1

Poslovni broj: 24 Gž-1354/2023-2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-1354/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja D. K. iz V. G., OIB:..., drugotužiteljice S. P., OIB:..., i trećetužiteljice B. P., OIB:..., obje iz Z., svi zastupani po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. K. iz V. B., OIB:..., zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti, u povodu žalbi stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj P-351/2018-76 od 2. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj P-351/2018-76 od 2. listopada 2023. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

 

II. Žalba tuženika je bespredmetna.

 

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

IV. Točka III. izreke presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj P-351/2018-76 od 2. listopada 2023. ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da ugovor o darovanju nekretnina zaključen 15. travnja 2014. između tuženika kao obdarenika i pokojne E. P. kao darovateljice nikad nije bio sklopljen te je nepostojeći i bez ikakvih pravnih učinaka. Odbijen je i podredno kumulirani zahtjev za utvrđenje da je taj ugovor ništetan. Nadalje, točkom I. izreke dva puta je odbijen (?) tužbeni zahtjev kojim su tužitelji zahtijevali utvrđenje da ostavinsku imovinu pokojne E. P. sačinjavaju i novčana sredstva u iznosu od 52.271,37 EUR koja su bila položena na računu E. B. d.d., a koja je tuženik podizao od trenutka izdavanja punomoći po do smrti ostaviteljice 9. listopada 2014. te njima raspolagao za svoje potrebe. Dva puta je odbijen i zahtjev kojim su tužitelji zahtijevali da se tuženiku naloži da u ostavinsku imovinu iza pokojne E. P. vrati iznos od 52.271,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2012. do isplate. Naposljetku, točkom I. izreke dva puta je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.317,23 EUR dok je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka od daljnjih 1.368,70 EUR tuženik odbijen (točka III. izreke). Točkom IV., odbijen je, ukupno treći puta u izreci iste presude, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

 

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači uz naknadu troškova postupka tužiteljima, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Zahtijevaju i naknadu troškova sastava žalbe.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

 

4. Odluku o troškovima postupka sadržanu u točci II. izreke pobijane presude pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik tvrdeći da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o njegovom pravovremenom zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu troškova postupka.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5.1. Žalba tuženika, koja se u smislu članka 341. stavka 2. ZPP-a smatra prijedlogom za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, je bespredmetna.

 

6. Predmet postupka, na koji su tužitelji upućeni od strane ostavinskog suda pred kojim je prekinut ostavinski postupak iza pokojne E. P., je postojanje, podredno valjanost ugovora o darovanju nekretnina koji je ostaviteljica kao darovateljica zaključila s tuženikom kao obdarenikom 15. travnja 2014. Ti se zahtjevi temelje na tvrdnji da darovateljica u trenutku zaključenja tog pravnog posla nije bila sposobna za rasuđivanje. Predmet spora je i utvrđenje da ostavinsku imovinu ostaviteljice čini novčani iznos od 52.271,37 EUR kao i utvrđenje da je taj iznos tuženik podizao i njime raspolagao za svoje osobne potrebe. Naposljetku, predmet spora je zahtjev za vraćanje tog iznosa u ostavinsku imovinu sa zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2012. do isplate.

 

7. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem prvotužitelja, drugotužiteljice, tuženika i svjedoka, te provođenjem psihijatrijskog i financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je pokojna E. P. koja je umrla 2. listopada 2014. u dobi od 95 godina, bila potpuno poslovno sposobna, lucidna i svjesna – sposobna shvatiti značenje i posljedice svog postupanja, kada je s tuženikom kao obdarenikom 15. travnja 2014. zaključila ugovor o darovanju nekretnina kao darovateljica

- da je tuženik u potpunosti sam vodio brigu o pokojnoj E. P. od 2010.

- da s računa ostaviteljice u E. b. d.d. za koji je od 2. ožujka 2012. tuženik imao punomoć od tog dana nadalje nije bilo gotovinskih isplata

- da tuženik nije prisvojio iznos od 52.271,37 EUR.

 

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da sporni ugovor o darovanju nije sklopljen odnosno da je nepostojeći i bez pravnih učinaka, kao i podredno kumulirani zahtjev za utvrđenjem da je ugovor ništetan, dva puta je odbio zahtjeve za utvrđenjem da iznos od 52.271,37 EUR predstavlja ostavinu E. P. i da je taj iznos tuženik dužan vratiti u njezinu ostavinu s pripadajućim zateznim kamatama i tri puta je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

9. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

10. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude je nerazumljiva, ne sadrži razloge o (svim) odlučnim činjenicama, a u onim razlozima koji su o odlučnim činjenicama izneseni, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

11. Utvrđenje suda prvog stupnja da je darovateljica E. P. u trenutku zaključenja ugovora o darovanju nekretnina bila sposobna za rasuđivanje temelji se na ocjeni tog suda da ta činjenica proizlazi iz svih provedenih dokaza, osim iz stranačkih iskaza prvotužitelja i drugotužiteljice koji stoga nisu ocijenjeni vjerodostojnim.

 

11.1. O toj odlučnoj činjenici postoji proturječnost između onoga što se u razlozima za njezino utvrđenje navodi o sadržaju isprava i zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11.2. Suprotno ocjeni suda prvog stupnja da sposobnost za rasuđivanje darovateljice na dan 15. travnja 2014. kada je sklopljen predmetni ugovor, proizlazi iz provedenih dokaza, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra koji su dani pismeno i usmeno na glavnoj raspravi, proizlazi da darovateljica u trenutku zaključenja spornog ugovora o darovanju, uslijed svog zdravstvenog stanja (dijagnosticiranog medicinskog poremećaja – demencije), nije mogla shvatiti značenje poduzetih pravnih radnji i posljedica sklapanja tog ugovora.

 

11.3. Taj je nalaz podudaran s liječničkim ispravama koje su u spisu. Među ostalim, u nalazu psihijatra koji je pregledao darovateljicu u dva navrata u ožujku 2014., uz ostalo stoji da je E. P. dementna, neorijentirana, bez uvida te da halucinira. Iz zdravstvenog kartona darovateljice proizlazi da je 27. ožujka 2014. upisana dijagnoza specifične demencije. Stoga je utvrđenje suda prvog stupnja o tome da je tužiteljica 15. travnja 2014. bila sposobna za rasuđivanje proturječno (i) tim ispravama. Pritom, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, utvrđivanje činjenica odlučnih za odlučivanje u pojedinačnom predmetu, nema (društvenu) svrhu „anulirati predrasude vezane uz dob od 95 godina jer je za sud notorno kako ta visoka životna dob nije nužno povezana s demencijom, a na koju upiru tužitelji“. Osim toga, iz isprava koje su u spisu i iz nalaza mjerodavnog vještaka proizlazi da je darovateljica u trenutku zaključenja ugovora bila nesposobna shvatiti značenje i posljedice tog ugovora zbog svog zdravstvenog stanja, a ne zbog dobi.

 

11.4. Utvrđenje suda prvog stupnja da iz sadržaja iskaza svjedokinje javne bilježnice koja je ovjerila rukoznak darovateljice na spornom ugovoru proizlazi da je „ostaviteljica prilikom potpisivanja Ugovora razumjela sadržaj ugovora koji joj je javni bilježnik pročitala, prepričala ga te ga je željela potpisati,“ proturječan je sadržaju zapisnika o iskazu te svjedokinje danim u postupku. Iz tog zapisnika proizlazi da se svjedokinja, javna bilježnica, ne sjeća stranaka, a nije ih se mogla sjetiti niti nakon što su joj predočeni izvornici isprava o pravnim poslovima koje je ovjerila.

 

12. Utvrđenje suda prvog stupnja da je darovateljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bila u tzv. lucidnom intervalu je proizvoljno, izlazi iz okvira činjenične osnove spora kako su je odredile stranke, ne sadrži razloge i u cijelosti je protivno provedenim dokazima. Najprije, sud prvog stupnja ne raspolaže stručnim znanjem za utvrđenje odlučne činjenice o sposobnosti za rasuđivanje koja je sporna zbog zdravstvenog stanja osobe o kojoj je riječ. Zbog toga se radi utvrđenja te činjenice u skladu s člankom 250. stavkom 1. ZPP-a izveo dokaz vještačenjem po psihijatru. Iz tog dokaza koji je sud prvog stupnja prihvatio vjerodostojnim proizlazi da takve sposobnosti za rasuđivanje nije bilo. Vještak je odbio špekulirati o tome je li darovateljica mogla imati lucidnih intervala i ako jest koliko su oni trajali. Zbog toga je utvrđenje suda prvog stupnja da je darovateljica imala lucidnih intervala te da je za vrijeme jednog takvog lucidnog intervala zaključila predmetni ugovor proturječno nalazu i mišljenju vještaka i zapisniku o izvođenju dokaza usmenim vještačenjem. Iako iz mišljenja stručnjaka (vještaka) jasno proizlazi da su lucidni intervali u okolnostima ovog predmeta stvar nagađanja (špekuliranja), sud prvog stupnja, koji nema stručnih znanja o tome, odlučnu činjenicu utvrđuje upravo na tom nagađanju. Takvo je postupanje suda protivno dužnosti svestranog raspravljanja predmeta (članak 311. stavak 2. ZPP-a) i dužnosti savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u svezi s ostalim dokazima (članak 8. ZPP-a). Pritom treba navesti da pitanje lucidnosti darovateljice nije općepoznata činjenica koju u smislu članka 221. stavka 4. ZPP-a ne treba dokazivati. Da bi neka činjenica u parničnom postupku bila općepoznata, ona mora biti bez posebne provjere poznata i nedvojbena svima ili barem većini ljudi. Činjenica lucidnosti pokojne E. P. na dan 15. travnja 2014. nije takva činjenica.

 

13. Utvrđenje suda prvog stupnja o tome da je tuženik sam i u potpunosti brinuo o pokojnoj E. P. od 2010. nije činjenica koja je u kontekstu predmeta spora i činjenične osnove na kojoj se temelji zahtjev odlučna za valjanost ugovora o darovanju.

 

14. Iz stanja spisa proizlazi da je (jedino) zahtjevu za utvrđenje da ugovor o darovanju nekretnina od 15. travnja 2014. nije sklopljen, nepostojeći je i bez pravnih učinaka, na temelju članka 188. stavka 2. ZPP-a podredno kumuliran i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti tog ugovora. Ne proizlazi da su u odnosu na zahtjev za utvrđenje da ostavinsku imovinu pokojne E. P. sačinjavaju i novčana sredstava u iznosu od 52.271,37 EUR kao i na zahtjev za povrat tog iznosa u njezinu ostavinsku imovinu, uz primjenu članka 188. stavka 2. ZPP-a podredno kumulirani neki drugi zahtjevi. Unatoč tomu, sud prvog stupnja je dva puta odbio navedene zahtjeve. Iz tog razloga se presuda suda u tim dijelovima ne može ispitati. Nije naime jasno, kad bi ocijenio da su se ostvarile pretpostavke iz članaka 368., 373. ili 373.a ZPP-a, u kojem bi dijelu drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu trebao potvrditi ili preinačiti.

 

15. Imajući na umu nedostatke navedene u točkama 11., 12. i 14. ovog rješenja zbog kojih se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati, počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju tužitelji ističu u žalbi i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

16. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima u povodu žalbe za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

 

17. Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta po žalbi tužitelja i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, žalba tuženika (prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka) je postala bespredmetna.

 

17.1. Prema odredbi članka 348. stavka 1. ZPP-a stranke mogu protiv presude donesene u prvom stupnju podnijeti žalbu s time da se žalba protiv odluke o troškovima postupka u presudi smatra žalbom protiv rješenja. U skladu s člankom 339. stavkom 1. u vezi s člankom 340. stavkom 4. ZPP-a, ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. U rješenju kojim je odlučio o troškovima postupka sud prvog stupnja je propustio odlučiti o zahtjevu za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova. Ta se žalba u smislu odredbe članka 341. stavka 2. ZPP-a smatra prijedlogom za donošenje dopunske odluke o troškovima. S obzirom na to da je u ovom predmetu odluka suda prvog stupnja iz točke II. izreke koju tuženik žalbom – prijedlogom predlaže dopuniti ukinuta, njegova je žalba – prijedlog za dopunu postala bespredmetna jer ne postoji odluka na koju se odnosi.

 

18. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja provesti novu glavnu raspravu te će na temelju provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje rukovodeći se činjenicama i dokazima koje su stranke pravodobno iznijele odnosno predložile. Pritom će voditi računa o dužnosti iz članka 8. ZPP-a prema kojoj odlučne činjenice utvrđuje na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima koji nisu proturječni. Pritom će razmotriti pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog (i revizijskog, primjerice Rev-x 531/2010-2 od 5. listopada 2011. i dr.) suda da je u smislu članka 276. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, a da pritom nije odlučno je li osobi oduzeta poslovna sposobnost odlukom suda. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano u točci 14. ovog rješenja te će jednom odlučiti o osnovanosti svakog zahtjeva. Osim toga, sud prvog stupnja će preispitati dopuštenost tužbe u dijelu kojim se zahtijeva da se presudom utvrdi da je tuženik podizao novac i njime raspolagao za svoje osobne potrebe, imajući na umu odredbu članka 187. ZPP-a koja ne dopušta tužbu na utvrđenje tih činjenica, a pravna zaštita na koju su tužitelju upućeni u parnicu ostvaruje se zahtjevom za utvrđenje da određeni iznos novca predstavlja ostavinu pokojne E. P. Isto tako, sud prvog stupnja će, vodeći računa o odredbi članka 186. stavka 1. ZPP-a koja propisuje određenost tužbenog zahtjeva kao obvezni sadržaj tužbe, poduzeti mjere koje mu stoje na raspolaganju u skladu s postupovnim pravom kako bi otklonio nedostatke u zahtjevu koji se odnosi na nalog za isplatu imajući na umu da je riječ o neodređenom zahtjevu jer nije poznato kome se i na koji račun ta činidba ima ispuniti. Ujedno će u novoj odluci odlučiti o svim troškovima postupka.

 

U Varaždinu, 5. veljače 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                 Dijana Hofer v.r.