Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Poslovni broj: 2. P-1822/2019-24
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. iz O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 18. svibnja 2023., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika D. K., odvjetnice u O., uz javnu objavu 2. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9012136967 od 1.12.2006. sklopljen između tužitelja D. B. iz O., OIB: ... i tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: ... u čl. 4. koji glasi:
"Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana…kamata se obračunava u CHF..."
te u čl. 6. , a koji glasi:
"kredit u iznosu od 73.144,96 CHF i kamata iz točke 4. otplaćuju se u 252 … mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…."
te u dijelu koji glasi:
„u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenim iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci.“
te je ništetna i ugovorena valutna klauzula u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.
II/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., da tužitelju D. B. iz O., isplati iznos pretplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita u iznosu od 20.165,32 Eura[1] / 151.935,61 kuna (slovima: dvadeset tisuća jedna stotina šezdeset pet eura i trideset i dva centa / sto pedeset jedna tisuća devet stotina trideset pet kuna i šezdeset jedna lipa) uslijed promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni i promijenjene povećane kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 72/02 i 153/04) koja je iznosila 15% godišnje do 31.12.2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana, i to:
- Na iznos od 13,23 kn/1,75 EUR-a tekućom od 07.07.2007. godine do isplate
- Na iznos od 280,57 kn/37,23 EUR-a tekućom od 07.08.2007. godine do isplate - Na iznos od 279,77 kn/37,13 EUR-a tekućom od 07.09.2007. godine do isplate - Na iznos od 276,32 kn/36,67 EUR-a tekućom od 07.10.2007. godine do isplate - Na iznos od 276,42 kn/36,68 EUR-a tekućom od 07.11.2007. godine do isplate - Na iznos od 278,28 kn/36,93 EUR-a tekućom od 07.12.2007. godine do isplate - Na iznos od 280,02 kn/37,16 EUR-a tekućom od 07.01.2008. godine do isplate - Na iznos od 483,41 kn/64,15 EUR-a tekućom od 07.02.2008. godine do isplate - Na iznos od 490,79 kn/65,13 EUR-a tekućom od 07.03.2008. godine do isplate - Na iznos od 488,86 kn/64,88 EUR-a tekućom od 07.04.2008. godine do isplate - Na iznos od 475,01 kn/63,04 EUR-a tekućom od 07.05.2008. godine do isplate - Na iznos od 475,89 kn/63,16 EUR-a tekućom od 07.06.2008. godine do isplate - Na iznos od 464,75 kn/61,68 EUR-a tekućom od 07.07.2008. godine do isplate - Na iznos od 457,73 kn/60,75 EUR-a tekućom od 07.08.2008. godine do isplate - Na iznos od 463,73 kn/61,54 EUR-a tekućom od 07.09.2008. godine do isplate - Na iznos od 472,71 kn/62,73 EUR-a tekućom od 07.10.2008. godine do isplate - Na iznos od 489,31 kn/64,94 EUR-a tekućom od 07.11.2008. godine do isplate
- Na iznos od 480,54 kn/63,77 EUR-a tekućom od 07.12.2008. godine do isplate
- Na iznos od 497,48 kn/66,02 EUR-a tekućom od 07.01.2009. godine do isplate - Na iznos od 506,13 kn/67,17 EUR-a tekućom od 07.02.2009. godine do isplate - Na iznos od 541,52 kn/71,87 EUR-a tekućom od 07.03.2009. godine do isplate
- Na iznos od 498,38 kn/66,14 EUR-a tekućom od 07.04.2009. godine do isplate
- Na iznos od 500,43 kn/66,41 EUR-a tekućom od 07.05.2009. godine do isplate
- Na iznos od 493,94 kn/65,55 EUR-a tekućom od 07.06.2009. godine do isplate
- Na iznos od 491,29 kn/65,20 EUR-a tekućom od 07.07.2009. godine do isplate - Na iznos od 488,50 kn/64,83 EUR-a tekućom od 07.08.2009. godine do isplate - Na iznos od 492,12 kn/65,31 EUR-a tekućom od 07.09.2009. godine do isplate - Na iznos od 487,83 kn/64,74 EUR-a tekućom od 07.10.2009. godine do isplate - Na iznos od 487,43 kn/64,69 EUR-a tekućom od 07.11.2009. godine do isplate - Na iznos od 490,85 kn/65,14 EUR-a tekućom od 07.12.2009. godine do isplate - Na iznos od 496,54 kn/65,90 EUR-a tekućom od 07.01.2010. godine do isplate - Na iznos od 516,84 kn/68,59 EUR-a tekućom od 07.02.2010. godine do isplate - Na iznos od 514,56 kn/68,29 EUR-a tekućom od 07.03.2010. godine do isplate - Na iznos od 563,23 kn/74,75 EUR-a tekućom od 07.04.2010. godine do isplate - Na iznos od 575,12 kn/76,33 EUR-a tekućom od 07.05.2010. godine do isplate - Na iznos od 610,09 kn/80,97 EUR-a tekućom od 07.06.2010. godine do isplate - Na iznos od 720,60 kn/95,64 EUR-a tekućom od 07.07.2010. godine do isplate - Na iznos od 633,38 kn/84,06 EUR-a tekućom od 07.08.2010. godine do isplate - Na iznos od 811,08 kn/107,64 EUR-a tekućom od 07.09.2010. godine do isplate - Na iznos od 758,70 kn/100,69 EUR-a tekućom od 07.10.2010. godine do isplate - Na iznos od 736,15 kn/97,70 EUR-a tekućom od 07.11.2010. godine do isplate - Na iznos od 773,29 kn/102,63 EUR-a tekućom od 07.12.2010. godine do isplate - Na iznos od 887,17 kn/117,74 EUR-a tekućom od 07.01.2011. godine do isplate - Na iznos od 818,41 kn/108,62 EUR-a tekućom od 07.02.2011. godine do isplate - Na iznos od 801,63 kn/106,39 EUR-a tekućom od 07.03.2011. godine do isplate - Na iznos od 769,04 kn/102,06 EUR-a tekućom od 07.04.2011. godine do isplate - Na iznos od 858,97 kn/114,00 EUR-a tekućom od 07.05.2011. godine do isplate - Na iznos od 944,00 kn/125,29 EUR-a tekućom od 07.06.2011. godine do isplate - Na iznos od 956,37 kn/128,12 EUR-a tekućom od 07.07.2011. godine do isplate - Na iznos od 1.262,13 kn/167,51 EUR-a tekućom od 07.08.2011. godine do isplate - Na iznos od 964,26 kn/127,97 EUR-a tekućom od 07.09.2011. godine do isplate - Na iznos od 900,62 kn/119,53 EUR-a tekućom od 07.10.2011. godine do isplate - Na iznos od 920,00 kn/122,10 EUR-a tekućom od 07.11.2011. godine do isplate - Na iznos od 885,28 kn/117,49 EUR-a tekućom od 07.12.2011. godine do isplate - Na iznos od 944,12 kn/125,30 EUR-a tekućom od 07.01.2012. godine do isplate - Na iznos od 981,15 kn/130,22 EUR-a tekućom od 07.02.2012. godine do isplate - Na iznos od 972,93 kn/129,13 EUR-a tekućom od 07.03.2012. godine do isplate - Na iznos od 955,55 kn/126,82 EUR-a tekućom od 07.04.2012. godine do isplate - Na iznos od 963,14 kn/127,83 EUR-a tekućom od 07.05.2012. godine do isplate - Na iznos od 988,57 kn/131,20 EUR-a tekućom od 07.06.2012. godine do isplate - Na iznos od 962,71 kn/127,77 EUR-a tekućom od 07.07.2012. godine do isplate - Na iznos od 980,56 kn/130,14 EUR-a tekućom od 07.08.2012. godine do isplate - Na iznos od 948,16 kn/125,84 EUR-a tekućom od 07.09.2012. godine do isplate - Na iznos od 937,16 kn/124,38 EUR-a tekućom od 07.10.2012. godine do isplate - Na iznos od 969,43 kn/128,66 EUR-a tekućom od 07.11.2012. godine do isplate - Na iznos od 958,57 kn/127,22 EUR-a tekućom od 07.12.2012. godine do isplate - Na iznos od 983,46 kn/130,52 EUR-a tekućom od 07.01.2013. godine do isplate - Na iznos od 922,44 kn/122,42 EUR-a tekućom od 07.02.2013. godine do isplate - Na iznos od 938,98 kn/124,62 EUR-a tekućom od 07.03.2013. godine do isplate - Na iznos od 979,24 kn/129,96 EUR-a tekućom od 07.04.2013. godine do isplate - Na iznos od 935,48 kn/124,15 EUR-a tekućom od 07.05.2013. godine do isplate - Na iznos od 902,46 kn/119,77 EUR-a tekućom od 07.06.2013. godine do isplate - Na iznos od 882,74 kn/117,15 EUR-a tekućom od 07.07.2013. godine do isplate - Na iznos od 902,86 kn/119,83 EUR-a tekućom od 07.08.2013. godine do isplate - Na iznos od 913,10 kn/121,18 EUR-a tekućom od 07.09.2013. godine do isplate - Na iznos od 961,99 kn/127,67 EUR-a tekućom od 07.10.2013. godine do isplate - Na iznos od 946,14 kn/125,57 EUR-a tekućom od 07.11.2013. godine do isplate - Na iznos od 973,80 kn/129,24 EUR-a tekućom od 07.12.2013. godine do isplate - Na iznos od 952,35 kn/126,39 EUR-a tekućom od 07.01.2014. godine do isplate - Na iznos od 96.597,82 kn/12.820,73 EUR-a tekućom od 17.01.2014. godine do isplate.
III/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. Z., da tužitelju D. B. iz O., naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 3.371,16 Eura[2] / 25.400,00 kuna (slovima: tri tisuće tri stotine sedamdeset jedan euro i šesnaest centi / dvadeset pet tisuća i četiri stotine kuna), sa zateznim kamatama koje teku od 2. kolovoza 2023. kao dana presuđenja pa do konačne isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 1. prosinca 2006. s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj 9012136967 kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 73.144,96 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste važeće na dan korištenja kredita. Kredit je bio odobren za kupnju vozila. Kamata na kredit na dan sklapanja ugovora je ugovorena kao promjenjiva i iznosila je 4,30% godišnje. U članku 4. bilo je ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30% godišnje, koja se obračunava u CHF i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. U članku 7. bilo je ugovoreno da se kredit i kamata iz točke 4. ugovora otplaćuju u 252 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Nadalje, bilo je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta da će banka pisano obavijestiti korisnika kredita, kao i da su stranke suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta, te se da danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci. Navedena obavijest sastavni je dio i ugovora. Odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9012136967 od 1. prosinca 2006. kojom je ugovorena valutna klauzula te odredba članka 4. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci banke o kreditiranju građana je temeljem odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u nastavku teksta: ZOO) ništetna. Navedena ugovorna odredba kojom se ugovara valutna klauzula i odredba da se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, dakle, isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a bez da se istovremeno precizno stranku obavijesti o značenju vezivanja iznosa kredita isplaćenog u kunama uz promjenu tečaja CHF i odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ništetnost ugovorenih odredaba proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi članka 84. i članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03). Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja. Navodi da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu javnobilježničkog akta te je odraz stvarne volje ugovornih strana, a u konkretnom slučaju nije riječ o ugovoru samo u smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu te je zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovog Ugovora neosnovan. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama, budući da je sam ocijenio kako mu sukladno njegovim potrebama i mogućnostima upravo najviše odgovara. Iluzorno je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. To obzirom na specifičnost usluge jednostavno nije moguće kako zbog posebne regulative u poslovanju banaka tako i zbog činjenice da bi postupak odobravanja kredita trajao mjesecima, a bančina bi usluga time u tolikoj mjeri poskupjela da bi većini potrošača bila nedostupna. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9012136967 od 1. prosinca 2006. na listu 8 do 14 spisa, Poslovanje s građanima, Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluke nadležnih tijela Banke na listu 24 do 27 spisa, Opće uvjete poslovanja s građanima P. b. Z. d.d. na listu 28 do 32 spisa, otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope na listu 58 do 62 spisa, plan otplate na listu 63 do 67 spisa, knjigovodstvenu karticu na listu 68 do 93 spisa, proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku F. LB d.o.o. za usluge B. u osobi stalnog sudskog vještaka L. B., dipl. oec.
4. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku F. LB d.o.o. za usluge B. u osobi stalnog sudskog vještaka L. B., dipl. oec.
5. Vještak L. B., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 29. svibnja 2022. navodi da je tužitelj 01.12.2006., kao korisnik kredita, sklopio sa tuženikom, kao davateljem kredita – bankom, Ugovor o kreditu broj 9012136967. Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 73.144,96 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 252 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF važeće tečajne liste banke. Sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosi 4,30% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Tužitelj se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužitelja mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa. Tužitelj također zahtijeva i povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF.
5.1. Tužitelj je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 6.111,27 CHF, što preračunato u kune prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 32.358,69 HRK.
5.2. Tužitelj je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 119.576,92 kune.
5.3. Dakle, tužitelj je u promatranom periodu sukladno zaključenom Ugovoru o kreditu, kojeg je tužitelj sklopio sa tuženikom, platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to po osnovi promjene kamatnih stopa odnosno povećanja kamatnih stopa iznos od 32.358,69 kuna, a po osnovi tečajne razlike odnosno porasta tečaja iznos od 119.576,92 kune, ukupno 151.935,61 kunu.
6. Kako su nalaz i mišljenje vještaka dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka L. B., dipl. oec. 7. Tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje na ime sveukupno preplaćenih iznosa kamata i zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 151.935,61 kunu.
8. Presudom Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-... od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da su banke prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika s jedne strane i samostalnom promjenom kamatne stope na kredit s druge strane kao kreditori postupale protivno načelu savjesnosti i poštenja.
9. Presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-... od 04. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-... od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-... od 09. travnja 2015.
10. Što je bitno u konkretnom slučaju, a što je presudom Visokog trgovačkog suda u Z. utvrđeno, da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljenom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takva ništetna.
11. Prema odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu o savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
11.1. Prema odredbama članka 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.
11.2. Prema odredbama članka 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.
12. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u članku 96. tog Zakona.
13. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
14. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.
15. Sukladno članku 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi članka 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-..., Revt-... od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".
16. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.
16.1. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koju tužitelj nije mogao utjecati. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj.
16.2. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom članka 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
16.3. Nadalje, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da su nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim odredbama se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti potrošač ima utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te kao takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
17. Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke između, ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.
18. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile su nepoštene pa su u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne.
18.1. Također polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su sklapale banke s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.
19. Vrhovni sud Republike Hrvatske je stava da uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, a u smislu odredbi članka 57. i članka 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 16/07, 75/09) je ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju toga posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili. Kako tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu korisnici kredita očito javnim bilježnicima nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. citiranog Zakona, u smislu upozoravanja korisnika kredita na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isto upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može stoga govoriti o propustu u radu javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezano za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom.
20. Odredba članka 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samom ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".
20.1. Odredba članka 11. a stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojim nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. ...Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11. b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11. b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".
21. Prema članku 5. Direktive 93/13/EEZ u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
22. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu sklopljenim između tuženika i tužitelja, da su samim tim navedene odredbe, odnosno dijelovi odredbi nepošteni te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača.
23. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev ... od 3. rujna 2019. odbio je revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, kao neosnovane. Nadalje se u obrazloženju navedene odluke navodi da je u rješenju Revt ... od 3. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-... od 13. lipnja 2014. u dijelu kojim je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita od strane svih tuženih banaka (prvo – osmo tužene), time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, a polazeći od ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016., određeno ukazao drugostupanjskom sudu na i dalje sporna pitanja te je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo – osmo tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, te da su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.
24. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev ... od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.
25. Temeljem nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu o promjenjivosti kamatne stope, tužitelj je stavljen u nepovoljan položaj i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama kao korisnik kredita u odnosu na banku koja mu nije na valjan i razumljiv način objasnila sve parametre i postupak formiranja kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, te ga nije jasno i nedvosmisleno informirala o svim rizicima, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Osim toga, odredba o promjenjivosti kamatne stope je apstraktna i nejasna bez relevantnih parametara mjerljivosti, a svaka izmjena jednostranom odlukom banke smatra se sastavnim dijelom ugovora, s tim da je švicarski franak tužitelju od strane tuženika prezentiran kao stabilna valuta sa minimalnim rizikom rasta, a time i minimalnom opasnosti od povećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. No, međutim, uslijed drastičnog porasta švicarskog franka u kombinaciji s promjenjivom kamatnom stopom dovelo je kod tužitelja do preplate anuiteta po osnovi jednostrano povećane kamate i tečajne razlike švicarskog franka.
26. Odredbom članka 502. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u nastavku teksta: ZPP), propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a istog Zakona, dok je člankom 502. c ZPP, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz članka 502. a stavak 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe ZPP i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavka 1. ZPP.
27. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 151.935,61 kunu, osnovanim u cijelosti.
28. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u nastavku teksta: ZOO), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c ZPP, o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. ZPP, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c ZPP). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.
28.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. ZOO, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).
28.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.
28.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je stajalište da je pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev ...). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Navedeni zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.
29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO.
30. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 232. ZOO, a u svezi sa člankom 1111. i člankom 1115. istog Zakona, te člankom 502. c. ZPP i člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača, odlučeno je kao u izreci presude.
31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova, za sastav dva obrazložena podneska za svaki u iznosu od po 250 bodova, za ročište 12. srpnja 2021. u iznosu od 250 bodova, za ročište od 18. svibnja 2023. u iznosu od 250 bodova, ukupno 1.200 bodova x 15,00 kuna bod, što iznosi 18.000,00 kuna, PDV-e od 25% u iznosu od 4.500,00 kuna, za trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna i za trošak sudske pristojbe na tužbu, koju je tužitelj i platio, u iznosu od 400,00 kuna, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 25.400,00 kuna odnosno 3.371,16 Eura.
31.1. Sud nije tužitelju priznao ni trošak sudske pristojbe na presudu koju je tužitelj zatražio u iznosu od 1.860,00 kuna odnosno 246,86 Eura, budući prema odredbama Zakona o Izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23 – 12. svibnja 2023.), sudske pristojbe ne plaćaju potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
31.2. Tužitelj je zatražio i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 82,95 Eura odnosno 625,00 kuna, o kojem trošku će sud odlučiti posebnim rješenjem, a ovisno o činjenici da li će punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili ne, sud će donijeti odluku da li tužitelj ima pravo na naknadu troška za ročište za objavu presude ili ne.
Osijek, 2. kolovoza 2023.
SUTKINJA
Dubravka Čapelj,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
