Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kž-254/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih G. R., D. R. i Ivana Rupčića, zbog kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u K. (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u K. poslovni broj: 15 K-74/2022-60 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 1. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ODO-a u kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u K. je presudom poslovni broj: 15 K-74/2022-60 od 28. listopada 2022. na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optužene G. R., D. R. i I. R. oslobodio optužbe, zbog kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/97 (sud prvog stupnja propustio je navesti "Narodne novine" broj 71/11.).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi ODO, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači na način da se optužene G. R., D. R. i I. R. proglasi krivima za počinjenje kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/97.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u V. na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-229/2023- 3 od 17. travnja 2023. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ostvarenje žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u bitnom nalazi u tome da prvostupanjski sud nije s jednakom pažnjom i kritičnošću analizirao sve izvedene dokaze, s posljedicom da obrane optuženika i iskaze svjedoka koji ih podupiru olako ocjenjuje kao vjerodostojne dokaze, dok s druge strane ne prihvaća iskaze svjedoka D. P. i D. S., iako su ti svjedoci, po mišljenju žalitelja, iskazivali suglasno, detaljno, životno i logično. Tako žalitelj konkretno upire da su optuženici u svojim obranama doduše suglasno tvrdili da je da je postojalo bijelo vozila koje se kretalo iza automobila kojim je upravljala S. B., međutim, iako o drugim pitanjima iznose niz detalja, to vozilo ne identificiraju, pa tako ne znaju niti njegovu marku, niti registarsku oznaku, niti tko bi s tim vozilom upravljao.

Pritom državni odvjetnik posebno ističe iskaz svjedokinje S. B., sudionice predmetne prometne nesreće, ujedno majke optužene D. R., koja je vrlo detaljno opisala samu prometnu nesreću, međutim, glede navodnog bijelog vozila daje vrlo šturi iskaz, te tako ne zna reći koje je marke bilo to vozilo niti bilo što drugo što bi moglo pobliže identificirati taj automobil.

S druge strane, žalitelj drži da su svjedoci D. P. i D. S. iskazivali suglasno, detaljno, te životno i logično o svim okolnostima prometne nesreće kojih se sjećaju, a kakvi njihovi iskazi se međusobno podupiru i nemaju nikakvih proturječnosti ili nedosljednosti.

Pritom, državni odvjetnik smatra da njihove iskaze glede spornog bijelog vozila podupiru i podaci sadržani u prekršajnom predmetu Prekršajnog suda u O. broj P- 592/07, iz kojih proizlazi da je protiv D. P. i S. B. bio podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u čijem činjeničnom opisu se, međutim, nigdje ne spominje da bi u prometnoj nesreći sudjelovalo i još jedeno neidentificirano vozilo, niti se navodi da bi se vozila kretala u koloni, a kako su to navedeni svjedoci i tvrdili u svojim suglasnim iskazima.

Vezano za obrane optuženih i iskaz svjedokinje S. B., državni odvjetnik upire da je na strani optuženika postojao i motiv za davanje lažnog iskaza u navedenom pravcu, a koji se ogleda u tome da su time nastojali olakšati položaj imenovanje svjedokinje u parničnom postupku u kojem je ona potraživala naknadu štete.

Naposljetku, državni odvjetnik upire da je u spomenutom prekršajnom postupku nastupila apsolutna zastara, i to skoro godinu dana prije nego što je predmetna parnična tužba zaprimljena na sudu, zbog čega je u parničnom postupku valjalo utvrditi odgovornost za ovu prometnu nesreću, buduću da to pitanje u prekršajnom postupku zbog nastupa zastare nije riješeno. Stoga su optuženici imali razloga govoriti neistinu kako bi na taj način olakšali, odnosno poboljšali položaj svjedokinje S. B. koja je u tom postupku u svojstvu tužitelja potraživala naknadu štete, na način da prikažu da je svjedok D. P. pretjecao kolonu vozila, čime bi on bio isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće, a time i za svu štetu koju je u istoj nastala za imenovanu svjedokinju.

6. Vezano za takve žalbene navode, ovaj žalbeni sud prije svega podsjeća da je u smislu čl. 3. st. 2. ZKP/08 teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na ovlaštenom tužitelju, tako da je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, s pravom posvetio posebnu pažnju upravo analizi i ocjeni vjerodostojnosti dokaza optužbe.

6.1. Konkretno, državni odvjetnik svoju tvrdnju o postojanju činjenica sadržanih u opisu djela za koje predmetnom optužnicom tereti optuženike, primarno temelji na iskazima svjedoka D. P. i D. S., pri čemu žalitelj kao naročito važan izvor saznanja o odlučnim činjenicama u ovom predmetu ističe iskaz svjedoka D. S., budući da se isti , za razliku od D. P. s jedne strane, te optuženika i svjedokinje S. B. s druge strane, kako u ovom, tako i u spomenutom parničnom postupku ukazuje kao nepristrani svjedok, nezainteresiran za ishod tih postupaka, jer ne poznaje sudionike prometne nesreće i nema "skrivenog motiva" zašto bi u odnosu na optuženike i svjedokinju S. B. neistinito svjedočio.

Glede iskaza svjedoka D. S., valja primijetiti kako su doduše točne žalbene tvrdnje da je isti u svojim iskazima na raspravi izričito tvrdio da između njegovog vozila i vozila kojim je upravljala S. B. nije bilo ni jedno drugo vozilo, dakle, niti automobil bijele boje o kojem su u svojim iskazima govorili optuženici i imenovana svjedokinja, međutim, prvostupanjski sud pravilno uočava da je taj svjedok o tome iskazivao bitno drugačije u prethodno spomenutom parničnom postupku, gdje je naveo da nije siguran da li je između njihovih vozila bilo još jedno vozilo.

S time u svezi ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da je svjedok taj svoj iskaz dao 2. srpnja 2012., dok je u ovom postupku prvi puta iskazivao 14. travnja 2014., pa se imajući na umu općepoznatu činjenicu da sjećanje na događaje o kojima svjedoci iskazuju protekom vremena u pravilu blijedi, postavlja životno i logično pitanje kako to da svjedok D. S. u svom u ranijem iskazu danom u parničnom postupku nije bio siguran da li je između njegovog vozila i vozila S. B. bilo još jedno vozilo, da bi u svom kasnijem iskazivanju, po proteku od skoro dvije godine, izrijekom tvrdio da između njihovih vozila nije bilo ni jedno drugo vozilo, te takvu tvrdnju decidirano i sa stopostotnom sigurnošću ponovio i u svojem iskazu koji je u ovom postupku dao na raspravi od 13. travnja 2021., dakle po proteku od skoro devet godina od vremena kada je iskazivao u parnici, odnosno četrnaest godina od nastanka prometne nesreće (naime, ista se dogodila 24. svibnja 2007.), posebice kada se dodatno ima u vidu da se s druge strane nije mogao sjetiti svog iskaza danog u navedenom parničnom postupku gdje je iskazivao da nije siguran da li je između njegovog vozila i automobila S. B. bilo drugo vozilo.

Slijedom svega navedenog, a imajući pritom naročito u vidu načelo propisano u čl. 3. st. 2. ZKP/08 prema kojem teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika leži na ovlaštenom tužitelju, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, izveo pravilan zaključak da iz prethodno izloženih rezultata dokaznog postupka ne proizlazi izvjestan zaključak da bi optuženici počinili predmetno kaznenog djela, shodno čemu je pravilno postupio kada ih je pobijanom presudom oslobodio optužbe.

7. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a kako pri ispitivanju presude nisu nađene povrede taksativno navedene u 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 1. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić