelomično odbio žalbu tuženice i potvrdio presudu pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.109,16 EUR sa zateznom kamatom, a preinačio u preostalom dosuđenom dijelu za iznos od 995,00 EUR i zahtjev tužiteljice za taj iznos odbio.

 

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, a zahtjev tužiteljice primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu 5. veljače 2024.