Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj:10 Gž Zk-84/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja G. P. (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz K., protiv protustranke Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Kutini broj Z-3026/2021 od 21. svibnja 2021., dana 31. srpnja 2023.,
r i j e š i o j e
I/Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Kutini broj Z-3026/2021 od 21. svibnja 2021.
II/ Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe predlagatelja upisane dana 14.6.2021. pod brojem Z-3492/2021 u zk.ul.1490 k.o. O..
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u toč.I izreke određena je u zk.ul.1442 k.o. O. uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja broj Z-1417/97 od 22. svibnja 1998. (koje je ukinuto ovosudnim rješenjem broj Gž Zk-281/20 od 4. svibnja 2020.). Toč.II izreke odbijen je prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva u odnosu na čkbr.1752/1 oranica, livada i pašnjak L. P. sa 15.444.183 m2 upisane u zk.ul.1442 k.o. O., toč.III izreke određena je zabilježba odbijenog prijedloga u odnosni zk.ul., dok je toč.IV izreke naložena provedba određenih upisa (bez navođenja obveznika takve provedbe).
1.1. Obrazlažući opisano stajalište, prvostupanjski sud navodi da je uvidom u zk.ul.1148 k.o. O. - u kojemu je prije otpisa u novi zk.ul.1442 k.o. O. bila upisana čkbr. 1752/1 utvrđeno da je ista kao oranica, livada i pašnjak L. p. sa 15.444.183 m2 bila upisana kao društveno vlasništvo u korist općine P., da je odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (dalje: ZID Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi – „Narodne novine“ broj 117/93) – na kojoj pledira predlagatelj kao temelju zatražene uknjižbe - bilo propisano da na dan stupanja na snagu tog zakona, imovina dotadašnjih mjesnih zajednica koja se sastoji od nekretnina i pokretnina, postaje vlasništvo gradova i općina koji su utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (dalje: Zakon o područjima.... - „Narodne novine“ broj 90/92) na čijem se području nalazilo sjedište odnosne mjesne zajednice, no kako je odredbom čl.3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (dalje: ZPZ – „Narodne novine“ broj 34/1991) određeno da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska, a odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (dalje: ZID ZŠ – „Narodne novine“ broj 41/90) – da su šume i šumska zemljišta na teritoriju republike osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu - u državnom vlasništvu, pa kako predlagatelj nije doprinio dokaz da se predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu citiranih zakona nalaže unutar granica građevinskog područja, već iz opisa njihove kulture proizlazi da se rado o poljoprivrednom – odnosno šumskom zemljištu, to je prijedlog predlagatelja odbio nalazeći da je protustranka vlasništvo iste stekla temeljem ZPZ i ZID ZŠ.
2. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda pravilnim prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.
3. Naime, pravodobnom žalbom predlagatelj pobija pisano rješenje, bez navođenja zakonskih žalbenih razloga no s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje ukine i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo uslijed provedbe rješenja broj Z- 1417/97 od 22.5.1998., pledirajući na načelu lex posterior derogat legi priori ističući da je donošenjem kasnijeg ZID Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi postalo irelevantno da li se neko zemljište nalazi unutar/izvan granica građevinskog područja. Uz to ističe i da se u konkretnom slučaju ne radi o šumi u smislu ZŠ već se prema katastarskim podacima radi o oranici, livadi i pašnjaku.
4. U odgovoru na žalbu protustranka se usprotivila osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu predlagatelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.
5. Žalba predlagatelja nije osnovana.
6. Ponajprije valja navesti da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Kutini broj Z-1417/97 od 22.svibnja 1998., na prijedlog predlagatelja, dopušten besteretni otpis tamo pobliže navedenih nekretnina iz dotadašnjih zk. uložaka u novootvorene, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva svih nekretnina u korist općine P. – danas Grada P., između ostalog i po protustranci žalbom od 13.3.2020. osporene čkbr.1752/1 oranice, livade i pašnjaka L. p. sa 15.516.409 m2 upisane u zk.ul.1148 k.o. O., sve na temelju prijedloga predlagatelja od 26. svibnja 1997. pozivom na odredbu čl. 13.stav.1. ZID Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi koji je stupio na snagu 31.12.1993.
6.1. Protiv citiranog rješenja protustranka je 13. ožujka 2020. izjavila žalbu, pozivajući se pri tom na odredbu čl.3.stav.1. ZPZ i čl.6. ZID ZŠ pledirajući da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla ex lege – stupanjem na snagu navedenih Zakona.
6.2. Polazeći od odredbe čl. 120.stav.1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK/96
– „Narodne novine“ broj 91/96, koji svoju primjenu u konkretnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 241.stav.1. ZZK objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 63/19) koja propisuje da se rješenje u zemljišnoknjižnom postupku dostavlja predlagatelju odnosno njegovu punomoćniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, a imajući u vidu da je u odnosu na spornu čkbr.1752/1 u času zaprimanja prijedloga predlagatelja bilo uknjiženo društveno vlasništvo kojeg je pretvorbeni ovlaštenik – Republika Hrvatska, da je predlagatelj uknjižbu svog prava vlasništva i u odnosu na prijepornu česticu
, da je pretvorba
utemeljio na 13.stav.1. ZID Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi društvenog vlasništva šuma i šumskog zemljišta provedena temeljem ZID ZŠ iz 1990.g., a pretvorba društvenog vlasništva poljoprivrednog zemljišta temeljem ZPZ iz 1991., da je Republika Hrvatska temeljem zakona postala vlasnik te vrste nekretnina dok se uknjižba ex lege provedene pretvorbe šuma i šumskog zemljišta te poljoprivrednog zemljišta u društvenom vlasništvu vršila u korist Republike Hrvatske ako se uz prijedlog za uknjižbu prilagala potvrda „Hrvatskih šuma“ da se nekretnina nalazi u šumskogospodarskoj osnovi i ukoliko se nekretnina vodila upisana u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo odnosno uz predočenje dokaza da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je isto na dan stupanja na snagu ZPZ bilo izvan zone građevinskog zemljišta - to je ovaj sud ranijim rješenjem broj Gž Zk- 281/2020-2 od 4. svibnja 2020. zaključio da je obzirom na sadržaj upisa društvenog vlasništva, upravo Republika Hrvatska ovlaštenik pretvorbe prava vlasništva u odnosu na spornu nekretninu zbog čega joj je pobijano rješenje u smislu ranije citirane odredbe čl. 120.stav.1. ZZK/96 nedvojbeno trebalo biti dostavljeno pa je usvojio žalbu Republike Hrvatske, ukinuo rješenje broj Z-1417/97 od 22.5.1998. u odnosu na čkbr.1752/1 upisane u zk.ul.1148. k.o. O. i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o prijedlogu predlagatelja, a koje postupanje je rezultiralo donošenjem pobijanog rješenja koje je predmetom ovog žalbenog razmatranja.
7. Razmatrajući pobijano rješenje iz aspekta žalbenih navoda predlagatelja, valja navesti da iz spisu priloženih isprava proizlazi da je predmetna čkbr.1752/1 u katastarskom operatu u vrijeme provedbe osporene uknjižbe bila upisana u korist posjednika Republike Hrvatske, a od 1995., temeljem ugovora o zakupu da je dio iste prešao u posjed Udruge ..., da se prema Uvjerenju odjela ... S.-m. županije, Ispostave P. od 28. siječnja 2020. predmetna nekretnina na dan 24.7.1991. (dan stupanja na snagu ZPZ) nalazila izvan granica građevinskog zemljišta pa je po toj osnovi postala vlasništvo Republike Hrvatske ex lege a i da se (prema dopisu Hrvatskih šuma d.o.o. od 30.7.2019.) navedena nekretnina od 1.1.1979. nadalje nalazi u osnovi gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o. za gospodarsku jedinicu „P. n. š.“ pa je ista na dan stupanja na snagu ZID ZŠ (16.10.1990.) prešla i po toj osnovi u vlasništvo Republike Hrvatske slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva utvrdivši da je predmetna nekretnina ex lege, stupanjem na snagu citiranih zakona, već ranije prešla u vlasništvo Republike Hrvatske.
8. Imajući u vidu navedeno, kraj činjenice što je ispitivanjem pobijanog rješenja i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) i čl. 91.stav.1. ZZK/96, utvrđeno da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu predlagatelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a uz istodobni nalog brisanja zabilježbe žalbe predlagatelja upisane dana 14.6.2021. pod brojem Z-3492/2021 u zk.ul.1490 k.o. O..
U Varaždinu, 31. srpnja 2023.
Sutkinja
Dijana Hofer v.r.
