REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7952/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članica vijeća Ivanke Mašić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.T., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 5. studenog 2021., broj: 511-12-36/05-3-3975-1/2021, na sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljenog T.T., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22 i 114/22) pa se na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 390,00 EUR (tristo devedest eura)[1] /2.938,46 HRK (dvije tisuće devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se prigovor okrivljenog T.T. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni T.T. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15,00 EUR (petnaest eura)/113,02 HRK (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, a obvezan je i naknaditi trošak prekršajnog postupka 500,00 kuna.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, predlažući da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. PZ- a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka. 238. stavka 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru izražava priznanje i svijest o počinjenom prekršaju, te navodi da vozio s terenskog posla i nešto zamislio u vezi alata, pa je izgubio jpojam o brzini. Moli da mu se kazna umanji, a zaštitna mjera ukine jer mu je zbog terenskog posla dozvola neophodna, jer bi njezinim gubitkom ostao i bez posla. Živi na selu s roditeljima i tri brata, nekažnjavan je, pa moli da se sve okolnosti uzmu u obzir i da se prigovor prihvati.

6.1. Prije svega je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi ostali na razini paušalnog isticanja.

7. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesenog prigovora.

7.1. Ističe se da je u povodu prigovora, a ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno da je postupanje okrivljenika pravno označeno kao prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20). Međutim, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/22), koji je u konkretnom slučaju blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje nešto nižu novčanu kaznu kao posljedicu uvođenja eura.

7.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku odluku u pravnoj oznaci djela prekršaja i novčanoj kazni, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna od 390,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8.1. Naime, za predmetni prekršaj je predviđena novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura, pa predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

8.2. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

9. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa ugrožavanja ostalih sudionika u prometu, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

9.1. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 1 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, u zakonom propisanom minimalnom trajanju, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoko prekoračenje dopuštene brzine kretanja kroz naseljeno mjesto od 48 km/h, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9.2. Navod prigovora da je vozačka dozvola okrivljeniku nužna radi posla i uzdržavanja obitelji, nisu takve okolnosti koje bi dovele u pitanje potrebu za izricanjem zaštitne mjere, te se u vezi navoda posebno ističe da je zaštitnu mjeru svakako moguće izreći kako u odnosu na predmetni prekršaj, tako i u odnosu na počinitelja koji nije ranije kažnjavan. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja, a duljina trajanja izrečene mjere je u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine i u skladu s načelom razmjernosti u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona.

9.3. U odnosu na navod prigovora kojima se ističe dosadašnja nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

10. Stoga nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 15 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. kolovoza 2023.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika