REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-180/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici R. A., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. T. d.o.o., P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici mr.sc. G. Š., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-9/2022 od 25. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 31. srpnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-9/2022 od 25. svibnja 2023.

Obrazloženje

1st Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 12. rujna 2016. godine, za radno mjesto poslovođa u preradi ribe, između M. R., iz Z., OIB: …i T. T., d.o.o., P., OIB: …, koji otkaz je tuženik T. T., d.o.o., P., OIB: …, dao tužiteljici M. R., s prebivalištem u Z., OIB:…Odlukom o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 13. prosinca 2021. godine te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. II Nalaže se tuženiku T. T., d.o.o., P., OIB: …vratiti tužiteljicu M. R. s prebivalištem u Z., OIB: …na rad i to na radno mjesto poslovođe u preradi ribe, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna[1] , uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

2nd Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika danim u postupku i samih isprava i zapisnika na koji su način počinjene povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP. Tuženik ističe da je sud pogrešno utvrdio na temelju svih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica da bi tužiteljica kao član društva bila ovlaštena voditi poslove tuženika. Nesporna je činjenica da je tužiteljica naslijedila 10% poslovnih udjela društva nakon smrti oca T. K. 2019. u kojem trenutku smrti je već bila radnik istog društva temeljem prethodno zaključenog ugovora o radu, a temeljem rješenja o nasljeđivanju, tužiteljica nikada nije zatražila promjenu odnosno upis svog poslovnog udjela u sudski registar društva pa se predmetno rješenje o nasljeđivanju može odnositi samo na odnose između nasljednika, ali bez učinka prema trećim osobama jer se društvo spram trećih osoba prezentira izvatkom iz sudskog registra prema kojem je jedini član uprave M. K. koji zastupa društvo. U sudskom registru nema evidencije da bi tužiteljica bila osnivač/član/ direktor društva, da bi kao osnivač bila upisana u Registar stvarnih vlasnika društva, niti je svoja prava ikada regulirala društvenim ugovorom. Prvostupanjski sud se pogrešno poziva na primjenu članka 422.-433. ZTD kojima je regulirano vođenje poslova društva te je određeno da se uprava društva sastoji od jednog ili više direktora, te da uprava društva vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom, odlukama članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora, pod pretpostavkom da su sve ovlasti društva prezentirane i u sudskom registru koji u odnosu na društvo djeluje prema trećim osobama. Isto tako, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da tužiteljica ima tzv. menadžerski ugovor jer je ista s tuženikom zaključila i potpisala isključivo ugovor o radu, a ne postoje niti zakonske odredbe koje bi istoj omogućile da se takav ugovor kvalificira kao tzv. menadžerski ugovor u niti jednom segmentu. Nadalje, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, tuženik se prilikom postupka izvanrednog otkazivanja rukovodio odredbama Zakona o radu i čl. 125. Pravilnika o radu društva, te je ispoštovao sve zakonske odredbe u postupku izvanrednog otkazivanja. Sukladno članku 13. Zakona o mirovinskom osiguranju članovi uprave trgovačkog društva moraju se obvezno osigurati ukoliko nisu osigurani po drugoj osnovi, a tužiteljica je od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i nadalje bila i ostala prijavljena na mirovinsko osiguranje s osnova Ugovora o radu iz 2016., a koji je egzistirao do dana otkazivanja. U gotovo identičnoj pravnoj stvari, a po žalbi ovdje tuženika Županijski sud u Zagrebu je zaključio: „Pogrešno sud prvog stupnja zaključuje da bi tužitelj bila osoba u smislu odredbe čl.4.st.3.ZR, budući da isti, neovisno o nespornoj činjenici da je vlasnik 10% poslovnih udjela tuženika, nije osoba ovlaštena da pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno vodi poslove poslodavca, pa se samim time niti njegov ugovor o radu, ne može smatrati menadžerskim ugovorom“….. jedini član uprave je brat tužitelja M. K. koji zastupa društvo.“ Nadalje, tuženik ističe da je u konkretnoj pravnoj stvari mogao donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu bez obveze poštivanja otkaznog roka jer se radi o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa i uz dužnu pažnju, tuženik je ocijenio uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja da nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje, tuženik nije bio u mogućnosti radniku pružiti pravo na obranu jer iz njegovih postupaka proizlazilo da isti nije zainteresiran za nastavak rada kod poslodavca, te je opravdano bilo i očekivati da se pozivu za iznošenje obrane ne bi odazvao, a kakvo postupanje su tuženiku omogućile odredbe članka 116. u svezi s člankom 119.st.2. Zakona o radu. Upravo provedenim vještačenjem dokazan je manjak u poslovanju za koji je jedino bila odgovorna ovdje tužiteljica. Stoga je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije bio moguć jer je izvršenom inventurom od dana 28. studenog 2021. poslodavac utvrdio da u prodavaonici u kojoj je ista radila, utvrđen manjak od 34.672,58 kuna, za koju je poslovnicu tužiteljica bila, kao jedini radnik u istoj, osobno zadužena, kako za prodaju, tako i za redovito i uredno financijsko poslovanje. Tužiteljica je prethodno u rujnu iste godine počinila tešku povredu radne obveze ne fiskalizirajući račune poslodavca. Kaznu je prekršaj je platio tuženik i to preko računa društva, a što je dokazano u ovom postupku, te navodi suda da bi to učinila tužiteljica nisu točni. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužiteljice. 3rd Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje: ZPP).

4th Na žalbu nije odgovoreno.

5th Žalba tuženika nije osnovana.

6th Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7th Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8th Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9th Predmet spora u ovoj pravnoj stvari - radnom sporu je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 12. rujna 2016. za radno mjesto poslovođa u preradi ribe, između tužiteljice i tuženika, koji otkaz je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 13. prosinca 2021. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da ju tuženik vrati na rad i to na radno mjesto poslovođe u preradi ribe, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. 10th Tijekom postupka, prvostupanjski sud je, dijelom kao nesporno između stranaka, a dijelom nakon provedenih dokaza, utvrdio činjenično stanje bitno za odluku i to:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 12. rujna 2016. za radno mjesto poslovođa u preradi ribe,

- da je tužiteljica posao obavljala u pogonu za preradu ribe u sjedištu tuženika (P., G.) dok je u kolovozu 2020. premještena na poslove prodaje ribe na ribarnici,

- da je 15. prosinca 2021. zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. prosinca 2021. godine (dalje u tekstu: Odluka) kojom joj je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 12. rujna 2016. za radno mjesto poslovođe u preradi ribe,

- da u obrazloženju navedene Odluke tuženik pojašnjava da tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, a koja osobito teška povreda se sastoji u tome da je izvršenom inventurom dana 28. studenog 2021. ustanovljen manjak u poslovanju prodavaonice u iznosu od 34.672,60 kuna, a da je u toj prodavaonici tužiteljica bila isključivo odgovorna za poslove prodaje i redovito financijsko poslovanje iste prodavaonice, da tuženik nije u mogućnosti pružiti tužiteljici pravo na obranu jer da ovo nije prvi put da tužiteljica ne obavlja poslove radnog mjesta kako treba budući da je tuženik u rujnu 2021. godine dobio prekršajni nalog s novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 kuna zbog nefiskaliziranja računa za izdanu robu.

- da je 23. prosinca 2021. u zakonskom roku od 15 dana tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojeg je tuženik zaprimio dana 4. siječnja 2022. te se na predmetni zahtjev oglušio,

- da je u izvatku iz sudskog registra za tuženika navedeno da su članovi društva/osnivači T. K. i M. K.,

- da je T. K. preminuo 26. studenog 2019. te je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl.br. O-2413/2019, UPP-OS-3/2020 od 17. travnja 2020. koje je pravomoćno postalo 25. svibnja 2020. tužiteljica temeljem zakona i ustupa naslijedila za 1/3 dijela poslovne udjele oca T. K.,

- da je M. K. u izvatku iz sudskog registra za tuženika upisan kao član uprave i direktor društva; jedina osoba ovlaštena za zastupanje tuženika pojedinačno i samostalno,

- da su tužiteljica i M. K. sestra i brat,

- da su njihovi odnosi nakon smrti oca T. K. 2019. poremećeni da se njihove nesuglasice odnose upravo na vlasničku strukturu tuženika i poslovanje samog društva tuženika te na tužiteljičinu prodaju naslijeđenih dionica drugog društva J. t. d.o.o.,

- da je inventurom od 28. studenog 2021. utvrđen manjak u maloprodajnom skladištu D. u kojem je radila tužiteljica i to u iznosu od 4.601,84 eur / 34.672,58 kn, a navedeni manjak potvrđen je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem u ovom postupku, po stalnom sudskom vještaku mr.sc.M. M..

11th Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, koja žalitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima, jer su zasnovani na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice zaključujući, u bitnome, da je tužiteljica kao član društva, odnosno imateljica poslovnih udjela društva, prema Zakonu o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., u daljnjem tekstu: ZTD), ovlaštena voditi poslove poslodavca (odnosno tuženika); da se prema čl. 4. st.3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. u daljnjem tekstu: ZR) fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca te da se prema stavku 4. tog članka, na osobu iz stavka 3. istog članka ne primjenjuju odredbe tog zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Dakle, ako član društva ( imatelj poslovnog udjela društva) ima sklopljen ugovor o radu, u odnosu na njega ne primjenjuju se navedene odredbe ZR-a (o otkazu, o otkaznom roku, o otpremnini, o prethodnom upozorenju na kršenje obveza iz radnog odnosa, o omogućavanju iznošenja obrane, o prethodnom savjetovanju s radničkim vijećem), a kako ni zakonski zastupnik tuženika ne spori da je tužiteljica član društva i da je to bila i u trenutku spornog otkaza, zaključuje da je sporna odluka o otkazu donesena suprotno odredbama članka 4. st. 3. ZR, pa da je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je tužbeni zahtjev osnovan i ukoliko bi se ugovor o radu sklopljen između stranaka promatrao kao tzv. menadžerski ugovor jer se na tužiteljicu ni u tom slučaju ne bi odnosile odredbe ZR nego Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11. 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO), a nesporno je kako je tuženik u konkretnom slučaju kod donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu primijenio odredbe ZR, a ne ZOO. Konačno tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan i ukoliko se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZR jer je tuženik u tom slučaju bio dužan omogućiti tužiteljici iznijeti svoju obranu, sukladno čl. 119. st. 2. ZR s obzirom da tužiteljica nikada nije bila pismeno upozoravana na povredu radnih obveza, a o usmenim upozorenjima iskazuje jedino zakonski zastupnik tuženika i iste nisu u ovom postupku dokazane da su postojale. Međutim, pored činjenice da stranke jesu u poremećenim odnosima i da se njihove nesuglasice odnose upravo na vlasničku strukturu tuženika i poslovanje samog društva tuženika, na prodaju dionica drugog društva J. t. d.o.o., te da tužiteljica nesporno jest imatelj poslovnih udjela društva tuženika, zaključuje se da tuženik nije mogao tužiteljicu tretirati kao "običnog" radnika bez mogućnosti iznošenja obrane vezano za razloge o otkazu. Pritom, prvostupanjski sud navodi kako nije opravdano pozivanje tuženika na prekršajnu kaznu koja je prema tuženiku utvrđena ranije jer je nesporno da tuženik u tom slučaju nije podnosio prigovor, iako je takva zakonska mogućnost postojala, a osim toga sam zakonski zastupnik tuženika je iskazao kako ne zna je li kazna plaćena u cijelosti ( ili u iznosu od 2/3) i kada, te je potvrdio da mu je tužiteljica dala određen novac koji je on nosio u blagajnu, ali da se ne sjeća detalja, te se isto ne može prihvatiti kao razlog zbog kojeg poslodavac tužiteljici ne bi trebao omogućiti obranu. Osim toga, kako je tužiteljica ugovor o radu potpisala za mjesto poslovođa u preradi ribe, a očito je da je obavljala i poslove vezano za prodaju ribe, to je dodatan razlog zbog kojeg je poslodavac bio dužan omogućiti istoj da iznese obranu sukladno čl. 119. st. 2. ZR pa s obzirom da tuženik nije postupio na taj način to je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena.

12th Zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljica bila osoba u smislu odredbe čl. 4. st.3. ZR te da se na nju ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini, nije pravilan. Naime, nesporno je da je tužiteljica naslijedila 1/3 poslovnih udjela pok. oca T. K. koji je bio nositelj dva poslovna udjela koji predstavljaju 30% udjela u ukupnom temeljnom kapitalu društva tuženika, no samim time tužiteljica nije postala član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno ovlaštena voditi poslove poslodavca – tuženika, a kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Poslove društva vodi uprava društva u skladu s društvenim ugovorom, odlukama članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora, ako ga društvo ima (čl. 422. ZTD) a nije sporno da je jedini član uprave tuženika i osoba ovlaštena za zastupanje M. K.. Pored toga, uslijed činjenice da je tužiteljica naslijedila 1/3 poslovnih udjela nakon smrti oca pok. T. K. 2019. njezin Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen sa tuženikom 12. rujna 2016. za radno mjesto poslovođe u preradi ribe u sjedištu tuženika, samim time nije postao menadžerski ugovor te se suprotno stavu prvostupanjskog suda, niti za potrebe ovog postupka ne može promatrati na taj način.

13th Međutim, pravilan je, i po pravnom stavu ovog drugostupanjskog suda, zaključak prvostupanjskog suda da je pobijana odluka o otkazu nedopuštena s obzirom da tuženik nije omogućio tužiteljici iznijeti svoju obranu sukladno čl. 119. st.2. ZR a što je bio dužan učiniti imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja. 14th Naime, odredbom čl. 116. st.1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. Istog članka je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14th1st Odredbom čl. 119. st. 2. ZR propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15th Imajući u vidu da su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika sestra i brat, da su njihovi odnosi nakon smrti oca pok. T. K. 2019. poremećeni, da se njihove nesuglasice odnose upravo na vlasničku strukturu tuženika i poslovanje samog društva tuženika te na tužiteljičinu prodaju naslijeđenih dionica drugog društva J. t. d.o.o., da tužiteljica nesporno jest imatelj poslovnih udjela društva tuženika, da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. rujna 2016. za radno mjesto poslovođe u preradi ribe u sjedištu tuženika P., G., a da je odlukom tuženika u kolovozu 2020., bez izmjene ugovora (suprotno tuženik nije dokazao), premještena na poslove prodaje ribe u ribarnici, da je na tom radnom mjestu na kojem je tužiteljica faktički obavljala radne zadatke, iako za to nije imala ugovor o radu, na inventuri 28. studenog 2021. utvrđen manjak u poslovanju prodavaonice, da tužiteljica nikada nije bila pisano upozorena na povredu radnih obveza a tuženik nije dokazao da bi tužiteljica bila niti usmeno upozorena na obveze ili eventualne povrede iz radnog odnosa, to je i po pravnom stavu ovog suda drugog stupnja, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je, uvažavajući sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, tuženik bio dužan omogućiti tužiteljici da iznese obranu sukladno čl. 119. st. 2. ZR. Pritom, pozivanje tuženika na prekršajnu kaznu koja je tuženiku utvrđena u listopadu 2021. zbog neevidentiranja računa preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način za prodaju dobara u ribarnici u kojoj je radila tužiteljica ne predstavlja okolnost zbog koje ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući iznijeti svoju obranu prije donošenja sporne odluke o izvanrednom otkazu, a imajući u vidu da zbog navedenog događaja tuženik nije tužiteljicu upozorio ni pisano ni usmeno na obveze iz radnog odnosa ili eventualne propuste. Pored toga, navodi iz žalbe tuženika kako je iz postupaka tužiteljice proizlazilo da ista nije zainteresirana za nastavak rada kod poslodavca, te da je opravdano bilo očekivati da se pozivu za iznošenje obrane ne bi odazvala, nisu dokazani, ne proizlaze iz sadržaja spisa te su kao takvi paušalni i neosnovani.

15th1st Naime, uskrata mogućnosti iznošenja obrane vrlo je restriktivno dozvoljena poslodavcu pa stoga kada poslodavac nema izrazito prihvatljivo opravdanje za propuštanje obveze iz čl. 119. st.2. ZR, a u okolnostima konkretnog slučaja takvo opravdanje tuženika ne postoji, unatoč nespornoj činjenici da je u studenom 2021. utvrđen manjak u prodavaonici u kojoj je poslove obavljala sama tužiteljica, to je pobijana odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena u cijelosti kako je to pravilno utvrđeno i odlukom prvostupanjskog suda, posljedično čemu je kao osnovan pravilno prihvaćen i preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi vraćanja na rad i to na radno mjesto poslovođe u preradi ribe (sukladno čl.2. Ugovora o radnu na neodređeno vrijeme od 12. rujna 2016.).

16th Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 31. srpanj 2023.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković,v.r.