Republika Hrvatska

Poslovni broj: 2. P-2757/2019-27

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. & P. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 8. svibnja 2023., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika K. P., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu O., R. & S. iz O., uz javnu objavu 27. srpnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog dana 24. studenog 2005. između tužitelja M. M. i S. b. d.d. O., pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z., koji je dana 28. studenog 2005. ovjeren kod javnog bilježnika L. P. pod brojem OV-..., a koja u čl. 2. glasi: "CHF...u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O. na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti ...CHF"; toč. 4.: "...obračunanim po srednjem tečaju S. b. d.d. O. za devize na dan plaćanja.", toč. 5.: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O. na dan plaćanja."; u čl. 4. glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."; u čl. 11. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 15. glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".

II/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., da tužitelju M. M. iz D., isplati iznos od ukupno 1.827,71 Eura[1] / 13.770,89 kuna (slovima: jedna tisuća osam stotina dvadeset sedam eura i sedamdeset jedan cent / trinaest tisuća sedam stotina sedamdeset kuna i osamdeset devet lipa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:

- iznos od 5,43 EUR/40,95 kn od 02.10.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,59 EUR/42,14 kn od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,39 EUR/40,61 kn od 02.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,55 EUR/41,81 kn od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,52 EUR/41,57 kn od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,14 EUR/38,75 kn od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,47 EUR/41,23 kn od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,27 EUR/39,71 kn od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,43 EUR/40,90 kn od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,23 EUR/39,42 kn od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,38 EUR/40,57 kn od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,36 EUR/40,38 kn od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,16 EUR/38,90 kn od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,31 EUR/40,04 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,94 EUR/44,77 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,54 EUR/117,07 kn od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,89 EUR/134,76 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,84 EUR/104,25 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,87 EUR/112,07 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,56 EUR/94,61 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 20,50 EUR/154,46 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,79 EUR/149,14 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 19,95 EUR/150,30 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,06 EUR/218,93 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 61,04 EUR/459,87 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 61,55 EUR/463,77 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 60,38 EUR/454,90 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 60,67 EUR/457,10 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,66 EUR/449,52 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,79 EUR/427,90 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,56 EUR/441,20 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,84 EUR/435,77 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,37 EUR/439,76 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,38 EUR/439,90 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,46 EUR/448,03 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,37 EUR/447,32 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,82 EUR/443,18 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,54 EUR/448,63 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,33 EUR/447,03 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,22 EUR/431,10 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 57,12 EUR/430,40 kn od 11.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 604,37 EUR/4.553,65 kn od 25.02.2011. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., da tužitelju M. M. iz D., naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 2.022,36 Eura[2] / 15.237,50 kuna (slovima: dvije tisuće dvadeset dva eura i trideset šest centi / petnaest tisuća dvije stotine trideset sedam kuna i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. srpnja 2023. kao dana presuđenja do konačne isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24. studenog 2005. s S. b. d.d. O., pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu broj ..., koji je dana 28. studenog 2005. ovjeren kod javnog bilježnika L. P. pod brojem OV-..., a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju S. b. d.d., na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 13 godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kuna anuiteti povećavali naspram početno ugovorenog plana otplate. Naime, pored iznosa glavnice tužitelj je sukladno članku 3. i članku 4. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 4,90% godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Predmetni kredit je otkazan 2011., a tražbina prodana tvrtki B2 kapital d.o.o. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare. Ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenjem ovog postupka, obzirom na to da se počev od 1. siječnja 2014. primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23% godišnje, sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 2013. Do stupanja na snagu Izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014., tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Tužitelj je dobrovoljno pristao na zasnivanje ugovornog odnosa odnosno sklapanje ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom te niti u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik slao tužitelju u skladu sa zakonskim obvezama. Sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF je bio upravo izbor tužitelja jer je tuženik u trenutku sklapanja ugovora nudio i druge kreditne proizvode npr. s valutnom klauzulom u euru ili kunske kredite, međutim, tužitelj se odlučio upravo za sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogao predvidjeti kretanje istoga. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj ... od 24. studenog 2005. na listu 4 do 7 spisa, otplatni plan na listu 8 i 9 spisa, Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A.-A.-B. d.d. na listu 32 i 33 spisa, dokumentaciju uz odgovor na tužbu na listu 34 do 100 spisa, dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 13. svibnja 2020. na listu 107 do 136 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25376435 od 11. prosinca 2008. na listu 141 spisa, otplatni plan na listu 142 i 143 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope od 5. studenog 2010. na listu 144 spisa, otplatni plan na istu 145 i 146 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25376435 od 8. svibnja 2009. na listu 147 spisa, otplatni plan na listu 148 do 150 spisa, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 8. veljače 2021. na istu 151 spisa, obavijest o visini anuiteta S. b. d.d. na listu 152 spisa, pregled prometa za klijenta na listu 153 do 162 spisa, specifikaciju uplata na listu 163 do 165 spisa, zahtjev za kredit na listu 176 spisa, pregled kamatne stope banke na kunske kredite bez valutna klauzule na listu 177 do 180 spisa, proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku I. k. d.o.o. O. u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke T. V., dipl. oec., te na ročištu održanom 8. svibnja 2023. saslušao tužitelja M. M. na listu 236 spisa

4. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku I. k. d.o.o. O., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke T. V., dipl. oec.

5. Vještak T. V., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2022. navodi da je tužitelj M. M., kao korisnik kredita, sa tuženikom A. b. d.d. Z., kao kreditorom, sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj ... od 24. studenog 2005. Namjena kredita je stambeni kredit za adaptaciju kuće. Kredit je podignut u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize S. b. na dan korištenja kredita, a u otplatu stavljena kunska protuvrijednost 23.080,26 CHF. Valutna klauzula CHF. Datum isplate odnosno korištenja kredita je 6. prosinca 2005. Tečaj CHF na dan isplate – korištenja iznosio je 4,772531. Rok otplate kredita je 13 godina. Početna kamatna stopa po Ugovoru iznosila je 4,90%. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju S. b. d.d. O. za devize na dan plaćanja anuiteta. Kredit je otkazan u 2011., a tražbina prodana tvrtki B2 K. d.o.o. Prema dokumentu Pregled prometa za klijenta glavnica je zbog neredovitog plaćanja u potpunosti dospjela 24. veljače 2011. u iznosu od 16.031,45 CHF. Ostalo je neotplaćeno 12.948,15 CHF glavnice. Zadnja uplata za anuitete je bila na datum 14. siječnja 2014. Nalaz je sačinjen prema plaćenim anuitetima.

5.1. Preplaćeno je kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi, višoj od početno ugovorene kamatne stope 4,90% u iznosu 804,76 CHF što preračunato po srednjem tečaju kreditora na dan početka korištenja kredita iznosi 3.840,76 kuna. Kredit je otkazan i dospio na dan 24.02.2011. u iznosu glavnice od 16.031,25 CHF i 65,66 CHF kamate u razdoblju dospijeća 62. anuiteta. Tužitelj je otplatio duga po otkazu kredita do dana 14.01.2014. glavnice u iznosu od 3.083,30 CHF glavnice i 65,66 CHF kamate, tako da je razlika kamate izračunata samo za plaćene anuitete (glavnicu + kamatu). Prema raspoloživim dokumentima banke, ostalo je neotplaćeno glavnice u iznosu od 12.948,15 CHF, dok je preostala tražbina banke prodana tvrtki B2 kapital d.o.o. Banka je 4 puta tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu po svojim odlukama u višu od početno ugovorene kamatne stope 4,90%. Od 61.-og obračunatog anuiteta i dospijeća cjelokupne glavnice kredita, banka je obračunala 20 anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 4,90%, a 41 anuitet i dospjela glavnica kredita su tužitelju obračunati po višoj kamatnoj stopi od početno ugovorene kamatne stope 4,90%. Od datuma dospijeća 01.02.2006. pa do 01.09.2007. 20 anuiteta je plaćeno po početno ugovorenoj kamatnoj stopi 4,90% i tu nema razlike u obračunu kamate. Od datuma dospijeća 01.10.2007. pa do 01.12.2008. 15 anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 0,50% u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 4,90%. Od datuma dospijeća 01.01.2009. pa do 01.05.2009. 5 anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 1,10% u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 4,90%. Od datuma dospijeća 01.06.2009. pa do 01.12.2010. 19 anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 1,85% u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 4,90%. Od datuma dospijeća 01.01.2011. pa do 24.02.2011. kada je kredit banka otkazala i proglasila dospjelim u cijelosti, godine 3 anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 1,60% u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu 4,90%.

5.2. Preplaćeno je uslijed CHF valutne klauzule 10.125,61 kuna u anuitetima u kojima je srednji tečaj kreditora za CHF na dan plaćanja anuiteta bio viši od srednjeg tečaja kreditora za CHF na dan početka korištenja kredita. Tužitelju je kredit isplaćen dana 06.12.2005. kada je srednji tečaj Kreditora za CHF na dan početka korištenja kredita (isplate tužitelju) iznosio 4,772531 kuna.

5.3. Dakle, na obje okolnosti preplaćeno je 13.966,37 kuna, i to:

- preplaćeno je kamate u anuitetu zbog promjenjive kamatne stope, više od početno ugovorene kamatne stope 4,90%, u iznosu od 3.840,76 kuna,

- preplaćeno je tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u anuitetima u kojima je srednji tečaj kreditora za CHF na dan plaćanja anuiteta bio viši od srednjeg tečaja kreditora za CHF na dan početka korištenja kredita u iznosu od 10.125,61 kune.

6. Kako su nalaz i mišljenje vještaka dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, to je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka T. V., dipl. oec.

7. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 3.840,76 kuna, a po osnovi tečajne razlike iznos od 10.125,61 kunu kuna, odnosno potražuje ukupan iznos od 13.966,37 kuna.

8. Saslušan na ročištu održanom 8. svibnja 2023. tužitelj M. M. naveo je: "Mogu reći da sam kredit podigao kod S. b. Ne sjećam se koje je to godine bilo. Kredit mi je bio potreban za adaptaciju stana u kojem sam živio sa obitelji. U vlasništvu nemam niti obrt niti zanat. Mogu reći da sam osobno ja plaćao rate kredita na šalteru banke. Tražio sam kredit u kunama ili u eurima, jer u to vrijeme kada sam podizao kredit nije mi bila poznata valuta švicarac. Odgovaralo mi je da kredit bude u kunama, rata je tada bila 900,00 kuna u odnosu na 100.000,00 kuna koliko sam tražio za kredit. Rekli su mi da kredit u kunama kako sam tražio rata bi iznosila 1.200,00 kuna, ali su mi rekli da imaju akciju vezano za švicarski franak gdje bi mi rata iznosila 900,00 kuna, rekli su mi da je to stabilna valuta i da ako će rata ići gore dolje to će biti neznatno odnosno zanemarivo. Za valutu mi nisu ništa posebno rekli, nisu mi rekli ni da bi se eventualno mogla promijeniti i valuta u odnosu odnosno omjeru prema kuni. Pročitao sam detaljno ugovor, a stvari koje nisam razumio pitao sam, međutim, rekli su mi da to mora biti u ugovoru pro forme, da to mora biti tako kako je napisano, ali da se ja ništa ne brinem. Na šalteru kada sam uplaćivao ratu rekli su mi da moram uplatiti više od 900,00 kuna kao što je bilo ugovoreno, ja sam uplaćivao samo iznos od 900,00 kuna, držao sam se ugovora, i na kraju su mi otkazali kredit i poslali ga na naplatu u cijelosti. Kada je rata počela rasti otišao sam u banku da vidim o čemu se to radi i zašto, a rekli su mi da rata raste da je takvo tržište i ponudili su mi reprogram kredita uz neke uvjete koje ja nisam mogao ispuniti. I onda su mi otkazali kredit i poslali ga kako sam već rekao kompletno na naplatu.".

9. Sud je radi saslušanja na ročištu 8. svibnja 2023. pozvao svjedokinju M. B. koju je predložio tuženik znači djelatnicu banke za koju je dostava poziva uredno iskazana, izostanak nije opravdala, pa sud nije mogao istu saslušati, s tim što je sud odlučio da se navedenu svjedokinju ponovno ne poziva radi neopravdanog odugovlačenja postupka, budući je svjedokinja uredno pozvana na ročište, a izostanak nije opravdala.

10. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva jer je na sastanku predsjedništva građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. donesen zaključak o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem da se u takvim predmetima dopušta preinaka odnosno ista je dopuštena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z. broj P-... od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "peto tužena H. A.-A.-B. d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom peto tužene H. A.-A.-B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A.-B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku peto tužene H. A.-A.-B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena H. A.-A.-B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.".

12. Presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-... od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-... od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt ... od 9. travnja 2015.

13. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

13.1. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

14. Prema odredbama čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

15. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u čl. 96. tog Zakona.

16. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

17. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-..., Revt ... od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

18. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o istome prosječnog potrošača, je superiorno.

19. Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale.

20. Prema Direktivi 93/13/EEZ članku 5. u slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev ... od 3. rujna 2019. odbio je revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, kao neosnovane. Nadalje se u obrazloženju navedene odluke navodi da je u rješenju Revt ... od 3. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-... od 13. lipnja 2014. u dijelu kojim je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita od strane svih tuženih banaka (prvo – osmo tužene), time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, a polazeći od ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016., određeno ukazao drugostupanjskom sudu na i dalje sporna pitanja te je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo – osmo tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, te da su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

22. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev ... od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.

23. Odredbom čl. 502. b Zakona o parničnom postupku, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a istog Zakona, dok je čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z. koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.

24. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ukupan iznos od 13.966,37 kuna, osnovanim u cijelosti.

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku, o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c Zakona o parničnom postupku). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.

25.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

25.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.

25.3. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. između ostalog zauzeto je i pravno shvaćanje: "a koja ništetnost je ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

26. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da S. b. d.d. s kojom je tužitelj zaključio predmetni Ugovor nije obuhvaćena izrijekom presude u kolektivnom sporu i to stoga jer je 2009. došlo do pripajanja S. b. d.d. i tuženika (koji se tada imao naziv H. A.-A.-B. – guverner HNB-a je 9. prosinca 2008. ocijenio dopuštenom provedbu koncentracije koja će nastati pripajanjem S. b. d.d. H. A.-A.-B. d.d. u kojem se izričito navodi da će sva prava, obveze i imovina prijeći na H. A.-A.-B. d.d. koji će postati pravni slijednik S. b. d.d.). Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista S. b. d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja S. b. d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila H. A.-A.-B. ili S. b., s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

27. U odnosu na eventualno potraživanje tuženika naspram tužitelja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog, valja navesti kako isto nije osnovano. Plaćanje tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ni ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio. Iz tog razloga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Tuženikovim smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa potrošača i nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu pa da bi odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna, a kamata je smanjena na temelju članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, i predstavlja kogentnu zakonsku odredbu koju je tuženik dužan poštovati, tako da tuženik nema pravo na isplatu razlike između te zakonom određene kamate i kamate koja je bila ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu. Ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju jer je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru ostala neizmijenjena, nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na konkretni Ugovor odnosi odredba članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kako je to ranije navedeno neovisno o tome što je tužitelj naknadu preplaćene kamate tražio te mu je isto dosuđeno prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi jer samim tim sklopljeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije postao ugovor s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, pa i na niže, a za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike CHF, koji nisu bili jasno predočeni tužitelju, tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem nižih anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primljeno, pa time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

28. Što se tiče nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja, kako je to istaknuo tuženik, potrebno je za istaći da s obzirom na utvrđenje da je početna kamatna stopa iznosila 4,90 % godišnje (tijekom otplate kredita tuženik je u skladu sa svojim odlukama mijenjao kamatu i to od 5,40%, 6,00%, 6,75% i 6,50% godišnje), a odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi su utvrđene ništetnim, utvrđeno je da je tuženik obračunavao kamatu po višoj stopi primjenom promjenjive kamatne stope. Od datuma dospijeća 1. siječnja 2011. pa do 24. veljače 2011. kada je kredit banka otkazala i proglasila dospjelim u cijelosti tri anuiteta je plaćeno po višoj kamatnoj stopi za 1,60% u odnosu na početnu ugovornu kamatnu stopu 4,90%, tako da ne stoji tvrdnja tuženika o primjeni kamatne stope u visini od 3,23%, počevši od 1. siječnja 2014. jer je tužitelju kredit otkazan i dospio u cijelosti na naplatu u 2011.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u nastavku teksta: ZOO).

30. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 323. ZOO, a u svezi s člankom 1111. i člankom 1115. istog Zakona, te članka 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u nastavku teksta: ZPP) i članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača, odlučeno je kao u izreci presude.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 13. lipnja 2019. u iznosu od 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 13. svibnja 2020. u iznosu od 100 bodova, za ročište od 18. svibnja 2022. u iznosu od 100 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 13. siječnja 2023. u iznosu od 100 bodova, za ročište 9. ožujka 2023. u iznosu od 100 bodova, za ročište 8. svibnja 2023. u iznosu od 100 bodova, za ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova, što čini ukupno 650,00 bodova x bod 15,00 kuna što iznosi 9.750,00 kuna, za trošak PDV-e od 25% u iznosu od 2.437,50 kuna, za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, za trošak sudske pristojbe na tužbu koju je tužitelj platio u iznosu od 550,00 kuna, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 15.237,50 kuna odnosno 2.022,36 Eura.

31.1. Sud tužitelju nije priznao trošak za dokumentaciju u iznosu od 25 bodova koja ne prileži u spisu niti je tužitelj priložio dokaz o kakvoj dokumentaciji se radi te kakav je trošak imao vezano za tu dokumentaciju te mu također nije priznao trošak sastava podneska od 25. svibnja 2022. u iznosu od 25 bodova kojim podneskom tužitelj samo dostavlja u spis uplatnicu o plaćenom predujmu vještačenja.

31.2. Sud nije tužitelju priznao ni trošak sudske pristojbe na presudu koju je tužitelj zatražio u iznosu od 500,00 kuna, budući prema odredbama Zakona o Izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23 – 12. svibnja 2023.), sudske pristojbe ne plaćaju potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

Osijek, 27. srpnja 2023.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika