Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž R-513/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J.; OIB: …, iz L., kojega zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u R., protiv tuženika K. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u J., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-3852/21-19 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 1. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pr-3852/21-19 od 9. veljače 2023. te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

"Poništava se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. …tuženika K. d.o.o., OIB:…, od 22. 7. 2021. te se nalaže tuženiku K. d.o.o., OIB:…, da tužitelja I. J., OIB:…, vrati na poslove i zadatke koje je obavljao prije donošenja poništene odluke, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku K. d.o.o., OIB:…, da tužitelju I. J., OIB:…, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 13,27 eura/99,98 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje odluke tuženika broj … od 22. srpnja 2021. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanje na rad na poslove i zadatke koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu i naknadu parničnoga troška.

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv presude zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje ili ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji žalitelj ističe jer u obrazloženju prvostupanjske presude nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama i jer postoje proturječnosti pojedinih razloga obrazloženja i sadržaja zapisnika u spisu. Međutim, ovaj sud je temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP utvrdio odlučne činjenice jer su neke od njih nesporne a neke je moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza u spisu.

5. Odlukom o izvanrednom otkazu od 22. srpnja 2021. tuženik je otkazao ugovor o radu tužitelju zaposlenom na radnom mjestu asfaltera temeljem ugovora o radu od 18. travnja 2017. s aneksima, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

6. U odluci obrazlaže da je povreda počinjena 12. srpnja 2021. kada je tužitelj oko 14,30 sati, nakon obavljenih radnih zadataka na lokaciji P. D., prije kraja radnog vremena, s kolegama P., J. i K. protupravno prisvojio drvnu građu koja se ondje nalazila te ju ukrcao na teretno vozilo društva s namjerom njene prodaje, po prodaji i raspodjeli nepripadajuće zarade tužitelj se s istim kolegama dovezao do ugostiteljskog objekta Ž. gdje su svi konzumirali alkoholna pića za radnog vremena i u službenoj odjeći društva, gdje su neprimjerenim ponašanjem izazvali incident koji je završio dispepsijom i pražnjenjem želuca radnika P., nakon čega su napustili objekt i vratili se u službene prostorije društva u 17,50 h radi razduživanja vozila. Tužitelj je istom prilikom upravljao vozilom društva iako je u ugostiteljskom objektu konzumirao alkohol.

7. Tuženik u odluci također navodi da je tužitelj ranije usmeno upozoravan zbog kršenja radne discipline konzumiranjem alkohola za radnog vremena. Tako se i 26. studenoga 2020. oko 11,00 udaljio s radnog mjesta radi korištenja stanke za odmor nakon čega se nije vratio na radno mjesto. Neposredni rukovoditelj ga je oko 14,00 sati pozvao da se vrati u sjedište društva i razduži službeno vozilo, kada se vratio alkotestiranjem je utvrđena prisutnost alkohola u organizmu te mu je 27. studenoga 2020. izrečena pismena opomena. Ove činjenice u postupku nisu bile sporne i proizlaze iz pisanih dokaza u spisu (opomena na listu 28. spisa).

8. Nije sporno da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju dostavljena 22. srpnja 2021. te je on 3. kolovoza 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio.

9. Također je nesporno da je namjeravana odluka o otkazu dostavljena sindikalnom povjereniku na očitovanje, on na nju nije imao primjedbi.

10. Tužitelj tvrdi da je odluka o otkazu nezakonita jer on 12. srpnja 2021. nije počinio ikakvu povredu obveze iz radnog odnosa, nije koristio vozilo tuženika u privatne svrhe, nije otuđio drvnu građu tuženika, nije konzumirao alkohol, tuženik nije priložio ikakve dokaze o navodnom konzumiranju alkohola. Također navodi da je na zahtjev tuženika, na dan 22. srpnja 2021. nakon što mu je ujutro uručena odluka o otkazu, nastavio obavljati radne zadatke do kraja radnog dana čime je odluka o otkazu od strane tuženika stavljena van snage.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje, u bitnome (t. 9.6.) da se ne može tužitelju staviti na teret učin osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa dana 12. srpnja 2021. jer poslodavac nije provjereno temeljito i istinito dokazao pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Iz daljnjeg obrazloženja (t. 9.7.) proizlazi da je sud utvrdio da je djelatnik M. P. dobio suglasnost za prodaju drvne građe, da tužitelj nije u ugostiteljskom objektu konzumirao alkohol, da neposredni rukovoditelj G. L. nije osobno razgovarao s tužiteljem nakon što je s ostalim radnicima vratio vozilo u garažu tuženika oko 17,30 sati, da tuženik nije tada proveo alkotestiranje tužitelja u svezi predmetnog događaja.

12. Pored toga, utvrđenje je prvostupanjskog suda da tužitelj nije pozvan na davanje obrane.

13. Utvrđenja i zaključci suda prvoga stupnja nisu pravilni, u obrazloženju presude nije uopće naveden sadržaj pojedinih iskaza i njihova ocjena, nedostaju ikakvi razlozi o sadržaju pojedinih pisanih dokaza u spisu.

14. Zaklljučak prvostupanjskog suda da tužitelj nije pozvan na davanje obrane proturječi sadržaju pisanih izjava koje su potpisali tužitelj, M. P., S. J. i K. D., priloženih na listu 37. i dr. spisa o kojima u obrazloženju presude nisu navedeni ikakvi razlozi. Iz zapisnika o disciplinskoj povredi sastavljenog kod poslodavca 20. srpnja 2021. (list 31. i 32. spisa) proizlazi da je poslodavac zaprimio anonimnu dojavu o nizu disciplinskih povreda koju su ovi radnici počinili 12. srpnja 2021. o čemu je proveo internu istragu, svi radnici su 20. srpnja 2021. o tom događaju dali pisane izjave u kojima su priznali otuđenje drvne građe tuženika trećoj osobi, potom odlazak u ugostiteljski objet i konzumaciju alkohola. Tužitelj je u toj izjavi potvrdio navode ostalih radnika o prodaji drvne građe, odlasku u ugostiteljski objekt i konzumaciji alkohola, da je on vozio kamion tuženika i da je u ugostiteljskom objektu konzumirao jednu pivu i dva radlera.

15. Svjedok G. L., voditelj održavanja cesta kod tuženika, iskazao je, što nije osporeno, da je on po nalogu rukovoditelja O. K. proveo postupak utvrđivanja da li je tužitelj počinio ovu povredu radne obveze, u tu svrhu su radnici i pozvani da daju pisane izjave o događaju.

16. Svjedok O. K. izjavio je da je kao rukovoditelj dobio nalog da postupi po prijavi u kojoj je bilo navedeno da je nekoliko radnika tuženika za radnog vremena, u radnoj odjeći, sa službenim vozilom, otišlo u ugostiteljski objekt gdje su konzumirali alkohol i neprimjereno se ponašali. Na upit radnicima u njegovoj jedinici nitko od njih nije potvrdio da je bio u ugostiteljskom objektu ali je pomoću ugrađenog GPS-a u kamionu tuženika utvrdio da je vozilo za koje je bi zadužen tužitelj bilo ispred ugostiteljskog objekta Ž. za radnog vremena i nakon radnog vremena te je vraćeno u garažu u 18,00 sati. Nakon toga je ponovno pitao tužitelja i ostale radnike da li su bili u ugostiteljskom objektu što su oni porekli ali su priznali nakon što je zaprijetio da će pozvati policiju da to istraži.

17. Dakle, iz navedenih dokaza proizlazi da je tužitelju omogućeno da se izjasni o tome da li je počinio povredu koja mu se stavlja na teret, u pisanoj izjavi on je priznao činjenice na kojima tuženik temelji odluku o otkazu.

18. Nadalje, iz iskaza tužitelja i radnika koju su bili s njim 12. srpnja 2021. D. K., M. P. i S. J., danih u ovom postupku, proizlazi da su toga dana po nalogu poslodavca obavljali poslove čišćenja grana i otpada na radilištu P. D., ukrcali su granje na kamion i trebali su ga odvesti u prostor tuženika u drobilicu.

19. Iskazali su također da on nisu granje odvezli u reciklažno dvorište tuženika već su ga za novčanu naknadu kamionom tuženika, za radnog vremena odvezli trećoj osobi. Tako je M. P. izjavio da su granje odvezli nekom čovjeku do njegove kuće a on im je dao 200,00 kn za marendu i piće dok je tužitelj izjavio da je granje odvezao prijatelju D. K. u R.. Međutim, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, u svojim iskazima oni nisu tvrdili da je itko od njih tražio dopuštenje da zadrži drvnu građu a osobito ne da ju proda i preveze trećoj osobi vozilom tuženika. Iz iskaza O. K., koji u obrazloženju presude nije citiran niti ocijenjen, uopće ne proizlazi da on o navodnom dopuštenju ima konkretno saznanje već je naveo da je naknadno čuo da je M. P. dopušteno da uzme drvnu građu, potom je naveo da se ne sjeća kojem radniku je to dopušteno te da tužitelj od njega nije tražio dopuštenje za otuđenje granja.

20. Stoga iz provedenih dokaza, prvenstveno iskaza tužitelja i ostalih radnika koji su kritične zgode bili s njim, ne proizlazi da je itko od njih imao suglasnost da zadrži posječeno granje a osobito ne da ga proda trećoj osobi i da joj ga preveze vozilom tuženika.

21. Nadalje, iz iskaza tužitelja i ostalih radnika u ovom postupku nesporno proizlazi da su nakon prodaje i prijevoza drva do kuće treće osobe, kamionom društva, u radnoj odjeći, za radnog vremena, otišli u ugostiteljski objekt Ž. M. P., S. J. i K. D. potvrdili su da su oni pili alkohol, M. P. je priznao da je popio dvije tri pive, da mu je pozlilo zbog velike vrućine te je sadržaj želuca "izbacio" u prostoru ugostiteljskog objekta jer nije stigao do wc-a. Također iz njihovih iskaza nesporno proizlazi da su u ugostiteljskom objektu boravili i po isteku radnog vremena (koje traje do 15,00 sati) te su iza 17 sati došli u garažu tuženika da razduže kamion, gdje su sreli voditelja održavanja cesta G. L..

22. Pogrešno je i utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije kritične zgode u ugostiteljskom objektu konzumirao alkohol jer to proturječi njegovoj pisanoj izjavi od 20. srpnja 2021. i usmenom iskazu u ovom postupku. Naime u pisanoj izjavi naveo je da je konzumirao pivu i dva radlera. U iskazu tijekom ovoga postupka je doduše općenito osporavao da je pio alkohol, u tom pogledu su njegov iskaz potvrdili i svjedoci, njegovi kolege koji su kritične zgode bili s njim. Međutim, tužitelj u iskazu nije osporio da je potpisao izjavu navedenog sadržaja navodeći doduše da je u njoj napisano ono što nije rekao, precizirajući da nije rekao da je pio radler. Iz ovakvog iskaza proizlazi da je u pisanoj izjavi tijekom interne istrage kod poslodavca priznao da je konzumirao pivo u ugostiteljskom objektu te da niti sada taj dio izjave ne osporava. Stoga se ne može prihvatiti kao logično i uvjerljivo njegovo paušalno osporavanje tvrdnji poslodavca o tome da je zajedno s ostalim radnicima konzumirao alkohol u ugostiteljskom objektu, za utvrđenje te činjenice nije od utjecaja neprovođenje alkotesta.

23. Iz izloženih činjenica proizlazi da je tužitelj kritične zgode doista s ostalim navedenim radnicima nakon obavljanja radnog zadatka, bez dopuštenja poslodavca zadržao i prodao te vozilom tuženika prevezao trećoj osobi drvnu građu, nakon čega se za radnog vremena, u službenoj odjeći poslodavca i s njegovim vozilom odvezao u ugostiteljski objekt gdje su konzumirali alkohol i zadržali se i nakon isteka radnog vremena, nakon čega je tužitelj upravljao službenim vozilom do sjedišta tuženika kamo su došli iza 17,00 sati da razduže vozilo.

24. Cijeneći sve navedene činjenice, neovisno o manjoj vrijednosti otuđene imovine poslodavca opisani postupci tužitelja predstavljaju grubu povredu radnih obveza ali i ugleda poslodavca koji obavlja javnu djelatnost. O tome svjedoči i činjenica o kojoj je iskazivao zz tuženika E. M. naime da je o ponašanju ove grupe radnika saznao putne telefonske dojave vlasnice ugostiteljskog objekta koja ga je obavijestila da su njegovi radnici, prepoznatljivi jer su bili u službenoj odjeći, u lokalu pili alkohol i neprimjereno se ponašali.

25. Stoga je opravdan stav tuženika da za njega nastavak radnog odnosa s tužiteljem nije prihvatljiv čime je ostvaren zakonski razlog za izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu (čl. 116. Zakona o radu Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR).

26. Zahtjev tuženika da tužitelj odradi poslove i na dan uručenja odluke o otkazu i njegovo udovoljenje tom zahtjevu ne može se smatrati opozivom odluke o otkazu kao što to proizvoljno navodi tužitelj. Odluka o otkazu donosi se u pisanom obliku (čl. 120.) i u takvoj se formi i opoziva, u ovom slučaju takva odluka o opozivu ne postoji, u suprotnom tužitelj ne bi imao razloga voditi ovaj spor.

27. Budući da je zbog navedenih razloga odluka poslodavca o otkazu dopuštena, neosnovan je tužbeni zahtjev za njeno poništenje (pravilno: utvrđenje nedopuštenosti) kao i zahtjev za vraćanje na rad tužitelja (čl. 124. ZR).

28. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 373. st. 1. t. 1. i t. 2. i st. 3. ZPP preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Obzirom na ovakav ishod spora, primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP preinačena je i odluka o naknadi parničnoga troška tako da je odbijen zahtjev tužitelja za njegovu naknadu. Ujedno je njemu naloženo da tuženiku, na njegov zahtjev, naknadi u cijelosti trošak pristojbi, koji se u ovom slučaju odnosi na iznos plaćene pristojbe na žalbu.

U Zagrebu, 1. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.