REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-2148/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o. Dubrovnik, Marka Marojice 5, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača GRAD DUBROVNIK, Dubrovnik, Pred Dvorom 19, OIB 21712494719, protiv tuženika APPLICON TOURS d.o.o., OIB 71222607758, Župska 2a, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-223/2014 od 26. siječnja 2015. (očitom omaškom u uvodu naznačen datum 26. prosinca 2014.), u sjednici vijeća održanoj 2. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-223/2014 od 26. siječnja 2015.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi trošak tuženiku u iznosu od 1.201,39 EUR / 9.051,85 kn, u roku od osam dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 585,49 EUR / 4.411,40 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, poslovni broj Ovrv-4642/2013 od 16. listopada 2013. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 222.280,00 kn i da mu naknadi trošak ovršnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem prethodne mjere (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od osam dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.948,00 kn (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da su Naputak/12 i Naputak/13 donijeti od strane Gradonačelnika, a ne od strane predstavničkog tijela Grada Dubrovnika donijeti od strane nenadležnog tijela pa da stoga nisu donijeti u skladu sa čl. 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi(„Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13; dalje: ZLPS). Također ocjenjuje da naprijed citirani Naputci nisu u skladu s odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13 i 54/13; dalje: ZC) i Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 70/97,128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/13 i 147/14; dalje: ZKG) te Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13; dalje: ZSPC) jer su donijeti bez prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova (dakle protivno čl. 5. st. 4. ZSPC-a).

3. Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude u bitnom navodi da sud nije uzeo u obzir da se utužena tražbina temelji na aktu koji je objavljen u „Službenom glasniku Grada Dubrovnika“, koji je obvezujući za tužitelja i koji nije poništen niti ukinut, da je gradonačelnik Grada Dubrovnika prema odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u provedbi Odluke Gradskog vijeća o uređenju prometa Grada Dubrovnika bio ovlašten donijeti akt na temelju kojeg tužitelj ima pravo naplate naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, da je ocjena zakonitosti općih akata pravne osobe koja obavlja javnu ovlast i javnu službu isključivo u nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, da je zbog toga pogrešno pozivanje suda na odredbu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske te da je ostalo nejasno zašto sud, ako je već smatrao da propis na koji se pozvao tužitelj nije sukladan s Ustavom i zakonom, nije pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio i umješač na strani tužitelja Grad Dubrovnik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud, unatoč tome što tužiteljeva evidencija zaustavljanja i parkiranja tuženikovih autobusa u postupku nije bila sporna, ocjenom zakonitosti važećeg općeg akta jedinice lokalne samouprave izašao izvan okvira svoje nadležnosti, jer je za tu ocjenu nadležan jedino Visoki upravni sud Republike Hrvatske, te da je pravo jedinica lokalne samouprave da u svom samoupravnom djelokrugu, uz ostalo, odlučuju i o uređenju prometa na svom području. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

5. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda tužitelja i umješača na strani tužitelja te je predložio potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 4.411,40 kn.

6. Prethodno je potrebno ukazati da je ovaj sud postupajući po žalbi tužitelja i umješača na strani tužitelja u svojoj odluci poslovni broj Pž-5960/2015 od 7. siječnja 2019. preinačio prvostupanjsku presudu u točki I. njene izreke i održao na snazi gore citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 222.280,00 kn sa zateznim kamatama i za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke).Točkom II. izreke odbio je žalbe tužitelja i umješača na strani tužitelja kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. njene izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut citirani platni nalog u dijelu za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavne tražbine i troškova ovršnog postupka preko stope propisane za ostale odnose. Točkom III. izreke preinačena je presuda u točki III. izreke i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.656,50 kn. Tako je odlučio drugostupanjski sud jer je zaključio, suprotno stavu prvostupanjskog suda, da su Naputci donijeti od ovlaštene osobe, a da ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost predmetnih naputaka jer je to u isključivoj nadležnosti Upravnog suda.

7. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju u kojoj navodi da su odluke (Naputak/12 i Naputak/13) u vrijeme kada je vođen ovaj parnični postupak bili stavljeni izvan snage čl. 15. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog režima, Gradskog vijeća Grada Dubrovnika od 27. siječnja 2014. (dalje: Odluka/14) pa da stoga nije niti mogao predložiti utvrđenje podzakonskog akta nezakonitim u upravnom sporu, navodeći da je pravno shvaćanje iznijeto od strane drugostupanjskog suda protivno prethodno iznijetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1042/05).

8. Rješenjem poslovni broj Rev 2169/2019 od 1. ožujka 2023. prihvaćena je revizija tuženika i ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Pž-5960/2015-3 od 7. siječnja 2019. i predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom da će u ponovljenom postupku, sud drugog stupnja ponovno odlučiti o žalbi tužitelja kojom prilikom će ocijeniti jesu li upravni akti temeljem kojih tužitelj od tuženika potražuje plaćanje naknade u skladu sa zakonom (ZKG, ZSPC te ZC).

9. U navedenom rješenju Vrhovni sud je, u odnosu na iznijete revizijske navode tuženika da je Vrhovni sud već iznio pravno shvaćanje u predmetu poslovni broj Rev 901/2022-2 od 19. listopada 2022. (u predmetu koji se vodio između istih stranaka u pogledu istog predmeta spora - naplate naknade za zaustavljanje autobusa). Tom odlukom je odgovoreno na pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija a koje glasi:

„U slučaju da nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može li se pitanje njegove zakonitosti isticati tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta te je li redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost?“

Odgovarajući na postavljeno pitanje u citiranoj odluci iznijeto je pravno shvaćanje pozivom na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj U-III- 4024/2019, U-III-4025/2019 i dr.), prema kojima (primjerice odluka broj: U-III- 6013/2012 od 1. prosinca 2014.) je utvrđena povreda čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav) i prava na pristup sudu zbog propusta suda da u povodu prigovora podnositelja o nezakonitosti općeg akta jedinice lokalne samouprave, u skladu s čl. 83. st. 2. ZUS, uputi zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta Visokom upravnom sudu).

Stoga u okolnostima kada upravni akt više nije na snazi, sud koji vodi postupak dužan je ispitati zakonitost odluka na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Pritom je sud dužan ispitati zakonitost upravnih akata na način kako bi to, da ti upravni akti u međuvremenu nisu stavljeni izvan snage, ispitao upravni sud. Dakle, sud je dužan ispitati i odgovoriti na sva pitanja glede zakonitosti upravnih akata (Naputka/12 i Naputka/13) u odnosu na odredbe ZKG, ZSPC i ZC.

10. U ponovnom postupku ovaj sud je ispitao prvostupanjsku presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu neplaćene naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika, sukladno Naputku gradonačelnika Grada Dubrovnika od 23. ožujka 2012. i Naputka od 24. travnja 2013., koja naknada za rujan i listopad 2012. te za razdoblje od ožujka do kolovoza 2013. iznosi 222.280,00 kn, kako to proizlazi iz tužiteljevih računa i evidencije zaustavljanja koja je njihov sastavni dio.

12. Među parničnim strankama nije sporno da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, i to na temelju Naputka o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini, Klasa: 363-01/12-09/10, Urbroj: 2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012. i Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013. koje Naputke je donio Gradonačelnik Grada Dubrovnika te da je Gradsko Vijeće Grada Dubrovnika donijelo Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.

13. Pravno relevantno pitanje koje treba utvrditi u ovom postupku je pitanje postojanja valjane pravne osnove temeljem koje bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu.

14. Iz spisa proizlazi sljedeće:

- da je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika donijelo Odluku o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa: 340-01/00-01/08. Ur. broj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000. i Oduku o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Klasa: 011-01/02-01/23, Ur. broj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002.,

- da je Poglavarstvo zaključkom klasa: 340-01/06-01/27, Ur. broj: 2117/01-08- 06-4 od 3. svibnja 2006. odredilo granice zone posebnog režima prometovanja,

- da je Poglavarstvo daljnjim zaključkom klasa: 340-01/06-01/027, Ur. broj: 2117/01-03-07-9 od 16.siječnja 2007. odredilo poseban režim prometovanja,

- da je Gradonačelnik donio Naputke o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica za 2012. i 2013. godinu na temelju čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj ( regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 26/09 i 150/11) i čl. 42 Statuta Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj: 4/09, 6/10 i 3/11) kojima je određeno da zaustavljanje autobusa radi ulaska i izlaska putnika u zoni posebnog režima iz čl. 1. Naputka, vremenski je ograničeno i ne može biti dulje od 10 minuta i da je zaustavljanje moguće samo ako su turistička agencija ili vlasnik vozila platili naknadu za prekomjernu uporabu gradskih prometnica.

- da je tužitelj, postupajući po Naputku Gradonačelnika od 23. ožujka 2012. i 24. travnja 2013. vodio evidencije o zaustavljanju tuženikovih turističkih autobusa, evidentirao zaustavljanja u glavnoj knjizi te obračunao naknadu priloženim računima u ukupnom iznosu od 222.280,00 kn.

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014. ukinuta Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 12/09) u upravnom sporu za ocjenu zakonitosti općeg akta zbog izostanka prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova za donošenje takve odluke.

15. Iz Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000, i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika, Klasa: 011-01/02- 01/23, Urbroj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002. proizlazi da ih je donijelo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika te da se njima utvrđuju način i postupci uređenja prometa na javnim prometnim površinama grada Dubrovnika u koje spadaju, između ostalih, razvrstane i nerazvrstane ceste (čl. 1. i 2.), da se posebno utvrđuje, između ostaloga, regulacija prometa i zone posebnog prometnog režima (čl. 4.), da se regulacija prometa na području grada Dubrovnika utvrđuje Prometnim projektom Grada Dubrovnika kojeg donosi Gradsko poglavarstvo Grada Dubrovnika uz prethodno pribavljenu suglasnost Policijsko uprave Dubrovačko-neretvanske županije i Ministarstva pomorstva, prometa i veza (čl. 5.), da se regulacijom prometa smatra određivanje zona posebnog prometnog režima (čl. 6.), da radi sigurnog odvijanja prometa Poglavarstvo može prometnim projektom određena područja ili određene dijelove javnih prometnih površina proglasiti zonama posebnog prometnog režima (čl. 12.), da će pri proglašenju područja ili dijelova javnih površina grada Dubrovnika zonom posebnog prometnog režima Poglavarstvo prometnim projektom odrediti točan popis javnih prometnih površina odnosno područje grada Dubrovnika koje se proglašava zonom posebnog prometnog režima, razloge takvog proglašenja, vrstu, veličinu i namjenu vozila kojima se može dopustiti prometovanje zonom, javne površine unutar zone kojima se može dopustiti prometovanje vozila, vrijeme kada se dopušta ulazak i prometovanje određenih vozila u zoni, interventna vozila koja mogu bez odobrenja prometovati zonom, uvjete parkiranja, odnosno ostavljanja vozila u zonama, te akte kojima se uređuju ostali posebni uvjeti prometovanja u zoni.

16. Iz Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika od 30. listopada 2002.. proizlazi da će se iznos i način naplate naknade za zauzimanje, prekopavanje i izvanrednu uporabu javnih površina i za korištenje zemljištem tih površina za građenje komunalnih objekata i polaganje instalacija odrediti pravilnikom koji donosi Gradsko Poglavarstvo Grada Dubrovnika (čl. 12).

17. U vrijeme donošenja predmetnih Naputaka gradska poglavarstva prema odredbama važećeg Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi više nisu bila izvršna tijela jedinica lokalne samouprave, već je to bio samo gradonačelnik. 18. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09 i 150/11; dalje: ZLPS), važećeg u vrijeme donošenja spornih Naputaka, propisano je da općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, uz ostalo, i poslove koji se odnose na promet na svom području. Odredbom čl. 73. st. 1. ZLPS-a propisano je da predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom. Prema odredbama čl. 27. i čl. 39. ZLPS-a predstavničko tijelo grada je gradsko vijeće, dok je izvršno tijelo grada gradonačelnik. Odredbom čl. 74. ZLPS-a propisano je da gradonačelnik osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela na način i u postupku propisanom statutom jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te obavlja nadzor nad zakonitošću rada upravnih tijela koja obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave. Opći akt gradskog vijeća na temelju kojeg su doneseni Naputci predstavlja spomenuta Odluka kojom se utvrđuju način i postupci uređenja prometa na javnim prometnim površinama Grada Dubrovnika.

19. U smislu čl. 109. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11), jedinice lokalne samouprave uređuju zaštitu nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbe iz čl. 54. tog zakona. Odredbom čl. 54. tog Zakona propisano je da uvjete za utvrđivanje lokacije i uvjete za projektiranje i uređenje autobusnih stajališta propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za graditeljstvo. Odredbe čl. 109. st. 2. i čl. 54. Zakona o cestama ne odnose se na parkiranje i zaustavljanje vozila, već na projektiranje i uređenje autobusnih stajališta na cesti. Stoga, predmetni Naputci nisu protivni odredbama Zakona o cestama.

20. Nadalje, predmetni Naputci nisu u suprotnosti s odredbom čl. 3. st. 1. t. 6. i čl. 22. st. 1. t. 3. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćrni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11) jer taj zakon nije osnova za donošenje predmetnog općeg akta već je to, pored ostalog, Zakon o sigurnosti prometa na cestama koji regulira predmetnu materiju. Zakonom o komunalnom gospodarstvu regulira se komunalna djelatnost održavanja javnih površina i nerazvrstanih cesta koja se financira iz komunalne naknade, o čemu se ovdje ne radi. Naime, uređenje parkirališta radi zaustavljanja i parkiranja vozila nije komunalna djelatnost niti je naprijed navedenim Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisan izvor financiranja za te poslove pa se ista niti ne financira iz komunalne naknade kako to prvostupanjski sud pogrešno navodi.

21. Iz odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10 i 74/11), koji je bio na snazi u trenutku donošenja spornih naputaka, proizlazi ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave za donošenje općeg akta kojim se određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila kao i odabir pravne osobe koja obavlja nadzor parkiranja vozila na mjestima na kojima je parkiranje vremenski ograničeno. Prema odredbi čl. 5. st. 1. naprijed navedenog Zakona jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području.

22. Tužitelj tijekom postupka nije iskazao da je pribavio potrebnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove niti nije tu suglasnost priložio u spis. Budući da su odluke; Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini od 23. ožujka 2012., Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013., Odluka o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika od 13. travnja 2000., te Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika od 30. listopada 2002. na koje pravne akte se tužitelj poziva kao osnovu za naplatu predmetne tražbine, donesene bez suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova, proizlazi da su donesene suprotno citiranoj zakonskoj odredbi.

23. Stoga razlozima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

24. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka te je donijeta u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st. 1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

25.Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu nije osnovan jer nije bio, s obzirom na njegov sadržaj, sukladno čl. 155. ZPP-a, potreban. No, međutim, pripada mu pravo na naknadu troška revizijskog postupka, i to za sastav revizije iznos od 3.125,00 kn, PDV od 25% u iznosu od 781,25 kn, sudske pristojbe na reviziju iznos od 5.145,60 kn. Ukupno iznos od 9.051,85 kn.

26. Valjalo je stoga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 2. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak

Broj zapisa: 9-3085a-e2fc9

Kontrolni broj: 0c94b-f163a-60106

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Marina Veljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.