Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-314/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari M.M. iz R., OIB …, zastupanog po odvjetnicima iz Z.o.u. A.V. i I.V. iz R., protiv tužene N.h.b. d.d. Z., kao pravnog slijednika S. d.d., OIB …, zastupanog po odvjetnicima iz O.d. Ž. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1732/2021-15 od 31. siječnja 2023. u sjednici vijeća 31. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1732/2021-15 od 31. siječnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.
II Usvaja se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1732/2021-15 od 31. siječnja 2023. preinačava u pobijanom dijelu pod točkom III izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 158,63 EUR/1.195,19 kn (jednu stotinu pedeset osam eura i šezdeset tri centa/jednu tisuću jednu stotinu devedeset pet kuna i devetnaest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 02.04.2008 do isplate;
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 03.05.2008 do isplate:
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 03.06.2008 do isplate;
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 02.07.2008 do isplate;
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 02.08.2008 do isplate;
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 02.09.2008 do isplate;
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 02.10.2008 do isplate;
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 04.11.2008 do isplate;
Iznos od 7,57 kn (1,00 EUR) počev od 02.12.2008 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 03.01.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 03.02.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 03.03.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 02.04.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 03.05.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 02.06.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 02.07.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn (2,45 EUR) počev od 02.08.2009 do isplate;
Iznos od 18,48 kn ( 2,45 EUR) počev od 02.09.2009 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.10.2009 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 03.11.2009 do isplate;
Iznos od 28,59 kn ( 3,79 EUR) počev od 02.12.2009 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 03.01.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.02.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.03.2010 do isplate:
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.04.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 04.05.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.06.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.07.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 03.08.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.09.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.10.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 03.11.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.12.2010 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 04.01.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.02.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.03.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.04.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 03.05.2011 do isplate;
Iznos 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.06.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.07.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.08.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.09.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.10.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 03.11.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.12.2011 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 03.01.2012 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.02.2012 do isplate;
Iznos od 28,59 kn (3,79 EUR) počev od 02.03.2012 do isplate;
Iznos od 103,04 kn (13,68 EUR) počev od 02.04.2012
pa do dana 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 postotnih poena, a od 1.1.2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1732/2021-15 od 31. siječnja 2023. i pobijanom dijelu pod točkom IV i V izreke potvrđuje.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
V Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 310,94 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1732/2021- 15 od 31. siječnja 2023. pod točkom I izreke utvrđeno je da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj … koji je zaključen između prednika tuženika i tužitelja te solemniziran 5. travnja 2006. po javnom bilježniku J.B. – O.S.O. iz R., broj OU-… u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknada kreditora, zatim u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita i obveza iz kredita uz korištenje valutne klauzule vezana za valutu švicarski franak – CHF te u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu i administraciju kredita jednokratno 1,5% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj. Pod točkom II izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.223,12 EUR/9.215,59 kn[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini preplaćeni iznos počam od 2. svibnja 2006. pa dalje mjesečnom dinamikom zaključno do 2. travnja 2012. kako je to precizirano pod navedenom točkom izreke. Ujedno je pod navedenom točkom izreke tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 131,56 EUR/991,23 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 6. travnja 2006. pa do isplate, te iznos od 115,20 EUR/886,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počam od 1. travnja 2012. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za platež novčanog iznosa od 158,63 EUR/1.195,19 kn[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate kako je to precizirano pod navedenom točkom izreke. Pod točkom IV izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.403,54 EUR/10.575,00 kn[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, dok je pod točkom V izreke tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 746,57 EUR/5.625,00 kn[1] .
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj. Žalbu ulaže protiv dijela odluke kojim je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za platež iznosa od 158,63 EUR/1.195,19 kn[1] . Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga. Ističe daje pobijana odluka donesena uz počinjenje povrede postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je nastupila zastara za dio njegovog zahtjeva. Ističe da je tužba podnesena u okviru zastarnog roka pa predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti te usvojiti i taj dio zahtjeva, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.
4. Pravovremeno podnesenom žalbu tu presudu pobija i tuženik u dijelu pod točkom I, II, IV i V izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Osporava pravilnost odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je usvojen zahtjev za naknadu za obradu kredita i "trošak vođenja računa". Smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio na što se odnosi iznos od 866,15 EUR. Ističe da je presuda donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba postupka, da nema razloga o odlučnim činjenicama. Osporava pravilnost odluke o troškovima i predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijanu odluku, podredno predlaže odluku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja kao korisnika i tuženika kao davatelja kredita dana 5. travnja 2006. (u daljnjem tekstu Ugovor) i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu te na ugovorenu naknadu za obradu i administraciju kredita.
7. U predmetu nema spora da je Ugovorom o kreditu prednik tuženog stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 14.237,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju NBH za devize važeće na dan isplate. Nema spora da je člankom 6.1. ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratna, 1,5% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj.
8. Nadalje, nema spora da je člankom 2. točka 4. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, te da je člankom 8. kredita određena njegova otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 235,88 u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je jesu li ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli kao i ugovorna odredba o obvezi plaćanja jednokratne naknade i administracije kredita.
10. Specifičnost je ovog predmeta što je prethodno donošenju odluke o osnovanosti žalbe tužitelja potrebno odlučiti o osnovanosti žalbe tuženika.
11. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja i tuženika a i po službenoj dužnosti na temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i /22
. – u daljnjem tekstu ZPP) ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a,.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika odluka je u pobijanom dijelu jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
13. U postupku pred prvostupanjskim sudom je osim ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno da je kredit zbog valutne klauzule "preplaćen" za iznos od 1.223,12 EUR/9.215,59 kn[1] , zbog promjenjive kamatne stope za iznos od 158,63 EUR/1.195,19 kn[1] te da je na ime ulazne naknade i administracije kredita plaćen novčani iznos u ukupnoj svoti od 131,56 EUR. Tuženik visinu tužbenog zahtjeva nije osporavao.
14. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na platež utuženih tražbina pod točkom II izreke odluke.
15. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na proširenje djelovanja granica pravomoćnosti odluke donesene po tužbi udruge Franak u kolektivnom sporu, sve ovo na temelju odredbe iz članka 502.c ZPP-a. Člankom 502.c ZPP-a određeni su naime učinci pravomoćnih presuda kojim su prihvaćene kolektivne tužbe, pa se na temelju te odredbe osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje i prema drugim fizičkim i pravnim osoba koje su pripadnici kolektiviteta, a utvrđujući dio presude ima prejudicijalni značaj u individualnim parnicama.
16. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/19 utvrđeno je da je prednik tuženika u vremenu od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nedopuštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je odredba ništetna.
17. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2019. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF utvrđeno je da je prednik tuženika u vremenu od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora, kao trgovac nije informirao potrošača u cijelosti o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
18. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su navedene ugovorne odredbe (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama potrošača, da su nepoštene a posljedično tome i ništetne.
19. Naime, prema odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – u daljnjem tekstu ZPP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a prema stavku 2. smatralo se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, posebno time da je pravilno utvrdio na temelju iskaza tužitelja da se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti su mu se objasnili rizici vezani za promjenu kamatne stope i valutne klauzule.
20. U situaciji kada tuženik nije dokazao da bi predmetni ugovor o kreditu sadržajno bio različitih od onih na koje se odnose presude Trgovačkog suda u Zagrebu, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene povodom tužbe udruge Franak, tuženik ne može uspješno osporavati pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na utvrđenu nepoštenost i ništetnost navedenih ugovornih odredaba.
21. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da je ništetna ugovorna odredba iz članka 6. točka 1. kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita – jednokratno 1,5% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom puštanja kredita u tečaj.
22. Naime, prema odredbi iz članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u daljnjem tekstu ZOO) normirano je da se Ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određen iznos novčanih sredstva na određeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni novac vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Drugim riječima tuženik je ovlašten naplatiti temeljem Ugovora o kreditu od korisnika kredita glavnicu i kamate pa nema zakonskog uporišta kako to pravilno navodi prvostupanjski sud da mu se nadoknadi ni naknada za obradu kreditnog zahtjeva a ni naknada za administraciju kredita. Prvostupanjski sud se pravilno poziva i na odluke Suda Europske unije u predmetima C-84/19 i C-224/19 u kojima je utvrđeno da je nepošteno bez pregovaranja sa potrošačem tipskim Ugovorom ugovarati na početku kredita ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su ti troškovi nastali, kojom su priliko netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. U konkretnoj situaciji se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je sadržana u naprijed formiranom standardnom ugovoru trgovca, tuženik nije dokazao suprotno pa se i po stajalištu ovog suda radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi čija je posljedica ništetnost.
23. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je ništetna i ugovorna odredba o ulaznoj naknadi i administrativnim troškovima.
24. Pravilnom primjenom odredbe iz članka 323. ZOO-a prvostupanjski sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati novčane iznose za koje je kredit preplaćen zbog ništetnosti ugovorne obveze o valutnoj klauzuli. Tuženik je i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda navedene iznose stekao bez osnove, pa je kao nepošteni stjecatelje (koji je unaprijed pripremio formular Ugovora o kreditu) u skladu s odredbom iz članka 1115. ZOO-a obvezan platiti kamatu na dosuđene iznose kako je to određeno pod točkom II izreke odluke.
25. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da zahtjev za isplatu tražbine zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastario. Naime, pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare u smislu odredbe iz članka 241. ZOO-a te zastare individualnih restitucijskih zahtjeva ponovno počinje teći do trenutka pravomoćnosti predmeta Pž-663/17 odnosno od 14.6.2018. pa kako je tužba podnesena 21. listopada 2021., to je podnesena u okviru petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a.
26. Slijedom navedenog žalba tuženika nije osnovana, te je odluku u skladu s odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.
27. Tužitelj osnovano osporava pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare dijela kondematornog zahtjeva za povrat preplaćenog zbog ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
28. Prvostupanjski sud gubi iz vida da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u cijelosti potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. dakle i u dijelu kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditima kojima je tuženik (tamo 8. tuženik S. d.d. kao prednik tuženika) ugovorila redovnu kamatnu stopu koju tijekom postojanja obveze Ugovorima o kreditu promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštena, a time i ništetnim te je tuženiku naložio prekinuti sa opisanom povredom.
29. Stoga zastara iz članka 225. ZOO-a za preplaćene kamate zbog povećanja kamatne stope u odnosu na tuženik teče od pravomoćnosti navedene presude odnosno od 14. lipnja 2018. pa je tužba podnesena u okviru petogodišnjeg zastarnog roka (tužba podnesena 21. listopada 2021.).
30. Stoga je pravilnom primjenom materijalnoga prava trebalo usvojiti dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na povrat preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
31. Slijedom navedenog na temelju odredbe iz članka 373. stavak 3. ZPP-a odluka je u pobijanom dijelu pod točkom III preinačena te je odlučeno kao u izreci.
32. Iako je usvajanjem žalbe tužitelja odluka preinačena, odluka o trošku (točka IV i V izreke) ostaje neizmijenjena jer su tužitelju prvostupanjskom odlukom priznati svi troškovi postupka (u cijelosti).
33. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
34. Tužitelj je uspio sa žalbom pa mu pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka sastojećeg od troška sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku koji je obređen prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22 - u daljnjem tekstu Tarifa) i to prema Tbr. 10. stavak 1. Tarife u iznosu od 248,75 EUR koji uvećan za iznos PDV-a od 62,19 EUR čini trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 310,94 EUR.
35. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Karlovcu 31. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Alenka Laptalo,v.r.
