REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 19 Gž-456/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić-Ivanović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz S., OIB:… zastupane po punomoćniku K. N., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. T. iz L., . OIB:… radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2136/2010-103 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2136/2010-103 od 27. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku, i to D. T. iz L., . da tužitelju, i to M. I. iz K., D., Z. zag T., OIB:… plati iznos od 361.020,00 HRK (slovima: tristo šezdeset i jednu tisuću i dvadeset kuna), a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. ZOO i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke, a koje kamate teku kako slijedi:

-na iznos od 117.000,00 kuna od dana 30.05.2014. godine pa sve do isplate,

-na iznos od 75.199,75 kuna od dana 20.07.2009. godine pa sve do isplate,

-na iznos od 168.820,25 kuna od dana 27.05.2014. godine pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. ZOO i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužiteljice, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tužiteljice ovaj sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 , 89/14 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP) budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu počinjene ni druge bitne povrede postupka na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Ovaj sud ne nalazi ni da bi bila učinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 388. ZPP-a koja bi bila od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude sumarno naveo dokaze predložene po strankama i činjenice koje je smatrao odlučnim za primjenu materijalnog prava.

6. Navodima žalbe tužiteljica nije dovela u sumnju utvrđeno činjenično stanje, koje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem članka 220. ZPP-a izvođenjem dokaza radi utvrđenja relevantnih činjenica.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu u ukupnom iznosu od 47.915,59 EUR što odgovara iznosu od 361.020,00 kn, kojem zahtjevu se tuženik u cijelosti protivio.

7.1. Činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužiteljice čini teza da joj je tuženik prodao kuću koja nije bila dovršena i za čije osposobljavanje za stanovanje je bilo potrebno izvršiti daljnje radove, zbog čega je oštećena za iznos od 70.518,00 kn koliko je prema nalazu i mišljenju vještaka V. M. potrebno uložiti u istu, te preinačenom tužbom u podnesku od 10. srpnja 2015. tužiteljica povećava zahtjev tako da traži i naknadu za troškove vještačenja, tj. ukupno 75.199,75 kn, zatim isplatu štete u vidu izgubljene naknade za korištenje predmetne nekretnine u trajanju od 8. ožujka 2011. do 29. svibnja 2014., u visini od 3.000,00 kn mjesečno što ukupno iznosi 117.000,00 kn, te po osnovi gubitka vrijednosti nekretnine i daljnji iznos od 168.820,25 kn iz razloga što je na nekretnini bila upisana zabilježba spora od 6. kolovoza 2010. pa do dana brisanja zabilježbe, odnosno do prodaje nekretnine 26. travnja 2014.

7.2. Tužiteljica zahtjev za isplatu utuženog iznosa u bitnome zasniva na navodima da joj je tuženik koji je bio kućni prijatelj, ponudio na prodaju kuću u V. sa obrazloženjem kako joj je vlasništvo nekretnine potrebno za upis studija na Policijskoj Akademiji, da je u dobroj vjeri zaključila ugovor o prodaji 20.7.2009. kojim joj je tuženik prodao kuću sa dvorištem na čest. zem. … k.o. V. za iznos od 50.000,00 Eura, da je u ugovoru navedeno da se kuća prodaje u stanju spremnom za stanovanje, međutim da kuća nije bila dovršena i spremna za stanovanje, da je privatno angažirala vještaka V. M. koji je u nalazu naveo kako za dovršenje kuće još treba uložiti iznos od 70.518,00 kn, da je povodom spora kojeg je neosnovano pokrenuo tuženik na predmetnoj nekretnini bila upisana zabilježba spora radi koje kuću nije mogla prodati, pa je izgubila na cijeni, te da zbog parnice radi smetanja posjeda kuću nije mogla koristiti sve dok postupak nije pravomoćno okončan.

8. U odgovoru na tužbu i u navodima tijekom postupka tuženik je osporio zahtjev tužiteljice, istako da je tužiteljica bila samo fiktivno navedena kao kupac nekretnine, da je stvarni kupac bila njezina majka V. I. koja je i potpisala Potvrdu od 20. svibnja 2009., da je u trenutku preuzimanja objekt bio dovršen za stanovanje jer je iz priloženih fotografija vidljivo da su izvedeni i dovršeni radovi koji se u nalazu vještaka navode. Smatra da su pozajmice prema priloženim potvrdama od 22. studenog 2008. u iznosu od 5.000,00 Eura i 18.000,00 Eura, te iznosa od 14.000,00 Eur-a od 29. veljače 2008. ( Vesni Ivančić) stvarni razlog pokretanja ovog postupka .

9. Iz isprava u spisu u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid u bitnome proizlazi:

- da je između stranaka 20. srpnja 2009. zaključen kupoprodajni ugovor kojim tuženik prodaje tužiteljici kuću sa dvorištem površina stambenog objekta 35+35 i dvorišta 16m2 na čest. zem. … upisana u zk. ul…. k.o. V. za kupoprodajnu cijenu od 350.000,00 kuna, da se tim ugovorom potvrđuje isplata kupoprodajne cijene i tužiteljici dozvoljava uknjižba vlasništva, te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se kuća koja je predmet kupoprodaje prodaje u kompletno izgrađenom stanju i spremna za stanovanje, da je potpis prodavatelja ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika T. K.- M. iz S.

- da je 20. srpnja 2009. sačinjena potvrda predmet koje je dugovanje po ugovoru o nekretnini čest. zem. … vlasništvo D. T. sadržaja; "Sukladno usmenog dogovora između D. T. kao vlasnika navedenog objekta i V. I. kao kupca navedenog objekta koji su dogovorili 20. srpnja 2009. između navedenih osoba V. I. će navedeni objekt plaćati u obrocima u trajanju od 60 mjeseci , mjesečna rata iznosi 2.600 Eura, te će početi uplaćivati u mjesečnim obrocima od 20. kolovoza 2009. na devizni račun otvoren kod ESB na ime D. T.. D. T. nakon ovjere ove Potvrde predaje posjed u vlasništvo V. I. ", da potvrda sadrži potpis tuženika D. T. kao prodavatelja i potpis V. I. kao dužnika, a potpis V. I. ovjeren je istoga dana kod javnog bilježnika T. K.- M. iz S.

- da je rješenjem poslovni broj Z-7300/09 od 24. srpnja 2009. Općinski sud u Zadru na temelju kupoprodajnog ugovora 20. srpnja 2009. u zk. ul….K.o V. dozvolio uknjižbu prijenosa prava vlasništva čest. zem. … zemljište pod Zs površine 15 m2, dvorište površine 36m2 u korist M. I. iz S. .

- da iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da su ona i njezini roditelji s tuženikom dogovorili kupoprodaju nekretnine u V. za 50.000,00 EUR, odnosno 350.000,00 kn, da je tuženi i ranije imao neke poslove s njenom obitelji, da je bio krizmani kum njenom bratu, da je bio bivši policijski djelatnik i pravnik po struci, da se ona htjela upisati u policijsku akademiju, te joj je on savjetovao da treba "čisto prebivalište" dakle, nekretninu koja nije povezana s nikakvim događajima, da je potpisala ugovor u kojem piše da je nekretnina spremna za stanovanje iako to nije bila, da je znala da nekretnina nije spremna za stanovanje u trenutku potpisa ugovora iz kojeg razloga su tuženiku i ostavili ključ kako bi on dovršio radove, da je osobno potpisala kupoprodajni ugovor, da je novac za kupoprodajnu cijenu dobila od pok. djeda od njegovog povrata mirovine, da je zajedno sa roditeljima bila na predmetnoj nekretnini prije sklapanja ugovora o kupoprodaji i da su prihvatili takvo stanje. Nastavno ističe da je ovu nekretninu prodala 2014. ili 2015. da je nekretninu platila 50.000,00 EUR, prodala istu za 14.000,00 EUR-a, jer je tada bilo takvo stanje na tržištu, a i zbog zabilježbe spora koja je bila upisana na nekretnini zbog tužbe tuženika pokrenute 2010. Ističe da su u ožujku 2010. tražili od tuženika da im vrati ključ ove nekretnine na što je on odgovorio da neće samo zbog tog dolaziti u Zadar, pa su sami angažirali bravara i promijenili ključ, da od 2011. do 2014. u toj kući nitko nije živio a ona da je imala ključeve te kuće i to one iste koje je promijenila 2010., da je čekala odluku drugostupanjskog suda u vezi smetanja posjeda zbog toga što je tuženik negdje 2011. postavio željezna vrata na dvorište koja su joj priječila normalan ulazak na nekretninu iako vrata na kući nije dirao. Ističe da je u razdoblju od 2011. do 2014. živjela u Splitu kod roditelja, nije bila zaposlena, a u tom periodu je ujedno i studirala u Zagrebu, pa je tehnički bila na dvije adrese, da prije stavljanja ove nekretnine na Njuškalo 5. svibnja 2014. nije pokušavala prodati ovu nekretninu, jer da je uobičajeno da kada se kupuje nekretnina ili prodaje da svatko traži čiste papire, a na kući je do tada bila upisana zabilježba spora.

- da iz spisa prvostupanjskog sud broj P-783/11 proizlazi je tužiteljice 6. travnja 2011. protiv tuženika podnijela tužbu zbog smetanja posjeda jer je 8. ožujka 2011. utvrdila da je tuženik na ulazu u dvorište kuće postavio masivna željezna vrata te ista zaključao, da je rješenje kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice o smetanju posjeda doneseno 29. svibnja 2014. te potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-2205/14 od 15. listopada 2014.

-da iz spisa prvostupanjskog suda broj P-2362/10 proizlazi kako je presudom od 5. lipnja 2013. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika radi brisanja zk. upisa kojim je ovdje tužiteljica upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini, koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž-3144/13 od 11. veljače 2014.

10. Suprotno navodima žalbe na temelju iskaza tužiteljice, činjenih navoda tužbe, navoda tuženika, isprava u spisu i sudskih predmeta u koje je izvršen uvid, utvrđene su činjenice relevantne za odluku o zahtjevu tužiteljice.

10. 1. Naime kada tužiteljica u iskazu jasno navodi da je zajedno sa roditeljima bila na spornoj nekretninu prije zaključenja kupoprodajnog ugovora, te da su prihvatili stanje u kojem ista nalazi, da je unatoč tome potpisala ugovor u kojem piše da je nekretnina spremna za stanovanje iako to nije bila, da su iz tog razloga tuženiku i ostavili ključ kako bi on dovršio radove, tada se suprotno navodima žalbe ne radi o materijalnim nedostatcima stvari za koje bi postojala odgovornost tuženika sukladno članku 407. Zakona o obveznim odnosima (NN- 35/05,41/08,) jer se ovdje nije radilo o skrivenim manama stvari, nego stupnju dovršenosti objekta koji je tužiteljica prihvatila i koji joj kao kupcu nije mogao ostati nepoznat, niti ga je tuženik kao prodavatelj mogao sakriti. Kako iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je kupila nekretninu u stanju u kojem je istu pregledala, odredba točke IV kupoprodajnog ugovora kojom ugovorne strane suglasno utvrđuju da se kuća sa dvorištem koja je predmet ugovora prodaje u kompletno izgrađenom stanju i spremnom za stanovanje, sama po sebi ne može biti osnova za naknadu štete u iznosu od 75.199,75 kn sa troškovima vještačenja koji iznos tužiteljica traži za radova koji nisu bili izvedeni, poglavito stoga što je tuženik osporio tvrdnju tužiteljice kako radovi nisu dovršeni te na ročištu 1. srpnja 2015. dostavio fotografije na kojima je vidljivo da su izvedeni oni radovi koje vještak Vladimir Macan navodi u svom nalazu, kojom prilikom je tužena prigovorila da na fotografijama nije vidljivo kada su iste učinjene, a što nije odlučno obzirom na iskaz tužiteljice da su tuženiku ostavili ključ kako bi on dovršio radove.

11. Neosnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu štete po osnovu izgubljene naknade za korištenje predmetne nekretnine u trajanju od 8. ožujka 2011. do 29. svibnja 2014., u visini od 3.000,00 kn mjesečno, ukupno iznosi 117.000,00 kn sa zateznim kamatama od 30. svibnja 2014 do isplate kao i zahtjeva za isplatu iznosa od 168.820,25 kn sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2014. do isplate po osnovi gubitka vrijednosti nekretnine zbog zabilježbe spora, također proizlazi iz iskaza same tužiteljice.

12. Saslušana kao stranka tužiteljica je navela da je u razdoblju od 2011. do 2014. živjela u Splitu kod roditelja, te da je u tom periodu ujedno i studirala u Zagrebu. Stoga, samo vođenje sudskog postupka radi smetanja posjeda ne može biti osnova za naknadu štete zbog onemogućenog korištenja nekretnine, a koju štetu tužiteljica traži da joj tuženika plati u iznosu od 3.000,00 kuna mjesečno, jer tužiteljica prema vlastitom iskazu u sporno vrijeme nekretninu nije trebala za stanovanje, a tijekom postupka nije isticala niti u tom pravcu predlagala dokaze da bi se šteta odnosila na nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine, ili slično.

13. Nastavno ovaj sud ukazuje da je na dispoziciji svakog vlasnika da li će i kada svoju nekretninu staviti na tržište i u prodaju, te je i odluka prodavatelja koju cijenu će za nekretninu prihvatiti. Stoga nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 168.820,25 kn na ime razlike u cijeni za koju je tužiteljica nekretninu prodala i cijene koju je platila tuženiku. Naime tužiteljica nije prodavala nekretninu dok je bila upisana zabilježba spora, tako da zabilježba spora nije bila od utjecaja na cijenu za koju je tužiteljica nekretninu prodala.

14. Radi svega iznesenog je žalbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 1. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević