Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž-275/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Perić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama, radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 23. studenoga 2022. poslovni broj P-1899/2021-24, u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje toč. I. i II. presude Općinskog suda u Šibeniku od 23. studenoga 2022. poslovni broj P-1899/2021-24.

II. Preinačava se pobijana presuda u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka i nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak postupka od 3.437,50 kn/456,23 eura[1] / u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe od 468,75 kn/62,21 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je (toč. I izreke) naloženo tuženiku da preda tužiteljici u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu označenu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], od 423 m2, što u naravi predstavlja kućicu i dvorište te kućice, sve prema Skici izmjere "Geotehna" Split br. 19/99, koja je sastavni dio presude. Toč. II. izreke je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak od 9.250,00 kn/1.227,70 eura.

2. Protiv navedene presude je žalbu podnio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga i predložio da se uvaži žalba i odbije tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

3. Tužiteljica je u žalbi u kojoj se nije pozvala na određene žalbene razloge, protiv dijela toč. II. izreke kojom nije udovoljeno njezinom zahtjevu za naknadu parničnog troška preko suđenog iznosa, predložila da se udovolji njezinom zahtjevu na način da joj se prizna naknada troška po vrijednosti boda od 15,00 kn i naknadi trošak žalbe.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) da joj tuženik preda u posjed uvodno opisanu nekretninu, koju je kupila 6. srpnja 1999. i uknjižila se u zemljišne knjige.

6. Tuženik se protivio zahtjevu tužbe prigovarajući da se radi o nekretnini stečenoj tijekom trajanja braka zbog čega smatra da ima pravo na suposjed, bez obzira što u kupoprodajnom ugovoru stoji da je samo ona kupac. Okolnost što su stranke bračnim ugovorom od 4. svibnja 2010. definirale svoju imovinu je otklonio pozivom na tužbu radi ništetnosti tog ugovora.

7. Nije bilo sporno da je sporazumno 6. ožujka 2012. razveden njihov brak, sklopljen 24. listopada 1996. i da je tužiteljica od ušteđevine, stečene prije sklapanja braka, kupila predmetnu nekretninu. Navedeno je bilo predmetom i bračnog ugovora, koji je tuženik bezuspješno nastojao utvrditi ništavnim, s obzirom da je njegova žalba odbijena presudom ŽS u Splitu poslovni broj Gž Ob-126/2017-3 od 16. siječnja 2010. i potvrđena presuda OS u Splitu od 9. prosinca 2016. poslovni broj P Ob-752/15 kojim je odbijen njegov zahtjev. Nije bilo sporno da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine koju odbija predati tužiteljici.

8. Protivno prigovoru tuženika okolnost što se na posljednjem ročištu od 9. studenoga 2022. (list 38) prvi (i jedini put) pozvao na neobrazloženu činjenicu da je u nekretninu „kroz vrijeme“ uložio više od 300.000,00 kn nije od utjecaja. Ovo stoga što stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3. ZPP). Stoga nove činjenice i nove dokaze utemeljeno sud nije uzeo u obzir, kako propisuje odredba čl. 299. st. 3. ZPP i ostala razmatranja tuženika su bespredmetna.

9. Paušalnim prigovorom da je sud prvog stupnja samo nabrajao dokaze koje nije ocijenio nije doveo u sumnju utvrđenja suda, niti je time povrijeđena odredba čl. 8. ZPP s obzirom da ne tvrdi koji bi dokaz, da je ocijenjen, imao za posljedicu povoljniju odluku.

10. U pravu je žalitelj da se sud propustio pozvati na odredbu temeljem koje je prihvatio tužbeni zahtjev (čl. 338. st. 4. ZPP), koji nedostatak nema za posljedicu ukidanje presude. Ovo stoga što iz navoda stranaka i utvrđenja suda proizlazi da se radi o pravoj vlasničkoj tužbi (čl. 162. u vezi sa čl. 161. st. 1. ZV) kojom tužiteljica kao vlasnica zahtijeva od tuženika kao osobe koja posjeduje njezinu nekretninu da joj preda svoj posjed.

11. Budući da je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik nije doveo u sumnju žalbenim prigovorima, pravilno primijenio materijalno pravo, a nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

12. U odnosu na odluku o trošku tuženik utemeljeno prigovora da za pristup na ročište od 3. ožujka 2016. (list 12) tužiteljici pripada 50% naknade sukladno Tbr. 9/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) jer se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i da nema pravo na 100 nego 50 bodova.

13. Osnovano prigovara i tužiteljica tvrdeći da je naknadu troška trebalo obračunati temeljem vrijednosti boda od 15,00 kn, koliko je zahtijevala i sukladno noveliranoj Tarifi („Narodne novine“, br. 126/22) koja se primjenjuje na ovaj predmet. 14. Stoga tužiteljica ima pravo na ukupno 650 bodova (umjesto 700), što prema zatraženoj vrijednosti boda koja je u vrijeme presuđenja iznosila 15,00 kn rezultira sa 9.750,00 kn, a sa 25% PDV od 2.437,50 kn, te troškom sudskih pristojbi na presudu od 500,00 kn, iznosi ukupno 12.687,50 kn. Budući da je tužiteljici priznata manja naknada (9.250,00 kn), je preinačena toč. II. pobijane odluke i dosuđeno daljnjih 456,23 eura/3.437,50 kn (čl. 373. toč. 3. ZPP).

15. Unatoč osnovanosti dijela žalbe tuženika vezano za trošak, njegovu žalbu je trebalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi presudu suda prvog stupnja kao zakonitu i pravilnu, jer rezultat iste nije zahtijevao preinačenje presude.

16. Tužiteljica ima pravo na 50% naknade troška žalbe protiv rješenja primjenom Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 10. toč. 5. Tarife, kako je odlučeno izrekom (468,75 kn/62,21 eura), dok joj nije priznata naknada za sudske pristojbe, jer nije dokazala da ih je snosila.

U Zagrebu 1. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš