Republika Hrvatska
Poslovni broj: 2. Ps-9/2022-13
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja RH, OIB: ... za D. n. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Građansko-upravni odjel, protiv tuženice A. Š. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., radi predaje posjeda stana i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 15. svibnja 2023., u nazočnosti zakonske zastupnice tužiteljice M. P., zamjenice ODO O., tuženice osobno, te zamjenice punomoćnice tuženice Ž. I., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu S. P., odvjetnice u O., uz javnu objavu 1. kolovoza 2023.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženici A. Š. iseliti iz stana u O., površine 40,88 m[2] , u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza, koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje i ostave, izgrađen na kč. br. ..., upisan u zk. ul. ..., k. o. O., te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici R. H., u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženici A. Š. isplatiti tužiteljici RH na ime neplaćenih najamnina iznos od 4.869,84 Eura[1] / 36.691,84 kuna (slovima: četiri tisuće osam stotina šezdeset devet eura i osamdeset četiri centa / trideset šest tisuća šest stotina devedeset jednu kunu i osamdeset četiri lipe) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženici A. Š. naknaditi tužiteljici RH troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 597,25 Eura[2] / 4.500,00 kuna (slovima: pet stotina devedeset sedam eura i dvadeset pet centi / četiri tisuće pet stotina kuna), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi kao i u daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da se sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora dopisom od 7. listopada 2021., no tuženica nije dobrovoljno postupila po istome. Navodi da je vlasnica stana u O., površine 40,88 m[2] , u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i ostave, izgrađen na kč. br. ... i upisan u KPU: ..., zk. ul. ..., k.o. O.. Tuženica koristi predmetni stan bez valjane pravne osnove, te se oglušila na pozive radi plaćanja najamnine i iseljenja iz istoga stana. Temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužiteljice tuženica je dužna platiti iznos od 36.804,60 kuna na ime neplaćenih najamnina u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 19. rujna 2021. s pripadajućim zateznim kamatama. Mjesečna naknada za korištenje stana određena je prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđenju visine slobodno ugovorene najamnine od 1. prosinca 2000. prema kojoj se najamnina određuje u iznosu od 15,00 kuna/m[2] stambene površine, bez obzira na stanje stana. Dakle, za površinu stana od 40,88 m[2] mjesečna naknada je obračunata u visini od 613,20 kuna. Naknada za korištenje stana odnosi se na razdoblje do mjeseca rujna 2021., a kako je u međuvremenu plaćen iznos naknade za mjesec rujan 2021. cjelokupni dug na 31. svibnja 2022. iznosi 36.691,84 kune. Tuženica ničime nije dokazala da je u pogledu predmetne nekretnine razvila stvarnu i trajnu povezanost tako da samo tu nekretninu smatra svojim domom. Iako su životne okolnosti tuženice teške, tužiteljica napominje da je socijalno zbrinjavanje i stanovanje u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, a ne tužiteljice, te bi eventualno odustajanje od tužbenog zahtjeva moglo biti tumačeno kao neosnovano pogodovanje pojedincu. Ukoliko se utvrdi da tuženica ima osnove smatrati predmetnu nekretninu svojim domom, predlaže provođenje testa razmjernosti kako bi se procijenilo je li miješanje tužiteljice u pravo na dom u predmetnoj stvari u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj, je li nužno u demokratskom društvu, te je li razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju. Smatra da njezino potraživanje nije zastarjelo iz razloga jer se korisnici stana u njezinom vlasništvu ne obračunava najamnina (nema ugovornog odnosa) koja dospijeva u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog davanja, nego naknada za korištenje stana bez valjane pravne osnove koja sukladno odredbi članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zastarijeva u roku od tri godine od dana povrata nekretnine vlasniku. Slijedom svega, tužiteljica predlaže da sud prihvati u cijelosti njezin tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu kao i u daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da je tužiteljica dopisom od 7. listopada 2021. od nje zahtijevala naplatu za nju nezamislivog novčanog iznosa u njoj iznimno kratkom roku, uzevši u obzir da ona živi u teškim životnim uvjetima, bez prihoda, te da je dugogodišnja korisnica socijalne pomoći, jednokratne pomoći, te prava na naknadu troškova stanovanja od strane Grada O. Nesporno je da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, ali navodi da tužiteljica nije podnijela niti jedan dokaz koji bi sadržavao pravnu osnovu iz koje proizlazi visina najamnine koju se ona obvezala plaćati za navedeni stan, a samim time i visina tužbenog zahtjeva. Podredno prigovara visini potraživanja kojeg tužiteljica potražuje tužbom ističući da je u navedenom periodu za koji je tužiteljica tereti za plaćanje najamnine ista plaćana, povremeno od strane same nje, povremeno od strane Grada O. U odnosu na zahtjev tužiteljice za iseljenjem iz predmetne nekretnine ističe da bi se udovoljavanjem tužbenom zahtjevu povrijedilo njezino zakonom i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom i nepovredivost doma, kao i pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života. Naime, ona u svom vlasništvu nema niti jednu nekretninu, niti ima mogućnost useljenja u neku drugu nekretninu, slijedom čega bi u slučaju iseljenja postala beskućnica, čime bi se povrijedio njezin osobni i obiteljski život, dostojanstvo, čast i ugled, te njezina egzistencija. Jednako tako ističe da je narušenog psihičkog zdravlja uslijed nedavne smrti kćeri, kao i da joj je narušeno fizičko zdravlje uslijed kroničnih bolesti, te postoji velika opasnost da će se njezino već narušeno psihičko i fizičko zdravlje dodatno pogoršati ukoliko bude primorana iseliti iz predmetne nekretnine. Također ističe i kako je visina tražbine tužiteljice neodređena s obzirom na okolnost da je potraživanje tužiteljice u velikom dijelu zastarjelo temeljem članka 229. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o najamnini ili zakupnini, odnosno da se radi o povremenoj tražbini koja dospijeva godišnje ili u kraćim vremenskim razdobljima, koja također zastarijeva za tri godine od dospijeća svakog pojedinog davanja. Stoga se dio tražbine koji se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 22. veljače 2019. ukazuje u cijelosti zastarjelim. Slijedom svega navedenoga, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 7. listopada 2021. (list 3 spisa), karticu partnera (list 6-9 spisa), račune (list 10-11 spisa), zapisnik od 27. ožujka 2018. (list 12 spisa), opomenu zbog neplaćanja duga od 10. lipnja 2021. (list 13 spisa), opomenu pred tužbu od 2. travnja 2019. (list 14 spisa), opomenu od 3. studenog 2016. (list 15 spisa), rješenje Ureda državne uprave u O.-b. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove od 2. prosinca 2008. (list 16-18 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 19 spisa), rješenje Upravnog odjela za opću upravu O.-b. županije od 1. travnja 2022. (list 26-28 spisa), potvrdu o imovnom stanju tuženice od 7. ožujka 2022. (list 36-37 spisa), rješenje Grada O., Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo od 21. kolovoza 2014. (list 38-39 spisa), popise mjesečnih troškova stanovanja (list 40-55 spisa), medicinsku dokumentaciju za tuženicu (list 56 i 58 spisa), smrtni list (list 59 spisa), izvadak otvorenih stavaka na dan 1. lipnja 2022. (list 63-65 spisa), kartice partnera (list 66-86 spisa), Odluku o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (list 87 spisa), te proveo dokaz saslušanjem tuženice.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kojim traži od tuženice da iseli iz nekretnine u njezinom vlasništvu, te joj istu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari, kao i da joj isplati neplaćene naknade za korištenje predmetne nekretnine bez pravne osnove s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, kao i da tuženica istu koristi bez valjane pravne osnove.
7. Sporna je međutim visina tužbenog zahtjeva, kao i činjenica je li potraživanje tužiteljice zastarjelo. Također je sporno bi li prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice tuženici bilo povrijeđeno zakonom i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom i nepovredivost doma.
8. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i proveo dokaz saslušanjem tuženice.
9. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 7. listopada 2021. razvidno je da je tužiteljica obavijestila tuženicu o postojanju duga na ime neplaćenih najamnina za stan u O. u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 19. rujna 2021. u iznosu od 36.804,60 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.
10. Iz izvatka iz knjige položenih ugovora (list 19 spisa) na dan 21. veljače 2022. razvidno je da je tužiteljica RH vlasnica 1/1 predmetnog stana u O.
11. Iz rješenja Grada O., Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo od 21. kolovoza 2014. razvidno je da je tuženici priznato pravo na naknadu troškova stanovanja počevši od 1. kolovoza 2014. pa nadalje dok za to postoje uvjeti, a navedena naknada odobrava se mjesečno najviše do iznosa od 400,00 kuna.
12. Iz potvrde o imovnom stanju za tuženicu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda O., Ispostave O., od 7. ožujka 2022. vidljivo je da je tuženica u tekućoj, kao i u prethodnoj godini ostvarila ukupne dohotke u iznosu 0,00 kuna, kao i da ista nema vrednije imovine.
13. Saslušana na ročištu održanom 15. svibnja 2023. tuženica je u svome iskazu navela da može reći da živi na adresi u O. Od grada je prvo dobila stan površine 25 m[2] , za što je imala i ugovor. Plaćala je najamninu Gradu O. sve dok taj stan nije prešao u vlasništvo RH, a koje vlasništvo su oni rješavali tri godine. Od države je dobivala račune za plaćanje režija, a bila je zaštićeni najmoprimac. Rješenje o tome da je zaštićeni najmoprimac je izgubila. Prešla je u stan ispred stana u kojem je bila, a taj drugi stan je površine od oko 40 m[2] , koji ima kuhinju, kupatilo i špajz i jednu prostoriju prezidanu u dvije prostorije. Bila je u Centru za socijalnu skrb u O. i socijalna radnica D. E. napravila joj je rješenje da može koristiti taj stan od 40 kvadrata, ali bez pravne osnove. Osim toga stana u kojem živi, u vlasništvu ni u suvlasništvu nema neki drugi stan ili kuću. Živi od zajamčene minimalne pomoći i režije za stan plaća joj Grad. Prije joj je Grad plaćao za korištenje stana 400,00 kuna, a sada joj je to smanjeno na 300,00 kuna. U stanu nema grijanje, grije se na ogrjevno drvo, a za drva se snalazi. Struju nema godinu dana pa se koristi svijećama. Vodu joj također plaća Grad, a Grad je prestao plaćati U. pa to mora plaćati sama, kao što misli da sama mora plaćati i slivne vode. Misli da je stan zapravo neuvjetan za stanovanje jer je vlažan, ruševina je i krov se urušava. Može reći da je pokušala riješiti svoju situaciju, da je išla razgovarati s djelatnicima D. n. u O., međutim nisu uopće htjeli razgovarati s njom. Gradu O. će sada predati papire za stambeno zbrinjavanje, na listi je i to 39. s 9 bodova. Nadodala je da je imala petero djece, jedna kćer je umrla, dvije kćeri su podstanari u Sarvašu, a jedna kćer živi u Dublinu. Također je iskazala da Grad za najamninu za ovaj stan od 40 kvadrata izravno plaća državi iznos od 300,00 kuna.
13.1. Sud smatra nevjerodostojnim iskaz tuženice u dijelu u kojem govori da je zaštićeni najmoprimac i da se obraćala djelatnicima D. n. u O. pokušavajući riješiti svoju situaciju, budući da tuženica ničime ne dokazuje takve svoje tvrdnje. U preostalom dijelu sud smatra vjerodostojnim iskaz tuženice budući da je isti u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.
14. Sud je materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu cijenio dovodeći je u vezu s ostalim provedenim dokazima, te ju smatra vjerodostojnom budući da nije našao razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost iste, te također nitko tijekom postupka nije dovodio u pitanje njezinu vjerodostojnost.
15. Na temelju izvatka iz knjige položenih ugovora od 21. veljače 2022. (list 19 spisa) razvidno je da je tužiteljica vlasnica 1/1 predmetnog stana u O.
16. Iz cjelokupne vjerodostojne materijalne dokumentacije, kao i iz vjerodostojnog dijela iskaza tuženice, proizlazi da tuženica koristi predmetni stan bez valjane pravne osnove.
17. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 7. listopada 2021. razvidno je da se tužiteljica obratila tuženici navodeći da postoji dug na ime korištenja predmetnog stana u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 19. rujna 2021. u iznosu od 36.804,60 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te joj ponudila zaključiti izvansudsku nagodbu kojom bi se tuženici omogućila obročna otplata predmetnog duga u najviše 24 mjesečne rate, uz obvezno redovno podmirivanje tekućih mjesečnih obveza prema vlasniku stana. Budući da tuženica nije dobrovoljno postupila po zahtjevu za mirno rješenje spora, to je tužiteljica podnijela ovu tužbu protiv iste.
18. Iz kartica partnera za tuženicu, računa koje je dostavila tužiteljica, kao i iz izvatka otvorenih stavaka proizlazi da se ukupno dugovanje tuženice za korištenje predmetnog stana u vlasništvu tužiteljice bez valjane pravne osnove odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2016. pa sve do mjeseca rujna 2021., s time da je u međuvremenu plaćen iznos za mjesec rujan 2021., te navedeno dugovanje na 31. svibnja 2022. iznosi 36.691,84 kune.
19. Što se tiče navoda tuženice da bi se udovoljavanjem tužbenom zahtjevu povrijedilo njezino zakonom i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom, ovaj sud ističe da tuženica nije dokazala da je u pogledu predmetnog stana razvila stvarnu i trajnu povezanost s istim tako da samo tu nekretninu smatra svojim domom. Dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (odluka Europskog suda za ljudska prava Bjedov protiv Republike Hrvatske). Tek ako ima elemenata da se na strani tuženice radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava treba provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno predstavlja li zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Naime, tuženica u svome iskazu navodi da misli da je stan neuvjetan za stanovanje jer je vlažan, ruševina je i krov se urušava, a također navodi i da će Gradu O. predati papire za stambeno zbrinjavanje, da je na listi i to 39. s 9 bodova. Iz svega toga razvidno je da tuženica nije razvila nikakvu povezanost s navedenim stanom, već isti smatra ruševinom, a nikako svojim domom, te također na druge načine traži novo stambeno zbrinjavanje kako bi iselila iz predmetnog stana. Sve to ukazuje da tuženica predmetni stan nikako ne smatra svojim domom pa sud u ovome postupku uopće nije ni provodio test razmjernosti jer za to nije bilo potrebe.
20. Budući da je tuženica koristila predmetni stan u vlasništvu tužiteljice bez valjane pravne osnove, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenjem tuženice iz predmetnog stana i predajom istoga slobodnog od osoba i stvari u posjed tužiteljici.
21. Glede zahtjeva za isplatom iznosa za korištenje predmetnog stana, sud isti nalazi u cijelosti osnovanim, a kako to proizlazi iz vjerodostojne materijalne dokumentacije koju je dostavila tužiteljica. Što se tiče visine naknade za korištenje predmetnog stana, istu je tužiteljica pravilno obračunala na temelju Odluke o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine („Narodne novine“ broj 120/2000) koju je Vlada Republike Hrvatske donijela 1. prosinca 2000. Tuženica je osporavala visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je naknada za korištenje predmetnog stana plaćana, povremeno od strane same nje, a povremeno od strane Grada O. Glede ovakvih navoda tuženice, sud ističe da je iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu vidljivo da su svi novčani iznosi uplaćeni od strane tuženice i Grada O. evidentirani, a potraživanje tužiteljice odnosi se na razliku između uplaćenih iznosa i obračunate naknade.
22. Što se tiče istaknutog prigovora zastare od strane tuženice, ovaj sud isti smatra u cijelosti neosnovanim iz razloga jer se tuženici kao korisnici stana u vlasništvu tužiteljice ne obračunava najamnina (budući da nema ugovornog odnosa) za koju je zastarni rok tri godine od dospijeća svakog pojedinog davanja, već joj se obračunava naknada za korištenje stana bez valjane pravne osnove koja sukladno odredbi članka 165. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u daljnjem tekstu: ZV) zastarijeva u roku od tri godine od dana povratka nekretnine vlasniku. U smislu odredbe članka 165. ZV-a korist od korištenja nekretnine koju tužiteljica ima pravo potraživati od tuženice kao bespravne korisnice i nepoštene posjednice stana ogleda se u izgubljenoj najamnini koju bi tužiteljica ostvarila da je mogla slobodno raspolagati predmetnim stanom i isti dati u najam, te je stoga tuženici utvrđena naknada za korištenje predmetnog stana bez pravne osnove. Budući da predmetni stan još uvijek nije vraćen tužiteljici kao vlasnici, to niti predmetno dugovanje nije zastarjelo, te se prigovor zastare istaknut od strane tuženice ukazuje u cijelosti neosnovanim.
23. Budući da je tužiteljica svoje potraživanje na ime naknade za korištenje predmetnog stana bez pravne osnove od strane tuženice dokazala materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a koju sud prihvaća kao vjerodostojnu, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i u tome dijelu.
24. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev tužiteljice ukazuje se osnovanim u cijelosti pa ga je valjalo u cijelosti i prihvatiti.
25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s tim da je sud na temelju članka 155. stavka 1. istoga zakona odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Sud je, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužiteljici kao potreban priznao trošak sastava tužbe u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022, u daljnjem tekstu: OT), trošak sastava podneska od 9. lipnja 2022. u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 8. toč. 1. OT, te trošak zastupanja na ročištu od 13. veljače 2023. u vrijednosti 100 bodova, prema Tbr. 9. toč. 1. OT, što sve zajedno iznosi 300 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda (15,00 kuna) daje iznos od 4.500,00 kuna, odnosno 597,25 Eura.
26. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 1. kolovoza 2023.
SUTKINJA
Dubravka Čapelj,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Z.z. tužitelja, na broj: ...
2. Pun. tužene
