REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 UsI-547/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja V. K. iz Z., O. …, kojeg zastupa opunomoćenik I. E., odvjetnik u Z., I. L. u. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, 2. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-20/20-01/963, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. siječnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje, KLASA: UP/I-410-20/2016-01/9967, URBROJ: 513-007-01-11-2020-13 od 1. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje, KLASA: UP/I-410-20/2016-01/9967, URBROJ: 513-007-01- 11-2020-13 od 1. srpnja 2020., tužitelju je u ponovnom postupku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 502.742,72 kune, te je utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 25.137,13 kuna.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-20/20-01/963, URBROJ: 513-04- 22-2 od 25. siječnja 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da mu zbog nezakonite dostave nije omogućeno izjašnjavanje u postupku, konkretno da tužitelju nikada nije dostavljeno drugostupanjsko rješenje kojim je poništeno rješenje tuženika od 8. kolovoza 2017., a što da je bio povod vođenja ponovnog postupka u kojem je doneseno rješenje koje se ovom tužbom pobija, a što da je u suprotnosti s odredbom člankom 59. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ). Također, navodi da mu nikada nije dostavljen ni Poziv tuženika da se očituje na Zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 9. ožujka 2020., a što da je također suprotno odredbi člankom. 59. Općeg poreznog zakona. Isto tako upućuje i na činjenicu da se u prvostupanjskom rješenju ne navodi iz kojih razloga nisu uvaženi argumenti tužitelja, da se jasno ne navodi što je to „usporedna metoda" i kako se ona primjenjuje te da je takvim postupanjem pogrešno utvrđena tržišna vrijednost stečene nekretnine. Nadalje navodi da u prvostupanjskom rješenju nije obrazloženo temeljem koje metodologije, propisa ili standarda se vrši „usporedna metoda”, te da se postavlja pitanje temeljem kojeg propisa je određena primjena navedene metode te zašto se prilikom primjene iste uzimaju samo tri usporedne nekretnine/transakcije. Također ističe nelogičnost prebacivanja tereta utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje na poreznog obveznika te navodi da je porezno tijelo kao osnovicu trebalo uzeti samo nekretninu koja se nalazi neposredno pored nekretnine koja se oporezuje, a čija prijavljena vrijednosti da iznosi 7.158,45 kn po m2, i koja po položaju, godini gradnje te stupnju uređenja i adaptiranosti u potpunosti odgovara nekretnini koja je predmet oporezivanja, dok su ostale nekretnine koje su uzete kao usporedne prilikom procjene vrijednosti u urednom stanju, bez potrebe za adaptacijom te kao takve svakako da nisu podobne za usporedbu. U trenutku nastanka porezne obveze da se radilo o izrazito derutnom stambenom prostoru (što da je razvidno iz fotografija koje prileže spisu predmeta), a što da je tuženik mogao jednostavno utvrditi da je izvršio očevid na licu mjesta. Umjesto prethodno navedenog, u tijeku 2020. da tuženik protuzakonito poziva tužitelja na dostavu nalaza građevinskog vještaka o stanju u kojem se predmetna nekretnina nalazila 2016., a što da je svakako apsurdno. Slijedom navedenog, a budući da tuženik iz samo sebi znanih razloga nije neposredno nakon nastanka porezne obveze izvršio očevid predmetne nekretnine i utvrdio u kakvom se derutnom stanju ista nalazi, da je naknadno izvršena procjena na temelju usporednih podatka o kretanju tržišnih vrijednosti "sličnih" nekretnina pri čemu da su iz nepoznatog razloga kao usporedne uzete nekretnine koje se nalaze u daleko boljem građevinskom stanju i samim time na tržištu postižu daleko višu cijenu u odnosu na cijenu koju na tržištu može postići predmetna nekretnina, a što da je išlo naravno na štetu tužitelja. Pri tome da tuženik nije na jasan i transparentan način utvrdio koje su to nekretnine usporedive, zašto su baš te nekretnine uzete kao usporedive te da nije dao jasno objašnjenje za obavljeni postupak, te se poziva na presudu Upravnog suda u Splitu, posl.br. Uslpor-148/2018 od 17. rujna 2020. koja da je donesena u sporu gotovo identičnog činjeničnog stanja. Slične navode ponavlja i u podnesku od 20. travnja 2022., te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je sud na temelju odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te uvidom u spis, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11, 143/14, u nastavku teksta: ZPPN), propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj.
8. Odredbom članka 8. stavak 1. ZPPN-a, propisano je da ako se nekretnina stječe na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, obveznik poreza na promet nekretnina je davatelj uzdržavanja.
9. Odredbom članka 9. ZPPN-a, propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 1.). Pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva se cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 2.). Iznimno, ako porezni obveznik ne postupi u skladu s člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona, porezna osnovica je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku prijave, odnosno saznanja ispostave Porezne uprave na području koje se nekretnina nalazi za nastanak porezne obveze, a prema stanju nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 3.). Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu (stavak 4.). Ako je naknada iz isprave o stjecanju iz stavka 4. ovoga članka niža od naknade koja se može postići na tržištu, a prodavatelj nekretnine je poduzetnik ili druga osoba obveznik poreza na dobit koja vodi poslovne knjige sukladno Zakonu o računovodstvu, tržišnom vrijednošću kao osnovicom poreza na promet nekretnina smatra se fer vrijednost nekretnine priznata u financijskim izvještajima i poslovnim knjigama u trenutku nastanka porezne obveze ako je, u skladu s odredbama međunarodnih računovodstvenih standarda, kao računovodstvena politika za nekretnine koje koristi porezni obveznik, izabran model revalorizacije i pod uvjetom da je ona jednaka ili veća od naknade iz isprave o stjecanju. Ako je fer vrijednost nekretnine manja od naknade iz isprave o stjecanju, tržišnom vrijednošću nekretnine smatra se naknada iz isprave o stjecanju. Ako se nekretnine u financijskim izvještajima vrednuju po modelu troška, tržišnu vrijednost nekretnina procijenit će Porezna uprava, sukladno stavku 8. ovoga članka (stavak 5.). Ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo (stavak 6.). Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 4. i 6. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, odnosno ako se nekretnine u financijskim izvještajima vrednuju po modelu troška (stavak 7.). Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme (stavak 8.).
10. Odredbom članka 16. stavak 1. ZPPN-a, propisano je da ako se stječe nekretnina na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja tog ugovora.
11. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je porezna obveza nastala temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 3. lipnja 2016., kojim je tužitelj stekao stan br. 12 na 1. katu lijevo pov. 60,15 m[2] u Z., O. 6, k. č. …, k. o. T., upisan u poduložak …. Nastanak porezne obveze tužitelj je prijavio 15. srpnja 2016.
12. Tužitelju je upućen poziv od 28. svibnja 2020. da se očituje na Zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 9. ožujka 2020., koji poziv je tužitelj primio 29. svibnja 2020.
13. Prilikom procjene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, porezno tijelo je izvršilo uvid u podatke informacijskog sustava porezne uprave o prosječnoj tržišnoj cijeni istih ili sličnih nekretnina na približno istom području u približno isto vrijeme na slobodnom tržištu, te je tom prilikom koristilo nižu vrijednost metra kvadratnog i izvršilo uvid u tri usporedna podatka, kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja i u Zapisniku o procjeni od 9. ožujka 2020., te je utvrđena vrijednost predmetne nekretnine u najnižem iznosu koji proizlazi iz usporednih podataka. 14
14. Cijeneći ukupnost činjenica utvrđenih na temelju dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, Sud je primjenom prethodno citiranih odredbi ZPPN-a u sporu utvrdio da je u predmetnom slučaju porezno tijelo pravilno u postupku utvrdilo tržišnu vrijednost nekretnine koju je tužitelj stekao, budući da je ista utvrđena procjenom poreznog tijela koja je izvršena u skladu s odredbama članka 9. ZPPN-a. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je procjena tržišne vrijednosti stečene nekretnine izvršena metodom usporedbe, odnosno primjenom usporednih podataka o cijenama istovrsnih nekretnina koje se nalazi u istoj katastarskoj općini, odnosno na približno istoj lokaciji. Sud ne nalazi osnovanim prigovore tužitelja da porezno tijelo pri procjeni nije vodilo računa o bitnim obilježjima stečene nekretnine. Porezno tijelo je ne samo ovlašteno već i dužno izvršiti na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja stečenih u približno isto vrijeme.
15. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom na to da Sud nije našao da su u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu bile počinjene povrede zakona na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.
16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 2. kolovoza 2023.
S u t k i nj a
Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.
