1

Poslovni broj: 24 Gž-1195/2023-3

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-1195/2023-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz J., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. S. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u Z., radi poništaja, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-450/2022-22 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-450/2022-22 od 24. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Ukidaju se točke II. i III. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-450/2022-22 od 24. ožujka 2023. i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Odluka o troškovima žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke poništen ugovor o darovanju više nekretnina upisanih u k.o. P. B. koji su 22. ožujka 2022. zaključili tužitelj kao darovatelj i tuženik kao obdarenik. Točkom II. izreke naložena je uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je u zemljišnim knjigama bilo prije provedbe tog ugovora brisanjem svih zemljišnoknjižnih upisa izvršenih nakon njegove provedbe dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.243,75 EUR /9.371,03 kn/[1] sa zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2023. do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.1. Prijedlogom od 9. studenog 2023. tuženik je predložio ovom sudu da prije odlučivanja o žalbi predmet vrati sudu prvog stupnja na donošenje dopunske odluke.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. To stoga što se u žalbi osporavaju činjenice koje sud prvog stupnja nije cijenio odlučnim za donošenje odluke, a kontradiktornosti koje se ističu u žalbi ocjenjuje izmišljenim za potrebe skretanja pozornosti s odlučnih činjenica.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u donošenju odluke o poništaju pravnog posla iz točke I. izreke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja u tom dijelu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik kada tvrdi „da presudu doista nije moguće ispitati“. To stoga što presuda u tom dijelu sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu kontradiktorni sami sebi ni provedenim dokazima.

 

7.1. Isto tako, žaliteljeva ocjena da zaključci prvostupanjskog suda nemaju uporišta u provedenim dokazima ne predstavlja „samo po sebi apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka“ kako to žalitelj pogrešno navodi u žalbi. Naime, sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnih za odluku nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu.

 

8. Predmet spora je zahtjev za poništaj ugovora o darovanju zbog bitne zablude i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem svih zemljišnoknjižnih upisa izvršenih nakon njegove provedbe u zemljišnim knjigama.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem stranaka i svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su tužitelj kao darovatelj i tuženik kao obdarenik 22. ožujka 2022. zaključili ugovor o darovanju više nekretnina upisanih u k.o. P. B., među ostalim i kuću s okućnicom u kojoj je stanovao tužitelj

- da tužitelj nije bio u zabludi o naravi ugovora jer da je u vrijeme sklapanja ugovora bio svjestan da zaključuje upravo ugovor o darovanju, a ne ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

- da tužitelj nije bio u zabludi glede objekta ugovora jer da je u vrijeme sklapanja ugovora bio svjestan da daruje (sve) nekretnine koje su predmet ugovora, a ne samo neke od njih i

- da je tužitelj bio u zabludi o motivima (pobudi) zbog kojih se sklapa sporni ugovor o darovanju te da je ta zabluda o pobudi bila odlučna za preuzimanje obveze (na prenošenje prava vlasništva darovanih nekretnina tuženiku).

 

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za poništaj spornog darovanja zbog bitne zablude o objektu (i prirodi) ugovora propisani člankom 280. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), ali prihvaća tužbeni zahtjev uz primjenu članka 281. ZOO-a, ocjenjujući da su ispunjeni uvjeti za poništaj pravnog posla zbog bitne zablude o pobudi. Pritom se pozvao na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u presudu tog Suda poslovni broj Rev-338/1995-2 od 28. siječnja 1999.

 

11. Navedena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te oni nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

11.1. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u tvrdnjama tuženika da je sud prvog stupnja, pogrešnom ocjenom dokaza, pogrešno utvrdio da tužitelj nije tuženiku htio darovati svoje nekretnine, već da je htio sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Riječ je neosnovanim i neodlučnim žalbenim navodima koji ne stoje ni u kakvoj vezi s činjenicama koje je utvrdio sud prvog stupnja, a što pravilno primjećuje tužitelj u odgovoru na žalbu. Naime, suprotno opširnim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je upravo i utvrdio da tužitelj nije bio u zabludi o naravi i objektu ugovora jer da je u vrijeme sklapanja ugovora bio svjestan da zaključuje upravo ugovor o darovanju većeg broja nekretnina, a ne ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (točka 12. obrazloženja pobijane odluke).

 

11.2. Isto se odnosi na žalbene navode u kojima tuženik osporava (nepostojeći) zaključak suda prvog stupnja da bi na strani tuženika bilo kakvog prijevarnog postupanja. Sud prvog stupnja nije utvrdio prijevarno postupanje niti se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na utvrđenju suda prvog stupnja o tome da bi tuženik prevario tužitelja.

 

11.3. Odlučnu činjenicu – da je tužitelja na sklapanje ugovora motiviralo očekivanje da će ga tuženik smjestiti u svoju kuću, voditi ga sa sobom na ljetovanja, financijski ga pomagati i brinuti se o njemu, tuženik u žalbi ne osporava, već naprotiv priznaje. To nedvojbeno proizlazi iz žalbenih navoda s pete stranice žalbe gdje stoji: „Jasno je da je tuženik ponudio tužitelju smještaj u svojoj kući, odlazak na more i slično, […] iz zahvale za primljeno darovanje, što je, s obzirom na nedvojbeno dugogodišnje poznanstvo i prijateljske odnose, sasvim logično i životno.“ Ta činjenica proizlazi i iz njegova iskaza pred sudom kada je tuženik naveo da je samoinicijativno tužitelju prije sklapanja ugovora govorio da može doći kod njega (tuženika) ako se bude loše osjećao te da će ga voditi (sebi) na more.

 

11.4. Činjenica da tuženik nije postupio u skladu s tom ponudom među strankama nije sporna. Insistiranje tuženika na tome da to nije bila njegova ugovorna obveza niti ugovoreni uvjet, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Sud prvog stupnja niti ne utvrđuje da je riječ o ugovornoj obvezi ili uvjetu, nego na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrđuje da je to bila pobuda (motiv) zbog koje je tužitelj zaključio predmetni pravni posao.

 

12. U skladu s člankom 281. ZOO-a kod besplatnog ugovora bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

 

12.1. Na pravilno utvrđenu činjenicu da je tužitelj, koji je u trenutku zaključenja ugovora bio u poodmakloj dobi i teško narušenog zdravlja, očekivao da će ga njegov tuženi dugogodišnji prijatelj kojem je darovao veći broj vrijednih nekretnina, uključivo i kuću s okućnicom u kojoj je živio, primiti u svoju kuću, pomagati mu i uzdržavati ga te da je to bilo odlučno da preuzme obvezu (darovatelja) sklapanjem ugovora o darovanju, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je na strani tužitelja u trenutku sklapanja tog ugovora postojala bitna zabluda o pobudi kao mana volje i razlog pobojnosti.

 

12.2. Zbog toga je uz pravilnu primjenu članka 280. stavka 3. ZOO-a prema kojoj strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, usvojen taj tužbeni zahtjev.

 

12.3. Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u presudi poslovni broj broj Rev-338/1995-2 od 28. siječnja 1999. koja su ponovljena u presudi Rev-x 379/13-2 od 15. srpnja 2014. te su izražena u ranijem rješenju tog Suda Rev 1696/1992-2 od 9. prosinca 1992., jer je riječ o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama.

 

12.4. S obzirom na to da u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude ne postoje razlozi navedeni u žalbi kao niti oni na koje ovaj sud uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, u tom je dijelu odbijena žalba tuženika i potvrđena je pobijana odluka (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

13. Odluka o uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja iz točke II. izreke pobijane presude ne može se za sada prihvatiti.

 

13.1. Sud prvog stupnja tu odluku temelji na zaključku da je riječ o pravnim posljedicama poništenja pravnog posla na temelju kojeg je izvršena uknjižba prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama. Razlog koji iznosi sud prvog stupnja za prihvaćanje tog dijela zahtjeva je odlučan, ali nije dostatan.

 

13.2. U skladu s člankom 332. stavkom 1. ZOO-a, ako je na temelju ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se vratiti, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

 

13.3. S obzirom na to da, s jedne strane, iz isprava koje su u spisu, iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je tuženik pravnim poslovima raspolagao nekretninama koje su bile predmet poništenog darovanja, dok je, s druge strane, u pobijanoj odluci izostala ikakva ocjena zemljišnoknjižnog stanja u trenutku donošenja odluke o uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem svih zemljišnoknjižnih upisa izvršenih nakon njegove provedbe u zemljišnim knjigama, preuranjen je zaključak suda prvog stupnja da je vraćanje ispunjenja uspostavom prijašnjeg stanja moguće.

 

13.4. Zbog toga su u odnosu na odluku iz točke II. izreke pobijane presude osnovani žalbeni razlozi tuženika da presudu nije moguće ispitati. Zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a) ukinuta je točka II. izreke prvostupanjske presude i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak (članak 369. stavak 1. ZPP-a).

 

14. Zbog toga što je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, neizvjestan je uspjeh stranaka u sporu pa je ukinuta i odluka o troškovima postupka sadržana u točci III. izreke pobijane presude.

 

15. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbe za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

 

16. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredba parničnog postupka opisanu u točkama 13. do 13.3. ovog obrazloženja te će utvrditi sve činjenice koji su odlučne za odluku osnovanosti zahtjeva za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora brisanjem svih zemljišnoknjižnih upisa izvršenih nakon njegove provedbe koju će pritom obrazložiti dostatnim i odlučnim razlozima.

 

17. S obzirom na to da je pobijanom presudom odlučeno o svim zahtjevima kojima se u smislu članka 325. stavka 1. i 2. ZPP-a treba odlučiti te da se takva presuda pobija žalbom, nije prihvaćen prijedlog tuženika da ovaj drugostupanjski sud prije odlučivanja o žalbi protiv presude spis predmeta vrati prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske odluke o prijedlogu tužitelja za osiguranje privremenom mjerom. Činjenica da o prijedlogu za osiguranje nije odlučeno nema značaj toga da sud prvog stupnja nije presudom odlučio o svim zahtjevima o kojima je trebao kako to pogrešno u svom podnesku tvrdi tuženik. To stoga što u skladu s člankom 325. stavcima 1. i 2. ZPP-a sud presudom odlučuje o zahtjevima koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja, a ne o osiguranju privremenom mjerom o kojem se odlučuje rješenjem i uz primjenu odredbi ovršnog prava. Osim toga i neovisno o tome, za odlučivanje o žalbi protiv presude kao i za pravilnost i zakonitost te presude nije od utjecaja to je li ili nije odlučeno o predloženom osiguranju privremenom mjerom.

 

 

U Varaždinu 5. veljače 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                   Dijana Hofer v. r.