Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 19 Kž-386/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. A., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 129/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-346/2023-5 od 8. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se djelomično žalba optuženog A. A. te se pobijana presuda preinačuje u pravnoj oznaci djela tako da se utvrđuje da je optuženi A. A. radnjama opisanim u točki I. izreke počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano u čl. 326. st. 1. KZ/11.

II Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se optuženi A. A. za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. veljače 2023. pa nadalje.

III Odbija se u ostalom dijelu kao neosnovana žalba optuženog A. A. te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi A. A. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju i to iz čl. 235. st. 1. i čl. 326. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ 114/22. s izmjenama i dopunama KZ/11 koje su također bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od jedne godine, nakon čega je na temelju čl. 326. st. 1. u svezi s čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. veljače 2023. pa nadalje.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – valja primijetiti da je sud prvog stupanja propustio navesti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je taj Zakon objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu u iznosu od 100 eura (sud prvog stupnja je propustio navedeni iznos izraziti u kunama).

2. Protiv te presude je optuženi A. A. putem branitelja N. H., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, a da mu se kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 zamijeni uvjetnom osudom uz ukidanje istražnog zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u V. na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-453/2023 od 16. lipnja 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Budući da je žalba uložena zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

7. U pravu je optuženik kada u žalbi upozorava da je u konkretnom slučaju, pored kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 kao „glavnog“ djela, osuđen i zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11 koje je, s obzirom na svoju vremensku i prostornu povezanost, konzumirano izvršenjem kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, čime de facto upire na postojanje prividnog stjecaja.

7.1. U konkretnom slučaju optuženik je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, jer je 23. veljače 2023. u R., na graničnom prijelazu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u nakani oštećenja, uporabom podesnog alata razbio lokot granične rampe, vlasništvo Republike Hrvatske, počinivši štetu u iznosu od 46,91 euro, a zatim i zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, jer je u nakani da se neosnovano okoristi za iznos od 2.100 eura vozilom kojim je upravljao, a nakon obijanja spomenutog lokota, prevezao na teritorij Republike Hrvatske sedam turskih državljana izbjegavajući graničnu kontrolu, iako je bio svjestan da prevozi osobe koje na taj način nezakonito borave u Republici Hrvatskoj.

7.2. Prividni ili nepravi stjecaj postoji kada jedna ili više radnji ispunjavaju bića dvaju ili više kaznenih djela, ali se počinitelj osuđuje samo za jedno kazneno djelo. U tom slučaju jedno kazneno djelo isključuje drugo jer je već njime iscrpljeno nepravo. Prema ocjeni ovoga žalbenog suda u predmetnom se slučaju radi o prividnom realnom stjecaju koji je ostvaren u obliku konsumpcije i to u modalitetu da kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 predstavlja nekažnjivo prateće djelo. To poradi toga što je ovo djelo nesumnjivo prostorno i vremenski bilo uključeno (inkludirano) u način izvršenja drugog delikta – onog iz čl. 326. st. 1. KZ/11 koji je nedvojbeno u ovom slučaju predstavljao glavno djelo. Naime, optuženik je lokot na graničnoj rampi očito razbio u cilju ostvarenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pri čemu je nepravo tog djela (oštećenje tuđe stvari) imalo manji kriminalni sadržaj.

7.3. Slijedom iznijetih razloga sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju, osudivši optuženika za predmeta dva kaznena djela u stjecaju, ustvari na njegovu štetu počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. t. 4., te je stoga u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu optuženika i na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti pobijanu presudu na način preciziran u točki I izreke ove presude.

8. Uslijed takve odluke ovaj je žalbeni sud na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio osporenu presudu i u odnosu na odluku o kazni osudivši optuženika samo za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pri čemu u tom segmentu nije prihvatio predmetnu žalbu u kojoj se predlaže da se optuženiku za to kazneno djelo kazna zatvora zamijeni uvjetnom osudom. Prihvativši sve pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje su precizirane u točki 16. obrazloženja pobijane presude, izuzev one da je kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 počinjeno iz koristoljublja iz razloga što ta okolnost predstavlja bitno obilježje tog kaznenog djela, ovaj je žalbeni sud ocijenio da uvjetna osuda u konkretnom slučaju ne bi predstavljala kaznenu sankciju primjerenu stupnju krivnje i pogibeljnosti djela i da ne bi na adekvatan način udovoljila ciljevima opće i specijalne prevencije u smislu čl. 41. KZ/11. To posebice u svjetlu činjenice što je optuženik u konkretnom slučaju iskazao znatno veći stupanj kriminalne volje, upornosti i odlučnosti u počinjenju djela, ne libeći se razbiti lokot granične rampe kako bi ilegalno ušao na teritorij Republike Hrvatske i time ostvario svoju namjeru da iz koristoljublja omogući i drugim osobama nedozvoljeni ulazak u Republiku Hrvatsku, a radilo se čak o sedam turskih državljana za koje je znao da će se na taj način nezakonito kretati u Republici Hrvatskoj. Takvo postupanje zasigurno zaslužuje strože kažnjavanje te se ovaj žalbeni sud odlučio za kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što je ujedno najmanja mjera kazne propisana za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, a sve u uvjerenju da je upravo takva kazna primjerena svrsi kažnjavanja i udovoljavanju zahtjevima generalne i specijalne prevencije.

9. Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 donijeti odluke kao u točkama I i II izreke ove presude, a na temelju čl. 482. ZKP/08 odluku kao u točki III dispozitiva ove presude.

U Varaždinu 1. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić, v.r.